Muzej o znanosti CosmoCaixa u Barceloni [pišu i fotografiraju Berislav Buča i Vendi Jukić Buča]

Ovo je najsveobuhvatniji muzej o znanosti koji smo do sad posjetili. Od početka života na Zemlji do Svemira, Muzej ujedinjuje (abecednim redom) arheološki, astronomski, biološki, fizikalni, paleontološki i zoološki aspekt znanosti te sadrži čak i Planetarij. Izgrađen je u dubinu umjesto u visinu te se prostire na -5 etaža. Na samom ulazu ispisane su formule zakona fizike i postavljena je umjetnička instalacija njihala koje demonstrira kaotičnu dinamiku. Na recepciji su izložene voštane figure Charlesa Darwina, Marie Curie i Alberta Einsteina, jednih od najzaslužnijih i najpoznatijih pojedinca temeljem čijih rezultata istraživanja danas temeljimo cjelokupnu znanost, odnosno aspekte fizikalnih i kemijskih zakonitosti, biologije i evolucije prikazane u Muzeju. 

Glavni se postav nalazi na najnižoj etaži do koje se dolazi pokretnim stepenicama ili rampama. Na sredini, vjerojatno -3. ili -2. etaži, nalaze se prostori izložbe o mikrosvijetu sa staklenim radnim prostorijama s mnogobrojnim mikroskopima, vjerojatno namijenjenima radionicama te Planetarij. Planetarij se otvara u 18 sati, a Muzej zatvara u 20. Iako smo došli oko 16, toliko nas je zaokupila glavna izložba da Planetarij nismo stigli posjetiti (vjerojatno ćemo se vratiti!). Na navedenoj ‘mikroskopskoj’ etaži nalaze se ‘miradori’ – pozicije s pogledom na glavnu izložbu i impresivnu Poplavljenu prašumu s jezerom ostakljenog bazena u kojem obitavaju velike i male ribe i aligatori te gustim raznovrsnim raslinjem u kojem se skrivaju tropske ptice. U tunelu ispod ove fascinantne unutrašnje instalacije nalaze se ostakljeni terariji s insektima i zmijama. 

Tjelesan i mentalan razvoj čovjeka prikazan je izloženim koštanim ostacima te rekonstrukcijama ljudi i rituala (pokapanja). Opisuju se karakteristike različitih ljudskih predaka na temelju lubanja i drugih dijelova tijela te grobni prilozi iskopani na arheološkim istraživanjima. 

Dio izložbe koji se bavi fizikom omogućuje posjetiteljima sudjelovanje u poučnim eksperimentima koji objašnjavaju njezine zakone – i klasične i kvantne. Tu smo proveli najviše vremena, a uočili smo da su francuski učenici, u okviru edukativnog posjeta Muzeju, s entuzijazmom sistematski odrađivali jedan po jedan eksperiment. Neki od fizikalih i matematičkih principa ilustrirani eksperimentima su Zakon očuvanja kutne količine gibanja, Gausova raspodjela, Brownovo gibanje, prikaz valne čestice dualnosti, tri Newtonova zakona te različite dinamike fluida i drugi. Prisutni su i vizualno atraktivni eksponati, od kojih je najimpresivnija plazma kugla te veliko Foucaltovo njihalo. Ovakvo aktivno i hands on znanstveno iskustvo ne samo da omogućuje konkretno razumijevanje (djeci i odraslima) nekih od apstraktnih fizikalnih zakona, već fascinacija tematikom potencijalno motivira učenike za daljnji razvoj u određenom znanstvenom smjeru. 

Dodano, mnogi izlošci postaju interaktivni uz uporebu mobilnih aplikacija, touch screenova i multimedijalnih instalacija. Bilo je, recimo, vrlo zabavno igrati memory s robotom ili ‘ući’ u ljudski mozak.

Trenutno su, u okviru privremene izložbe u posebnom dijelu Muzeja, izloženi paleontološki ostaci i rekonstrukcije kostura patagonijskih dinosaura. Rekonstrukcija najvećeg impozantne je veličine te se svojim dugim vratom i repom proteže u zračnom prostoru iznad podilja namjenjenog izložbi.  Posjetiteljima je omogućen prolaz ispod njegovog trbušnog dijela i snimanje zanimljivih fotografija. Uz njega ionako mali dinosauri izgledaju još manji. 

Uz trgovinu, koja nudi izbor kreativnih i interaktivinih te edukativnih igračaka, u okviru Muzeja djeluju kafeterija i restoran. Terasa restorana prostire se na području unutarnjeg dvorišta Muzeja na kojem su također postavljeni izlošci. Ono što smo, uz Planetarij, propustili jer smo došli popodne, što je još jedan razlog za ponovni posjet, je Heliostat koji direktno projicira prikaz Sunčeve površine na zaslon u Glavnom dijelu izložbe te se koristi za više eksperimenata. Veliki sunčani sat i skulpture koje se odnose na prikaz Zemlje i njezinih karakteritika te njezin položaj u Svemiru zaokupljaju prostor između građevina i visećeg vrta. Postavljena je i vremenska kapsula zapečaćena 2010. godine, predviđenog otvaranja 2159. godine. 

Za kraj, za Muzej koji na svojim stranicama citira Nikolu Teslu

Svako živo biće je mali kotačić u ustroju svemira. Premda se čini kao da utječe samo na svoju najbližu okolinu, njegov se  utjecaj širi u beskonačnost.

