Krakov – Izložba ispod Crkve sv. Adalberta u Krakovu [piše i fotografira Vendi Jukić Buča]

by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 2, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi

Mala izložba ‘Povijest krakovskog trgovačkog trga i Crkve sv. Adalberta’ Arheološkog muzeja u Krakovu postavljena je u kripti Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha), koja se nalazi na jugoistočnom rubu najvećeg sačuvanog srednjovjekovnog trga u Europi, Glavnog trga (Rynek Główny) iz 13. stoljeća. Crkva je nazvana prema omiljenom poljskom misionaru mučeniku sv. Adalbertu (polj. św. Wojciech). Prema legendi sv. Adalbert posvetio je crkvu 997. godine i u njoj propovijedao do odlaska na misiju u Prusiju. Smatran je svecem već tijekom života, a kanoniziran je relativno brzo nakon smrti. Posvećene su mu brojne crkve u Europi, a preko dvije stotine religioznih građevina u Poljskoj. Pod crkve nalazi se ispod današnje razine Glavnog trga. Najstariji ostaci upućuju na prvotnu drvenu konstrukciju s kraja 10. stoljeća, dok su temelji prve kamene crkve vidljivi u donjem dijelu sadašnjih zidova. Ova najranija crkva istovremena je s crkvama sv. Adalberta u mjestima Modlnica, Dankowice te Książ Wielki. Nova crkva izgrađena je tijekom 11. ili 12. stoljeća od manjeg kamena u obliku pravokutnika, a djelomično je restaurirana tijekom razdoblja baroka.

U prostor kripte ulazi se s vanjske strane, preko širokog i krupnog praga izrađenog od velikih kamenih blokova, radi kojih, da bi se prekoračilo, treba dobrano raširiti noge pritom pazeći da se ne posklizne na njihovu upotrebom izglačanu površinu. Zidovi su otkopani i obilježeni kako bi se vidjele razvojne faze crkve (temelji sakristije, romanički zid, moderni zid). Isto je učinjeno i s presjekom stratigrafskih slojeva (podovi iz različitih razdoblja, kulturni slojevi). Područje uz jedan dio zidova natkriveno je staklenim pločama kroz koje dopire dnevno svjetlo koje omogućuje vidljivije proučavanje fotografija iskopavanja koje su postavljene na zidu direktno ispod.

U vitrinama su izložene keramičke posude iz razdoblja izgradnje postojeće crkve, rekonstrukcije prvotne drvene i kamene crkve te kameni spomenici iz razdoblja romanike. U kutu kripte izložen je kostur pokojnika iz 11. stoljeća za koji mi je osoba na prodaji karata potvrdila da se ne radi o replici, te ukazala na još nekoliko lubanja ispod ulaznih stepenica. Ovi kosturni ostaci potječu s područja crkve, ali nisam sigurna da li su postavljeni u blizini mjesta pronalaska.

Izložba prikazuje i krakovsku vodovodnu mrežu razdoblja 14. do 17. stoljeća s ilustracijama aparature za crpljenje vode i bušenja rupa u drvenim cijevima. Karte prikazuju ranosrednjovjekovne grobove na području Starog grada te crkvena groblja iz razdoblja 13. – 15. stoljeća na širem području povijesnog centra.

Zanimljivo mi je posjećivati originalne strukture i izložbe u originalnom prostoru. Imam osjećaj ulaska u arheološku strukturu uz strukturalnu sigurnost davno završenih istraživanja. Iako je mala i old school, izložba je vrlo zanimljiva, a tekstovi djelomično prevedeni na engleski. Crkva je aktivna i nalazi se vidljiva na glavnom trgu te su posjetitelji brojni i u crkvenom prostoru i u prostoru kripte.

Vendi Jukić Buča
Kopenhagen, 2. listopada 2023.

