by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 8, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Manifestacije, Muzeji, Popularni, PRESS, Susreti
U Solinu se svake prve subote u rujnu, u organizaciji solinske Turističke zajednice, grada Solina i Udruge Solinjani, organizira gastronomska manifestacija pod nazivom ‘Iz Solinskog lonca – Što su jeli naši stari?’ radi prezentacije lokalne kulturno-povijesne baštine te gastronomskih specijaliteta grada Solina. Kao mjesto održavanja odabrana je pitoreskna lokacija, restaurirana građevina iz 18. stoljeća na rijeci Jadro – Gašpina mlinica. Manifestaciji je dodijeljeno priznanje Plavi cvijet HTZ-a za najbolji turistički proizvod, a nagrađena je i nagradom ‘Simply the best’ 2014. godine za inovativnost u razvoju turističke ponude.
Ove godine Manifestacija je održana 3. rujna, a program je trajao oko 40ak minuta. Natupili su Solinski bubamarci, ženska klapa Tamarin iz Vranjica te Veterani KUD-a Salona, uz Miju Sesartić koja je pročitala ulomke iz svoje knjige ‘Solin sve u šešnest’ o starim običajima grada Solina. U organizaciji Udruge Solinjani već se tradicionalno održala izložba starih običaja i zanata, s ovogodišnjom temom ‘Ručni radovi’.
Gašpina mlinica. Foto: VJB.
Za vrijeme manifestacije, kao i svakim danom, bilo je moguće razgledati zanimljiv prostor Gašpine mlinice, jedne od rijetkih sačuvanih mlinica na rijeci Jadro, građene početkom 18 st., a koja se u dokumentima prvi put spominje 1711. godine. Mlinica se sastoji od četiri kamene zgrade u nizu s dvostrešnim krovovima pokrivenim kamenim pločama. Voda se kroz jaže (kolovaje) s istočne strane slobodnim padom usmjeravala do donjih dijelova mlinova tj. do žlica pričvršćenih na mlinska vretena. Iznad glavnih ulaznih vrata na zapadnoj strani kao nadvratnik je upotrijebljena antička nadgrobna stela. Unutar mlinice sačuvani su statični kameni dijelovi mlinova s kamenim mlinskim kolima. Prema sačuvanoj arhitekturi i podacima iz starije literature pretpostavlja se da je najstariji dio ovoga kompleksa onaj na jugu dok je srednji nešto povišeniji podignut ponovno nakon što ga je 1885. godine razrušila nabujala rijeka. Gašpina mlinica djeluje do šezdesetih godina 20. stoljeća, a tridesetih je godina u njoj bila i brusionica stakla, a zatim se prostor napušta te mlinica propada. Prema povijesnom kontinuitetu i prema entografskim vrijednostima kompleksa ova mlinica predstavlja spomenik kulture te je kao takva upisana u Registar spomenika kulture Republike Hrvatske, a obnovio ju je Grad Solin u suradnji s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture 2008. godine. Dana je na koncesiju te je danas u njoj prezentirana etnografska građa ovoga kraja u vidu uporabnih predmeta te proizvoda lokalnih obrta i zanata. Ističu se primjerci čipke i narodne nošnje, a može se kupiti i svježe samljeveno pšenično brašno. Od izložena tri mlina danas je u pogonu samo jedan, središnji, koji je žito mljeo i za vrijeme našeg posjeta. Prezentirano je i jedno vreteno s istrošenim drvenim žlicama, kako bi se demnostrirao utjecaj vode tijekom vremena. Kat, na koji se pristupa drvenim stepenicama, rezerviran nastupajućim i organizatorima ovom prilikom nije bio dostupan za posjetitelje. Rečeno nam je da se s kata prostire impresivan pogled na područje rijeke Jadro.
Udruga Solinjani, Restoran Gašpić i Veterani KUD-a Salona pripremili su tradicionalna solinska jela: pašta sa šalšom, kiseli kupus s kobasicama, tripice, a mi smo probali odličnu manistru s bobom i, s razlogom najtrazeniji, brujet od lokalne pastrve s palentom. Uz ‘glavna jela’ mogli su se degustirati maramorni kolac i kolac od jabuka koje je pripremila slastičarnica ‘Diana’ iz Vranjica. Tradicionalno se ušlo u Gašpinu mlinicu na prva vrata, a izašlo po svoju porciju delicije na druga. Iako je manifestaciji prisustvovao veliki broj posjetitelja skoro svaki je mogao uzivati u svojoj porciji izabranog solinskog jela. Oni koji ipak nisu uspjeli osigurati svoju porciju, a i oni koji jesu, mogli su se pogostiti povoljnim svježim poljičkim soparnikom.
