AMZ – DANI ANDAUTONIJE u povodu 30 godina Arheološkog parka Andautonija u Ščitarjevu [PRESS]

DANI ANDAUTONIJE u povodu 30 godina Arheološkog parka Andautonija u Ščitarjevu

subota 25. i nedjelja 26. svibnja 2024.
Arheološki park Andautonija u Ščitarjevu

Arheološki muzej u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 19
Zagreb

Press informacija, 20. svibnja 2024.
U povodu 30 godina Arheološkog parka Andautonija u Ščitarjevu, Arheološki muzej u Zagrebu organizira manifestaciju DANI ANDAUTONIJE koja će se održati u subotu 25. i nedjelju 26. svibnja 2024.

Tijekom manifestacije DANI ANDAUTONIJE ulaz u arheološki park je besplatan, a dobrodošli su i kućni ljubimci.

Tijekom dva dana, svi posjetitelji moći će besplatno sudjelovati u brojnim radionicama i igraonicama (govorništvo, izrada keramičkih posuda, uljanica, klesanje, rimske igre, izrada bula, pisanje, rimska moda, mali arheolozi i dr.), a biti će organizirana i stručna vodstva, predavanja i koncerti te će se pripremati hrana prema rimskim receptima. Uz interaktivnu izložbu Rimski mirisi posjetitelji će i sami moći izraditi uljne parfeme od sastojaka koje su koristili i Rimljani. Uz brojne vanjske suradnike u programu manifestacije sudjelovat će i učenici OŠ Ščitarjevo te Udruga žena Ščitarjevo.

U nedjelju 26. 5. organiziran je besplatan prijevoz iz Zagreba za Ščitarjevo i povratak u Zagreb (polazna i dolazna stanica na Zrinjevcu kod meteorološkog stupa).
Termini:
11.30 Zagreb-Ščitarjevo
14.30 Ščitarjevo-Zagreb
15.00 Zagreb –Ščitarjevo
18.00 Ščitarjevo-Zagreb

PROGRAM SUBOTA, 25. SVIBNJA OD 12 DO 19 SATI

Od 12 do 18 sati- radionice:
-izrada keramičkih posuda, uljanica, tkanje i dr.
-Slova u kamenu- radionica klesanja (voditelj ak. kipar Vid Vučak)
-Zodijak u antičkom Rimu (voditeljica dr. sc. Ivana Ožanić Roguljić)
-Izmiješaj „rimski“ parfem- (voditeljica Katica Wolf, aromaterapeut)

13 sati – predavanje „u voćnjaku“:
Rujana Jeger: Veza jača i od smrti – zajednički ukopi ljudi i pasa kroz prostor i vrijeme

16 sati – RADIONICA GOVORNIŠTVA
Putovanje u umijeće govorenja rimskim stilom- radionica govorništva (pod vodstvom Denivera Vukelića)

17 sati – Koncert na rimskoj cesti
Tonko Marković, violončelo – J. S. Bach: suita za violončelo u C-duru, BWV 1009

Od 18 sati – Koncert grupe Car je gol i druženje uz rimsko vino

PROGRAM NEDJELJA, 26. SVIBNJA OD 12 DO 18 sati

Od 12 do 18 sati
– radionice:
– izrada keramičkih posuda, uljanica, tkanje i dr.
– Slova u kamenu- radionica klesanja (voditelj ak. kipar Vid Vučak)
– Izmiješaj „rimski“ parfem- (voditeljica Katica Wolf, aromaterapeut)

– Rimske priče u Andautoniji – pripovjedna predstava (Srebrenka Peregrin Pavlaković)

13 sati – Koncert na rimskoj cesti
Tonko Marković, violončelo – J. S. Bach: suita za violončelo u C-duru, BWV 1009

16 sati – predavanje „u voćnjaku“:
Rujana Jeger: O vješticama i crnim psima – podrijetlo predrasuda

[AMZ PRESS]

 

Arheološko nalazište El Born centar kulture i sjećanja u Barceloni [piše i fotografira Vendi Jukić Buča]

