by PRESS | May 9, 2023 | Izložbe, Lokaliteti, PRESS
Izložba: Vis-à-Vis 200 – Arheološka baština otoka Visa
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 11. svibanj – 2. srpanj 2023.
Autori izložbe: Boris Čargo, Jelena Jovanović, Maja Bonačić Mandinić
Kustosice izložbe: Jelena Jovanović, Jasmina Bavoljak
Izložbeni prostor: prizemlje
Vis-à-Vis 200 – Arheološka baština otoka Visa
Dana 11. svibnja 2023. u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu otvara se velika izložba Vis-à -Vis 200 – Arheološka baština otoka Visa, koja je prvotno bila postavljena u Splitu u povodu dvjestote obljetnice osnutka splitskoga Arheološkog muzeja.
U svjetlu najnovijih otkrića i obavljenih restauratorsko-konzervatorskih radova na suvremen se i atraktivan muzeološki način prezentira malo vidljiva, a iznimno značajna hrvatska baština grada i otoka Visa. Obljetnička izložba predstavlja više od 750 odabranih, najreprezentativnijih spomenika Arheološkog muzeja u Splitu pronađenih na prostoru otoka/grada Visa (antička Issa), jednom od najznačajnijih i najvećih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj. Raznorodni arheološki predmeti (natpisi, skulpture, vaze i druge keramičke posude, terakote, nakit, oružje, oruđe, novac) svjedoče o najranijim tragovima života na otoku, od pretpovijesti pa sve do ranoga srednjeg vijeka, s naglaskom na grčki polis(grad državu) Isu i njegov dinamičan razvoj tijekom razdoblja helenizma.
Najstariji eksponat na izložbi je ulomak impresso keramike iz starijeg neolitika (prva polovica 6. tisućljeća pr. Kr.) iz Krajicine spile (Tvardo špila) na Visu, dok su najmlađi eksponati srebreni nakit i elementi nošnje pokojnika (trojagodne naušnice, naušnice s granuliranim koljencima, puceta i kopčice) iz 15. stoljeća pronađeni u grobu uz crkvu sv. Marije u Podselju (Velom Selu) na Visu.
Raznovrsne keramičke posude pronađene u isejskim grobovima od 4. st. pr. Kr. do 1. st. po. Kr. najzastupljeniji su eksponati, a atraktivno prezentirane pružaju sjajan uvid u razvoj keramičke proizvodnje u antici.
U nekoliko tematskih cjelina izložba osvjetljava pretpovijesno razdoblje i prve kontakte s Grcima, isejsko gospodarstvo, svakodnevni život grada, novac, pogrebne običaje, rimske (carske) skulpture te razdoblje kasne antike i srednjega vijeka na otoku Visu.
Među najznačajnijim eksponatima izložbe su brončana glava božice Artemide, kameni grčki natpisi i nadgrobni spomenici, među kojima je i najstariji grčki natpis u stihu pronađen u Hrvatskoj, onaj na steli isejskog junaka Kalije. Izložba prvi put, nakon dugogodišnjih i kompleksnih restauratorsko-konzervatorskih radova, predstavlja dvije monumentalne rimske carske skulpture iz Ise. Treća skulptura, isejski lorikat (kip u oklopu), moći će se razgledati u Lapidariju Arheološkog muzeja u Zagrebu.
S obzirom na atraktivnost izložbenog materijala, za koji ne sumnjamo da će privući brojne ljubitelje umjetnosti, turiste, posjetitelje svih generacija, učenike i studente, uvjereni smo da će i zanimanje za naše likovne radionice biti veliko. U Artionici će se rekonstruirati i u keramičkoj peći izrađivati replike grčke keramike, a organizirat će se i radionice izrade stakla.
Izložba će biti otvorena do 2. srpnja 2023. godine.