Iako je Solin iz arheološke i povijesne domene najpoznatiji po Saloni oko koje je nastao, prilikom obilaska antičkog grada preporučamo posjet i Mlinici, koja se nalazi u neposrednoj blizini.
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča]
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 8. 9. 2016.
Izvori
http://solin-info.com/hr/znamenitosti/solin-danas/gaspina-mlinica/
http://solin.hr/index.php/novosti-aktualno-solin/item/3032-iz-solinskog-lonca-sto-su-jeli-nasi-stari
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 5, 2016 | Autorski osvrti, Glazba, Inspiracija, Istaknuto, Muzeji, Muzeji s arheološkim zbirkama, U Hrvatskoj
Nakon doživljenog cjelokupog programa 7. MAGfestivala, možemo s uvjerenjem izjaviti da je FILM-mag.net s pravom ponosni medijski pokrovitelj ovog iznimnog glazbenog događaja koji kvalitetom nadmašuje komercijalne ‘kulturne’ događaje i ističe se u okviru izvornih kulturnih sadržaja Splita.
Kao što sam već spomenula u članku o ovorenju, koncerti su održavani u svečanoj dvorani gotičko-renesansne palače plemićke obitelji Papalić, građene po projektu Jurja Dalmatinca, a u kojoj je danas smješten Muzej grada Splita. Ova dvorana s muzejskim izlošcima ima izvorni gotički drveni strop, izrezbaren i obojen u crvene i plave tonove, čija su uzdužna polja odijeljena gredama dodatno ukrašena bordurama u formi kvadrata. Impozantna gorička kvadrifora dominira cjelokupnim prostorom i glavni je izvor svjetla te je zaštićena staklenom stijenom kako bi i dalje vršila svoju izvornu funkciju, ali i služila kao muzejski izložak. U prostoriji se nalazi i kip Marka Marulića, kojemu je Svečana dvorana bila prostor redovite aktivnosti. Muzej grada Splita, kao partner projekta i suorganizator Festivala omogućio je posjetiteljima besplatni obilazak postava muzejskog objekta te Galerije Emanuel Vidović.
Tijekom tjedna održavanja (27. 8. – 4. 9. 2016.) Festival je obuhvatio pet koncerata koji su svojim disperziranim rasporedom omogućavali posjetiteljima naizmjenično osvježavanje kupanjem u ljetnom Splitu i razgledavanje povijesnih znamenitosti Splita te odmorno i ugodno prisustvovanje glazbenim večerima.
Redoviti početak koncerata bio je u 20 sati, s akademskim odmakom od 15 minuta, kako bi se publika smjestila i pripremila za prijem glazbenih izričaja, a potpunom prepuštanju glazbi jedino su se djelomice ‘opirale’ stolice koje nisu bile najudobnije, sto je razumljivo s obzirom da se radi o prostoru koji nije prvenstveno namijenjen održavanju koncerata (prijedlog: postaviti jastučiće sljedeće godine :).
Trio Korngold. Foto: VJB.
Koncerti su u prosjeku trajali malo više od sat vremena, a posljednji je, zajedno s pauzom, trajao oko dva sata. Publika je, ponesena emocijama, energičnim pljeskom nagrađivala izvođače, koji put i ranije nego što je predviđeno. Svaki koncert sadržavao je pažljivo koncipiran program s povremenim izrazito zahtjevnim dionicama u kojima su izvođači demonstrirali svoja umijeća i darovitost. Posebnost prve (Ars Longa) i druge večeri (gudački trio u sastavu Laura Vadjon – violina, Antigoni Tsalla – flauta i Mislav Režić – gitara) očituje se i u upotrebi izvornih instrumenata i njihovih replika kroz program koji reflektira smjernice i ukus svoga razdoblja. Festivalski ansambl broji najviše članova te je i program sadržavao zahtjevan repertoar namijenjen orkestru. Modernije ritmove izvrsno su ‘ispuhali’ članovi Brass kvinteta Podium, koji su uz gostovanje solista na alt saksofonu izveli integralnu praizvedbu Saxbrass suite Ivana Josipa Skendera. Festival je zatvorio trio Korngold intenzivnim programom, uz pljesak koji je, kao i koncerti druge i četvrte večeri, rezultirao bisom.
