by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 2, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi
Mala izložba ‘Povijest krakovskog trgovačkog trga i Crkve sv. Adalberta’ Arheološkog muzeja u Krakovu postavljena je u kripti Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha), koja se nalazi na jugoistočnom rubu najvećeg sačuvanog srednjovjekovnog trga u Europi, Glavnog trga (Rynek Główny) iz 13. stoljeća. Crkva je nazvana prema omiljenom poljskom misionaru mučeniku sv. Adalbertu (polj. św. Wojciech). Prema legendi sv. Adalbert posvetio je crkvu 997. godine i u njoj propovijedao do odlaska na misiju u Prusiju. Smatran je svecem već tijekom života, a kanoniziran je relativno brzo nakon smrti. Posvećene su mu brojne crkve u Europi, a preko dvije stotine religioznih građevina u Poljskoj. Pod crkve nalazi se ispod današnje razine Glavnog trga. Najstariji ostaci upućuju na prvotnu drvenu konstrukciju s kraja 10. stoljeća, dok su temelji prve kamene crkve vidljivi u donjem dijelu sadašnjih zidova. Ova najranija crkva istovremena je s crkvama sv. Adalberta u mjestima Modlnica, Dankowice te Książ Wielki. Nova crkva izgrađena je tijekom 11. ili 12. stoljeća od manjeg kamena u obliku pravokutnika, a djelomično je restaurirana tijekom razdoblja baroka.
U prostor kripte ulazi se s vanjske strane, preko širokog i krupnog praga izrađenog od velikih kamenih blokova, radi kojih, da bi se prekoračilo, treba dobrano raširiti noge pritom pazeći da se ne posklizne na njihovu upotrebom izglačanu površinu. Zidovi su otkopani i obilježeni kako bi se vidjele razvojne faze crkve (temelji sakristije, romanički zid, moderni zid). Isto je učinjeno i s presjekom stratigrafskih slojeva (podovi iz različitih razdoblja, kulturni slojevi). Područje uz jedan dio zidova natkriveno je staklenim pločama kroz koje dopire dnevno svjetlo koje omogućuje vidljivije proučavanje fotografija iskopavanja koje su postavljene na zidu direktno ispod.
U vitrinama su izložene keramičke posude iz razdoblja izgradnje postojeće crkve, rekonstrukcije prvotne drvene i kamene crkve te kameni spomenici iz razdoblja romanike. U kutu kripte izložen je kostur pokojnika iz 11. stoljeća za koji mi je osoba na prodaji karata potvrdila da se ne radi o replici, te ukazala na još nekoliko lubanja ispod ulaznih stepenica. Ovi kosturni ostaci potječu s područja crkve, ali nisam sigurna da li su postavljeni u blizini mjesta pronalaska.
Izložba prikazuje i krakovsku vodovodnu mrežu razdoblja 14. do 17. stoljeća s ilustracijama aparature za crpljenje vode i bušenja rupa u drvenim cijevima. Karte prikazuju ranosrednjovjekovne grobove na području Starog grada te crkvena groblja iz razdoblja 13. – 15. stoljeća na širem području povijesnog centra.
Zanimljivo mi je posjećivati originalne strukture i izložbe u originalnom prostoru. Imam osjećaj ulaska u arheološku strukturu uz strukturalnu sigurnost davno završenih istraživanja. Iako je mala i old school, izložba je vrlo zanimljiva, a tekstovi djelomično prevedeni na engleski. Crkva je aktivna i nalazi se vidljiva na glavnom trgu te su posjetitelji brojni i u crkvenom prostoru i u prostoru kripte.