[PRESS]
by Robert | Jun 15, 2020 | Autorski osvrti, Istaknuto, Lokaliteti
Grad u prirodi
Tijekom lockdowna, koji je obilježio prvu polovicu 2020. godine, mnogi su, radi dnevne rekreacije i restrikcija u pogledu putovanja, šetnjama bolje upoznali neposrednu okolicu.
U Oxfordu u kojem živimo, naš povratak prirodi uključivao je igranje badmintona na Grandpontu, branje koprive i bazge na poljanama uz rijeku Cherwell izmedju University parkova i Marstona te istraživanje šumaraka, rječica i kanala u Oxfordu i okolici. Koračali smo livadama na kojima slobodno pasu krave, prolazili pored ograđenih proplanaka za ispašu ovaca i izbjegavali potencijalno nadražene obitelji labudova, gusaka i pataka s ovogodišnjim mladuncima. Zamijetili smo i neke vrste neobičnih ptica, a jednu vitku pticu nalik rodi, iz milja, prozvali smo fancy guskom 🙂
Foto VJB
U subotu smo otkrili posebno mjesto s iznimnim spomenikom. Iffley Village nalazi se tridesetak minuta ugodne šetnje iz centra Oxforda. Prema karti, radi se o integralnom dijelu Oxforda. Tijekom šetnje južnim dijelom grada, odlučili smo nastaviti Abingdon road-om i uputiti se prema prirodnom rezervatu Iffley Meadows. Radi se o širokom polju izrasle i već požutjele trave, ispresijecanom zemljanim puteljcima, području ograđenom kanalima i Temzom. Nastojeći održati socijalnu distancu, uputili smo se desnim puteljkom, te u osobi kojoj smo željeli omogućiti dva metra osobnog prostora, prepoznali profesora (Fellow, Tutor and Associate Professor, Academic Director te Honorary Vice-President, Royal Historical Society) s Keble koledža, s kojim smo imali priliku sjediti za visokim stolom (povišeni stol za kojim tijekom večere sjede nastavnici (fellows i tutors) koledža, dok studenti sjede za odvojenim stolovima u dvorani, vidi neke scene ‘Harry Pottera’). Srdačno nam je preporučio nastavak srednjim puteljkom te nastavak uz Temzu i posjet seocetu Iffley.
Selo u gradu
Iffley je nastao na području tri brane (eng. lock), koje su izgradjene u 17. stoljeću kao najstarije u Oxfordu. Nekada se nalazilo u neposrednoj blizini grada, a danas je integrirano u njegovu strukturu, ali izdvojeno od glavnih prometnica i okruženo kanalima i prirodom.
Iz smjera kojim smo došli, selu se pristupa preko nekolicine mostova. Jedan od njih zove se ‘Matematički’ i predstavlja repliku iz 1923. godine originala izgrađenog u 18. stoljeću u centru Cambridgea. Iako su konkurencija po pitanju prestiža sveučilišta i veslanja, ova dva grada su u srdačnom i prijateljskom odnosu. Most je u cijelosti izgrađen ravnim drvenim daskama sofisticiranog inženjerskog dizajna.
Iffley je pravo britansko slikovito selo, poput Dibleya ili Midsommera (proslavljenog televizijskim serijalom). S kućicama sa slamnatim krovovima, praznim cestama s pokojim biciklistom, cvjetnim okućnicama, ograđenim vrtovima, šarenim plotovima i velikom mjesnom crkvom.
Crkva u selu
Polusakrivena visokim stablima, crkva Svete Marije Djevice (St Mary the Virgin Church) dominira blagim uzvišenjem s razasutim kamenim grobnim spomenicima. Predstavlja najimpozatniji sačuvani primjer normanske skulpture 12. stoljeća. Prikazi protoma i glava, plošnih ljudskih figura te životinja, od kojih neke grizu dijelove vlastitog tijela, a drugima iz usta izvire dekorativna vrpca, uz određene realističke prikaze, prisutni su kao bogate kompozicije dva portala crkve te kao pojedinačni ukrasi na arkadama prozora. Uokolo crkve nalaze se kameni grobni spomenici, često nagnuti, poput stabala oblikovanih vjetrom.