Barcelona je puna sunca, boja, glazbe i hrane. Impresivna je ponuda svježih, lokalnih i uvoznih, kopnenih i morskih, svježih, skuhanih i pečenih delicija (jedino nisam našla medvjeđi luk i bučino ulje 🙂 ). Tržnice često rade dvokratno, a neke i cijeli dan, do navečer. Najpoznatija je i turistički najposjećenija (i meni najbliža) Mercat de la Boqueria, gdje se u prijepodnevnim satima nalaze i štandovi s lokalnim proizvodima. Nedavno sam s arheološkom kolegicom Kristinom Gwirtzman komentirala kako se hrana u Španjolskoj (i drugim mediteranskim zemljama, posebice Italiji), ne smatra privilegijom, već pravom (poznata je i obilježena lokacija, baš u blizini El Born CCM-a, na kojoj je bio veliki prosvjed 1789. godine prilikom pocvećanja cijene kruha u kojem su mnogi stradali). U Kopenhagenu, a ni Oxfordu, ne postoje prave tržnice. Barem ne u formi stalnih, povoljnih mjesta s raznovrsnom i lokalnom ponudom, kumicama s proizvodima iz vlastitog vrta ili farmi na kakve smo navikli kod kuće (od onih koje sam posjećivala, najdraže su mi pulska i ljubljanska tržnica). Sjevernjačke ponude u okviru ‘farmers markets’ organiziraju se periodično, s proizvodima čija cijena odražava kvalitetu i porijeklo (domaće je puno skuplje nego uvezeno). Barcelonske tržnice oduševljavaju kvalitetom, uslugom, sadržajima te cijenom. Stjecišta su i središta društvenog života, na kojima se ne samo kupuju namirnice, već kušaju i konzumiraju upravo pripremljeni obroci ili specijaliteti (svježe kamenice, ježinci, pržena riba, vruća paella, hladni naresci…) i sastaju poznanici uz kavu ili ukusni napitak. Tržnice predstavljaju i atrakciju za turiste koji se uključuju i doprinose živahnoj atmosferi.

Arheološko nalazište El Born centar kulture i sjećanja (El Born Centre de Cultura i Memòria) u Barceloni nalazi se na području bivše tržnice u istoimenom kvartu. Tržnica je izgrađena zbog potrebe organizirane velikoprodaje u razdoblju ekspanzije gradskog stanovništva, a za tu namjenu idealno je locirana blizu luke, uz znamenitu ‘Gotičku četvrt’. Prva je tržnica u Barceloni izrađena metalnom konstrukcijom po uzoru na Les Halles u Parizu, u drugoj polovici 19. stoljeća, a nakon nje uslijedila je gradnja i ostalih danas poznatih tržnica (Sant Antoni, Santa Caterina, Conception, El Clot), koje sam sve posjetila i sve imaju odličnu raznoliku ponudu. El Born jedina je lokacija koja više ne djeluje u svojoj funkciji. Tržnica je zatvorena 1971. godine, a sada natkriva izvrsno očuvano i prezentirano arheološko nalazište.

Građevina je otvorena i posjet je slobodan. Cijena vođenog posjeta je 4 €, a svake nedjelje popodne, vodstvo je besplatno (kao i u mnogim drugim muzejima). Uokolo istraženog, konzerviranog i izloženog lokaliteta napravljena je ophodna konstrukcija staklene ograde s horizontalno postavljenim trojezičnim infopanelima. Ovo praktično rješenje prezentiranja informacija in situ omogućava posjetiteljima istovremeni pogled na arheološke ostatke i informacije o njima. Lokalitet je izložbeno podijeljen na tri dijela, tako da se svaka od tri sekcije lokaliteta može u potpunosti obići sa svih strana.

Poznata su brojna imena i zanimljivi detalji ovog područja. Primjerice, na jednom području bili su koncentrirani proizvodjači gitara i viola koje su se tradicionano izrađivale od crijeva ovaca, jaraca, kozlića i janjaca. Iz komunalne cehovske radionice u kojoj su se ove sirovine prerađivale toliko je zaudaralo, da je dobila ime Casa dels Budells (‘Kuća crijeva’). Barcelona je poznata prema svojoj ljubavi prema glazbi i plesu, a ovi proizvodi predstavljali su i značajan dio izvoza.

Otvoreni kanal Rec Comtal kojim je voda iz rijeke Besõs dovođena u grad bio je integriran u urbanu strukturu ovoga područja. Smatra se da je konstruiran u 10. stoljeću, a bio je korišten do sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Voda je pokretala trinaest mlinova, a korištena je i za navodnjavanje i pranje, potičući razvoj proizvodnji koje su trebale vodu, poput kožarstva, bojanja tekstila i dr., ali kanal je priokupljao i otpadne kanalizacijske voda. Medju kućama na ovom području u 17. stoljeću bila su dva centra za distribuciju leda, poznata kao ‘kuće snijega’. Led je u Barceloni tijekom 17. stoljeća bio neizostavna potrepština. Korišten je u medicinske svrhe, za prezervaciju hrane, hlađenje vina i osvježavanje napitala. Popularna pića toga vremena u Barceloni bila su napravljena od usitnjenog leda, limuna, badema ili ruže, popularno znana aigües gerapinyades. Led je pribavljan iz Castellterçola te Montsenyja odakle je transportiran prvo na mazgama, a zatim na kolicima do grada. ‘Kuće snijega’ bile su opremljene skladištem (cotxa) u kojem se preostatak leda pažljivo čuvao zaštićen slojevima esparto trave te preprodavao na području grada za potrebe rashlađivanja.