(https://cosmocaixa.org/es/p/sala-universo_a455343), možemo konstatirati da je rijetki muzej koji je uzbudljiviji od odlaska u kino 🙂

Barcelona, 29. 3. 2024.

Berislav Buča i Vendi Jukić Buča

Muzej Krakova – Pod Krzysztofory palača i Povijesni muzej Grada Krakova [pišu i fotografiraju Vendi Jukić Buča i Berslav Buča]

Muzej Krakova institucija je koja obuhvaća brojne muzejske podružnice na području Krakova. Većinu smo posjetili i o njima ćemo pisati idućih nekoliko mjeseci, a prvo predstavljamo Pod Krzysztofory palaču u kojoj se nalazi Povijesni muzej Grada Krakova. Osim što je impresivan i arhitekturno i izložbeno, Muzej organizira tradicionalni natječaj za izbor najljepših Božićnih jaslica. Rečeno mi je da je Krakov nabolje posjetiti u prosincu upravo radi ovog natječaja i prateće izložbe koji se održavaju prve subote.

Palača se nalazi u Starom gradu, na zapadnom uglu Glavnog trga (polj. Rynek Główny).. Od kad je izgrađena sredinom 17. stoljeća, spajanjem triju gotičkih građevina, doživjela je brojne transformacije i promjene vlasnika. Ime je dobila po sv. Kristoforu čija se skulptura nalazi na pročelju iznad glavnog ulaza. Muzejom postaje 1965. godine, a trenutni stalni postav prikazuje ‘Krakov od početka, do bez kraja’ (‘Krakow from the beginning, to no end’). Izložba se prostire na području podruma i prvog kata Palače. Kako navode autori, ‘do bez kraja’ ima trostruko značenje: o gradu postoje tolike pripovijesti i vezuje se uz toliko konteksta da ih je nemoguće sve obuhvatiti izložbom, koliko god opsežna bila, jer grad se razvija i u moderna vremena te naposlijetku, jer se posjetitelje potiče na istraživanje grada nakon obilaska izložbe šetnjom, kroz literaturu te posjetom događaja u organizaciji Muzeja.

Izložba započinje (a i završava) izloškom skulpture tradicionalnih krakovskih Božićih jaslica autora B. Pięcika iz 2002. godine. Krakovske jaslice, pored neophodnih protagonista, Isusa, Marije, Josipa u društvu Tri mudraca, anđela, pastira i ovaca, prikazuju i lokalne povijesne figure, kraljeve, narodne heroje i značajne Poljake te imaginarne likove, poput Svirača bugle, gospodina Tvardovskog i suvremene osobe, poput Lecha Wałęsa ili pokojnog Pape Ivana Pavla II. Godišnji natječaj inicirao je dr. Jerzy Dobrzycki 1937. godine. U počecima, skulpture jaslica bile su skromne, izrađene uglavnom od kartona ili drveta i dekorirane obojanim papirima. Naknadno su popularizirane izrezima u papiru kroz koje je prolazilo svjetlo svijeće (svijeće su u ovoj upotrebi danas zabranjene). Suvremene jaslice uglavnom su osvjetljene električnom rasvjetom. S vremenom su umjetnička ekspresija i uvođenje novih materijala u njihovoj izradi rezultirali bogato dekoriranim, detaljnim i impresivnim skulpturama. Nakon natječaja, Muzej otkupljuje najljepše primjerke jaslica za svoju kolekciju. Osobno su mi najdraži izložak jaslice u pravoj veličini, na kraju izložbe, u koje se ulazi kao u bajku, a prikazuju znamenite gradske spomenike poput tornjeva Crkve sv. Marije, Sigismundove kapele i Sukiennice (Dvoranu tkanina). Više o ovogodišnjem natječaju pročitajte na linku (na englsekom): http://www.arheologija.hr/2023/12/21/muzej-krakova-800th-anniversary-of-creation-of-the-first-nativity-scene-szopka-press/

Prvo se obilaze podrumske prostorije. Iduća prostorija prikazuje stvorenja, čuda i životinje Krakova (realne i imaginarne). Brojne gradske skulpture izradio je B. Chromy (1925-2017), uključujući i skulpturu zmaja na ulazu u Zmajsku spilju podno Dvorca Wavel (tekst slijedi). Izložena mu je skulptura pauna širokog, rastvorenog repa te nekoliko skulptura izrađenih u kombinaciji kamena i metala, a na podu se nalazi osvijetljeni motiv zmaja. Ovdje se nalazi prvi od brojnih satova raspoređenih po izložbi.

Na prostoru bivšeg kafića Krzysztofory, otvorenog 1958. godine u podrumu Palače, nalazili su se galerija Krakovske gupe II te kino Cricot 2. Danas se ovdje nalazi stalna izložba ovih postratnih institucija.