Uz impozantnu arhitekturu Oxforda koju, uz nekoliko arhaičnih iznimaka, čine pretežito gradjevine u neo-stilovima, i oxfordska neposredna okolica sadrži primjere starih spomenika autentičnih stilskih izraza.
Vendi Jukić Buča
U Oxfordu, 13. lipnja 2020.
Fotografije VJB & BB
Lokaliteti – Iffley Village, Oxford (piše Vendi Jukić Buča)Uz clanak Lokaliteti – Iffley Village, Oxford (piše Vendi Jukić Buča) >http://www.arheologija.hr/?p=12972. Fotografije Vendi & Berislav Buča.
Objavljuje Arheologija u Ponedjeljak, 15. lipnja 2020.
by GOST | May 16, 2019 | Autorski osvrti, Istaknuto, Lokaliteti
Područje Primoštena u arheološkom je pogledu vrlo slabo istraženo, pri čemu se posebno ističe zaleđe gdje do sad nikad nisu provođena istraživanja, što je rezultiralo vrlo slabim poznavanjem prošlosti ovog kraja.
Istraživanje zaleđa detaljnim terenskim pregledom i dokumentiranjem baštine započelo je 2016. g. projektom “Revitalizacija primoštenskog zaleđa na osnovu turističko-kulturno-etnografske podloge” koji je osmislila, predložila i provela Udruga Arx novum, a financirala Općina Primošten. Tom je prilikom otkriven do tad, u narodu i struci, nepoznat lokalitet na položaju Grlić-Crnoselci, nedaleko zaseoka Grlića. Na osnovu brojnih površinskih nalaza (ulomci keramičkih posuda, amfora i crijepova – tegula) lokalitet je datiran u rimsko razdoblje. Najznačajniji nalaz, ulomak tegule s pečatom carske radionice Pansiane koja se vjerojatno nalazila negdje u blizini delte rijeke Pad, može se prilično točno datirati u doba cara Kaligule koji je vladao od 14. do 37. godine. Naime svaki je car imao svoju verziju pečata što omogućuje njihovu preciznu dataciju.
Arheološka istraživanja na lokalitetu započela su u travnju ove godine. Cilj im je, za početak, bio utvrđivanje karaktera lokaliteta i dokumentiranje vidljivih objekata te njegova zaštita od devastacije i propadanja.
Ekipa – Foto Udruga Arx Novum.
Nakon krčenja gustog raslinja, počeli su se ocrtavati ostaci objekata čiju točnu namjenu valja utvrditi daljnjim istraživanjima, no vjerojatno se radi o ostacima rimske villae rusticae tj. ladanjsko-gospodarskog imanja. Raspored i arhitektura objekata ukazuju na mogući glavni objekt stambene namjene i pomoćne gospodarske objekte. Najveće iznenađenje predstavlja otkriće gumna koje je bilo potpuno neprepoznatljivo u okolišu, obraslo gustom makijom i prekriveno višestoljetnim naslagama zemlje. Prema trenutnim pokazateljima, sa sigurnošću se može reći kako se radi o najstarijem gumnu na primoštenskom području dok će se budućim istraživanjima ispitati njegovo moguće antičko porijeklo. Potvrdi li se antička hipoteza, to će biti prvo poznato antičko gumno u Hrvatskoj.
Do kad je trajao život na ovom lokalitetu, je li postojao kontinuitet naseljavanja pa je napušten tek u doba turske opasnosti, kada su stanovnici sela u unutrašnjosti veću sigurnost potražili na obalnom području, ili pak davno prije toga ostaje još jedno pitanje na koje mogu odgovoriti samo daljnja istraživanja. Ono što je sigurno jest da je lokalitet bio posve napušten i zaboravljen do 18. st. jer nije ucrtan niti na najranijim poznatim kartama ovog područja, a sjećanje na njega posve se izgubilo.