Stalna izložba artefakata pronađenih prilikom istraživanja dostupna je uz kupnju ulaznice, a trenutno je u drugom institucijskom objektu postavljena privremena, aktualna izložba ‘Zašto rat?’ (‘Perche la guerra?’).

Na području tržnice Mercat de Santa Caterina također se nalazi prezentirani arheološki lokalitet. Ova tržnica u funkciji je i danas, pa se u okviru obilaska lokaliteta mogu nabaviti i fantastični lokalni proizvodi (Sarró de Cabra, Manchego, jamon Iberico, tocino Iberico, sve moguće vrste riba, masline, maslinovo ulje). O ovoj i drugim tržnicama više drugom prilikom. Sad treba nešto pojesti 🙂

Vendi Jukić Buča
Barcelona, 6. svibnja 2024.

Izabrana literatura
[https://ajuntament.barcelona.cat/memoriademocratica/en/placa-memoria/1789-bread-riots/]
[https://ajuntament.barcelona.cat/mercats/ca]
[https://elbornculturaimemoria.barcelona.cat/es/]
[https://elbornculturaimemoria.barcelona.cat/es/activitat/por-que-la-guerra/]

Video pogledajte na Instagramu: https://www.instagram.com/p/C6lzA56M_ws/

 

 

Fotografije: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.960857289379314&type=3

Galerija Klovićevi dvori – Izložba ‘Vis-à-Vis 200 – Arheološka baština otoka Visa’ [PRESS]

Izložba: Vis-à-Vis 200 – Arheološka baština otoka Visa
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 11. svibanj – 2. srpanj 2023.
Autori izložbe: Boris Čargo, Jelena Jovanović, Maja Bonačić Mandinić
Kustosice izložbe: Jelena Jovanović, Jasmina Bavoljak
Izložbeni prostor: prizemlje

Vis-à-Vis 200 – Arheološka baština otoka Visa

Dana 11. svibnja 2023. u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu otvara se velika izložba Vis-à -Vis 200 – Arheološka baština otoka Visa, koja je prvotno bila postavljena u Splitu u povodu dvjestote obljetnice osnutka splitskoga Arheološkog muzeja.

U svjetlu najnovijih otkrića i obavljenih restauratorsko-konzervatorskih radova na suvremen se i atraktivan muzeološki način prezentira malo vidljiva, a iznimno značajna hrvatska baština grada i otoka Visa. Obljetnička izložba predstavlja više od 750 odabranih, najreprezentativnijih spomenika Arheološkog muzeja u Splitu pronađenih na prostoru otoka/grada Visa (antička Issa), jednom od najznačajnijih i najvećih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj. Raznorodni arheološki predmeti (natpisi, skulpture, vaze i druge keramičke posude, terakote, nakit, oružje, oruđe, novac) svjedoče o najranijim tragovima života na otoku, od pretpovijesti pa sve do ranoga srednjeg vijeka, s naglaskom na grčki polis(grad državu) Isu i njegov dinamičan razvoj tijekom razdoblja helenizma.
Najstariji eksponat na izložbi je ulomak impresso keramike iz starijeg neolitika (prva polovica 6. tisućljeća pr. Kr.) iz Krajicine spile (Tvardo špila) na Visu, dok su najmlađi eksponati srebreni nakit i elementi nošnje pokojnika (trojagodne naušnice, naušnice s granuliranim koljencima, puceta i kopčice) iz 15. stoljeća pronađeni u grobu uz crkvu sv. Marije u Podselju (Velom Selu) na Visu.
Raznovrsne keramičke posude pronađene u isejskim grobovima od 4. st. pr. Kr. do 1. st. po. Kr. najzastupljeniji su eksponati, a atraktivno prezentirane pružaju sjajan uvid u razvoj keramičke proizvodnje u antici.

