by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 13, 2016 | ArheoKalendar, Autorski osvrti, Events, Istaknuto
Arheologija.hr
Projekt: ArheoKalendar©
‘PULCI predstavlja SVIJET’
Portal Arheologija.hr i četvrtu godinu nastavlja s Projektom izdanja kalendara s motivima arheoloških nalaza, muzejskih predmeta ili lokaliteta te umjetničkim reprodukcijama.
O Kalendaru 2017.
Predstavljamo vizure arheoloških lokaliteta i starih gradskih jezgri diljem svijeta ‘po odabiru’ Mačka Pulcija, kućnog i internetskog ljubimca portala Arheologija.hr.
Sve fotografije su autorske | Sva prava rezervirana
Autori fotografija*: Berislav Buča, Kristina Dragčević Gwirtzman, Vendi Jukić Buča, Pavla Peterle Udovič, Julija Vuljanko
*abecednim redom
Oblikovanje Kalendara: Vendi Jukić Buča
Kalendar je izrađen u verziji formata A4 panorama
Kalendar
Split, 13.12.2016.
Glavni i odgovorni urednik
dr. sc. Vendi Jukić Buča
0. Mačak Pulci s mini meksičkim šeširom (sombrero charro) kao maskota ArheoKalendara© za 2017. godinu. Šeširić je originalni suvenir iz Meksika. Autori: Vendi Jukić Buča, Berislav Buča.
1. Italija, Cividale, luneta iznad portala katedrale Santa Maria Assunta. Prva crkva na ovom mjestu potječe iz razdoblja 8. stoljeća. Autor: Pavla Peterle Udovič.
2. Italija, Venecija, detalj bazilike sv. Marka iz 11. stoljeća s pozlaćenim mozaikom koji prikazuje scenu Posljednjeg suda u luneti iznad glavnog portala zapadne fasade. Prva bazilika sv. Marka potječe iz 9. stoljeća. Autor: Vendi Jukić Buča.
3. Italija, Trst, Arco di Riccardo na Piazetta Barbacan – vrata izgrađena u okviru rimskih zidina 33. godine. Ime su dobila prema vjerovanju da je kroz njih prošao engleski kralj Rikard I. Lavljeg Srca pri povratku iz Križarskih ratova. Autor: Berislav Buča.
4. Francuska, Lyon, pogled na ranokršćanski centar, koji obuhvaća dvije trobrodne crkve (Saint-Etienne i Sainte-Croix) i krstionicu, te stražnji dio današnje katedrale Saint-Jean-Baptiste de Lyon u pozadini. Autor: Vendi Jukić Buča.
5. Kina, Šangaj, Yuyuan vrtovi iz 16. stoljeća. Autor: Kristina Dragčević Gwirtzman.
6. Makedonija, Ohrid, manastir Svetog Nauma osnovan krajem 9. st. Autor: Kristina Dragčević Gwirtzman.
7. Izrael, Safed, pogled na ulice svetog grada. Prema legendi grad je osnovao Noin sin nakon Velikog potopa. Autor: Kristina Dragčević Gwirtzman.
8. Izrael, Timna, pogled na Hatorin hram u sklopa lokaliteta prapovijesnih rudnika bakra. Autor: Kristina Dračević Gwirtzman.
9. Meksiko, Xochicalco, pogled na arheološki park sa piramidalnim građevinama pretkolumbovskog grada, od kojih je najpoznatiji Hram pernate zmije. Autori: Vendi Jukić Buča, Berislav Buča.*
10. Meksiko, Ciudad de México, mala piramida unutar stanice podzemne željeznice Pino Suárez. Autori: Berislav Buča, Vendi Jukić Buča.*
11. Šri Lanka, dagoba (svetište). Autor: Julija Vuljanko.
12. Slovenija, Mengeš, crkva sv. Mihaela s kraja 13. stoljeća s krstionicom koju je slovenski arhitekt Jože Plečnik izradio po uzoru na krstionice iz razdoblja ranog kršćanstva. Prvotna crkva iz 9. ili 10. st. vjerojatno je bila drvena. Autor: Pavla Peterle Udovič.
**U pripremi je opširna reportaža o Meksiku i meksičkim arheološkim lokalitetima koje su Vendi i Berislav posjetili 2016. godine.
Prethodni ArheoKalendari©
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 7, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, U Europi
Musée des Confluences predstavlja kulturnu instituciju posvećenu tematici ljudske povezanosti i međusobnih odnosa od razdoblja prapovijesti do danas. Muzej je sagrađen 2014. godine kao remekdjelo moderne arhitekture koje u svojoj konstrukciji reflektira znanstvena i umjetnička dostignuća te izvedbene mogućnosti 21. stoljeća.