Također valja spomenuti kako je lokalitet i danas dijelom u upotrebi kao maslinik, a u blizini se nalazi moderna uljara. Ovaj prostor od pamtivijeka slovi kao jedno od najpovoljnijih zemljišta za uzgoj maslina na području Općine pa je njegovo istraživanje od velikog značaja. Naime, potvrdi li se postojanje villae rusticae i proizvodnja maslinovog ulja u doba antike (na što već upućuju brojni ulomci amfora), takva bi spoznaja mogla pridonijeti razvoju lokalnog gospodarstva, kako kroz arheološki turizam, tako kroz daljnji razvoj višetisućljetne tradicije maslinarstva.
Unatoč ovim otkrićima, koja bacaju jedno novo svjetlo na dosad slabo poznatu i neistraženu prošlost primoštenskog kraja, Općina Primošten nije imala sluha za financiranje arheoloških istraživanja. No Udruga je, dijelom zahvaljujući financijskoj pomoći samih stanovnika, koji su za lokalitet pokazali veliki interes vidjevši u njemu budući turistički potencijal, a dijelom volonterski, ipak uspjela napraviti prvi korak i pokrenuti probna istraživanja koja su provele arheologinje Linda Bednjanec, Kristina Gwirtzman i Katarina Mužar – članice udruge.
Nastavak istraživanja planiran je u skoroj budućnosti, a njihovo trajanje i opseg ovisit će o prikupljenim financijskim sredstvima. U međuvremenu je Udruga započela novi projekt “Na gumnu” koji uključuje opsežno dokumentiranje brojnih primoštenskih gumana te anketiranje lokalnog stanovništva koje posjeduje brojna vrijedna sjećanja na danas skoro zaboravljenu, a dragocjenu etnološku baštinu.
*Gumno ili guvno je okrugli popločani prostor za vršenje žita i raznih poljoprivrednih kultura. Moglo je biti privatno (u vlasništvu jedne obitelji) ili zajedničko, seosko. Gradilo se na mjestima s dobrom protočnošću zraka. Često u sredini ima i drveni stožer oko kojega mazga, konj ili magarac ophodi i gazi žitno klasje. Svojom težinom obavlja najteži dio posla – slama ljuske. Nakon gaženja/mlaćenja zrnje se bacalo u zrak i uz pomoć vjetra odvajalo od bezvrijednih vlakana. Nedjeljom je gumno bilo mjesto okupljanja i druženja te podij za plesanje. Također su bila mjesta izvođenja rituala te su za njih vezana mnoga prastara vjerovanja.
Linda Bednjanec
Kristina Gwirtzman
Katarina Mužar
Zagreb, 15/5/2019
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Aug 14, 2018 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Lokaliteti, Muzeji, Putovanja, UK
Najveći, najbolje očuvan i najbolje prezentiran lokalitet rimskog razdoblja u Velikoj Britaniji nalazi se u Bathu. Osim Britanaca Bath posjećuju brojni turisti, a red ispred ulaza ovog arheološkog i povijesnog spomenika dug j4e čak i tijekom radnog dana. Termalni izvori u tolikoj su mjeri bili značajni za razvoj Batha, da je po njima moderni grad dobio ime. Bath je engleska riječ za kupanje i kupalište, a tako su lokalni stanovnici nazivali termalne izvore koji su obilježili cjelokupni gradski krajolik. Grad je 1987. godine dobio status Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
The Roman Baths
Galerija fotografija (autor VJB)
Rimske terme – Roman Baths – muzejski je kompleks s rimskim lokalitetom prezentiranim in situ. Rimski grad, koji je nosio ime Aquae Sulis (vode Sulisa), osnovan je 60. godine. Rimljani su, po osnutku grada u dolini rijeke Avon, izgradili terme, hram božice Minerve te kružnu građevinu (pretpostavljeni Tholos, jedini poznati u Britaniji). S obzirom da je grad naseljen u kontinuitetu, rimski kupališni kompleks, koji se nalazi ispod razine današnjeg grada, otkriven je i istražen tek tijekom kasnog 19. stoljeća.