Iduće prostorije prikazuju osnutak Krakova, glavnog grada Poljske od 11. do 14. stoljeća, te legendu o osnivaču Krakusu i njegovoj kćeri nasljednici Wandi. Smatra se da su dva obližnja brežuljka za koje se smatra da potječu iz brončanog doba njihova počivališta, a ja sam obišla Wandu pri posjeti muzeju u Nowa Huti, tekst naknadno na FILM-mag.net-u. Ovaj dio izložbe pripovijeda o krakovskim herojima, vladarima i drugim legendama vezanima uz grad, poput one koja tvrdi da su brojni krakovski golubovi zapravo začarani vitezovi Vojvode Henrika IV. Pravičnog (13. stoljeće). Izložena je ofenzivna (mačevi) i defenzivna (oklopi) ratnička oprema te portreti kraljeva i znamenitih Krakovčana. Zanimljivi izlošci obuhvaćaju znamenja gradonačelnika iz 16. stoljeća, prsten i skeptar te grb Erazma Czeczotka, poznatog kao Krvavi gradonačelnik. Među legendama ističe se i ona koja se veže uz vrijeme mongolske invazije na Krakov u 13. stoljeću. Tatarska strijela pogodila je svirača bugle za vrijeme sviranja upozorenja stanovnicima na nadolazeći napad. Danas se ova legenda obilježava na način da se na puni sat svira bugle s vrha tornja Bazilike sv. Marije (poljski Kościół Mariacki), a nastup u podne prenosi se uživo putem radija.

Zanimljiva je prostorija u kojoj su prikazane igre i zabave organizirane u Krakovu od srednjeg vijeka do danas. Posebice su bile omiljene dvorske zabave, a razvoj kafića omogućio je susrete u javnom prostoru umjetnika te su postali mjesto razvoja novih ideja tijekom 19. i 20. stoljeća. Izloženi fragment zida potječe s građevine koja se smatra najstarijom na području Krakova – rezidencijalnog i obrambenog tornja iz druge polovice 13. stoljeća. Velike glave potječu s Hale tkanina gdje su zamijenjene replikama nakon oštećenja u velikoj oluji 2002. godine.

Berislavu je najzanimljivija bila prostorija koja prikazuje mistične i ‘magične’ pojave, ljude i životinje. Predstavljaju se mitski gospodin Twardowski, alkemičar koji je pokušao nadmudriti Vraga, ali je završio na Mjesecu, gdje se nalazi i danas te brojne realne osobe koje su se bavile znanošću i magijom tijekom 16. i 17. stoljeća. Izložen je i stol te osobni predmeti suvremene gatare Dzidzianne Solske (1929.-2017.) te njezin portret s brojnim mačkama (mačke smo s radošću zamjećivali posvuda po postavu). Utjelovljeni su brojni duhovi, poput Crne Dame, ranije vlasnice Palače Krzysztofory, koja predviđa datume smrti osoba koje susreće.

Idućih nekoliko prostorija posvećeno je građevinama, zidinama i najamnim kućama. Fotografije, crteži i slike prikazuju nekadašnje vizure grada. Za obilježavanje najamnih kuća isprva su se koristili plitki reljefi, s prikazima biljnih i životinjskih motiva. Naknadno je uveden sistem naziva ulica (koje su često mijenjane u odnosu na ideologiju) i kućnih brojeva. Prikazan je razvoj grada – model prikazuje Krakov prije njegova osnutka 1257. godine, projicira se film o Krakovu sredine 17. stoljeća, a na staklenom panou postavljena je satelitska snimka modernog Krakova. Iznad ove prostorije nalazi se izduženi prostor izrađen tijekom arheoloških istraživanja. Iza zaštitnog stakla, nalazi je prednji zid tipičnog krakovskog arhitekturnog elementa – uzdignuća ispod kojeg se nalazi tzv. cellarium ante domum (eng. stoop) te dio popločenja ulice uz Glavni trg, koji se originalno nalazio ispod današnje razine (posebna izložba nalazi se ispod razine današnjeg trga, o njoj pišemo naknadno). Ovi ulazni podrumi Krzysztofory palače bili su najveći u Krakovu (80 m2). Izgrađeni sredinom 14. stoljeću, obuhvaćali su dvije prostorije nadsvođene bačvastim svodom dograđene na fasadu rezidencijalne građevine iz prve polovice 14. stoljeća ispred uzvišenja najamne zgrade. U njima se uglavnom čuvala trgovačka roba. Tijekom ranog 17. stoljeća iznad ulaznih podruma nalazila se terasa natkrivena krovom na drvenim stupcima. Ovi podrumi istraženi tijekom arheoloških istraživanja jedini su arheološki i arhitekturni lokalitet u Poljskoj koji prikazuje njihov interior i eksterior.

Nakon podrumskih prostorija uspinje se na razinu prizemlja Palače, gdje je multimedijalna prostorija oblikovana kao garderoba Lajkonikove pratnje. Legenda pripovijeda o herojskim tegleničarima koji su otklonili prijetnju Tatara te u čast pobjedi održali ceremonijalnu paradu u odjeći poraženih. Radi ove legende jedan od najpoznatijih motiva je bradati jahač u orijentalnoj odjeći i zašiljenoj kapi. I danas se održava procesija Lajkonika tijekom koje centrom grada od Zwierzynieca do Gralvnog trga tijekom Tijelova prolazi Lajkonik, a vjeruje se da će onaj koga palicom dotakne u rame, imati puno sreće u nadolazećoj godiiu. Lajkonik je popularan motiv na malim suvenir-značkama, uz goluba i okruglo krakovsko pecivo obwarzanek krakowski (jako fino!).

Tematski drugi dio izložbe nastavlja se na prvom katu Palače, reprezentativnom piano nobile. Kako se navodi u Vodiču, izloženi su najdragocjeniji dijelovi kolekcije Muzeja, radovi poljskih nacionalnih umjetnika s prijelaza 19. na 20. stoljeće. Kao najznačajniji i najpoznatiji od njih ističe se Jan Matejko (1838.-1893.). Velika izložba njegovih djela otvorena je do 7. siječnja 2024. u Nacionalnom muzeju Krakova (pišemo naknadno).