Krakov – Arheološki muzej u Krakovu [piše i fotografira Vendi Jukić Buča]

by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 2, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi

Namjena stalnog postava Arheološkog muzeja u Krakovu tematski je prikazati kontekst prapovijesti i ranog srednjeg vijeka na području Male Poljske (južno i jugoistočno područje današnje Poljske) korištenjem originalnih artefakata, rekonstrukcija, maketa, karata i kompjuterske tehnologije. Mnogi stari muzeji intenzivno se moderniziraju po uzoru na zapadne. Digitalna tehnologija omogućava dodatnu vizualnu dimenziju te posjetiteljevo osobno sudjelovanje u priči koju se artefaktima te informativnim tekstovima nastoji ispričati. Ovo je jednostavnije postići kod potpuno novih izložbenih koncepata i njima namijenjenih prostora nego kod adaptacije postojećih koja ovisi o nizu potencijalnih restrikcija. Zanimljivost Arheološkog muzeja u Krakovu je u tome što se na jednom prostoru, čini se, stapaju starija i novija izložbena koncepcija koje su obje bile izvedene u okviru modernih metoda svoga vremena u prostoru koji je za muzejske potrebe adaptiran 1950tih godina. Naime, u katalogu stalnog postava tiskanog 2006. godine ne spominju se egipatska zbirka i zbirka artefakata iz Perua, koje su vjerojatno u muzejski postav uključene naknadno, a prezentirane su po suvremen(ij)im (?) izložbenim i konzervatorskim standardima – sobe su zatamnjene crnih zidova, artefakti se nalaze u staklenim vitrinama s preciznim osvjetljenjem, sarkofazi su postavljeni uzdignuti nad ogledalima kako bi se mogli vidjeti zanimljivi detalji na stražnjoj strani, tekstualni paneli u peruanskoj zbirci nalaze se na osvijetljenoj podlozi, čini su čini se da su vlaga i temperatura regulirani itd. Egipatska zbirka sadrži artefakte koje su iznjedrile poljske istraživačke kampanje u Egiptu. Neke od njih proveo je prvi poljski egiptolog Tadeusz Smoleński, iz Krakova, početkom 20. stoljeća. Peruanska zbirka prezentira izabrane arheološke i etnografske artefakte koje je Władysław Kluger, inženjer iz Krakowa, donirao Poljskoj akademiji umjetnosti i znanosti. Kolekciju je sakupio tijekom svog boravka u Peruu, gdje je radio za peruansku vladu.

