AMZD – Izložba „Ni sasvim ista, ni sasvim drugačija“ [PRESS]

Arheološki muzej Zadar ima čast pozvati vas na otvorenje izložbe „Ni sasvim ista, ni sasvim drugačija“  hommage izložbi „Ispričat ću ti priču“ u srijedu, 26. lipnja 2024. u 19:30 u Arheološkom muzeju Zadar.

Izložba „Ni sasvim ista, ni sasvim drugačija“  svojevrsni je hommage izložbi „Ispričat ću ti priču“ koja je od 2016. do 2024. gostovala u dvadeset gradova diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Pri postavljanju u različitim muzejskim i galerijskim prostorima izložba je doživljavala transformacije.

Zbog interesa drugih muzeja koji su željeli ugostiti izložbu „Ispričat ću ti priču“, ona je, u odnosu na prvo postavljanje u Arheološkom muzeju Zadar 2015. godine obogaćena sa 130 reprezentativnih grobnih priloga od stakla, keramike, jantara, zlata, bjelokosti itd. te kopijama nadgrobnih ploča. Uz audio-zapis izložbi je dodan i kratki film o arheološkim istraživanjima dijela antičke nekropole u Zadru te fotografije izloženog materijala. Takav novi postav izložbe upotpunio je i prošireni katalog.

Zašto izložba o izložbi?

Jedan je od razloga što prošireni postav izložbe „Ispričat ću ti priču“ nikad nije bio prezentiran u Arheološkom muzeju Zadar, odnosno zadarskoj javnosti. Nadalje, gostujući u drugim gradovima, postav izložbe prilagođavao se prostorima i nadopunjavao prezentacijom antičkog groba iz fundusa muzeja domaćina.

Okosnicu izložbe „Ni sasvim ista, ni sasvim drugačija“ činit će prošireni postav izložbe „Ispričat ću ti priču“, a s pomoću plakata bit će predstavljeni svi muzeji i gradovi domaćini u kojima je ona gostovala. Cilj je prikazati pogrebne običaje autohtonog stanovništva te u kolikoj su se mjeri  oni mijenjali za vrijeme rimske dominacije na prostoru velikih provincija Dalmacije, Panonije, Mezije.

Naravno, bilo je gostovanja i u muzejima koji u svom fundusu nemaju antičke grobove, ali i oni donose svoju priču jer u vremenu vladavine careva od Augusta do Konstantina, pa i dalje, svagdje se rađalo, živjelo, radilo, gradilo, trgovalo, robovalo i, naposljetku, umiralo.

Stoga neka izložba „Ni sasvim ista, ni sasvim drugačija“ bude poticaj za buduću međumuzejsku suradnju u sklopu koje bi se razgovaralo o problemima s kojima se susreću istraživači nekropola na kojima se pokapalo autohtono i pridošlo stanovništvo u razdoblju od 1. st. prije Krista do 5. st. poslije Krista.

Bona fide! 

AMN PRESS

 

AMI – Izložba ”Rimsko zlatno prstenje iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu” [PRESS]

Na izložbi je predstavljeno 65 primjeraka rimskog zlatnog prstenja, a koje čini dio Zbirke rimskog srebrnog i zlatnog nakita iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Većina prstenja dospjela je u Muzej otkupom ili kao dar, s raznih antičkih lokaliteta (Siscia, Asseria,Viminacium, Sirmium, Burgenae i dr.) Najviše primjeraka potječe s područja nekadašnje rimske provincije Panonije, od kojih je gotovo polovica iz Siska.

Većinom se radi o slučajnim nalazima, a dospjeli su u Muzej zahvaljujući muzejskim povjerenicima. Dio nalaza pronađen je prilikom jaružanja korita rijeke Kupe, koje se provodilo u nekoliko navrata od 1900. do 1913. godine, a tek nekoliko primjeraka prstenja pronađeno je u arheološkim istraživanjima.

Oblici prstenja variraju od vrlo jednostavnih do onih bogato ukrašenih gemama, filigranom i granulacijom, a odražavaju tendencije u oblikovanju i postupne promjene u modi prisutne diljem Carstva u razdoblju od 1. do 4. stoljeća.

Prsten je Rimljanima bio više od običnog nakita, a osim svoje dekorativne namjene,

kao ukras na ruci, imao je simboličko i magijsko značenje. U antičkim izvorima spominje se pod različitim nazivima (condalium, ungulus), a najčešće kao anulus.