Impresivna Baldassare Fontana dvorana nekoć je bila poprište održavanja balova i prestižnih društvenih događanja za krakovsku elitu. Na stropu prostorije Pad Faetona izrađen je oko 1700. godine u štuku i sačuvan u originalu. Prikazuje grčki mit o tragičnoj sudbini Faetona, Helijevog sina, koji je poželio voziti sunčevu kočiju. Približivši se previše površini zemlje, Zeus ga je prostrijelio munjom te se Faeton srušio u rijeku Eridan. Ovo djelo smatra se najznačajnijim djelom talijanskog baroka u Krakovu. Pogled kroz prozore ove dvorane prostire se po Glavnom trgu. Put nastavlja u galeriju znamenitih Krakovčana 19. stoljeća te još jednu prostoriju ukrašenu štukom, tzv. kapelu. U motivima iz rimske mitologije, prepoznaje se kršćanska simbolika.

Iduće prostorije prikazuju sadržaj svakodnevnog života Krakovčana te razvoj načina stanovanja kroz nekoliko stoljeća (od srednjeg vijeka do industrijske revolucije). Izložen je namještaj, uporabni i fotografski materijal vezan uz slikare, pisce (Stanislav Lem!), političare, socijalne aktiviste te tradicionalna nošnja.

Posebno je istaknut odnos Krakovčana i njihovih ljubimaca te flore i faune unutar grada. U izloženom paviljonu prikazane su krakovske zelene zone, a portreti prikazuju Krakovčane i njihove ljubimce, primjerice Jerzy Paneka s njegovim ljubimcem psom Pimpekom. Golubovi su simbol Krakova i zaista ih velik broj obitava na Glavnom trgu. Nekoliko fotografija je posvećeno njima (u Hali tkanina, a i drugdje u Krakovu, moguće je kupiti plišance u obliku golubova, koji su kvalitetno i realistično izrađeni).

Predstavljeni su i brojni znanstvenici. Vjerojatno najpoznatiji je Nikola Kopernik, koji je u Krakovu studirao. Predstavljena je i tvornička aktivnost i proizvodnja.

Izložba završava izlošcima koji se odnose na socijalne aktivnosti, zaštitu materijalnog naslijeđa grada te spiritualnost i religiju.

U posljednjoj prostoriji nalaze se velike jaslice koje smo opisali na početku ovog članka.

Na drugom katu nalaze se privremene izložbe. U trenutku našeg posjeta organizirana je bila izložba o liku i djelu slikara Włodzimierza Tetmajera (1861.-1923.), ‘Włodzimierz Tetmajer. Moć boja i temperamenta’, povodom stote obljetnice umjetnikove smrti. Ova monografska izložba prva je izložba ovog tipa i razmjera opusa Tetmajera. Veći dio izložbe posvećen je štafelajnom  i monumentalnom slikarstvu te uključuje uljane slike, skice za slike i nacrte za polikromiranje i ilustracije. Izložbeni prostor ima zasebne tematske priloge posvećene temama: biografska nit, etnografska djelatnost, ilustrativna djelatnost, politička djelatnost. Senat Republike Poljske proglasio je 2023. godinu godinom Włodzimierza Tetmajera, umjetnika, slikara, vodećeg predstavnika Mlade Poljske, političara i borca ​​za neovisnost. Izložbu nadopunjuju muzejska događanja koja prate izložbu.

Pored stalnog postava, Palača sadrži knjižnicu (druga najveća kolekcija krakovskih knjiga, nakon zbirke Sveučilišta Jagiellonian) i arhiv, edukacijske, administracijske, komercijalne i gastronomske prostore te konferencijsku dvoranu. Osim muzejske, institucija vrši i druge funkcije – održavanje koncerata, literarnih susreta, debata, predavanja i edukativnih radionica. Muzejski shop nudi asortiman korisnih suvenira s motivima Krakova i lokalnih umjetnika, a Centar za posjetitelje informacije o instituciji Muzej Krakova.

Iz vestibula se pogled prostire na atrij palače, ugodan vanjski prostor s restoranom, a mi smo popili najpjenušaviji latte u Krakovu.

Ulaz u Palaču slobodan je utorkom.

Vendi Jukić Buča i Berislav Buča
Kopenhagen, 22. prosinca 2023.

Izabrana literatura
Niechaj, ‘Kraków Nativity Scene’, Muzeum Krakowa, Kraków.
Hapanowicz, K. Stasiak, ‘The Pod Krzysztofory Palace – Guidebook’, Muzeum Krakowa, Kraków, 2022.
https://www.artistiticinesi-ineuropa.ch/ita/fontana-b-ita.html
https://culture.pl/pl/tworca/wlodzimierz-przerwa-tetmajer
https://mnk.pl/exhibitions/matejko-the-painter-and-history
https://muzeumkrakowa.pl/en

Muzej Krakova – 800th anniversary of creation of the first nativity scene (szopka) [PRESS]

800th anniversary of creation of the first nativity scene (szopka)

2023 sees the 800th anniversary of creation of the first nativity scene. The tradition to present Jesus’ birth in a stable modelled after the one in Bethlehem was started by Saint Francis of Assisi. In 1223, in the picturesque Italian village of Greccio, he arranged the first live nativity scene, helped by local inhabitants. Discussing this, it is worth to explore the genesis of the phenomenon that the nativity scene is, before it evolved into the Krakow nativity scene.