U nekoliko tematskih cjelina izložba osvjetljava pretpovijesno razdoblje i prve kontakte s Grcima, isejsko gospodarstvo, svakodnevni život grada, novac, pogrebne običaje, rimske (carske) skulpture te razdoblje kasne antike i srednjega vijeka na otoku Visu.
Među najznačajnijim eksponatima izložbe su brončana glava božice Artemide, kameni grčki natpisi i nadgrobni spomenici, među kojima je i najstariji grčki natpis u stihu pronađen u Hrvatskoj, onaj na steli isejskog junaka Kalije. Izložba prvi put, nakon dugogodišnjih i kompleksnih restauratorsko-konzervatorskih radova, predstavlja dvije monumentalne rimske carske skulpture iz Ise. Treća skulptura, isejski lorikat (kip u oklopu), moći će se razgledati u Lapidariju Arheološkog muzeja u Zagrebu.

S obzirom na atraktivnost izložbenog materijala, za koji ne sumnjamo da će privući brojne ljubitelje umjetnosti, turiste, posjetitelje svih generacija, učenike i studente, uvjereni smo da će i zanimanje za naše likovne radionice biti veliko. U Artionici će se rekonstruirati i u keramičkoj peći izrađivati replike grčke keramike, a organizirat će se i radionice izrade stakla.

Izložba će biti otvorena do 2. srpnja 2023. godine.

[PRESS]

AMN – Najnovija otkrića iz Narone (PRESS)

Djelatnici Neretvansko-pelješko-korčulansko-lastovsko-mljetskog vodovoda (NPKLM vodovod d.o.o.) iz Korčule su prilikom radova na popravku vodovodne cijevi na Maloj rivi, sjeverno od mosta na ulazu u mjesto Vid, mehanizacijom iskopali više kamenih rimskih blokova. Među njima izdvajaju se tri velika dekorirana arhitektonska spomenika, a na jednom je uz različite ukrase uklesan i natpis. Na spomeniku su sačuvana slova AV i treće oštećeno slovo (možda slovo G), pa se preliminarno može kazati da je na gredi vjerojatno bilo navedeno ime prvog rimskog cara Augusta. Radi se o najvećem natpisu pronađenom u Naroni. Visina slova od 30 cm ukazuje da je natpis stajao na nekoj velikoj javnoj građevini te se stoga može dovesti u vezu s najpoznatijim naronitanskim lokalitetom – hramom Augusteumom, u kojem se častio car August. Spomenike su s velikom pažnjom izvadili djelatnici NPKLM vodovoda d.o.o. na čemu im se zahvaljujemo. Novootkriveni spomenici će nakon provedenog postupka čišćenja i konzervacije biti prezentirani javnosti.

Info:
AMN PRESS

Facebook

Lokaliteti – Iffley Village, Oxford (piše Vendi Jukić Buča)

Grad u prirodi

Tijekom lockdowna, koji je obilježio prvu polovicu 2020. godine, mnogi su, radi dnevne rekreacije i restrikcija u pogledu putovanja, šetnjama bolje upoznali neposrednu okolicu.

U Oxfordu u kojem živimo, naš povratak prirodi uključivao je igranje badmintona na Grandpontu, branje koprive i bazge na poljanama uz rijeku Cherwell izmedju University parkova i Marstona te istraživanje šumaraka, rječica i kanala u Oxfordu i okolici. Koračali smo livadama na kojima slobodno pasu krave, prolazili pored ograđenih proplanaka za ispašu ovaca i izbjegavali potencijalno nadražene obitelji labudova, gusaka i pataka s ovogodišnjim mladuncima. Zamijetili smo i neke vrste neobičnih ptica, a jednu vitku pticu nalik rodi, iz milja, prozvali smo fancy guskom 🙂

Foto VJB

U subotu smo otkrili posebno mjesto s iznimnim spomenikom. Iffley Village nalazi se tridesetak minuta ugodne šetnje iz centra Oxforda. Prema karti, radi se o integralnom dijelu Oxforda. Tijekom šetnje južnim dijelom grada, odlučili smo nastaviti Abingdon road-om i uputiti se prema prirodnom rezervatu Iffley Meadows. Radi se o širokom polju izrasle i već požutjele trave, ispresijecanom zemljanim puteljcima, području ograđenom kanalima i Temzom. Nastojeći održati socijalnu distancu, uputili smo se desnim puteljkom, te u osobi kojoj smo željeli omogućiti dva metra osobnog prostora, prepoznali profesora (Fellow, Tutor and Associate Professor, Academic Director te Honorary Vice-President, Royal Historical Society) s  Keble koledža, s kojim smo imali priliku sjediti za visokim stolom (povišeni stol za kojim tijekom večere sjede nastavnici (fellows i tutors) koledža, dok studenti sjede za odvojenim stolovima u dvorani, vidi neke scene ‘Harry Pottera’). Srdačno nam je preporučio nastavak srednjim puteljkom te nastavak uz Temzu i posjet seocetu Iffley.