Stalni postav različito je prezentiran u odnosu na egipatsku i peruansku zbirku – ako ne i starijom od početka milenija, čini mi se karta lokaliteta na kojoj se pritiskom na određeni gumb upale odgovarajuća svjetla. Zanimljivo je vidjeti ručno izrađene makete i rekonstrukcije prapovijesnih ljudi, ali uočljiv je nedostatak kose i tjelesne dlakavosti, pogotovo kod muških figura, te se posjetitelj može zapitati koliko se pridavalo pažnje detaljima i točnosti. Često nije jasno radi li se o originalnim artefaktima ili rekonstrukcijama, što nije pojašnjeno ni u Katalogu. Čak i ukoliko je cilj muzeju prezentirati komplicirani kontekst na način da ga je u stanju razumjeti šira javnost te laici, podaci bi trebali biti jasni, precizni i detaljni za stručnjake koji će se možda s većim zanimanjem posvetiti njihovom proučavanju. Kopije su vrlo vjerne. Znamenita posuda iz Bronocica s prikazom kola kopija je koju su izradili studenti Državne visoke škole za umjetnost u Krakovu, dok se original čuva u Institutu za arheologiju i etnologiju Poljske akademije znanosti, također u Krakovu. Sudeći prema načinu njezine prezentacije i zaštite ne bi se dalo naslutiti da se radi o kopiji, ali je ova informacija navedena uz izložak. Veliki dio postava prezentira klimu i okoliš tijekom različitih povijesnih razdoblja. Artefakti se nalaze uz makete i rekonstrukcije, a često su u vitrinama postavljeni u širi kontekst – primjerice srpovi i druge ratarske alatke pridružene su snopovima pšenice te keramičkim posudama napunjenim zrnjem. Poseban dio prvog dijela izložbe (u suradnji s Interreg Central Europe) prilagođen je taktilnom doživljaju artefakata slijepim i slabovidnim osobama, ali i svakome tko bi volio dobiti iskustvo rukovanja povijesnim artefaktima. Za tu svrhu izložene su kopije izabranih izložaka, različitih funkcija i od različitih materijala, a o kojim se artefaktima radi, pojašnjeno je također i na brajici. Postavljen na ulazu u izložbeni prostor, plakat nudi detaljnije informacije o projektu. Iduća pri obilasku, velika prostorija sadrži makete različitih vrsta nastambi tijekom povijesti u mjeri 1:20 . S obzirom da su makete postavljene na postamente, postavljena je i mala pokretna klupica za najmlađe posjetitelje. Uz zid prostorije nalaze se pretpostavljene rekonstrukcije nošnji, nakita i oružja na lutkama u prirodnoj veličini, izrađene na temelju podataka s različitih lokaliteta u Maloj Poljskoj. U prostoriji o proizvodnji i razmjeni nalaze se zasloni s projekcijama animiranih tehnika proizvodnje kamenog oruđa, keramičkih posuda, nakita, željeznih artefakata te načina gradnje. Koncept razmjene i trgovine prikazuju vitrine sa sirovinama i trgovačkim rutama. Meni osobno najzanimljiviji dio postava izložba je u koju sam pristupila obrnuto nego je zamišljeno kako bi joj se trebalo pristupiti (kroz izložbu o povijesti Muzeja) te mi se njezina lokacija činila skrivenom. Naravno, ukoliko biste, za razliku od mene, nastavili prostorijom o razmjeni i trgovini, na njezinom kraju nalazi se službeni ulaz u taj dio postava. Ovaj, meni najzanimljiviji dio izložbe, odnosi se na prikaz starih vjerovanja i umjetnosti. Prostor je dizajniran na način da vam se čini kao da prolazite šumom ili močvarom, a s obje strane ‘puteljka’ po kojem hodate nalaze se grobovi s ostacima pokojnika u podnim vitrinama (nije jasno radi li se o rekonstrukcijama ili originalnim ostacima). Na početku ove prostorije, ili kraju, ovisno kako ste u nju ušli, nalazi se kamena skulptura koja se povezuje s prikazom Svetovita (Świętowit), četveroglavog slavenskog boga rata i proricanja, tzv. Zbrucz idol. S obzirom da su mu glave okrenute prema sve četiri strane svijeta, smatra se da sve vidi te otuda i ime Svevid (‘svjetovid’ – onaj koji vidi svijet?). Ovaj artefakt jedan je od prvih koji je dospio u kolekciju Arheološkog muzeja u Krakovu. Pronađen je u rijeci Zbrucz u Ukrajini 1848. godine te dopremljen u Krakov 1851. Po izlasku iz ove izložbe (ili u mom slučaju ulasku), nalazi se posebna prostorija u kojoj je prezentiran fotografski i arhivski materijal vezan uz razvoj i djelatnost Muzeja od njegovog osnutka 1850. godine.

Šarmantnost old school muzeja očituje se u činjenici da ste u njegovom obilasku najčešće jedan od rijetkih, ako ne i jedini posjetitelj. Ipak, niste sami. Štoviše, na gotovo svakom uglu nalaze se zaposlenici koji vas upućuju na pravi smjer obilaska i ponekad objasne što možete očekivati u prostoriji u koju upravo ulazite. Iako određen, smjer obilaska nije pravocrtan te je pomoć dobrodošla. Ipak, povratak u prostor koji ste već obišli mogao bi zahtijevati obrazloženja.

U podrumskoj prostoriji zgrade nalazi se privremena izložba, koja se obilazi posljednja. Prikazani su brončanodobni i željezni artefakti pronađeni tijekom arheoloških istraživanja u regiji Beskid na području rijeke Soła, koja je proveo Povijesni muzej Bielsko-Biała u razdoblju od 2019. do 2021. godine. Tipološki organizirane vitrine prikazuju uglavnom oružje, oružje i nakit. Izložbu ilustrira gust fotografski materijal provedenih arheoloških iskopavanja.

Muzej se nalazi u velikoj povijesnoj građevini iz 17. stoljeća okruženoj zidinama i krasnim vrtom, unutar područja Starog grada Krakova. Građevina izvorno sagrađena kao samostanski kompleks, prenamijenjena je 1797. godine u zatvor i sudište. Sredinom 20. stoljeća poduzet je opsežan poduhvat renovacije kako bi se građevina adaptirala za potrebe muzeja, te uključivala spremišta, istraživačke i konzervatorske prostorije te izložbeni prostor.

Muzej skrbi i o izdvojenoj izložbi u podrumu Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha) iz 11. stoljeća, koja se nalazi na glavnom gradskom trgu (Rynek Główny). Više o izložbi pročitajte na linku: http://www.arheologija.hr/2023/10/02/krakov-izlozba-ispod-crkve-sv-adalberta-u-krakovu-pise-i-fotografira-vendi-jukic-buca/

Vendi Jukić Buča
Kopenhagen, 1. listopada 2023.