Iznenađujući su veličina, razina očuvanosti te kvaliteta prezentacije ovog lokaliteta.
U središnjem dijelu današnjeg muzejskog kompleksa nalazi se otvoreni bazen The Great Bath. Obložen je s 45 olovnih ploča i ispunjen vrućom termalnom vodom koja protječe kroz cijele Rimske terme (na pojedinim mjestima vide se mjehurići koji izbijaju na površinu). Nekoć je Veliki bazen bio natkriven bačvastim svodom, visine 40 metara na najvišem mjestu. U bazen, dubok 1,6 metara, spušta se stepenicama koje se nalaze na svim njegovim stranama. Uokolo se nalaze niše, za koje se pretpostavlja da su natkrivale klupe i male stolove. Danas bazen nema krovište, a poviše je okružen terasom izgrađenom 1894. godine. Na ogradi ophoda nalaze se viktorijanske skulpture rimskih careva i guvernera Britanije koje ‘nadgledaju’ Veliki bazen.
Muzej je organiziran uokolo Velikog bazena. Dostupni su audiovodiči na više jezika koji sadrže informacije o artefaktima te dodatna objašnjenja muzejskih stručnjaka osobno. Na samom početku izložene su makete područja termi i hrama. Jedan od najznačajnijih kamenih izložaka je prednja strana hrama, u kojem se čuvao kip Minerve Sulis, jednog od dva hrama klasičnog razdoblja na području Rimske Britanije. Zabat prikazuje reljef Meduze Gorgone (ova teorija smatra se najvjerojatnijom, iako se radi o prikazu muškarca), koja je smatrana simbolom Minerve Sulis. Uokolo zabata postavljene su stepenice kružnog oblika, u formi gledališta amfiteatra, kako bi posjetilji mogli sjediti dok gledaju animaciju rekonstrukcije koloriranog zabata iz rimskog razdoblja, odnosno njegovog pretpostavljenog originalnog izgleda.
Muzej je organiziran prema sljedećim cjelinama.
People of Aquae Sulis and the Beau Street Hoard, kojom je prezentiran život građana Aquae Sulis i znamenita ostava rimskog novca (preko 17000 primjeraka datiranih u razdoblje od 32. god. pr. n. e. do 274.) iz Beau Street otkrivena 2007. godine.
Roman Worship, kojom je prezentiran postupak posjete termama i štovanja božice Minerve Sulis. Izloženi su privatni oltari postavljeni u dvorištu Hrama te poznati tzv. curse tablets –privatne poruke ispisane na olovnim i kositrenim pločicama, koje su se zamotane u svitak bacale u Izvor u kojem je, prema vjerovanju, obitavao duh Božice. Poruke su sadržavale kletve ljutitih koji su molili Božicu da ih osveti na način da kazni one koji su im učinili nepravdu, često navodeći imena potencijalnih počinitelja. Uglavnom se radi o nedjelima poput krađe osobnih predmeta i imovine. The curse tablets uključeni su u UNESCO Memory of the World Register.
qu[i] mihi vilbiam in[v]olavit execro qui involaver-
sic liquat com[o] aqua ….. -it qui Deomiorix de hos
qui eam [invol] avit -[i]pitio suo perdiderit qui-
… Velvinna Ex[s]upereus -cumque r[es] deus illum
Verianus Severinus inveniat sanguine et
Augustalis Comitianus vitae suae illud redemat
Minianus Catus
Germanill[a] Iovina
May he who has stolen Vilbia I curse (him) who has stolen,
become as liquid as water … who has robbed Deomiorix from
who has stolen it (or her) his house. Whoever (stole his)
Velvinna, Exsupereus, property, the god is to find him.