MAGfestival konceptom, programom, organizacijom i ambijentom omogućuje izvorni doživljaj komorne glazbe. Ako se već nije moglo otputovati u prošlost, moglo se čuti kako prošlost zvuči i to na povijesnim instumentima u ambijentu povijesne građevine čija je funkcija prezentacija (i rekonstrukcija) prošlosti.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 5. 9. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 4, 2016 | Autorski osvrti, Inspiracija, Putovanja
Lyon je suvremena francuska metropola (po veličini treći grad u Francuskoj, slijedi Paris i Marseille), grad koji već pri samom dolasku fascinira vizurama i sadržajima. Funkcionalna organizacijska rješenja u tolikoj su mjeri na raspolaganju stanovnicima, što najbolje opisuje službena parola ‘Ma ville simplifie ma vie’ (‘Moj grad pojednostavljuje moj život’), da i netom pridošli turist stječe dojam povratka kući, a ne puta u nepoznato. Na internetskoj stranici lyoncitycard.com virtualno se, prije dolaska, mogu istražiti aktulani sadržaji i isplanirati turistički posjet.
Brojnim natpisima i obavijestima, usmjereni ste na pravi put već na samom aerodromu, nazvanom po kultnom francuskom spisatelju – Antoine de Saint Exupéry, od kuda, do samog centra, vozi brzi klimatizirani vlak Rhône-Express po povoljnoj cijeni i svakih deset minuta. Pojam ‘centar’ za lyonske prilike može se tumačiti samo uvjetno. Naime, zemljopisni položaj dviju rijeka, Saône i Rhône, uvjetuje oblik grada podijeljen na tri dijela, od kojih središnji čini formu poluotoka, a svaki predstavlja jednu vrstu turističkog centra protkanog kulturnim, znanstvenim, trgovačkim, gastronomskim i zabavnim sadržajima te povijesnim znamenitostima. Ova tri dijela međusobno su povezana na više mjesta mostovima za pješake i vozila, a po rijekama plove ili su stacionirani brodovi namjenjeni turističkim sadržajima.
Sam grad podijeljen je na devet četvrti (fr. arrondissements). Gledajući kartu, lijevo od Saône nalazi se najstariji dio grada – Vieux Lyon (Stari Lyon), odnosno 5. arrondissement. Na ovom su keltskom području, na brežuljku današnjeg naziva Fourvière, Rimljani 43. god. pr. n. e. pod vodstvom Lucija Munacija Planka (Lucius Munatius Plancus) osnovali koloniju punog naziva Colonia Copia Felix Munatia. U Lungdunumu su rođena dva rimska cara, Klaudije i Karakala, a za vrijeme prvospomenutog grad mijenja ime u Colonia Copia Claudia Augusta Lugdunensium. Ni danas nije razjašnjeno na što se odnosi naziv Lugdunum; prema keltskoj riječi dunum smatra se da označava brdo ili citadelu, dok se riječ lug može odnositi na keltskog boga Lugha, ali i svjetlo, prema latinskoj riječi lux, a postoje i druga tumačenja. Vezano uz cara Klaudija ističe se poseban artefakt – brončana ploča Table claudienne, po kojoj čak i jedna lyonska ulica nosi ime, sa zapisom Klaudijevog govora u kojem opravdava nominaciju galskih senatora, a koja se čuva u muzeju Gallo-Romain. Ovaj muzej nalazi se na padini brdašca Fouvrière, u neposrednoj blizini Malog i Velikog rimskog kazališta. In situ prezentiran ranokršćanski kompleks koji obuhvaća dvije trobrodne crkve (Saint-Etienne i Sainte-Croix) i krstionicu, nalazi se iza današnje lyonske katedrale posvećene sv. Ivanu Krstitelju, Cathedédrale Saint-Jean-Baptiste de Lyon, građene u razdoblju od 12. do 15. st.
U četvrti Vieux Lyon nalazi se još nekoliko muzeja (Gadagne, u kojem je prezentirana povijest grada te Miniature et Cinema, privatni muzej s originalnim filmskim ‘artefaktima’), Palace de Justicie Historique de Lyon te brojne druge sakralne i profane građevine od povijesne važnosti. Sa središnjim dijelom povezan je brojnim mostovima, od kojih se na središnjoj poziciji nalaze Pont Bonaparte i Passerelle du Palais de Justice, namijenjen pješacima, na kojem se u periodu ljetnih vrućina ispušta vodena maglica na veselje i rashladu djece te životinjskih ljubimaca u šetnji.