Vendi Jukić Buča
Kopenhagen, 2. listopada 2023.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 2, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi
Namjena stalnog postava Arheološkog muzeja u Krakovu tematski je prikazati kontekst prapovijesti i ranog srednjeg vijeka na području Male Poljske (južno i jugoistočno područje današnje Poljske) korištenjem originalnih artefakata, rekonstrukcija, maketa, karata i kompjuterske tehnologije. Mnogi stari muzeji intenzivno se moderniziraju po uzoru na zapadne. Digitalna tehnologija omogućava dodatnu vizualnu dimenziju te posjetiteljevo osobno sudjelovanje u priči koju se artefaktima te informativnim tekstovima nastoji ispričati. Ovo je jednostavnije postići kod potpuno novih izložbenih koncepata i njima namijenjenih prostora nego kod adaptacije postojećih koja ovisi o nizu potencijalnih restrikcija. Zanimljivost Arheološkog muzeja u Krakovu je u tome što se na jednom prostoru, čini se, stapaju starija i novija izložbena koncepcija koje su obje bile izvedene u okviru modernih metoda svoga vremena u prostoru koji je za muzejske potrebe adaptiran 1950tih godina. Naime, u katalogu stalnog postava tiskanog 2006. godine ne spominju se egipatska zbirka i zbirka artefakata iz Perua, koje su vjerojatno u muzejski postav uključene naknadno, a prezentirane su po suvremen(ij)im (?) izložbenim i konzervatorskim standardima – sobe su zatamnjene crnih zidova, artefakti se nalaze u staklenim vitrinama s preciznim osvjetljenjem, sarkofazi su postavljeni uzdignuti nad ogledalima kako bi se mogli vidjeti zanimljivi detalji na stražnjoj strani, tekstualni paneli u peruanskoj zbirci nalaze se na osvijetljenoj podlozi, čini su čini se da su vlaga i temperatura regulirani itd. Egipatska zbirka sadrži artefakte koje su iznjedrile poljske istraživačke kampanje u Egiptu. Neke od njih proveo je prvi poljski egiptolog Tadeusz Smoleński, iz Krakova, početkom 20. stoljeća. Peruanska zbirka prezentira izabrane arheološke i etnografske artefakte koje je Władysław Kluger, inženjer iz Krakowa, donirao Poljskoj akademiji umjetnosti i znanosti. Kolekciju je sakupio tijekom svog boravka u Peruu, gdje je radio za peruansku vladu.
Stalni postav različito je prezentiran u odnosu na egipatsku i peruansku zbirku – ako ne i starijom od početka milenija, čini mi se karta lokaliteta na kojoj se pritiskom na određeni gumb upale odgovarajuća svjetla. Zanimljivo je vidjeti ručno izrađene makete i rekonstrukcije prapovijesnih ljudi, ali uočljiv je nedostatak kose i tjelesne dlakavosti, pogotovo kod muških figura, te se posjetitelj može zapitati koliko se pridavalo pažnje detaljima i točnosti. Često nije jasno radi li se o originalnim artefaktima ili rekonstrukcijama, što nije pojašnjeno ni u Katalogu. Čak i ukoliko je cilj muzeju prezentirati komplicirani kontekst na način da ga je u stanju razumjeti šira javnost te laici, podaci bi trebali biti jasni, precizni i detaljni za stručnjake koji će se možda s većim zanimanjem posvetiti njihovom proučavanju. Kopije su vrlo vjerne. Znamenita posuda iz Bronocica s prikazom kola kopija je koju su izradili studenti Državne visoke škole za umjetnost u Krakovu, dok se original čuva u Institutu za arheologiju i etnologiju Poljske akademije znanosti, također u Krakovu. Sudeći prema načinu njezine prezentacije i zaštite ne bi se dalo naslutiti da se radi o kopiji, ali je ova informacija navedena uz izložak. Veliki dio postava prezentira klimu i okoliš tijekom različitih povijesnih razdoblja. Artefakti se nalaze uz makete i rekonstrukcije, a često su u vitrinama postavljeni u širi kontekst – primjerice srpovi i druge ratarske alatke pridružene su snopovima pšenice te keramičkim posudama napunjenim zrnjem. Poseban dio prvog dijela izložbe (u suradnji s Interreg Central Europe) prilagođen je taktilnom doživljaju artefakata slijepim i slabovidnim