Muzej se nalazi na najjužnijem dijelu lyonskog poluotoka Presqu’île (2. arrondissement), na mjestu doticaja dviju rijeka, Rhône i Saône, krajnjoj kopnenoj točki, ali vodenom polazištu. Do Muzeja je moguće doći pješice, biciklom, automobilom, javnim nadzemnim prijevozom, podzemnom željeznicom te brodićem iz Starog Lyona. Potonja varijanta u okviru jedinstvene cijene obuhvaća turistički razgled znamenitosti na putu prema Muzeju te muzejsku ulaznicu (više na www.lyoncityboat.com).
Zgradu Muzeja projektirao je austrijski arhitektonski studio Coop Himmelb(l)au, a predstavlja impozantno zdanje sagrađeno od staklenih površina omeđenih metalnom konstrukcijom nepravilnog oblika. Građevina je postavljena samostalno na samom kraju lyonskog poluotoka i radi toga se dodatno ističe u vlastitom okolišu i potencira refleksijom u vodenoj površini rijeka koje ju okružuju. Brojni zasebni prostori namijenjeni izlaganju nalaze se na prvom i drugom katu građevine. U Muzeju se nalazi i restoran. Brasserie des Confluences okružuju vodeni bazeni, a vode ju Jean-Paul Pignol i Guy Lassausaie. Obojica su nagrađeni Milleur Ouvrier de France, dok je Guy Lassausaie chef kojemu su dodijeljene dvije Michelinove zvjezdice.
Muzej čuva zbirku prirodne znanosti, antropološku zbirku te zbirku geoznanosti iz Musée d’histoire naturelle – Guimet, zatvorenog 2007. godine. Zbirke su prezentirane stalnim izložbama kojima je cilj edukativno demonstrirati saznanja o nastanku i povijesti života interdisiplinarno povezujući brojne znanstvene discipline. Radi se o četiri izložbe poetičnih naziva.
‘Porijekla – pripovijesti Svijeta’ (Origines, les récits du monde) izložba je kojom su prezentirani nastanak života i porijeklo vrsta s naglaskom na razvoj čovjeka. Na samom početku izložbenog prostora izložene su tri realistične skulpture žena koje se na očigled razlikuju, a pripadaju vrstama (homo) floresiensis, (homo) sapiens i (homo) neandertalensis, upravo kako bi se efektno demonstirala raznovrsnost i razvoj vrsta na primjeru samog čovjeka. Izložene su kosti brojnih životinja, fosili te preparirani primjerci u vitrinama, ali i slobodno raspoređeni po prostoru. Neki od izložaka mogu se doticati. Izloženi su i moderni artefakti kako bi se demonstrirao razvoj tehnologije.
Izložbom ‘Vrste, mreža života’ (Espèces, la maille du vivant) preispituje se način na koji ljudi percipiraju svijet, kako su u njemu integrirani te na koji način pridonose njegovom mijenjanju. Posebno se analiziraju ljudska ‘animalnost’ te povezanost ljudi i životinja. Stoga je na samom početku izložena kamena egipatska sfinga, a prisutne su i brojne egipatske mumije životinja, posebice mačaka. Kao i u okviru prethodne izložbe, brojni izlošci odnose se na preparirane životinje i životinjske kosture. Izražen je antropološko-arheološki aspekt izložbe. Ističu se primjerci oružja i oruđa iz prapovijesti te glinenih pločica i kamenih ploča s utisnutim pismom.
‘Društva, kazalište ljudi’ (Sociétés, le théâtre des Hommes) izložba je posvećena fenomenu migracije ljudi koji svojim međusobnim udruživanjem stvaraju društva, kulture i civilizacije. Propituju se navedeni načini ljudskog funkcioniranja preko tri konstante – organizacije, razmjene i stvaralaštva. Scenografija kreira pripovjedački krajolik koji potiče znatiželju supostavljanjem i dijalogom s eksponatima koji proizlaze iz udaljenih kultura i razdoblja. Prezentirani su artefakti različitih civilizacija i različite datacije.
‘Životne istine, vizije zagrobnog života’ (Éternités, visions de l’au-delà) naziv je izložbe koja prezentira pogrebne običaje svojstvene različitim civilizacijama. Izloženi su artefakti korišteni prilikom izvođenja pogrebnih rituala, artefakti u kojima, i s kojima, se pokapalo te ljudski kosturni ostaci u izvornom položaju pronađeni tijekom arheoloških istraživanja. Ističe se kolekcija egipatskih mumija i figurica.