Središnji dio Lyona naziva se Presqu’ile (hr. poluotok), a obuhvaća 1., 2. i dio 4. arondissement-a. Kronološki se razvija nakon Starog Lyona, posebice tijekom srednjeg vijeka i renesanse. Na sjeveru se nalazi četvrt na brdu La Croix-Rousse, nazvana prema kamenom križu crvenkasto-smeđe boje podignutom na ovom mjestu tijekom 16. st. Četvrt je poznata po proizvodnji svile, radi čega je izgrađivan poseban tip građevina s visokim stropovima u kojima su se nalazili tkalački stanovi. Traboules su i danas vidljivi natkriveni prolazi koje su koristili trgovci svilom. Još je nekoliko aktivnih izrađivača svile (canuts), a mi smo posjetili jedno od mjesta na kojem se tkanina od svile izrađuje na tradicionalan način (La Maison des Canuts). Ulice, koje većinom tvore pješačku zonu, omeđene su visokim zgradama s reprezentativnim izlozima luksuznih dućana. U mnogima se od njih nalaze banke te kulturne i političke institucije. Za povijest Lyona izrazito je važan Hôtel de Ville, odnosno gradska vijećnica (označen terminom monument historique kojim se označavaju spomenici od nacionalne važnosti).
Nalazi se na poziciji između Place des Terreaux (svjetska baština na popisu UNESCO-a) i Place de la Comédie, ispred Opera Nouvel, nazvanoj prema francuskom arhitektu Jeanu Nouvelu, koji je originalnu zgradu redizajnirao krajem 20. st. Znameniti Musée des Beaux-Artes, u kojem se čuvaju brojne zbirke od egipatskog razdoblja do suvremene umjetnosti, smješten je u prostor bivšeg benediktinskog samostana iz 17. i 18. st. Na središnjem dijelu Poluotoka nalazi se jedan od najvećih europskih trgova otvorenog tipa namijenjen pješacima – Place Bellecour (svjetska baština na popisu UNESCO-a).Kako bi se i južni dio Poluotoka prožeo kulturnim sadržajem 2014. godine otvoren je Musée des Confluences, muzej posvećen ljudskoj povezanosti i odnosima od razdoblja prapovijesti do danas. Remekdjelo moderne arhitekture u svojoj konstrukciji reflektira znanstvena i umjetnička dostignuća i mogućnosti 21. stoljeća. Dominira najjužnijim dijelom poluotoka, na mjestu doticaja dviju rijeka, na krajnjoj kopnenoj točki, ali vodenom polazištu.
Na drugu stranu Rhône dolazi se brojnim mostovima, od kojih su središnji Pont Lafayette, Pont Wilson, Pont de la Guillotière i Pont de l’Université. Ovaj dio grada obuhvaća 6., 3. i 7. arrondissement, a kao i Poluotok, organiziran je pravilnom mrežom ulica. Najsjevernije područje (6. arr.) obuhvaća golemi Kongresni centar i veliki Parc de la Tète d’Or (hr. Zlatna glava, u vezi s legendom da se u parku nalazi zakopano blago s glavom Krista) u koji se ulazi kroz monumentalna željezna vrata poznata kao Porte des enfants du Rhône.
Park s malim zološkim i veliki botaničkim vrtom ispresijecan mrežom puteljaka, organiziran je oko jezera s otočićem Île du Souvenir sa spomenikom borcima poginulima u bitci, podignutom 1904. godine, do kojeg se dolazi podzemnim tunelom. Francuzi izrazito drže do multikulturalnosti i ljudskih prava, što je obilježeno i izgradnjom mjesta posvećenog ljudskim pravima (Espace droits de l’homme) na sjevernom dijelu parka globalno značajne 1989. godine. U produžetku Kongresnog centra čije je vanjsko okruženje ukrašeno modernim skulpturama predimenzionirnih životinja i poznatim kipom narančastog čovjeka s mobitelom autora arhitekta Renza Piana, nalazi se Muzej suvremene umjetnosti (Musée d’Art Contemporain), s izlošcima unutar i izvan same zgrade. 3. arr. naziva se Part Dieu odnosno Božji dio – poslovno središte Lyona u kojem se nalaze željeznički kolodvor i najfrekventnije okretište autobusnih linija te glavna metro stanica u okviru velikog shopping centra Galeries Lafayette. U neposrednoj blizini nalaze se internacionalni hoteli Ibis, Radisson i mnogi drugi te Les Halles de Lyon – Paul Bocuse, gastronomski kompleks dućana i restorana u vlasništvu najpoznatijeg lyonskog chefa Paula Bocusea. U ovom dijelu grada smještena su i dva izminmna muzeja – Musée Africain i Institut Lumière.