osobama, ali i svakome tko bi volio dobiti iskustvo rukovanja povijesnim artefaktima. Za tu svrhu izložene su kopije izabranih izložaka, različitih funkcija i od različitih materijala, a o kojim se artefaktima radi, pojašnjeno je također i na brajici. Postavljen na ulazu u izložbeni prostor, plakat nudi detaljnije informacije o projektu. Iduća pri obilasku, velika prostorija sadrži makete različitih vrsta nastambi tijekom povijesti u mjeri 1:20 . S obzirom da su makete postavljene na postamente, postavljena je i mala pokretna klupica za najmlađe posjetitelje. Uz zid prostorije nalaze se pretpostavljene rekonstrukcije nošnji, nakita i oružja na lutkama u prirodnoj veličini, izrađene na temelju podataka s različitih lokaliteta u Maloj Poljskoj. U prostoriji o proizvodnji i razmjeni nalaze se zasloni s projekcijama animiranih tehnika proizvodnje kamenog oruđa, keramičkih posuda, nakita, željeznih artefakata te načina gradnje. Koncept razmjene i trgovine prikazuju vitrine sa sirovinama i trgovačkim rutama. Meni osobno najzanimljiviji dio postava izložba je u koju sam pristupila obrnuto nego je zamišljeno kako bi joj se trebalo pristupiti (kroz izložbu o povijesti Muzeja) te mi se njezina lokacija činila skrivenom. Naravno, ukoliko biste, za razliku od mene, nastavili prostorijom o razmjeni i trgovini, na njezinom kraju nalazi se službeni ulaz u taj dio postava. Ovaj, meni najzanimljiviji dio izložbe, odnosi se na prikaz starih vjerovanja i umjetnosti. Prostor je dizajniran na način da vam se čini kao da prolazite šumom ili močvarom, a s obje strane ‘puteljka’ po kojem hodate nalaze se grobovi s ostacima pokojnika u podnim vitrinama (nije jasno radi li se o rekonstrukcijama ili originalnim ostacima). Na početku ove prostorije, ili kraju, ovisno kako ste u nju ušli, nalazi se kamena skulptura koja se povezuje s prikazom Svetovita (Świętowit), četveroglavog slavenskog boga rata i proricanja, tzv. Zbrucz idol. S obzirom da su mu glave okrenute prema sve četiri strane svijeta, smatra se da sve vidi te otuda i ime Svevid (‘svjetovid’ – onaj koji vidi svijet?). Ovaj artefakt jedan je od prvih koji je dospio u kolekciju Arheološkog muzeja u Krakovu. Pronađen je u rijeci Zbrucz u Ukrajini 1848. godine te dopremljen u Krakov 1851. Po izlasku iz ove izložbe (ili u mom slučaju ulasku), nalazi se posebna prostorija u kojoj je prezentiran fotografski i arhivski materijal vezan uz razvoj i djelatnost Muzeja od njegovog osnutka 1850. godine.
Šarmantnost old school muzeja očituje se u činjenici da ste u njegovom obilasku najčešće jedan od rijetkih, ako ne i jedini posjetitelj. Ipak, niste sami. Štoviše, na gotovo svakom uglu nalaze se zaposlenici koji vas upućuju na pravi smjer obilaska i ponekad objasne što možete očekivati u prostoriji u koju upravo ulazite. Iako određen, smjer obilaska nije pravocrtan te je pomoć dobrodošla. Ipak, povratak u prostor koji ste već obišli mogao bi zahtijevati obrazloženja.
U podrumskoj prostoriji zgrade nalazi se privremena izložba, koja se obilazi posljednja. Prikazani su brončanodobni i željezni artefakti pronađeni tijekom arheoloških istraživanja u regiji Beskid na području rijeke Soła, koja je proveo Povijesni muzej Bielsko-Biała u razdoblju od 2019. do 2021. godine. Tipološki organizirane vitrine prikazuju uglavnom oružje, oružje i nakit. Izložbu ilustrira gust fotografski materijal provedenih arheoloških iskopavanja.
Muzej se nalazi u velikoj povijesnoj građevini iz 17. stoljeća okruženoj zidinama i krasnim vrtom, unutar područja Starog grada Krakova. Građevina izvorno sagrađena kao samostanski kompleks, prenamijenjena je 1797. godine u zatvor i sudište. Sredinom 20. stoljeća poduzet je opsežan poduhvat renovacije kako bi se građevina adaptirala za potrebe muzeja, te uključivala spremišta, istraživačke i konzervatorske prostorije te izložbeni prostor.
