Maison des Canuts naziv je za prostor u kojem živi i radi lyonski izrađivač svile, ali je i ime lyonske ustanove u kojoj se tradicija izrađivanja svile provodi i demonstrira.

Svila potječe iz Kine, gdje se počela izrađivati još tijekom razdoblja neolitika, u 4. tisućljeću pr. n. e. za vrijeme kulture Yangshao, na što upućuje arheološki nalaz svilene čahure prerezane oštrim predmetom, s područja okruga Xia. Prirodni je materijal koji proizvodi dudov svilac (dudov prelac, svilena buba, sviloprelja), leptir, čija se gusjenica zakukulji u čahuru ispredenu od vrlo tankog svilenog vlakna. Ova neprekinuta vlakna, do kojih se dolazi odmatanjem čahura, sirovina su za proizvodnju svile. S obzirom da je prirodno stanište ovog leptira u Kini, Kina je dugi vremenski period držala monopol nad proizvodnjom svile. Ekstenzivan izvoz provodio se Svilenim putem (Silk road), mrežom karavanskih puteva kojima se povezivalo Sredozemlje s Istočnom Azijom.

Svila je na područje Europe dospjela 552. godine, kada je bizantski car Justinian uspio dobaviti prva jajašca dudovog svilca. Prema Prokopiju, Car je u Središnju Aziju poslao dva nestorijanska redovnika koji su uspjeli prokrijumčariti jajašca dudovog svilca sakrivena u bambusovim štapovima. Isprva su se svileni materijali izrađivali za cara. Tijekom vremena industrija svile se na području Istočnog Rimskog Carstva progresivno razvijala. Križarskim ratovima tehnologija se proširila i na područje Zapadne Europe. U Italiji se industrija svile intenzivno razvija nakon što su brojni majstori izrađivači doselili iz Konstantinopola.

Početak proizvodnje svile na području Lyona seže u razdoblje 15. stoljeća, kada je kralj Louis XI. odlučio uspostaviti ovu vrstu manufakture. Kralj Francois I omogućava Lyonu monopol u proizvodnji svile na cijelom području zemlje što je rezultiralo time da početkom 16. stoljeća Lyon postaje glavni grad europske trgovine svilom, napuštajući tradicionalne, a razvijajući vlastite stilove i određujući modne trendove. U Lyonu je sredinom 17. stoljeća za potrebe industrije svile bilo u upotrebi više od 14000 tkalačkih stanova, čime se prehranjivala trećina gradskog stanovništva. Sredinom 19. stoljeća taj broj narastao je na 25000.

U Lyonu se s vremenom usavršila izrada svile na žakardovom razboju (le métier Jacquard), tkalačkom stanu s uređajem koji kontrolira niti pređe. Nazvan je prema Josephu Marie Jacquardu, koji je 1804./1805. godine razvio uređaj unaprijedivši tehnologiju izrade bušenih kartica Jacquesa de Vaucansona. Uređajem su se automatski izmjenjivale bušene kartice za kontrolu tkanja tkanina prema željenom uzorku.

Lyonski izrađivači svile nazivaju se les canuts. Kada je sredinom 19. stoljeća proizvodnja svile doživjela kulminaciju, njihovi radni uvjeti postali su oskudni, kao i naknada koju su dobivali za svoj rad. Siromaštvo je nagnalo izrađivače svile na prosvjede u okviru većih socijalističkih pokreta (od razdoblja Claude-Henri de Rouvroy de Saint-Simona do Karl Marxa) pod parolom ‘živjeti slobodno radeći ili umrijeti boreći se’.

Prema lyonskom izrađivaču svile koncipiran je poseban tip lutke – Guignol (hr. Ginjol), kao glavni lik lutkarske predstave, koji predstavlja radnike u industriji svile. Kreator ginjola je Lyonac Laurent Mourguet, rođen u obitelji skromnih canuts-a. Čak je i jedno jelo tradicionalne lyonske kulinarike nazvano prema izrađivačima svile –  cerveille de canut (mozak izrađivača svile). Radi se o (pred)jelu od izrazito mekanog bijelog sira. Značenje se povezuje s lošim mišljenjem koje su imućni ljudi imali o izrađivačima svile, kao siromašnoj radnoj populaciji.