Selo u gradu

Iffley je nastao na području tri brane (eng. lock), koje su izgradjene u 17. stoljeću kao najstarije u Oxfordu. Nekada se nalazilo u neposrednoj blizini grada, a danas je integrirano u njegovu strukturu, ali izdvojeno od glavnih prometnica i okruženo kanalima i prirodom.

Iz smjera kojim smo došli, selu se pristupa preko nekolicine mostova. Jedan od njih zove se ‘Matematički’ i predstavlja repliku iz 1923. godine originala izgrađenog u 18. stoljeću u centru Cambridgea. Iako su konkurencija po pitanju prestiža sveučilišta i veslanja, ova dva grada su u srdačnom i prijateljskom odnosu. Most je u cijelosti izgrađen ravnim drvenim daskama sofisticiranog inženjerskog dizajna.

Iffley je pravo britansko slikovito selo, poput Dibleya ili Midsommera (proslavljenog televizijskim serijalom). S kućicama sa slamnatim krovovima, praznim cestama s pokojim biciklistom, cvjetnim okućnicama, ograđenim vrtovima, šarenim plotovima i velikom mjesnom crkvom.

Crkva u selu

Polusakrivena visokim stablima, crkva Svete Marije Djevice (St Mary the Virgin Church) dominira blagim uzvišenjem s razasutim kamenim grobnim spomenicima. Predstavlja najimpozatniji sačuvani primjer normanske skulpture 12. stoljeća. Prikazi protoma i glava, plošnih ljudskih figura te životinja, od kojih neke grizu dijelove vlastitog tijela, a drugima iz usta izvire dekorativna vrpca, uz određene realističke prikaze, prisutni su kao bogate kompozicije dva portala crkve te kao pojedinačni ukrasi na arkadama prozora. Uokolo crkve nalaze se kameni grobni spomenici, često nagnuti, poput stabala oblikovanih vjetrom.

Uz impozantnu arhitekturu Oxforda koju, uz nekoliko arhaičnih iznimaka, čine pretežito gradjevine u neo-stilovima, i oxfordska neposredna okolica sadrži primjere starih spomenika autentičnih stilskih izraza.

Vendi Jukić Buča
U Oxfordu, 13. lipnja 2020.

Fotografije VJB & BB

Lokaliteti – Iffley Village, Oxford (piše Vendi Jukić Buča)Uz clanak Lokaliteti – Iffley Village, Oxford (piše Vendi Jukić Buča) >http://www.arheologija.hr/?p=12972. Fotografije Vendi & Berislav Buča.

Objavljuje ArheologijaPonedjeljak, 15. lipnja 2020.

Arheološkim istraživanjima na Grliću u primoštenskom zaleđu nađeno najstarije gumno na području Primoštena, a možda i u Dalmaciji (Hrvatskoj) [pišu Linda Bednjanec, Kristina Gwirtzman, Katarina Mužar]

Područje Primoštena u arheološkom je pogledu vrlo slabo istraženo, pri čemu se posebno ističe zaleđe gdje do sad nikad nisu provođena istraživanja, što je rezultiralo vrlo slabim poznavanjem prošlosti ovog kraja.

Istraživanje zaleđa detaljnim terenskim pregledom i dokumentiranjem baštine započelo je 2016. g. projektom “Revitalizacija primoštenskog zaleđa na osnovu turističko-kulturno-etnografske podloge” koji je osmislila, predložila i provela Udruga Arx novum, a financirala Općina Primošten. Tom je prilikom otkriven do tad, u narodu i struci, nepoznat lokalitet na položaju Grlić-Crnoselci, nedaleko zaseoka Grlića. Na osnovu brojnih površinskih nalaza (ulomci keramičkih posuda, amfora i crijepova – tegula) lokalitet je datiran u rimsko razdoblje. Najznačajniji nalaz, ulomak tegule s pečatom carske radionice Pansiane koja se vjerojatno nalazila negdje u blizini delte rijeke Pad, može se prilično točno datirati u doba cara Kaligule koji je vladao od 14. do 37. godine. Naime svaki je car imao svoju verziju pečata što omogućuje njihovu preciznu dataciju.