Ovisno o materijalu od kojeg je bio izrađen, prsten je imao i važnu ulogu u određivanju

statusa u vojnoj i civilnoj hijerarhiji. Pravo nošenja zlatnog prstena bilo je određeno i

posebnim zakonom (ius annuli aurei). Rimljani su najčešće nosili prsten na četvrtom prstu (prstenjaku), zatim na kažiprstu i naposljetku na malom prstu. Neki su oblici prstena bili iznimno veliki i masivni, sa širokim ramenima i teški za nošenje, pa postoji mišljenje da je ovakvo prstenje nošeno na palcu. Prstenje su nosili i muškarci i žene, a prikazivani su na antičkim statuama, freskama i nadgrobnim spomenicima.

Autorica izložbe je Nikolina Perok, a autorice postava Nikolina Perok i Dora Kušan Špalj. Za grafičko oblikovanje zadužen je Srećko Škrinjarić. Izložba Rimsko zlatno prstenje iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu financirana je sredstvima Ministarstva kulture i medija i Grada Zagreba.

Povodom ove izložbe, njezin domaćin Arheološki muzej Istre priredio je prigodan suvenir – repliku zlatnog prstena sa stiliziranim prikazom ribe s kraja 1. stoljeća pronađenog na Marsovom polju u Puli. Replika je izrađena od pozlaćenog srebra, a od originala se razlikuje utoliko što je obruč prstena otvoren, tako da se može prilagoditi svakom prstu. Prstenje je u Rimu osim ukrasne imalo simbolično i magijsko značenje, a riba je u rimsko doba bila simbol obilja, mudrosti, plodnosti i vječnog života. Suvenir je proizvela pulska Zlatarna David, a moguće ga je kupiti u suvenirnici Arene.

 

image placeholder

 

AMI PRESS

AMI – Otvorenje izložbe „S pogledom na more: Rimska vila u Valbandonu“ u Svetim srcima [PRESS]

Arheološki muzej Istre poziva vas na otvorenje izložbe “S pogledom na more: Rimska vila u Valbandonu” autorica Aleksandre Mahić Sinovčić i Ide Koncani Uhač, u petak, 21. lipnja 2024. u 12 sati, u Muzejsko-galerijskom prostoru Svetih srca u Puli. Izložba će trajati do 10. studenog 2024.

Izložba prikazuje izuzetne nalaze otkrivene tijekom zaštitnog arheološkog nadzora 2022. godine na sjevernoj obali uvale Valbandon, u prvom redu kamenu dekorativnu plastiku i arhitektonske elemente koji su pripadali rimskoj vili.

Rimska vila u Valbandonu, smještena na sjevernoj i južnoj strani uvale, pripisuje se luksuznom maritimnom zdanju u kojem je život trajao od 1. stoljeća pr. Kr. do 5. stoljeća.

Posjetitelji će osim kamenih spomenika moći vidjeti i druge nalaze poput građevinskih i dekorativnih elementa, posuđa, raznolikih uporabnih predmeta te arheobotaničke nalaze koji se čuvaju u fundusu muzeja. Izložba koristi i suvremenu tehnologiju za vizualizaciju pojedinih prostorija vile, pružajući uvid u njihov izgled i atmosferu.

Unaprijed zahvaljujemo na dolasku te vas srdačno pozdravljamo.

S poštovanjem,

Arheološki muzej Istre

image placeholder

 

AMI PRESS

 

AMZ – Otvorenje izložbe „Citius, Altius, Fortius – Communiter: Antičke i moderne Olimpijske igre“ [PRESS]

U utorak, 25. lipnja 2024. godine s početkom u 19 sati u Arheološkom muzeju u Zagrebu održat će se otvorenje izložbe CITIUS, ALTIUS, FORTIUS – COMMUNITER. ANTIČKE I MODERNE OLIMPIJSKE IGRE.
Za posjetitelje izložba je otvorena od 26. lipnja do 31. kolovoza 2024. godine.

Olimpijskim motom, „Brže, više, jače – zajedno“, naslovljena izložba CITIUS, ALTIUS, FORTIUS – COMMUNITER. ANTIČKE I MODERNE OLIMPIJSKE IGRE posjetiteljima otkriva povijest i značaj Olimpijskih igara, slaveći sve sudionike, kako antičke tako i naše suvremenike. Poticaj za postavljanje izložbe je održavanje XXXIII. Olimpijskih igara u Parizu.

