Glasko-rimski muzej u Lyonu (Musée gallo-romain de Lyon-Fourvière) čuva i prezentira arheološke spomenike i artefakte od prapovijesti do razdoblja ranog kršćanstva s područja Lyona, rimskog Lugdunuma, i prostora nekadašnje rimske provincije Lugdunumske Galije (Gallia Lugdunensis), koja je obuhvaćala područje zapadne i središnje Francuske, a kojoj je Lugdunum bio glavni grad. Najveći broj izložaka pripada razdoblju rimske vladavine.

Sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća nisu postojali sigurni podaci o pretpostavljenoj predrimskoj naseljenosti područja Lyona. U to vrijeme provedena arheološka istraživanja potvrdila su kontinuiranu prisutnost ljudi na području Vaise-a (sjeverozapadni dio današnjeg grada) od razdoblja prapovijesti. Brdašce Fourvière, na kojem se nalazi današnji muzej u okviru arheološkog parka, prvi su naselili Rimljani i bilo je jezgra rimskog grada. Ipak, pronađeni rovovi s ulomcima amfora za vino italske produkcije i ostacima kostiju datiranih u 2. st. pr. n. e. dokazuju da su se na ovom području održavale religijske ceremonije asocirane s banketima karakterističnima za Kelte.

Zgradu muzeja dizajnirao je francuski arhitekt Bernard Zehrfuss 1975. godine. Inkorporirana je u brdo na način da se na vrhu vidi samo djelić arhitekture s ulazom, a zatim se rampama i blagim stepeništima povezani katovi spuštaju prirodnom padinom. Ovakva konstrukcija muzejske zgrade iskorištena je maksimalno i na najbolji mogući način. Primjerice, velike površine mozaika postavljene na nižim katovima promatraju se s viših te su na taj način pogledom obuhvaćeni čitavi njihovi gabariti uz fokus na središnji detalj, a s viših katova mogu se vidjeti i prostori depoa s uredno posloženim i primjereno zaštićenim neizloženim inventarom muzeja.

Prolazak prostorima muzeja je kontinuiran i bez većeg napora. Također, s obzirom da tematske cjeline nisu umjetno prekinute zidovima ili podijeljene u zasebne prostorije smanjuje se mogućnost zaustavljanje većeg broja posjetitelja na jednom mjestu i time onemogućavanje prirodnog tijeka razgleda eksponata. Pogledom na pojedine cjeline s viših rampi i etaža dobiva se šira perspektiva opsega i količine prezentiranog materijala.

Zbog impozantne površine Muzeja potrebno je izdvojiti nekoliko sati za detaljan pregled eksponata i čitanje tekstualnih panela. Izlošci većih dimenzija, poput kamenih i brončanih skulptura i spomenika, posebice nadgrobnih ploča i sarkofaga, te maketa, postavljeni su slobodno u prostoru, dok su oni sitniji izloženi tematski u vitrinama. Samostojeći izlošci nisu gusto grupirani te ih je moguće, u najvećem broju slučajeva, razgledati s najmanje tri strane, a često su grupirani u smislene cjeline s obzirom na njihove karakteristike i tematiku pojedine etaže.

Izložba je koncipirana kronološki te započinje prezentacijom nalaza iz najstarijih razdoblja – epipaleolitika, mezolitika i neolitika. Uz nalaze, prezentirane su makete kuća i naselja iz navedenih razdoblja te brojni didaktički materijal čija se edukativna funkcija nastavljaja i kroz iduće izložbene cjeline. Slijede nalazi iz brončanog i željeznog doba vezani uz Kelte, a najveći broj izložaka potječe iz rimskog razdoblja. Posebnom cjelinom na samom kraju obuhvaćeni su spomenici ranokršćanskog razdoblja, od kojih su najbrojniji kameni spomenici. Iako je kršćanstvo vrlo rano dospjelo u Lyon, nije utjecalo na rimski način života koji se održao do najranije 7. st. Ranokršćanski kompleks s dvije trobrodne crkve (Saint-Etienne i Sainte-Croix) i krstionicom, prezentiran je in situ uz današnju lyonsku katedralu Sv. Ivana Krstitelja.

Brojni su zanimljivi arheološki artefakti izloženi u ovom arheološkom muzeju, od kojih mogu istaknuti procesijsku kočiju iz Cote-Saint-André datiranu na prijelaz brončanog u željezno doba (otprilike 700. god. pr. n. e.), lunisolarni kalendar iz Colignyja datiran u 2. st. pronađen 1897. godine, ulomke dekoracije Oltara Rome i Augusta iz saveznog svetišta Tri Galije, lyonsku ploču sa zapisanim govorom cara Klaudija, veliki mozaik s prikazom Bakha, oltar procesije žrtvovanja bika (taurobolium) iz 160. god. izvršene za povrat zdravlja cara Antonina Pia te ostavu iz Lyon-Vaisea koja sadržava posuđe, nakit i srebrne kipiće datirana u 3. st. Izloženi su brojni artefakti od keramike, kosti, kamena a posebice su, dakako, lijepi primjerci zlatnog nakita i staklenih posuda,
od kojih su neki primjerci, kao replike, dostupni u muzejskoj suvenirnici.

Arheološki lokalitet u neposrednoj okolici Muzeja, vidljiv kroz staklenu stijenu jedne od nižih etaža muzejske zgrade s kojom je na taj način povezan, obuhvaća Kazalište i Odeon iz rimskog razdoblja, spomenike uvrštene na listu UNESCO Svjetske baštine. U paru postavljeni u Lyonu jedini su takav par, uz onaj u Beču, na području Galije. Kazalište velikih dimenzija sagrađeno je oko 15. god. pr. n. e. i predstavlja jedno od najstarijih rimskih kazališta na području Galije. Nije određeno sa sigurnošću, ali smatra se da je Odeon sagrađen za vrijeme Hadrijana, kada je prošireno Kazalište. Ove građevine, restaurirane i konzervirane u okviru arheološkog parka, i danas se koriste za održavanje glazbenih i inih događanja. U Lyonu se nalazi i rimski amfiteatar na području četvrti La Croix-Rousse.

Iako je zgrada muzeja izgrađena od betona bez pretjeranog ukrašavanja fasade, najvećim je dijelom sakrivena padinom brdašca Fourvière te nije invazivna za okoliš. Moderne, logično i konstruktivno iskorištene unutrašnjosti, na prostoru s postojećim arheološkim spomenicima, Muzej svojim konceptom odaje priznanje arheologiji i, u muzeološkom smislu, izuzetnoj prezentaciji arheoloških artefakata.

Vendi Jukić Buča
U Splitu, 14. 10. 2016.

Praktične informacije [četvrtkom je ulaz besplatan]

Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu Musée gallo-romain de Lyon-Fourvière, kojem ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti obilaska i fotografiranja.

2880 Total Views 1 Views Today