Literatura
Prehistory and Early Middle Ages of Little Poland. Arcaheological Museum in Cracow, Crakow, 2006.
https://ma.krakow.pl/en/

­­Zürich – Švicarski nacionalni muzej [tekst i fotografije Vendi Jukić Buča]

by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Aug 12, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi

Najveći švicarski grad nije ujedno i glavni grad države. Ali švicarski nacionalni muzej nije u Zürichu zbog njegove veličine (najveći, ali ne glavni grad) već zato jer je 1891. godine u natjecanju s Luzernom, Bernom i Baselom pobijedio kao lokacija na kojoj će biti muzej nacije. Nalazi se kod Glavnog kolodvora, na trokutu sjecišta rijeka Sihl i Limmat, uz područje prostranog parka Platzspitz punom zelenila i lijepim paviljonom iz 1882. godine, poput onoga na Zrinjevcu.

Muzejsku zgradu u historicističkom stilu projektirao je arhitekt Gustav Gull (1858.-1942.), prema konceptu koji odražava ujedinjenost između kolekcija, izložbi i arhitekture. Veličina dvorca nije bila dovoljna za smještaj stalnog postava i povremenih izložbenih koncepata, stoga je naknadno, relativno nedavne 2016. godine, izgrađena ekstenzija prema arhitektonskom projektu švicarskih arhitekata Christ & Gantenbein. Nadogradnja komplementira arhitektonski spomenik kulture od nacionalne važnosti, kao izniman primjerak modernog izdanja. U ovoj ekstenziji nalaze se prostrane fleksibilne izložbene sale, knjižnica te auditorij za javne događaje. Muzej je impresivno velik, prostire se na nekoliko katova, a obuhvaća brojne blokove i cjeline s kolekcijama raznovrsnih artefakata i izložaka. Posjetiteljima su na raspolaganju tiskane brošure i mobilna aplikacija s vodičem.

Nekoliko je stalnih izložbi, a povremene se redovito izmjenjuju. Razgled može započeti iz zapadnog krila historicističke zgrade ili iz krila nove ekstenzije. Savjetovano mi je da krenem iz novog krila u kojem se nalazi stalna izložba ‘Ideje o Švicarskoj’. Švicarska je zanimljiva zemlja koja službeno i uspješno ujedinjuje više nacija te ima četiri službena jezika. Izložbom se propituje što ujedinjuje društvo: zajednički jezik, vanjski neprijatelji ili ekonomski interesi. Izložba naglašava veću važnosti zajedničkih ideja koje se prenose s generacije na generaciju, a koje oblikuju razvoj društva. Upravo ove ideje određuju značajke kolektiva i vode k utemeljenju nacionalnog identiteta. Izložba o nastanku impresije moderne Švicarske četvorice autora (Henri Dunant, Jean-Jacques Rousseau, Jean Calvin, Petermann Etterlin) zauzima cjelokupno prizemlje novog krila, neutralnog ambijenta betonskog prostora hangarskog tipa s visokim zidovima. Ogoljene površine interijera omogućuju da se tehnološki napredni izlošci još više istaknu. Povijesni artefakti, većinom knjige i dokumenti, ‘lebde’ zaštićeni u vitrinama. Interaktivni izlošci raspoređeni su prostorom i namijenjeni individualnom korištenju. Jedinstveni i inovativni izložak geografski je reljef Švicarske, a razgledava se korištenjem mobitela usmjerenog na određeno područje reljefa. Osobno su mi bile najzanimljivije knjige s digitalnim 3D projekcijama animacija aktiviranih prelistavanjem stranica ili pritiskom digitalnog gumba.