Lyon je grad zaista brojnih sadržaja lociranih po cijelom užem i širem području grada. Kretati se može pješke, biciklom (vlastitim ili na najam – Vélo’v), automobilom ili gradskim prijevozom koji podrazumijeva autobuse, troley-e (autobusi na električni pogon), tramvaje i metro.
Grad se bez metroa zaista ne može smatrati metropolom. Ovaj nadasve učinkovit način gradskog putovanja, osim što rasterećuje nadzemne prometnice i parkirališta, omogućuje siguran i efikasan transfer velikog broja ljudi na velikom gradskom području. Lyonski metro, koji se sastoji od četiri linije (A-D), sagrađen je na više etaža te ispod dviju rijeka, a linija D obuhvaća i dvije podzemne uspinjače (furniculaire) koje vode na dva brdašca (ranije spomenuti Fouvrière i Saint-Jean). Vlakovi putuju u razmaku od nekoliko minuta i organizirani su tako da se mijenjajući linije može komotno stići na onu koju se ‘hvata’. Na kraju većine linija započinje autobusna ili tramvajska, koja nastavlja pojedinu rutu. Kupnjom dnevne karte po cijeni od 5€ obuhvaćeni su svi načini prijevoza, nebrojeno tijekom dana. Ogranizacija nadzemnog prometa je izuzetna – osim semafora za pješake i vozila, postavljeni su i semafori za bicikliste, kojima su uređene brojne staze. Zeleno svjetlo duže svijetli vozačima, pa kad se dovoljno opustite i s povjerenjem počnete prelaziti cestu bez obzira na semaforsku boju, postajete pravi Lyonnais 🙂 Također, organizacija u neprevidivom slučaju je također besprijekorna – jednom prilikom pokvario se autobus i već za par minuta došao je zamijenski i uz minimalno kašnjenje obavio rutu.
Lyon slovi kao gastronomska prijestolnica Europe, a tipična taverna u kojoj se poslužuju lokalni specijaliteti naziva se bouchon. Brojni su bouchoni u Lyonu, ali samo pojedini nose certifikat Les Bouchon Lyonnais originalne kulinarike koji dodjeljuje istoimeno udruženje osnovano s ciljem očuvanja i održavanja lyonske kulinaričke tradicije i gastronomije. Kao tipična jela izdvajaju se tripice koje se jedu samostalno na brojne načine (carpaccio, na žlicu, kisele…) ili su dijelom drugih jela poput andouillette (kuhana kobasica sa ili bez tripica, u debelom crijevu), zatim saucisson de Lyon (kobasice i kobasice s pistacijem), cervelle de canut (u prijevodu ‘mozak izrađivača svile’, odnosi se na specifično začinjen mekani sir), vrlo pikantni mekani sir Saint-Marcellin, salade lyonnaise (zelena salata s komadićima hamburgera, krutonima i poširanim jajetom), rosette lyonnaise (salama koja okusom, izgledom i teksturom podsjeća na slovenski savinjski želodec) i brojna druga (različiti želeji i hladetine živorinjskog porijekla, njuškice, papci i dr.), a od slatkiša treba spomenuti ukusni tarte aux pralines i tipičnu lyonsku poslasticu coussin de Lyon, izrađenu od marcipana, čokolade i likera. Suprug i ja u dva smo navrata večerali u dva certificirana bouchona (Le Laurencin i Cafe comptoir chez Sylvie), u kojima su na meniju standardizirana jela izrađena od kvalitetnih lokalnih namirnica obilnih porcija – od tipičnih probali smo kobasicu s pistacijem, cervelle de canut u kombinaciji s goveđim mišićima i svinjskim nožicama, oeuf mimolette et sauce au vin (juha s poširanim jajetom, krutonima i mesnim trakicama), viande avec un gratin dauphines (teletina s gradiniranim krumpirima), Saint-Marcellin, coq au vin (pijetao u vinu) te, iako se smatramo gurmanima, ne možemo izraziti oduševljenje ovom egzotikom 🙂 Soupe al’ognon au