Verianus, Severinus, Let him buy it back with his own life.
Augustalis, Comitianus,
Minianus, Catus,
Germanilla, Jovina.
Temple Courtyard and Minerva – unutar moderne muzejske konstrukcije nalazi se natkriveni i zaštićeni prostor hramskog dvorišta iznad kojeg se prolazi metalnim stepeništima i ograđenim putevima. Ovo područje bilo je namijenjeno okupljanju štovatelja božice Minerve Sulis. Izloženi su oltar na kojem su se prinosile žrtve, brojni oltari s inskripcijama te pozlaćana brončana glava Božice – jedan od najpoznatijih artefakata rimskog razdoblja u Britaniji.
The Sacred Spring and Associated Objects – u središtu Muzeja nalazi se staklom ograđena terasa s pogledom na izvor termalne vode. Svakodnevno izvire preko 1,170,000 litara mineralne ljekovite vode temperature 46°C. Bio je običaj u Izvor bacati darove Božici – pronađeno je preko 12,000 rimskih kovanica te veliki broj tabli s kletvama. Metalne posude (patere) s inskripcijama DSM (Deae Sulis Minerva) vjerojatno su bile namijenjene prinosu žrtvi i darova svete vode.
Changing Rooms and Saunas – uokolo Velikog bazena nalaze se Istočne i Zapadne terme. Istočne terme obuhvaćaju veliku kupelj s toplom vodom koja je dopirala cijevima iz Velikog bazena te niz grijanih prostorija, čiji se broj povećavao kako su terme rasle do svog maksimuma u 4. stoljeću. U nekoliko prostorija, kao i na području Zapadnih termi, postavljeni su transparentni zasloni s video projekcijama, CGI rekonstrukcije i zvučni efekti prikazuju Rimljane u postupku korištenja ovih objekata.
Heated Rooms and Plunge Pools – Zapadne terme obuhvaćaju niz bazena i grijanih prostorija s hipokaustima (s dobro očuvanim stupcima od opeke) te krugli bazen s hladnom vodom dubok 1,6 metara.
Na samom kraju posjete može se okusiti voda o kojoj se toliko priča – postavljena je slavina iz koje istječe topla ljekovita mineralna voda, a ukoliko nemate vlastitu bocu, na volju su papirne čašice. Čin-čin!
The Thermae Spa
Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)
S obzirom da su termalni izvori u Bathu, jedni od tri najznačajnija u Velikoj Britaniji i dalje aktivni, adaptirani su za moderni užitak kupanja u formi termalnog kompleksa Thermae Spa (u daljnjem tekstu Thermae) u Bath Street. Thermae obuhvaćaju dvije lokacije koje se međusobno nalaze u neposrednoj blizini – The Cross Bath (manje) i The New Royal Bath (veće terme). The Cross Bath terme (Grade I listed building) povijesni su spomenik obnovljen 1789. u stilu neoklasicizma te restauriran 1990. godine. Nalazi se uz bolnicu Sv. Ivana (St John’s Hospital) koju je, kao jednu od prvih ubožnica u Engleskoj, dao sagraditi početkom 12. stoljeća Reginald Fitz Jocelin, biskup Batha i nadbiskup Canteburyja. Radi se o nenatkrivenom bazenu u obliku velikog jacuzzija okruženom prostorijama svlačionica i recepcije. Namijenjene su posjeti manjeg broja ljudi i dolazak je potrebno prethodno najaviti. Također, moguće ih je zakupiti za privatnu sesiju.
S obzirom da se nalaze u užoj gradskoj sredini, razvoj većih termi nije mogao biti proveden na horizontalnoj, već samo na vertikalnoj osnovi. Stoga je glavni kompleks organiziran na nekoliko etaža – što ga čini zanimljivim i aktivnim mjestom posjete.