Izvan izložbene prostorije veliki je prazni unutrašnji prostor, koji djeluje poput svojevrsnog resetiranja, prije nego se visokim stepenicama uspne na kat, još uvijek na području krila ekstenzije. U trenutku mog obilaska (travanj 2023.) bila je postavljena izložba o ljudskim pravima na području Švicarske. Izložbom se moglo naučiti, ali i testirati tada ili ranije naučeno znanje. Izlošci su u nekoliko prostorija prezentirani klasičnim metodama (npr. unutar vitrina, na zidovima kako je to obično slučaj sa slikama), ali  brojne instalacije poticale su interaktivnost. Jedan od izložaka je i slika Josefa Felixa Müllera, naslikana tijekom održavanja izložbe ‘Fri-Art’ u Fribourgu 1981. godine. Slika je tada izazvala kontroverze radi ‘opscenog prikaza’ te je bila zaplijenjena zajedno s još dvije, a zatim vraćena autoru i prije saslušanja slučaja prijavljenog Europskom sudu. Tom prigodom Švicarska je ozakonila slobodu izričaja na razinu države, ali je i na ovoj izložbi slika postavljena iza zastora uz napomenu o osjetljivom sadržaju. Raznovrsne kabine omogućavaju posjetitelju individualno sudjelovanje u interaktivnim testovima znanja, a pojedini odjeljci izložbe sadrže video projekcije. Nude se i ‘glasački’ listići, namijenjeni uglavnom Švicarcima i rezidentima.

Po izlasku iz ovog dijela dolazi se do galerije s koje se pogled pruža na izložbu ‘Arheologija u Švicarskoj’. Brojni artefakti (otprilike njih 1400) kronološki i tipološki izloženi su u zatamnjenom prostoru tamnih stijenki, u kojem precizni izvori svjetla bacaju fokus na izloške. Svaka vitrina pripovijeda priču jednog razdoblja i lokacije od razdoblja paleolitika do Kelta, Rimljana i Alemana. Mnogo se artefakata  i izložaka odnosi na ostatke životinja i njihove prikaze. Ulomak jelenjeg roga s prikazom dva konja, koji potječe iz razdoblja oko 13000 pr. n. e., smatra se najstarijim artefaktom s dekorativnim prikazom s područja Švicarske. Posebna prostorija prikazuje proces domestikacije životinja i biljaka s interaktivnim vitrinama, ladicama s drškama u obliku životinja, u kojima se nalaze rekonstrukcije i prikazi ostataka kostiju, dok velika digitalna projekcija prikazuje rekonstrukciju onodobnog okoliša. Interaktivni digitalni zasloni omogućuju posjetiteljima dodatne informacije o pojedinačnim artefaktima na četiri jezika (uključujući engleski). Izlošci nisu samo datirani i navedeni, već i analizirani te opisi sadrže širi kontekst njihovog nastanka i funkcije. Muzej redovito objavljuje blog postove o svojim izlošcima ovdje: https://www.landesmuseum.ch/archaeology-switzerland.