fromage i ravioli s foie gras u necertificiranom bouchonu (Chez Grand-Mère) ostavili su bolji dojam, kao i posjet brasserie Le Nord vlasnika Paula Bocusea, gdje nam je steak tartare bio poslužen s, naravno, pommes frittes i salatom, a božanskog creme brulee-a smo se zasitili tek nakon druge porcije. Paul Bocuse vlasnik je nekoliko restorana u Lyonu, od kojih su onom 6 kilometara izvan dodijeljene tri Michelinove zvjezdice (ukupno je 25 restorana ove titulacije u Francuskoj). Skoro svi bouchoni nude turističke menije kako bi prezentirali maksimum lyonske gastronomije, a račun za objed s par deci vina za dvoje iznosi oko 50ak eura. Ugodno smo se iznenadili običajem automatskog posluživanja boca obične vode. Bocuseova brasserie još uvijek je cjenovno pristupačna, a nudi i tična francuska jela, ne samo lyonska. Predah od lokalne gastronomije priuštili smo si u Les trois dômes, restoranu s jednom Michelinovom zvjezdicom, koji nas je oduševio i konceptom jela i načinom posluživanja.
Slijedovi pažljivo smišljenih menija ispresijecani su zanimljivim i vizualno atraktivnim gastronomskim konceptima. Svaki slijed predstavlja novo iznenađenje pod kupolom i malo umjetničko djelo (pogotovo deserti). Odabrali smo predjelo od goluba i foie gras, glavna jela s teletinom (savršeno mekane teksture) i janjetinom, a za desert soufflé i čokoladni kolač u obliku malog drveta. Ovaj restoran smješten na Poluotoku s pogledom na Rhônu nudi iznimno ugodan i nadasve ukusan doživljaj Francuske. Nakon ovog iskustva pitamo se što i kako prezentirano nudi skoro tri puta skuplji Bocuseov L’Auberge du Pont de Collognes***.
O Lyonu bi se mogla napisati knjiga, pa moram ovaj općeniti osvrt privesti kraju. Zaključila bih da je Lyon napredan, funkcionalan i bogatim sadžajima prožet grad koji omogućuje svojim stanovnicima ispunjen život, bez obzira na njihov spol, dob, vjeru, boju i porijeklo, a posjetiteljima doživljaj koji će dugo pamtiti.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 4. rujna 2016.
Vezani tekstovi
Musée gallo-romain
Musée Gadagne
Musée des Confluences
Musée Africain
Maison des Canuts
Musée Lumière
Musée Miniature et Cinéma
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 4, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Monografije, Publikacije, SLO Narodni muzej Slovenije, Stručna literatura, U Europi
Narodni muzej Slovenije, 2015.
Web
NMS
Tip: monografija
Izdavač: Narodni muzej Slovenije
Urednica serije: Maja Lozar Štamcar
Urednički odbor: Darko Knez, Tomaž Nabergoj, Jože Podpečnik, Elisabeth Schmuttermaier, Bojana Rogelj Škafar, Mojca Šorn, Peter Vodopivec
Prijevod: Tomaž Lazar
Jezik: slovenski, engleski
Stranica: 326
ISBN 978-961-6981-02-6
Galerija fotografija [autor: VJB]
NMS – Naslovnica monografije Tomaža Lazara ‘Poznosrednjeveško topništvo na Slovenskem’. Foto: VJB.
Monografija ‘Poznosrednjeveško topništvo na Slovenskem – Raziskave dveh zgodnjih topov iz Pokrajinskega muzeja Ptuj – Ormož’ autora dr. sc. Tomaža Lazara, publicirana je kao 13 knjiga u okviru serije Viri. Gradivo za materialno kulturo Slovencev. Ova serija Narodnog muzeja Slovenije, koja je počela izlaziti 1994. godine, obuhvaća publikacije kojima se predstavljaju rezultati istraživanja na području materijalne kulture različitih povijesnih razdoblja u Sloveniji. Njezina namijena je procijeniti materijalne ostatke iz prošlosti i odrediti njihov značaj kao povijesnog izvora u usporedbi s onima pisanima.