Christmas celebrations developed only in the Middle Ages, in association with crusades that lasted 200 years (eleventh to thirteenth century) and aimed at liberating Jerusalem from Muslim control. It was in those times that pilgrimages to places associated with Jesus’ birth became popular. Pilgrims returning home brought with them stories about the beginning of Jesus’ life. Starting around the twelfth century, when all nations of Europe had accepted Christianity, Christmas was already celebrated commonly.

Saint Francis, who travelled to the Holy Land in 1220, desired, as his biographer Thomas of Celano wrote, ‘to see as much as is possible with my own bodily eyes the discomfort of his infant needs’. In 1223, in Italian Greccio, with the consent of Pope Honorius III, Francis decided to ‘recreate’ for the first time the cave in Bethlehem, where Jesus was born. ‘As the tradition has it, on 24 December 1223, in Greccio, Saint Francis commanded to install a cattle mangle, with an ox and a donkey tied beside it, in a natural forest scenery, among rocks and ravines’, wrote Łukasz Olszewski. ‘At midnight, in the light of candles and torches, the Saint conducted the first ever Midnight Mass, for friars and local inhabitants’. The Franciscan Order popularised the custom of celebrating similar mysteries through successive centuries, and it became a very important part of European Christmas traditions. After 750 years, this tradition was restored in Greccio, and for 40 years the ‘live nativity scene’ has been recreated in this small Italian place between Rome and Assisi, attracting great crowds.

With Franciscans, the custom of organising nativity scenes also reached Krakow. In the eighteenth century, when moving puppet performances were banned in churches (some allegations emerged that their excessive liveliness and focus on secular issues were unsuitable for the stateliness of the temple), traveling Christmas shows developed. In the nineteenth century, a custom of walking around houses with the nativity scene became popular in Krakow. Masons from Krakow suburbs and surrounding villages of Krowodrza, Zwierzyniec, Grzegórzki, Dębniki or Ludwinów, made the greatest contribution to the development of that tradition. As they could not find employment during winter, they were looking for a source of income by constructing and selling nativity scenes. We can say that the Krakow nativity scene in its form known today developed in the second half of the nineteenth century, and the tradition of organising the Krakow Nativity Scenes Competition started in 1937. Today, looking at beautiful, multicoloured nativity scenes that we can admire at the post-competition exhibition, just like we do every year, we should remember the tradition that goes back centuries and the history that happened exactly 800 years ago, which contributed to their creation.

The nativity scene from Greccio

This nativity scene was brought for the 71st Nativity Scenes Competition in 2013 and donated for the collection of the Krakow Museum by the mayor of the town of Greccio, Ms Albertina Miccadei.

This unique nativity scene from Greccio refers to the tradition of the first Christmas play and Midnight mass, conducted by Saint Francis there in Greccio, in 1223. As Anna Szałapak wrote, ‘there is a hypothesis that the later French word for the nativity scene, crèche, originated from the name of that place, Greccio’. It is an example of a traditional Neapolitan nativity scene that is called presepio in Italy, from the Latin word praesepe, meaning a stable. Such nativity scenes appeared in Italy in the sixteenth century. The figures were arranged in a grotto that was to be built of stones coming from Bethlehem. In some Neapolitan nativity scenes, the background was formed by a textile painted with local landscapes; however, usually, three dimensional architecture inspired by Naples was used. Those nativity scenes presented rich tableaux, with people from different social classes performing their work. The most important part of the Neapolitan nativity scene is a grotto or a stable with the Holy Family. Frequently, ruins of Grecian or Roman temples were included, which were to refer to downfall of pagan beliefs. Shepherds, the Three Kings, or animals, usually were placed on hills created by the nativity scene author, which were frequently covered with real moss. Everything was handmade and meticulously crafted.

In the presented nativity scene from Greccio, the Nativity scene was placed against the ruins of the church in Greccio. Its one wall is in the background, with a portal and a fresco with Saint Francis in the arch area, a window with a grille below them, and a corner with a column and a pillar on the left. In the centre, Baby Jesus in a blue shirt lies in a mangle on a nappy, with Our Lady in a yellow dress, a red coat, and a white scarf on her head kneeling on his left. Beside her stands a shepherd playing bagpipes, in a white shirt, a green vest and red trousers, with a blue coat on his shoulders and a brown cap on his head. Saint Joseph stands at the back, on the right, dressed in a brown tunic and an orange coat, with a blue-grey scarf covering his head. A fragment of the church column lies on the right, near the Baby, with moss and grasses arranged around as a decoration. A basket of fruit stands in front of the mangle, and there is a bush and a bundle of wood in the corner of the ruins. Bricks in the walls, and terracotta and stones on the floor are visible as styled fragments of the church ruins.

Maciej Moszew (10 January 1940 – 27 July 2023)

Maciej Moszew, the longest working creator of Krakow nativity scenes, was born on 10 January 1940 in Krakow, as a son of Jan, a chemist and the Jagiellonian University professor, and Irena née Jabłońska. In interviews, he used to say: ‘I am from Krakow, the most beautiful city in the world. I was raised in Krakow traditions, in the Krakow family’. From the youngest age, he had been learning Krakow customs and celebrations, including the Lajkonik’s parade, the Emmaus indulgence fair, or nativity scene competitions.