Izložba CITIUS, ALTIUS, FORTIUS – COMMUNITER. ANTIČKE I MODERNE OLIMPIJSKE IGRE je nastala u organizaciji Arheološkog muzeja u Zagrebu, Hrvatskog športskog muzeja, Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatske olimpijske akademije.

Olimpijske igre povezuju ljude i pružaju pozornicu talentiranim sportašima koji na Olimpijskim igrama pokazuju svoju snagu, vještine, brzinu i spretnost.

Drevne Olimpijske igre održavale su se svake četvrte godine u Olimpiji, skromnoj dolini u jugozapadnoj Grčkoj. Olimpija nije bila metropola, već svetište s osnovnim sportskim objektima, a unatoč skromnosti lokacije, Olimpijske igre stekle su veliki prestiž. Prema tradiciji, igre su počele 776. pr. Kr., iako je točan datum upitan, a podrijetlo im je religijsko. Ime „Olimpija“ dolazi od Zeusa Olimpijskog, vrhovnog grčkog boga. Arheološka istraživanja otkrila su oltare posvećene raznim božanstvima, svojevrsni magnet za hodočasnike. Religijski značaj potaknuo je prvotna atletska natjecanja koje su organizirali hodočasnici, a tijekom vremena mnogi su dolazili zbog ljubavi prema sportu. Stadion se prvotno sastojao od pješčane staze okružene travnatim nasipom za gledatelje i mramornim sjedalima za suce.

Dolaskom Rimljana od 146. pr. Kr. Igre su postale ovisne o volji vladara. Društvene promjene, prirodne katastrofe i uspon kršćanstva pridonijeli su njihovom opadanju. Igre su se prestale održavati pod carevima Teodozijem I. i Teodozijem II., koji su zabranili poganske kultove i naredili uništenje grčkih hramova.

Ideja o obnovi Olimpijskih igara pojavila se nakon otkrića antičke Olimpije 1766. godine. U raznim zemljama, posebno Njemačkoj, Skandinaviji, Velikoj Britaniji, SAD-u i Grčkoj, natjecanje se nastojalo oživjeti. Međutim, te aktivnosti ostale su lokalnog značaja sve do pojave Pierrea de Coubertina, francuskog plemića, pedagoga i povjesničara. Coubertin je vjerovao da društvene i tehnološke promjene kraja 19. stoljeća zahtijevaju novog čovjeka. Prepoznao je veliku ulogu sporta u obrazovanju, posebno inspiriran britanskim školskim sustavom. Osmislio je filozofiju olimpizma i pokrenuo moderni olimpijski pokret. Glavna ideja olimpizma je da se sportom može uspostaviti altruističko društvo puno životne radosti, hrabrosti, napretka i mira među narodima.

Na kongresu u Parizu 23. lipnja 1894., Coubertin je osnovao Međunarodni olimpijski odbor (MOO). Dogovoreno je da se prve moderne Olimpijske igre održe dvije godine poslije u Ateni.
„Olimpizam je filozofija života i način življenja koji se temelji na poštovanju ljudskog dostojanstva i univerzalnih etičkih principa.“
— Olimpijska povelja (Pierre de Coubertin)

U duhu izreke mens sana in corpore sano (zdrav duh u zdravom tijelu) onima kojima je potrebna inspiracija, izložba nudi putovanje kroz povijest i ističe trajnu vrijednost sporta kao sredstva za osobni i društveni razvoj. Stoga, pozivamo sve sportaše, amatere i profesionalce, da istraže fascinaciju Olimpijskim igrama i inspiriraju se njihovim duhom.

Impresum
Organizatori: Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatski športski muzej, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatska olimpijska akademija

Autori izložbe: Nina Gostinski (Arheološki muzej u Zagrebu), Porin Šćukanec Rezniček, (Arheološki muzej u Zagrebu), Ana Popovčić (Hrvatska olimpijska akademija), Petra Husain Pustaj (Hrvatski športski muzej), Marijan Sutlović (Hrvatski športski muzej), Ana Wild, (Hrvatski športski muzej)

Predmete na izložbi ustupili su: Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatski športski muzej, Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Međunarodni olimpijski odbor

Suorganizatori: Veleposlanstvo Francuske Republike, Francuski institut u Hrvatskoj, Veleposlanstvo Helenske Republike

Izložba CITIUS, ALTIUS, FORTIUS – COMMUNITER: ANTIČKE I MODERNE OLIMPIJSKE IGRE realizirana je uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

 

 

AMZ PRESS

AMI – “Spa na rimski način” – novi Prozor u prošlost [PRESS]