Muzej skrbi i o izdvojenoj izložbi u podrumu Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha) iz 11. stoljeća, koja se nalazi na glavnom gradskom trgu (Rynek Główny). Više o izložbi pročitajte na linku: http://www.arheologija.hr/2023/10/02/krakov-izlozba-ispod-crkve-sv-adalberta-u-krakovu-pise-i-fotografira-vendi-jukic-buca/
Vendi Jukić Buča
Kopenhagen, 1. listopada 2023.
Literatura
Prehistory and Early Middle Ages of Little Poland. Arcaheological Museum in Cracow, Crakow, 2006.
https://ma.krakow.pl/en/
by PRESS | Sep 29, 2023 | Arheološki muzej u Zagrebu, Muzeji, Ostalo, PRESS, Stručni, Susreti, U Hrvatskoj, Zagreb
| Godišnji znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA održat će se u Belom Manastiru od 2. do. 6. listopada 2023. godine. Svečano otvorenje znanstvenog skupa održat će se u utorak, 3. listopada s početkom u 9 sati, u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru. Na izdvojenoj lokaciji, u sklopu znanstvenog skupa, održat će se Svečano uručenje nagrada Hrvatskog arheološkog društva za 2021. godinu i otvorenje dvije izložbe u Arheološkom muzeju Osijek.
Ove godine Arheološki muzej u Zagrebu suorganizator je znanstvenog skupa Hrvatskog arheološkog društva TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA uz Centar za kulturu grada Belog Manastira, Etnološki centar baranjske baštine, Arheološki muzeja Osijek i Institut za arheologiju.
Znanstveni skup
TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA
2. – 6. 10. 2023.
Otvorenje znanstvenog skupa 3. 10. 2023. u 9 sati
Etnološki centar baranjske baštine
Ul. kralja Tomislava 70
Beli Manastir
Preuzmite knjigu sažetaka i program godišnjeg znanstvenog skupa Hrvatskog arheološkog društva
Sudionici znanstvenog skupa TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA u svojim izlaganjima dat će pregled rezultata najnovijih zaštitnih i sustavnih arheoloških istraživanja, te također i multidisciplinarnih istraživanja, zatim izdavačke i izložbene djelatnosti.
Iz programa izdvajamo predavanje Liminal zones, bottleneck and a new core area: the spread of farmers and the birth of the Central European Neolithic, koje će održati Eszter Bánffy, predsjednica Europskog arheološkog društva u utorak. 3. listopada, s početkom u 18.30 sati u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru. Te također, promociju publikacije Arheološka istraživanja bjelovarsko-bilogorske županije i okolnih krajeva u nakladi Hrvatskog arheološkog društva i Jazz koncert izvođača Zrinke Barić na violončelu i Gorana Jurića na gitari koje će se održati u srijedu 4. listopada s početkom u 20 sati u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru
Svečano uručenje nagrada Hrvatskog arheološkog društva za 2021. godinu
Otvorenje dvije izložbe
5. 10. 2023.
Arheološki muzej Osijek
Trg Sv. Trojstva 2
Osijek
Kao dio programa godišnjeg znanstveni skupa Hrvatskog arheološkog društva TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA u Arheološkom muzeju u Osijeku u četvrtak, 5. listopada, s početkom u 17 sati održat će se svečano uručenje Nagrada Hrvatskog arheološkog društva za 2021. godinu. Nagrada Hrvatskog arheološkog društva “Don Šime Ljubič” za rad u Društvu dodjeljuje se dr. sc. Bruni Kuntić Makvić. Godišnje nagrade „Josip Brunšmid“ dobivaju: dr. sc. Mate Parica za monografiju Prapovijesne maritimne konstrukcije Dalmacije i Kvarnera te dr. sc. Ina Miloglav za popularizaciju arheologije u zemlji i svijetu za organizaciju konferencije METARH – Methodology and Archaeometry.
Nakon dodijele nagrada u Arheološkom muzeju Osijek, s početkom u 19 sati održat će se svečano otvorenje dvije izložbe Tisućljeća među rijekama – arheologija međurječja. Najnovija arheološka istraživanja na području Baranje i Arheologija iz zraka.