He studied at several courses at the Kraków University of Technology, and graduated in architecture there in 1969. For many years, he had worked at various planning and design companies, including Biuro Projektów Przemysłu Skórzanego, Wojewódzkie Biuro Projektów, or Biuro Projektów „Społem”. In 1981–1985 and 1991–2000, he was a mechaniser at the Groteska Theatre in Krakow, and he was also employed at the arts workshop at the Helena Modrzejewska Stary Theatre. Throughout his life, he worked with many stage designers, creating mechanisms, puppets, and components of stage sets. He cooperated, among others, with Joanna Braun, Jan Polewka, and Jan Burnat. Just before his retirement, he taught modelling classes for students. Architecture, model building, mechanics – Maciej Moszew used skills gained in all these areas in his nativity scenes. ‘A nativity scene allows me to fulfil all dreams associated with artistic creations and manual work’, he said.

Going back to the beginning of his fascination with nativity scenes, he recalled nativity plays he had an opportunity to see at the Estreicher family and which greatly impressed him, as well as a nativity scene that his father made especially for him when Maciej was ill. It was a simple nativity scene cut out from carton, modelled after the master nativity scene of Michał Ezenekier. However, for Maciej it became a source of special memories, and it was what inspired him when he was constructing his first nativity scene for a competition in 1961. ‘I constructed first nativity scenes keeping them secret from my father, because he would box my ears, if he saw that I dedicated my time to that work, instead of studying’, he recalled in an interview from 2012. ‘So relying on the kindness of my colleagues, whom I officially visited to study, I constructed nativity scenes at places other than my home’. The secret was out when in 1964 his nativity scene won the second prize and its photograph was published in a newspaper.

For Maciej Moszew, the main source of inspiration was the old architecture of Krakow: Gothic, Renaissance, or Baroque. He spent a lot of time walking around the city with his camera, capturing details and later including them in his nativity scenes. He particularly valued the area of the Main Square, and towers of Saint Mary’s Basilica were a part of the majority of his nativity scenes. He emphasised his great love for Krakow on multiple occasions. ‘There is no finer city’, he used to say. ‘I live here, because it is where I have always wanted, and still want to live. I travelled a lot around Europe. I was fourteen times in Italy, in France, Switzerland, Belgium, the Netherlands, Austria, Greece… even in Africa. But the first thing I do on my return home, I always go to the Krakow Main Square’.

Maciej Moszew’s nativity scenes were famous for their complex mechanisms. As he admitted himself, sometimes he started his work with the mechanism, which he later ‘encased’ with the nativity scene. In his nativity scenes, all figures moved, and this required great precision. The characters were mostly traditional (like Mr Twardowski, Lajkonik, or the Wawel Dragon); the author avoided political or historical references. Figures of halberdiers guarding gates which, by letting other figures pass, ensured smooth movement of characters in the nativity scene, were very characteristic for his work. Shades of dark gold and gold decorations predominated, as, according to Maciej Moszew, the nativity scene should look like a ‘sparkling jewel’. All components were handmade, without any haberdashery used. The author strived to emphasise the geometry of the nativity scene, for example, with lines of threats decorating each window. ‘In making nativity scenes, I enjoy the most the possibility to design, to plan my own design with which nobody interferes, and to express my love for craft. It is fun for me, I enjoy it very much, I can spend hours on this’, he said about his work. ‘Considering that I am an amateur, my workshop is quite well equipped; I have drills, grinders, and even a lathe. This way, I am completely independent’. The impressive workshop of the artist had been perfected for many years: Maciej Moszew gathered there a great selection of all possible tools and materials required for construction of nativity scenes.

He specialised in small nativity scenes, for practical reasons. As he used to say himself, if he were to construct a large nativity scene with the same precision, this would take him at least several years. He spent from 800 to 1500 hours on constructing a small or medium-size nativity scene.

Construction of nativity scenes was his real passion; he used to say that it was this work that let him fully express himself. ‘I believe that a man with passion is more complete. A man without passion is empty. I do not know what I would do, if I did not make nativity scenes’, he said in an interview in 2012. He also convinced his daughter Magdalena, born in 1972, to learn this artistic craft, and as a child she participated in the competition six times.

He used to recall how important it was for him that in 1972, size classification of nativity scenes entered into the competition was introduced – when his small nativity scenes did not have to compete with large ones, he started to win more awards. And the number of awards won by Maciej Moszew is really impressive. He is the creator of nativity scenes who won the greatest number of awards: he won the first prize 37 times, the 2nd prize 15 times, the 3rd prize five times, the 4th prize once, and he was also awarded 10 recognitions. He participated in competitions continuously between 1961 and 2022. During his life, he constructed over 70 nativity scenes of various sizes. Apart from several scenes kept by the author, they became a part of numerous collections in Poland and abroad (including in Milan and in Bethlehem). Six of them are the highlight of the collection of the Museum of Krakow, and are shown during numerous travelling exhibitions. The author’s special achievement was construction of an extraordinary exhibition of the Krakow nativity scene in Paris in 1999. On the surface area of 60 m2, he presented entire Krakow as nativity scenes, with 140 moving puppets that enacted an 11-minute-long performance by Anna Szałapak, with lyrics by Agnieszka Osiecka and music composed by Zygmunt Konieczny.