U Glavnoj zgradi (The New Royal Bath) nalaze se dva bazena – jedan u prizemlju, koncipiran u kružni tok s vodenom strujom, a drugi na samom vrhu građevine, s impresivnim pogledom na Bath. Na prvom katu nalaze se svlačionice i tuševi, dok se na drugom nalaze moderni ‘tepidariumi’ i ‘frigidarium’.
Thermae nude nekoliko vrsta cjenovnih ‘paketa’, među kojima se ističe kombinacija s posjetom Rimskih termi. Posjet je limitiran na 2 sata (duži boravak u termalnim ljekovitim vodama ne preporuča se iz zdravstvenih razloga) s dodatnih završnih 15 minuta namijenjenih sušenju kose i oblačenju. U cijenu je uključena posudba ručnika i kupaće ogrtača, u kojemu obilazite katove, saune i bazene stepenicama ili liftom. Posvuda se nalaze kukice za odlaganje ogrtača, a ako ga i izgubite u moru sličnih (kao što se dogodilo meni J), dodijelit će vam se novi ogrtač. Japanke, koje su također uključene u cijenu, možete zadržati za uspomenu (za posjetu termama ne treba vam ništa osim kupaćeg kostima).
Bazen u prizemlju kružnog je oblika s polukružnim dijelom unutar kojeg struji voda. U sredini se nalaze klupe s masažnim mjehurićima, a prisutan je i masažni slap. Uokolo bazena postavljene su ležaljke, a uz bazen se nalaze i prostorije za masažne tretmane. Na drugom katu nalaze se dvije tematski različite saune – rimska s mozaikom Minerve i sauna u georgijanskom stilu te vruća infracrvena komora. Uz njih se nalazi i prostorija s izrazito hladnim zrakom i koritom leda koji se konstantno generiraju. osjećaj hlađenja na uzavreloj koži zaista je fantastičan. Sve četiri prostorije su maglovite, pa se krećemo se u njima pomoću vlastite intuicije, osjećaja za orijentaciju i zvukova, a iskustvo kretanja je vrlo zanimljivo. Celestijalna dvorana namijenjena je relaksaciji. Na istom katu nalaze se i masažni te stropni tuševi praćeni svjetlosnim efektima. Konačno, na vrhu građevine nalazi se veliki krovni bazen ograđen staklenim panelima s pogledom na Bath. U ovom bazenu provela sam najviše vremena u ugodnom razgovoru sa Stephane, zaposlenicom Thermae, koja mi je navela ostale znamenitosti Batha i opisala korištenje tubaste plutače* u bazenu (*moj prijedlog naziva derivirao je iz njegovog oblika i namjene).
Kao šlag na kraju, posjetila sam restoran gdje sam naručila obrok po izboru. Menu je sadržavao delicije u stilu slow food ili fine dining restorana. Upućena sam za stol za dvoje uz prozor kroz koji je zraka svjetlosti obasjavala stol, a ugodan povjetarac rashlađivao je posjetitelje netom izašle iz vruće vode. Naručila sam specijalite kuće – quiche s kruškom i plavim sirom za predjelo, ribu za glavno jelo i vruću čokoladu s daškom vanilije za desert. Rastopljena čokolada stigla je stigla prva, poslužena odvojeno od gustog mlijeka s bogatom pjenom i čokoladnim kapljicama na vrhu, uz komad tradicionalnog biskvita (pudding). Pojela sam pola porcije čololade prije nego sam ostatak umiješala u zapjenjeno mlijeko. Puding i čokolada zabavljali su me 15-ak minuta, kada je stigao topli quiche na salati. S obzirom da sam bila pozvana na tour de Bath Abbey u 16 sati, bila sam primorana otkazati ribu, kako bih stigla na vrijeme. Naime, čak 35 minuta bilo je potrebno za poslužiti ova dva jela, svježe pripremljena, ukusna i vrhunske kvalitete. Praktični feature je taj da se vrijeme provedeno u restoranu ne odbija od ukupnog vremena namijenjenog boravku u termama. Napustila sam Thermae nakon točno dva sata, i mokre kose otputila se do Opatije, udaljene 2 minute trčanja.