Arheološka istraživanja na lokalitetu započela su u travnju ove godine. Cilj im je, za početak, bio utvrđivanje karaktera lokaliteta i dokumentiranje vidljivih objekata te njegova zaštita od devastacije i propadanja.

Ekipa – Foto Udruga Arx Novum.

Nakon krčenja gustog raslinja, počeli su se ocrtavati ostaci objekata čiju točnu namjenu valja utvrditi daljnjim istraživanjima, no vjerojatno se radi o ostacima rimske villae rusticae tj. ladanjsko-gospodarskog imanja. Raspored i arhitektura objekata ukazuju na mogući glavni objekt stambene namjene i pomoćne gospodarske objekte. Najveće iznenađenje predstavlja otkriće gumna koje je bilo potpuno neprepoznatljivo u okolišu, obraslo gustom makijom i prekriveno višestoljetnim naslagama zemlje. Prema trenutnim pokazateljima, sa sigurnošću se može reći kako se radi o najstarijem gumnu na primoštenskom području dok će se budućim istraživanjima ispitati njegovo moguće antičko porijeklo. Potvrdi li se antička hipoteza, to će biti prvo poznato antičko gumno u Hrvatskoj.

Do kad je trajao život na ovom lokalitetu, je li postojao kontinuitet naseljavanja pa je napušten tek u doba turske opasnosti, kada su stanovnici sela u unutrašnjosti veću sigurnost potražili na obalnom području, ili pak davno prije toga ostaje još jedno pitanje na koje mogu odgovoriti samo daljnja istraživanja. Ono što je sigurno jest da je lokalitet bio posve napušten i zaboravljen do 18. st. jer nije ucrtan niti na najranijim poznatim kartama ovog područja, a sjećanje na njega posve se izgubilo.

Također valja spomenuti kako je lokalitet i danas dijelom u upotrebi kao maslinik, a u blizini se nalazi moderna uljara. Ovaj prostor od pamtivijeka slovi kao jedno od najpovoljnijih zemljišta za uzgoj maslina na području Općine pa je njegovo istraživanje od velikog značaja. Naime, potvrdi li se postojanje villae rusticae i proizvodnja maslinovog ulja u doba antike (na što već upućuju brojni ulomci amfora), takva bi spoznaja mogla pridonijeti razvoju lokalnog gospodarstva, kako kroz arheološki turizam, tako kroz daljnji razvoj višetisućljetne tradicije maslinarstva.

Unatoč ovim otkrićima, koja bacaju jedno novo svjetlo na dosad slabo poznatu i neistraženu prošlost primoštenskog kraja, Općina Primošten nije imala sluha za financiranje arheoloških istraživanja. No Udruga je, dijelom zahvaljujući financijskoj pomoći samih stanovnika, koji su za lokalitet pokazali veliki interes vidjevši u njemu budući turistički potencijal, a dijelom volonterski, ipak uspjela napraviti prvi korak i pokrenuti probna istraživanja koja su provele arheologinje Linda Bednjanec, Kristina Gwirtzman i Katarina Mužar – članice udruge.

Nastavak istraživanja planiran je u skoroj budućnosti, a njihovo trajanje i opseg ovisit će o prikupljenim financijskim sredstvima. U međuvremenu je Udruga započela novi projekt “Na gumnu” koji uključuje opsežno dokumentiranje brojnih primoštenskih gumana te anketiranje lokalnog stanovništva koje posjeduje brojna vrijedna sjećanja na danas skoro zaboravljenu, a dragocjenu etnološku baštinu.

*Gumno ili guvno je okrugli popločani prostor za vršenje žita i raznih poljoprivrednih kultura. Moglo je biti privatno (u vlasništvu jedne obitelji) ili zajedničko, seosko. Gradilo se na mjestima s dobrom protočnošću zraka. Često u sredini ima i drveni stožer oko kojega mazga, konj ili magarac ophodi i gazi žitno klasje. Svojom težinom obavlja najteži dio posla – slama ljuske. Nakon gaženja/mlaćenja zrnje se bacalo u zrak i uz pomoć vjetra odvajalo od bezvrijednih vlakana. Nedjeljom je gumno bilo mjesto okupljanja i druženja te podij za plesanje. Također su bila mjesta izvođenja rituala te su za njih vezana mnoga prastara vjerovanja.

Linda Bednjanec

Kristina Gwirtzman

Katarina Mužar

Zagreb, 15/5/2019