Baranjski kraj prebogat je arheološkom baštinom i svjedoči kontinuitet u ovim krajevima nastanjenim od mlađeng kamenog doba. U međuriječju Save, Drave i Dunava je posljednjih 15tak godina u sklopu velikih infrastrukturnih projekata izvršen veliki broj zaštitnih arheoloških istraživanja. Također, uz podršku Ministarstva kulture i medija, istraživanje Dunavskog limesa je postavljeno kao strateški projekt u sklopu nominacije „Granice Rimskoga Carstva – spomenik svjetske baštine“ na UNESCO listu svjetske baštine. Izuzetno značajan i kontinuiran rad brojnih arheologa potaknula su Hrvatsko arheološko društvo da se u 2023. godini skup Društva, po prvi puta održi u Belom Manastiru. |
|
by PRESS | Sep 27, 2023 | Arheološki muzej Istre, Inspiracija, Izložbe, Muzeji, PRESS, Pula, Rekonstrukcije, U Hrvatskoj
Kamo ćete u petak, 29. rujna na marendu? Mi ćemo u Muzejsko-galerijski prostor Sveta srca, gdje će u podne učenici “Lipe” posluživati najbolju hranu u gradu.
Program je naslovljen „Na antičkom jelovniku”, a predstavlja “jestivu izložbu” koja obuhvaća zanimljive kulinarske kreacije poput punjenih datulja s pinjolima, orasima, zelenim paprom – kuhanih u medu ili pak kruha od pirovog brašna sa slanim srdelama.
Učenici slastičarskog i turističko-hotelijerskog usmjerenja Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu prezentirat će rimska jela koja su pripremili pod mentorstvom nastavnika ugostiteljskih predmeta: Grga Komazina, Roberta Perića i Igora Černjula.
Inspirirani antikom, učenici naše popularne “Lipe” prezentirat će bogatu povijest i kulturu hrane te svoje ugostiteljske i kreativne vještine, oslanjajući se na povijesne i književne izvore te približavajući doživljaj hrane iz rimskih kuhinja suvremenom načinu življenja.
Dobat tek svima!
Arheološki muzej Istre
[PRESS]
by PRESS | Sep 27, 2023 | Arheološki muzej Istre, Izložbe, Muzeji, PRESS, Pula, U Hrvatskoj
Pored Gradske knjižnice i čitaonice u Puli nalazio se rimski hram nešto manji od Augustovog, dimenzija 8 puta 16 metara. Otkriven je u arheološkim istraživanjima provedenim od 2005. do 2009. godine, a kameni blok s reljefom toljage, pronađen na lokaciji, upućuje na Herkulov kult. Upravo ovaj monumentalni nalaz izložen je u Prozoru u prošlost.
U dvorištu hrama, pored prirodnog izvora vode, postoje ostaci kultnih struktura koje su mu prethodile.
Gradnja hrama započela je odmah po osnutku rimske kolonije Pole 46–45 pr. Kr. Na toj lokaciji nije sagrađen slučajno. Postojala je kultna veza između izvora, osnutka rimske kolonije Pole, između mogućeg božanskog pretka i osnivača grada kojemu je Herkul bio zaštitnik, i čuvar gradskih vrata. Osim toga, hram, koji je bio direktno naslonjen na gradske terme, nalazi se u neposrednoj blizini središta centurijacijske mreže (nalazilo se na potezu od mora do danas neočuvanih gradskih vrata Sv. Ivana).
Rimsko svetište sastojalo se od hrama s dvorištem i trijemovima na terasi. U dvorištu se nalazio hipogej (podzemno svetište) i bunar nad izvorom. Prema dimenzijama hramskih temelja i arhitektonskih ulomaka proizlazi da je hram bio vrlo nalik Augustovom: bio je eustil (razmak među stupovima je 2,25 promjera donjeg dijela stupa), s četiri stupa s kompozitnim kapitelima na pročelju, i po jednim na bočnim stranama trijema. Gradnja hrama trajala je između 7 i 20 godina, a u njegovoj je izgradnji sudjelovalo do 200 radnika.