The Bath Abbey
Galerija fotografija (autor VJB)
Opatija se izdvaja stilski i funkcionalno i kronološki.
Puno ime Opatije (anglikanske župne crkve i nekadašnjeg benediktinskog samostana) je The Abbey Church of Saint Peter and Saint Paul. Osnovana je u 7. stoljeću, a današnja građevina iz 16. stoljeća jedan je od najboljih primjera engleske gotike. Križnog tlocrta, izgrađena je od bathskog žućkastog kamena, s brojnim vitrajima.
Svakodnevno je organizirano nekoliko vođenih obilaska Opatije, a ja sam prisustvovala posljednjem. Obilazak obuhvaća penjanje preko 270 stepenica u nekoliko etapa, s pauzama prilikom kojih se objašnjava funkcioniranje Opatije, upravljanje zvonima te karakteristike arhitekture. Rečeno mi je također da se u podrumu Opatije trenutno vrše arheološka iskopavanja. Prisjetila sam se predavanja održanog u okviru Humanities Division Sveučilišta u Oxfordu, kojem sam prisustvovala prije nekoliko mjeseci, a u kojem je prezentirana njezina renovacija i projekt prezentacije kao značajnog primjera kulturne baštine u Britaniji.
Opatija je velika i impozantna. Brodovi su presvođeni lepezastim svodovima – izvedba koja se smatra najboljim svjetskim primjerom ove vrste gradnje. Uz Opatiju u Bathu nalazi se veliki broj crkvi sagrađenih unutar i izvan gradskih zidina građenih za stanovništvo koje nije bilo u mogućnosti obilaziti Opatiju.
Na vođenom obilasku najviše je bilo riječi o crkvenim zvonima kojih je deset; osam zvona izrađeno je 1700. godine, a dva manja dodana su 1774., kako bi ih ukupno bilo deset. Sva zvona još uvijek vise o originalnom drvenom okviru. Najveće i najteže zvono (1,5 tona) je posebno – nakon što je iznenada napuklo 1869. godine, trebalo ga je ponovno izliti. Nakon dvostrukog ugađanja (ispostavilo se da je ostarjeli orguljaš koji ga je pratio na podešavanje nagluh) koje je koštalo za to vrijeme enormnu količinu novaca (oko sto i nešto funti) i problema s isplatom za to potrebite donacije, od milja je prozvano the troublesome one. Posjetili smo i stražnju stranu sata, koje se nekoć navijalo ručno, a danas elektronički, stisnuti u malu prostoriju nad crkvenim stropom.
Vodstvo završava na najudaljenijem tornju sa širokim pogledom na grad.
Osim što je poznat po rimskom i suvremenom kupalištu, Bath je znamenit i po tome što je u njemu obitavala Jane Austin. Brojne gradske ture posvećene su njoj i njezinom opusu. Veliki gradski park uz rijeku nudi Afternoon Tea, a zamijetila sam i restoran sa srednjovjekovnim jelima i bathskim specijalitetom (koji nisam imala vremena probati, ali izgledom i sastojcima podsjeća na nešto između buhtle, peciva i pince) – the Bath bun. Nalazi u najstarijoj očuvanoj kući u Bathu, iz 1482. godine.
Zahvaljujem Rimskim termama (The Roman Baths), Thermae Spa i Bath Abbey na obilasku muzeja, kupanju i obilasku opatije!
Posjet Bathu ostat će mi u posebnoj uspomeni – posjetila sam ga netom nakon što mi je ponuđena pozicija na Faculty of Classics (zato kasni članak – radim!) i ovim posjetama i doživljajima proslavila svoje oxfordsko zaposlenje 🙂
Vendi Jukić Buča
Oxford, 14. 8. 2018.
>Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)