Napuštanjem arheološke izložbe prelazi se u prvotnu zgradu Muzeja. Na samom ulazu u stalni postav izložbe pod imenom ‘Kolekcija’, a ovo je ujedno i startna pozicija za obilazak zapadnog krila historicističke zgrade, nalazi se maketa cjelokupnog kompleksa, historicističke zgrade i moderne ekstenzije. Izvorno namijenjena muzejskoj funkciji, građevina je intenzivno adaptirana tijekom godina. Nedavno je podvrgnuta temeljitoj restauraciji, s očuvanjem brojnih originalnih elemenata, poput podnih pločica, vitraja i svjetlosnih otvora. Posebno su skulpturalno i ikonografski oblikovani dovratnici i nadvratnici unutrašnjih prolaza. Glavni postav prikazom više od 7000 izložaka iz vlastite muzejske kolekcije (koja broji 860000 predmeta), ističe švicarsku umjetnost i rukotvorstvo kroz tisućljetni period. Dijelovi izložbe postavljeni su u gotovo svakom kutku građevine od podruma do tornja s izložbom tradicionalnih nošnji i švicarskih proizvoda, s kojeg se vidi unutarnje dvorište. Osim posebno dizajniranih prostora za demonstraciju izložaka, dvanaest soba rekonstruiraju originalne prostorije s različitih lokacija od srednjeg vijeka, preko renesanse do baroka, koje su izradili švicarski majstori, te čine važan dio nacionalnog kulturnog i povijesnog naslijeđa. Dodatno su na podu prostorije iz Palazzo Pestalozzi, sagrađene 1575. godine, postavljena ogledala kako bi se mogao razgledati njezin kazetirani strop što rezultira iluzijom beskonačnosti prostora. Ove prostorije ispunjene su dekorativnim namještajem sa zanimljivim detaljima i onodobnim rješenjima za današnje ljudske potrebe, poput tekuće vode dostupne unutar sobe. Detalji postavljeni unutar povijesnog konteksta, a ne kao zasebni izlošci, omogućuju posjetitelju osobnu imersiju unutar jednog povijesnog razdoblja. Renovacije prostora Gornje kapele sagrađene u gotičkom stilu otkrile su originalne slikarske radove te se proveo popravak poda čiji je veći dio još uvijek izrađen od pločica iz 1898. godine, a prema popločanom podu s početka 7. stoljeća iz Winkelriedhaus u Stansu. Originalna galerija iz 1667. godine sa zidnim slikama potječe iz züriške Haus zum Langen Stadelhof. Ovu baroknu halu koristio je Heinrich Lochmann, pukovnik francuske vojske, kao plesnu dvoranu. Portreti prikazuju članove francuske kraljevske kuće i njihovih političkih protivnika te protagoniste Tridesetogodišnjeg rata. Pod popločan 2018. godine rekonstrukcija je poda postavljenog 1898. Papirno bijele skulpture dvorjanika dočaravaju goste plesnih večeri. Pritiskom na gumb (vrlo praktično, stopalom) reproducira se njihov razgovor. Centralni izložak servisa kolekcije porculana originalno je sadržavao 300 dijelova. Naručio ga je kanton Zürich, a izradila lokalna tvornica porculana Kilchberg-Schooren. Jedini je očuvani državni servis iz ovog razdoblja, poklonjen opatiji Einsiedeln. Zasebna Kolekcija Hallwyl jedna je od pet posebnih kolekcija stalnog postava. Kolekciju su 1912. godine grofovi Wilhelmina von Hallwyl i njezin suprug Walther von Hallwyl darovali Muzeju. Količina i raznolikost predmeta i slika, koji datiraju iz 18. i 19. stoljeća, kao i arheološki nalazi, ilustriraju oko 800 godina aristokratskog života u dvorcu Hallwyl u kantonu Aargau. Zbirka je predstavljena u cijelosti i u trajnom obliku. Impresivna je i Alice i Louis Koch zbirka prstena. Do 1909. godine prikupili su preko 1700 prstena datiranih od antike do početka 20. stoljeća. Iduće četiri generacije prikupile su još 600 prstena iz razdoblja 20. i 21. stoljeća. Izabrani prsteni izloženi su u specijalnoj prstenastoj vitrini s digitalnim displejima.

Iduća zasebna stalna izložba je ‘Jednostavno Zürich’. Ulaz je besplatan, ali je potrebno podići karte s recepcije. Tri sobe predstavljaju prošlost i sadašnjost kantona i grada Zürich, pokušavajući naći odgovor na pitanje kako i zašto je Zürich postao najveći grad Švicarske te kojim lokalnim događajima, osobama, razvojima i konfliktima duguje svoj ekonomski autoritet i raznoliku kvalitetu života. Izložene su skulpture, instalacije te projekcije.

Posljednja velika cjelina (prostire se na 1000 kvadratnih metara) stalna je izložba o povijesti Švicarske i pokriva period od 550 godina. Organizirana je prema stoljetnim razdobljima, a započinje video projekcijom. Najraniji artefakti i izlošci potječu iz razdoblja srednjeg vijeka, a izložba završava izazovima s kojima se suočavaju demokratske institucije današnjice. Također, preispituje suvremenu povijest.

Dislociran, ali dijelom stalnog postava ‘Kolekcija’ mali je mise-en-scène muzej ljekarne iz 1898. godine. Većina namještaja potječe iz bivše ljekarne opatije Muri (Aargau).

Dio stalnog postava je i posebna izložba namijenjena djeci.

U Muzeju se nalaze muzejska trgovina i bistro/restoran/bar, a Muzej nudi, među ostalim, pogodnosti za obitelji, transport do Muzeja te besplatnu aplikaciju ‘Landesmuseum’. Ranijom prilikom, tijekom lijepog vremena, popili smo tipično švicarsko bezalkoholno piće Gazosa, ljubičaste nijanse Berislavova pulovera, na terasi ispred Muzeja.

Vendi Jukić Buča

Kopenhagen, 8. kolovoza 2023.

Izlošci su dostupni i u online kolekciji na linku: https://sammlung.nationalmuseum.ch/de/maincategory.