U Rimskom je Carstvu održavanje higijene, odnosno kupanje i odlazak u kupelji (thermae i balnea) bio važan ritual za sve slojeve društva. Bila je to neka vrsta društvene aktivnosti, a kupelji su bile i žarišna točka gradskog života. Mnogi antički pisci i pjesnici (Plaut, Plutarh, Ciceron, Plinije St. i Ml., Juvenal, Marcijal, Seneka…) donose podatke o kupeljima, ali ponajviše zanimljive anegdote koje su se odvijale

u tim građevinama. Rimske kupelji bile su mjesto za kupanje, relaksaciju, druženje, ali i mnogo više od toga. Izgrađene su u velikom broju diljem Rimskog Carstva, od Italije do istočnih provincija, od Britanije do Sjeverne Afrike. Razlikuju se privatne i javne gradnje. Bilo da su privatne ili javne, mogle su biti veoma raskošne, kao što su primjerice Trajanove, Karakaline i Dioklecijanove carske terme u Rimu te Hadrijanove

kupelji u Lepcis Magni).

Građevine su uobičajeno slijedile sličnu prostornu shemu koja je ponajprije bila vezana uz tehničke razloge povezane uz protok toplog zraka odnosno uz sustav grijanja, a to je ujedno i olakšavalo snalaženje kupača koji su ih mogli posjećivati u različitim gradovima diljem Carstva. Naime, standardan slijed prostorija bio je tepidarij – kaldarij – frigidarij, gdje je kaldarij imao najvišu temperaturu zraka i poda prostorije.

U kupelji se odlazilo s neizostavnom opremom koju su posjetitelji nosili sa sobom. Važan dio tog toaletnog pribora kod muškaraca i žena činili su aribali i strigili. Nošeni su zajedno na brončanom lančiću ili dršku ovješeni o zapešće ili pojas kupača. Aribali su mogli biti metalni ili stakleni i u njima su se čuvala razna dragocjena ulja koja su se nanosila na tijelo nakon uklanjanja odjeće u svlačionici, a prije odlaska u vježbalište.

Nakon znojenja u lakonikumu ili sudatoriumu, posjetitelj je mogao ići u

posebnu sobu (destrictarium) u kojoj je strigilom skidao, strugao nečistoće s tijela. Opetovano nanošenje ulja na tijelo je bilo uobičajeno. Dakle, osim prije vježbanja, ulje se nanosilo tijekom boravka u kupeljima te na samom kraju kada je često bilo popraćeno i masažom kao završnim ritualom kupanja. Nakon masaže tijelo se naknadno strigilom čistilo od nečistoća.

U “Prozoru u prošlost” izložena su dva aribala – staklene bočice za ulja ili mirise – te četiri brončana strugača tijela okačena na obruč, te još jedan strugač kojemu nedostaje drška.

Autorica izložbe je Aska Šopar, a dizajner postava Vjeran Juhas.

AMI PRESS

image placeholder

AMN – Izložba “Arheološko blago Cetine” u Arheološkom muzeju Narona [PRESS]

Arheološki muzej Narona Vas poziva u četvrtak 6. lipnja 2024. g. u 20:00 na otvorenje izložbe Arheološko blago Cetine u Arheološki muzej Narona, Naronski trg 6, Vid.

Arheološko blago Cetine je zajednička izložba Muzeja triljskog kraja i Muzeja Cetinske krajine – Sinj. Autorice izložbe su arheologinje Sanje Budić Leto i Dariea Domazet. Cilj izložbe je javnosti prezentirati nalaze koji proizlaze iz korita rijeke, a čuvaju se u fundusima muzeja u Trilju i Sinju. Navedeni su pokretni nalazi samo dio „blaga“ jer pravo bogatstvo leži u spoznajama i saznanjima o stanovnicima Cetinske krajine u kasnom brončanom i ranom željeznom dobu – Delmatima.

Izložba je podijeljena u nekoliko tema koje čine cjelinu te govore o načinu života prapovijesnih zajednica, delmatskom ratniku i sukobima s Rimom, njihovim vjerovanjima i običajima te bitnim geostrateškim odrednicama. Eksponati su popraćeni suvremenim vizualnim pomagalima i fotorealističnim vizualizacijama koje je za potrebe izložbe izradila tvrtka Simpert iz Slavonskog Broda i Fotobrk iz Sinja.

Gostovanje ove zanimljive izložbe u Vidu omogućili su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Dubrovačko-neretvanska županija.

Izložba će za javnost ostati otvorena do 9. rujna 2024. godine.

AMN PRESS