Maciej Moszew’s achievements were recognised and highlighted with numerous awards. For his contribution to development of the Krakow nativity scenes tradition, he received the Medal of Saint Christopher from the Historical Museum of the City of Krakow in 2012. In 2017, he was awarded the Decoration of Honor Meritorious for Polish Culture. In 2018, he was entered into the Golden Book of Alumni by the Cracow University of Technology Alumni Association. In 2022, he was awarded the Decoration of Honoris Gratia for his outstanding efforts for the City of Krakow.

Talking about his father, who died in 1970, and who inspired him to became interested in nativity scenes as a small boy, Maciej Moszew recalled: ‘On is deathbed, he told me to make nativity scenes as long as I could. So I have been continuing this since 1961’. He kept his word: he did not miss any competition until his death. An unfinished nativity scene that he wanted to enter in the 81st. Nativity Scenes Competition, remained on the Master’s desk. Unfortunately, he did not live to participate in that competition – due to complication post heart attack, he died on 27 July 2023 and was buried at the Rakowicki Cemetery. He remained in memories of his family and friends as a real good friend.

Nativity Scenes at the Krzysztofory Palace!
Exhibition: Cribs in the Krzysztofory Palace
Curator: Małgorzata Niechaj
Place: Krzysztofory Palace, Rynek Główny 35, Kraków
Duration: 11.12.2023 – 25.02.2024, 9:00 – 18:00

Kraków’s custom of “walking” around houses with a nativity scene dates back to the 19th century. However, after World War I, it began to slowly disappear. To preserve the Nativity Scenes tradition for future generations, Jerzy Dobrzycki, head of the magistrate’s propaganda department, organized the first Kraków Christmas Nativity Scenes Competition in 1937. After World War II, the competitions were resumed and their organization was undertaken by the Museum of Kraków, which continues the tradition to this day. The competition aims to preserve and develop the Nativity Scene tradition of Kraków, whose crystallized effect over several decades – the Kraków Nativity Scene – has become a worldwide phenomenon of established international renown and popularity. The competition is of great importance for the promotion and popularisation of this unique product of non-material heritage.

The Kraków Christmas Nativity Scene is a world-scale phenomenon. It is a slender, multi-level, tower-like, richly decorated building, constructed of light, non-permanent materials. It is characterized by an accumulation of fancifully transformed and interconnected miniaturized elements of Kraków’s historic architecture, into which the Christmas scene is set.

Every year on the first Thursday of December (this year on 7 December 2023), Nativity Scenes’s makers bring their works to the Main Square and place them on the steps of the Adam Mickiewicz Monument, where they can be admired from 10 a.m. to 12 p.m. After the Kraków bugle call at 12 p.m., a procession of Nativity Scenes sets off around the Market Square led by a folk band from Bronowice, which leads to the stage where the Nativity Scenes and Nativity Scenes’s makers are presented. Then, the creators move their works to the Krzysztofory Palace, where they will be judged by a jury of historians, ethnographers, art historians, architects, and artists.

The uniqueness of the phenomenon is underlined by its inclusion on the National List of Intangible Cultural Heritage in 2014. In addition, since 2018, the tradition of performing nativity scenes is the first entry from Poland on the UNESCO Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity.

The winners of the jubilee competition will be announced on 10 December 2023 at 2 p.m. at the Copper Room in the Krzysztofory Palace.
As tradition dictates, Kraków Nativity Scenes will be shown to the public from 11 December 2023 to 25 February 2024 in a post-competition exhibition at the Krzysztofory Palace.

The 81st Kraków Nativity Scenes Competition and the post-competition exhibition have received the honorary patronage of the Polish Committee for UNESCO.
The project was co-financed from the state budget – the funds of the Ministry of Culture and National Heritage.

 

[MK PRESS]

AMZD – Dan Arheološkoga muzeja Zadar 2023. [PRESS]

Dan Arheološkoga muzeja Zadar. Program započinje na posljednji, 30. dan mjeseca studenoga kada je, davne 1832., Muzej osnovan.

Priču o neandertalcima započet ćemo radionicom „Kako su neandertalci izrađivali oruđa?“ autora i voditelja Ivora Karavanića, redovitog prof. na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zagrebu. Posebno za ovu radionicu u četvrtak, 30. studenoga s početkom u 12 sati pridružit će nam se djeca iz Osnovne škole Benkovac, područnih škola Raštević i Nadin. I ovom prilikom zahvaljujemo ravnatelju škole gospodinu Tonćiju Kumanu i pedagoginji Mariji Mavra na suradnji.

S programom nastavljamo isti dan u 19 sati otvorenjem izložbe i predstavljanjem edukativne publikacije „Posljednji neandertalci na razmeđu srednje Europe i Mediterana“ autora red. prof. Ivora Karavanića i muzejske savjetnice Natalije Čondić. Izložba je to istoimenog projekta  kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost, a čiji je voditelj prof. Ivor Karavanić.

Na ovaj dan posjetiteljima će biti omogućen besplatan ulaz u Arheološki muzej Zadar u vremenu od 9 do 20 sati. Slobodan ulaz omogućen je i posjetiteljima Muzeja ninskih starina AMZd u Ninu od 9 do 14 sati. U tom vremenu muzejske publikacije bit će dostupne po 50 % sniženim cijenama.

Priču o neandertalcima završit ćemo u ponedjeljak, 4. studenoga s početkom u 11 sati radionicom „U svijetu neandertalaca“ autorice Jelene Vekić Bašić.