Ukupna cijena izgradnje svetišta procijenjuje se na približno 400 000 sestercija, što je za to doba bila uobičajena cijena gradnje objekta tih dimenzija. Iznos ne uključuje izradu unutrašnje mramorne i fresko dekoracije. Hram je potpuno razoren, do zemlje, u kasnom V. st. O razlozima ili uzrocima rušenja zasad nema podataka.
Autorica izložbe je Alka Starac, a autor postava Vjeran Juhas.
[PRESS]
by PRESS | Sep 27, 2023 | Knjige, Muzeji, Popularna literatura, PRESS, Publikacije, SLO MGML, U Europi
Slovenska arheološka dediščina v pravkar izdani novi svetovni in slovenski izdaji Guinnessove knjige rekordov 2024.
© Veronika Špeh
Danes so v Založbi Učila na novinarski konferenci predstavili izid nove Guinnessove knjige rekordov. V slovensko edicijo za leto 2024 sta se v poglavje »Zgodovina« uvrstili neandertalčevo piščal iz Divjih bab, ki jo hranijo v Narodnem muzeju Slovenije in najstarejše leseno kolo z osjo na svetu, znamenito barjansko najdbo iz Mestnega muzeja Ljubljana. Obe arheološki dragocenosti – piščal in kolo – sta rekorderki v svoji starosti in istočasno sodita v sam vrh svetovne kulturne dediščine.
Neandertalčeva piščal je najstarejše znano glasbilo na svetu, starost tega pihalnega instrumenta pa je na podlagi datacije plasti, v kateri so ga našli, ocenjena na 50.000 do 60.000 let. Ddr. Mateja Kos Zabel, direktorica Narodnega muzeja Slovenije je ob tem dogodku zapisala: »Paleolitska piščal je delo anatomsko modernega človeka. Govori nam, da je bil neandertalec sposoben abstraktnega mišljenja, da imel je čut za umetnost, bil je sposoben čustvovanja. Če lahko izum kolesa razumemo kot gibalo tehnološkega in znanstvenega razvoja, pa je imela glasba pomembno vlogo v človeški evoluciji, v človekovem kognitivnem razvoju.« Naj povzamem besede upokojenega profesorja cambriške univerze Iana Crossa: »Brez glasbe morda nikoli ne bi postali ljudje.«
Barjansko kolo je pripadalo dvokolesnemu vozu, ki ga je verjetno vleklo govedo, konja so kot tovorno in jezdno žival uporabljali šele kasneje. Vprežni voz je koliščarjem služil za prevoz dobrin na krajše razdalje, najbrž so z njim prevažali les z okoliških hribovitih predelov. Najdbe uvoženih surovin in izdelkov pa dokazujejo, da so barjanski koliščarji, ki so bili vešči kolarji, zagotovo premagovali tudi več sto kilometrske razdalje in so imeli stike z Balkanom in Apeninskim polotokom.
»Z vpisom kolišč okoli Alp na svetovni seznam kulturne dediščine leta 2011 je organizacija Unesco prepoznala neprecenljivo vrednost in pomen varovanja tovrstnih najdišč. Od več kot 1.000 znanih koliščarskih naselbin v Švici, Franciji, Nemčiji, Avstriji, Italiji in Sloveniji, ki segajo v obdobje od 5.000 do 500 pr. n. št., je na seznam vpisanih 111 najdišč, med njimi devet z Ljubljanskega barja.«, o pomenu najdbe razmišlja Irena Šinkovec, Muzej in galerije mesta Ljubljane.
V oktobru slovensko arheološko dediščino čaka še ena mednarodna predstavitev. V okviru spremljevalnega programa frankfurtskega knjižnega sejma si bo lahko svetovna javnost v Arheološkem muzeju v Frankfurtu na razstsavi Čivki iz preteklosti ogledala bogato arheološko dediščino iz zbirk Narodnega muzeja Slovenije, ljubljanskega Mestnega muzeja in osmih drugih uglednih slovenskih muzejev. Slovenska arheologija bo svetovni javnosti predstavljena skozi zvoke, simbole in prve zapisane besede.
[PRESS]