Monografijom su predstavljeni rezultati istraživanja dva najstarija topa koja se čuvaju u Pokrajinskom mjuzeju Ptuj – Ormož. Rezultati ovog specifičnog istraživanja upotpunjeni su opisom šireg konteksta razvoja i tehnologije topništva te navoda podataka koji se tiču spoznaja o vatrenom oružju na području Slovenije. Autor je koristio dostupne analitičke metode u suradnji s brojnim ustanovama i pojedincima. Većina istraživačkog rada obavljena je u razdoblju između 2010. i 2012. godine: točan vizualni pregled i mjerenje topova, slikanje unutrašnjosti cijevi s videoskopskom kamerom, metalografske analize izdvojenih uzoraka željeza, analize XRF i FTIR premaza boje te ultrazvučno i radiografsko snimanje topova.
‘Pet let po začetku raziskav lahko izsledke opravljenega dela končno celovito predstavimo javnosti v dvojezični publikaciji z obsežnim slikovnim gradivom, risbami in tehničko dokumentacijo. Da bi spoznaja o tehnološkem ustroju ptujskih topov umestili v primeren zgodovinski kontekst, smo se odločili, da v knjigo vključimo tudi uvodni pregled razvoja zgodnjega ognjenega orožja v Evropi in še posebej na slovenskom prostoru. Potreba po takšnem sintetičnem pregledu je še toliko večja, ker gre za tematiko, s katero se domačje zgodovinopisje za zdaj ni resneje spoprijelo, zato ostaja skorajda neznano tako laični kot strokovni javnosti.’
‘Pet godina nakon završetka istraživanja možemo rezultate obavljenoga rada konačno u cjelosti predstaviti javnosti u dvojezičnoj publikaciji s opsežnim slikovnim gradivom, crtežima i tehničkom dokumentacijom. Kako bi spoznaju o tehnološkom ustroju ptujskih topova postavili u primjeren povijesni kontekst, odlučili smo u knjigu uključiti također i uvodni pregled razvoja ranog vatrenog oružja u Europi i posebice na slovenskom prostoru. Potreba za takvom sintezom je veća s obzirom da se radi o tematici s kojom se domaća historiografija do sada nije ozbiljnije pozabavila, zato ostaje skoro nepoznata laicima, ali i stručnoj javnosti.’
Tomaž Lazar, iz Predgovora
Prijevod: VJB.
Monografija je podijeljena na brojna poglavlja. Na koncu se nalazi popis arhivskog gradiva i objavljenih izvora, popis literature i kratica, navedene su kratice numizmatičkih i mjerskih jedinica te rječnik termina. Kompaktnih, malih ali praktičnih dimenzija,opremljena je brojnim fotografijama u boji, tabelama, mikroskopskih snimaka, arhivskih fotografija, tehničkom dokumentacijom, crtežima i dr.
Zahvaljujem Narodnom muzeju Slovenije na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 29. 7. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 4, 2016 | Arheološki muzej Istre, Autorski osvrti, Istaknuto, Lokaliteti, Pula, U Hrvatskoj
Arheološki muzej u Puli trenutno provodi arheološka istraživanja Flavijevske ceste uz zapadni dio pulskog amfiteatra. Voditeljica istraživanja je voditeljica Antičkog odjela AMI-ja, arheologinja Silvana Petešić, kojoj zahvaljujem na informacijama vezanim uz istraživanje. Arheološka istraživanja u Puli, ovog puta uz samu Arenu, vidljiva su i time iznimno zanimljiva lokalnom stanovništvu, kao i turistima.
Pogled na područje arheološkog istraživanja. Foto: VJB.
Flavijevska cesta (Via Flavia) rimska je prometnica koja je polazeći iz Akvileje povezivala tri rimske kolonije u Istri (Tergeste, Parentium i Pola). Prolazila je zaleđem Kopra prema Bujama, kraj Ponte Portona preko Mirne, do Poreča i Lima te preko Bala do Pule. Naziv Via Flavia zabilježen je na trima miljokazima. Smatra se da je tijekom vremena careva iz obitelji Flavijevaca (Vespazijan i Tit), u drugoj pol. 1. st., trasa ceste u južoj Istri osuvremenjena.
Ovogodišnji radovi istred Arene nastavljaju se na one provedene 2007. i 2008. godine kada je djelomično istražena rimska cesta uz otkriće brojnih antičkih struktura u formi zidova i kanala te pokretnog arheološkog materijala.