Iznimno smo sretni što ćemo ovom prigodom, a u prvoj godini djelovanja naše Muzejske družine, programom „Prve uspomene s Pinelom i Kukicom“ autorice Jelene Vekić Bašić u petak, 1. prosinca u 11 sati u Općoj bolnici Zadar prigodnim poklonima darivati novorođenčad, koja će se roditi na dan osnutka Muzeja 30. studenoga

Ovom prilikom zahvaljujemo Općoj bolnici Zadar, ravnatelju Željku Čulini, dr. med., tajnici ustanove Marijani Kvakić i Ani Šalov, bacc. med. techn., na susretljivosti i suradnji.

Program obilježavanja Dana Arheološkoga muzeja Zadar završit ćemo u srijedu, 6. prosinca u 12 sati otvorenjem izložbe „Iz smrti – život“ autora kustosa Vladimira Kusika. Izložba nam donosi priču o predmetima koji su pronađeni u grobovima, a nose informacije o svakodnevnom životu iz perioda ranog srednjeg vijeka s prostora današnjeg Nina. Izložba će se otvoriti u Muzeju ninskih starina.

[AMZD PRESS]

MGS – Zanatstvo i obrtništvo u Splitu od antike do početka 20. stoljeća [PRESS]

Izložba Zanatstvo i obrtništvo u Splitu od antike do početka 20. stoljeća otvorena je u prostoru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Splitu (Trg braće Radića 7, Split).

Izložba se sastoji od nekoliko cjelina koje prezentiraju obrtništvo u antičkoj Saloni, dokumente o privatnoj i poslovnoj djelatnosti ” src=”cid:image002.jpg@01DA22A1.5DC7DFB0″ alt=”image002.jpg” align=”left” hspace=”12″ v:shapes=”Slika_x0020_2″ class=”Apple-web-attachment Singleton” style=”opacity: 1;”>splitskih obrtnika u srednjem vijeku, splitske obrtničke bratovštine te razvoj obrtništva u Splitu u novom vijeku do 1914. godine. Izloženo je ukupno 109 eksponata, i to kamenih spomenika, arhivskih dokumenata i fotografija, diploma i povelja, slika, nacrta i knjiga te drugih muzejskih predmeta, koji uz popratne panoe i lentu vremena daju pregled razvoja zanatstva i obrtništva kroz navedeno vremensko razdoblje u Splitu, od kojih izdvajamo neke od njih.

Na fotografijama možete vidjeti predmete mlat-čekić, kovački nakovanj i visak koji su se koristili u razdoblju od 1. do 6. stoljeća, arhitrav oltarne pregrade crkve s imenom klesara Dominika iz 9. stoljeća, kalup za izradu zavjetnih pločica iz 17./18. stoljeća, nacrt za oltar za radionicu klesara i kipara P. Bilinića s kraja 19. stoljeća, uzorke drva iz drvodjeljske radionice J. Pauta oko 1910. godine kao i fotografiju nastavnog sata učenika Strukovne škole za klesarstvo. Navedeni predmetu čuvaju se u Muzeju grada Splita i Arheološkom muzeju u Splitu.

Izložba je priređena u suradnji Muzeja grada Splita, Arheološkog muzeja u Splitu i Udruženja obrtnika Split kao organizatora. Može se razgledati do 2. prosinca 2023. godine svaki dan od 9 do 20 sati, a uz vođenje za građanstvo u srijedu i četvrtak s početkom u 12 sati. Ulaz je slobodan.

[MGS PRESS]

AMZD – otvorenje izložbe „Posljednji neandertalci na razmeđu srednje Europe i Mediterana“ u četvrtak, 30. studenog u 19 sati u Arheološkom muzeju Zadar [PRESS]

Izložba „Posljednji neandertalci na razmeđu srednje Europe i Mediterana“ predstavlja rezultate rada na istoimenom znanstvenom projektu koji donosi nove spoznaje o ponašanju i vremenu nestanka neandertalaca na temelju istraživanja hrvatskih nalazišta u dva različita zemljopisna i klimatska područja (kontinentalno i mediteransko). Voditelj projekta je Dr.sc. Ivor Karavanić, redoviti profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost.

Pomoću terenskog i laboratorijskog rada i uz multidisciplinaran pristup koji uključuje širok opseg stručnjaka, projekt je bacio novo svjetlo na biokulturnu evoluciju čovjeka u južnom dijelu srednje Europe i središnjem dijelu Mediterana.  Provodi ga više institucija iz Hrvatske i SAD-a., dok se analize i obrada uzoraka obavljaju, osim u navedenim zemljama, u Velikoj Britaniji, Italiji, Poljskoj i Njemačkoj.  Osim pružanja novih značajnih podataka o kronologiji, raznolikosti industrija i osnovnoj paleoekologiji srednjeg i ranog gornjeg paleolitika, poboljšano je i razumijevanje načina života i mobilnosti paleolitičkih lovaca i skupljača.

Rezultati se predstavljaju međunarodnoj znanstvenoj  javnosti putem časopisa i skupova koji potiču raspravu i razmjenu podataka među stručnjacima. Izložba projekta namijenjena je široj publici i edukativnog je karatktera jer je velikim dijelom prilagođena djeci i mladima. Autori izložbe su Natalija Čondić i Ivor Karavanić, a realizirana je u organizaciji Arheološkog muzeja Zadar, jednog od suradnika na projektu.

[PRESS]