Prostori u kojima su obitavali i djelovali lyonski izrađivači svile specifični su po svom obliku i dimenzijama. Kao rezultat kombiniranja stambenog i radnog prostora imali su izrazito visoke stropove jer se u njima nalazio žakardov razboj izrazitih dimenzija. Uski, a visoki, grupirani u veće radno/stambene cjeline, tvorili su specifične građevinske konglomeracije povezane prolazima koji se nazivaju traboules. Riječ traboules dolazi od latinskog izraza ‘trans-ambulare’, hr. prijeći kroz. Ovi prolazi pružali su siguran i učinkovit prolaz izrađivačima svile na putu od radnog prostora do prostora skladištenja, odnosno prostora trgovanja. Nalaze se u četvrtima Vieux Lyon i la Croix-Rousse. Danas su djelomično otvoreni za javnost; na pročeljima zgrada obilježeni su posebnim simbolom i ucrtani na karte koje se mogu dobiti prilikom posjeta Maison des canuts.

Ustanova Maison des Canuts nalazi se u lyonskoj četvrti la Croix-Rousse, u ulici 10-12 rue d’Ivry. Četvrt la Croix-Rousse nazvana je prema kamenom križu crvenkasto-smeđe boje podignutom na ovom mjestu tijekom 16. st. Nalazi se na brdašcu kojem je moguće pristupiti iz centra Lyona podzemnom željeznicom ili pješice usponom stepenicama, kojih broj nije zanemariv. Besplatna mobilna aplikacija Croix-Rousse sadrži brojne informacije o ovom području prožetom restoranima, barovima i trgovinama s lyonskim i francuskim specijalitetima.

Maison des Canuts osnovala je 1970. godine tkalačka zadruga COOPTISS (Coopérative de tissage, ustanovio je Lucien Berger 1960. godine). U okviru institucije Maison-a svila se izrađuje na tradicionalan način. Redovito se u unaprijed određenim terminima rad na žakardovom razboju demonstrira posjetiteljima. Vodstva su obično na francuskom i/ili engleskom jeziku i traju oko pola sata, uz vremenski produžetak predviđen za odgovaranje na pitanja posjetitelja. Vodstvo započinje u predvorju Maison-a prezentacijom informacija o povijesti izrađivanja svile u Lyonu i karakteristikama arhitekture kojima se radna i životna okolina prilagođavala potrebama obrtnika. Nakon ulaska u prostoriju s tkalačkim stanom, koji zauzima gotovo čitav prostor, posjetiteljima se predstavlja razboj s Jacquardovim uređajem.

Voditelj posjetiteljima objašnjava i demonstrira sistem i metodu tkanja, ukazujući na dijelove i elemente razboja koji to omogućuju. Impresivan je zvuk koji se proizvodi prilikom izrade, kao i sposobnost izrađivača da u kratkom vremenskom roku adekvatno kombinira niti potrebne za izradu određenog uzorka.

Rezultat je iznimna svilena tkanina. Razlike među vrstama svilenih materijala očigledne su, a njihova cijena iznenađuje – od 2000 eura po metru brokata, preko 4000 eura za metar velura do 9000 eura za metar brokata protkanog zlatnim nitima.

U okviru Maison des Canuta nalazi se i trgovina s izvornim proizvodima. Ručno rađene tkanine, marame i kravate ručno su i oslikane te se radi o punim unikatima. U suvenirnici mogu se kupiti i drugi proizvodi od svile i tipični lyonski suveniri. Kupljeni proizvod pakira se u kartonsku kutiju s logom Maison-a ukrašenu mašnicom i čahurom dudovog svilca.

Praktične informacije https://www.maisondescanuts.fr/en/practical-information/maison-des-canuts/

Više o Lyonu http://www.arheologija.hr/?p=9449

Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu ustanove Maison des Canuts, kojoj ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti prisustovanja vodstvu i fotografiranja.

Vendi Jukić Buča

U Splitu, 16. 1. 2017.

Više informacija
https://www.maisondescanuts.fr/
http://www.atlasobscura.com/places/traboules-secret-passages
https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_silk
https://sh.wikipedia.org/wiki/Dudov_svilac
https://fr.wikipedia.org/wiki/Canut
https://web.archive.org/web/20070903214407/http://gourmet.ninemsn.com.au/gourmettraveller/recipes/db/gourmettraveller/53/5376.asp

543 Total Views 1 Views Today