Ovom prilikom nastoji se istražiti čim veći dio Flavijevske ceste, odnosno pronaći južni rub, kako bi se mogla izmjeriti njezina širina te će se tom prilikom morati kopati ispod suvremene ceste. Cesta je popločana pravilnim kamenim blokovima, a vjerojatno je bila omeđena pločnikom. Ovi blokovi postavljeni su na podlozi neke vrste ispune, a prisutna je i žbuka. Ispod ceste, a uz rubove Arene, nalazili su se, također popločani, odvodni kanali (namijenjeni odvodu kišnice). Zanimljive su oznake klesara i graditelja, često u obliku križića, vidljive na pojedinim kamenim blokovima Arene.
Po izvršenim radovima planira se konzervacija lokaliteta na način da bude zaštićen i prezentiran javnosti te uklopljen u postojeću gradsku infrastrukturu.
Galerija fotografija [foto: VJB]
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 29. 8. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Aug 29, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Knjige, Popularna literatura, Publikacije, SLO Narodni muzej Slovenije, U Europi
Narodni muzej Slovenije, Založba Vilinia, Ljubljana, 2016.
NMS
Web
Tip: katalog
Autor: Žiga X. Gombač
Ilustrirao: Ivan Mitrevski
Stručni suradnici: mag. Barbara Ravnik, dr. Peter Turk
Urednik: Urška Kaloper
ISBN 978-961-01-9
Galerija fotografija [autor VJB]
Naslovnica publikacije ‘Živa in stiška kneginja’. Foto: VJB.
‘Živa iz muzeja’ književna je kolekcija/serija Narodnog muzeja Slovenije za učenike osnovnih škola. Izabrane teme slovenske povijesti prezentirane su mladima na duhovit, zabavan i poučan način, putem teksta i brojnih ilustracija.
Žiga Gombač, koji se kao autor djela za mlade potpisuje kao Žiga X. Gombač, slovenski je spisatelj mlađe generacije. U suradnji s Ivanom Mitrevskim, ilustratorom specifičnog stila (koji asocira na Cartoon Networkove crtiće poput Dexterovog laboratorija) autor je, do sada, četiri knjige o djevojčici Živi, čija mama radi u muzeju i koja se, ukoliko dotakne neki povijesno/arheološki artefakt, nađe upravo u tom vremenu i sudjeluje u zanimljivoj pustolovini.
Svaka publikacija započinje dužim ili kraćim Živinim predstavljanjem te predstavljanjem Narodnog muzeja Slovenije u Ljubljani. Osim prve, publikacije su tiskane u boji, a svaka sadrži, uz tekst i ilustracije, jedan ili više stripova. Živa se čitatelju obraća u prvom licu i na taj način aktivno ga uključuje u impresije svojih doživljaja. Uz informacije o važnim slovenskim arheološkim artefaktima, Živa čitatelja upoznaje sa zanimljivim i neobičnim artefatktima specifičnog razdoblja, načinom života, krajolikom i običajima, a prezentirani su i nekadašnji recepti, koji se mogu pripraviti i degustirati.
Ovom serijom publikacija generacije slovenskih osnovnoškolaca (i njihovih roditelja) imaju priliku na simpatičan, pedagoški i znanstveno-popularan način upoznati znamenitosti svoje domovine, znamenite artefakte koji se čuvaju u Narodnom muzeju Slovenije u Ljubljani te globalne arheološke i povijesne aspekte koji su utjecali na razvoj zemlje u kojoj danas žive. Ova saznanja mogla bi biti poticaj da osobno obiđu spomenuta mjesta i kulturne ustanove i na taj način sami ‘otputuju u prošlost’.
Novim ‘nastavkom’ Živa putuje u željezno doba mjesta Stične, gdje se se sprijateljuje s lokalnom kneginjom. Čitatelj na zabavan i slikovit način, kroz tekst i strip, upoznaje razdoblje željeznog doba, koje je na području Slovenije dobro istraženo, na temelju nalaza brojnih arheoloških artefakata. Jedan od njih svjetski je poznata ornamentirana brončana situla iz Vača, datirana oko 500. godine pr. n. e., koja se čuva u Narodnom muzeju Slovenije.
Zahvaljujem Narodnom muzeju Slovenije na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 29. 7. 2016.