Uz četiri stalne izložbe na godišnjoj bazi Muzej organizira još četiri do šest privremenih. Prilikom našeg posjeta Muzeju na raspolaganju za razgled bile su izložbe ‘Afrički keramičari’ (Potières d’Afrique), ‘Antarktika’ (Antarctica), ‘U sobi čuda’ (Dans la chambre des merveilles) i ‘Na vašim nogama’ (À vos pieds). Svaka izložba koncipirana je drugačije prezentirajući na zanimljive i inovativne načine tematiku kojoj je posvećena.
U dizajniranju izložbi korišteni su moderni materijali i moderne tehnologije poput zasebnih projekcijskih prostora sferičnog, gotovo zatvorenog oblika, a slično su oblikovane i stolice ispred velikog projekcijskog zaslona u okviru izložbe o Antarktiku. Instalirani su brojni LCD ekrani i touchscreen-i s edukativnim filmovima za djecu i odrasle.
Izložbeni materijal prezentiran je na francuskom i engleskom jeziku. Redovita vodstva vrše se na engleskom, talijanskom, njemačkom i španjolskom jeziku, dok se uz rezervaciju mogu organizirati i vodstva na brojnim drugim jezicima.
U okviru Muzeja djeluje i restauratorsko-konzervatorska radionica, čija se djelatnost, kao i istraživačka i izložbena, kroz organizirano vodstvo prezentira posjetiteljima.
U Muzeju se nalaze i biblioteka, ikonoteka, dokumentacijska zbirka i arhiv.
Prostori Muzeja redovito su poprište brojnih znanstvenih i kutlurnih programa.
Praktične informacije http://www.museedesconfluences.fr/en/practical-information
Više o Lyonu http://www.arheologija.hr/?p=9449
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu Musée des Confluences, kojemu ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti obilaska i fotografiranja.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 7. 12. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 2, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, U Europi
Muzeji Gadagne (Gadagne musées) nalaze se u prostoru renesansne palače u samom centru starog dijela Lyona (Vieux Lyon), u četvrti Saint-Jean 5. arrondissementa, na podnožju padine brdašca Fourvière te neposrednoj blizini katedrale Saint-Jean-Baptiste de Lyon i arheološkog lokaliteta s ranokršćanskom krstionicom i dvije crkve. Naziv obuhvaća dva muzeja; muzej posvećen povijesti Lyona – Musée d’histoire de Lyon, te muzej u kojem su prezentirane lutke s područja cijelog svijeta – Musée des marionnettes du monde.
Palača, koja je 1920. godine klasificirana kao monument historique (spomenik od povijesnog značaja), impozantno je zdanje koje obuhvaća tri petokatne građevine međusobno povezane uokolo dva unutarnja dvorišta. Izgradili su je u funkciji hotela (Hôtel Gadagne) braća Pierrevive tijekom ranog 16. stoljeća, a renovirala bogata braća Gadagne (ili Gadagni), porijeklom iz Firence, 1545. godine. (u to vrijeme, radi njihova bogatstva, postojao je i izraz ‘bogat kao Gadagne’). Građevina je od 17. stoljeća podijeljena na manje zasebne dijelove koje je Grad Lyon postepeno otkupljivao od 1902. do 1941. godine. Već od 1921. u njoj se nalazi povijesni muzej Lyona, a od 1950. i muzej lutaka svijeta.
Temeljita renovacija potrajala je od 1998. do 2009. godine, kada je muzej proširen i ponovno otvoren, a uređeno je i malo kazalište unutar građevine. Prezentirane su formacije iz ranijih faza gradnje oko kojih je izložen muzejski postav. Ističe se originalno monumentalno stepenište iz 1515. godine te istovremeni veliki kamin 6. (renesansne) izložbene prostorije.
Postav je koncipiran kronološki i započinje razdobljem ranog kršćanstva te prikazom kontinuiranog razvoja grada galsko-rimskog u franački. U vrijeme antike područje Lyona obuhvaćalo je četiri lokacije: Lugdunum – rimsku koloniju na brdašcu Fourvière, Condate – galski grad na podnožju četvrti la Croix-Rousse, Canabae – skradišnu četvrt na području poluotoka i Vesia – galsko-rimsku urbanu zajednicu na sjeveo-zapadnom području (Vaise).
Za razdoblje (ranog) srednjeg vijeka karakterističan je razvoj Grada koji postaje važno crkveno, obrtničko i trgovačko središte.
Opatija na otoku Ile-Barbe, koja se spominje već u 5. st., renovirana je tijekom 9. kada su osnovane se još dvije: Savigny-en-Lyonnais i Ainay. Razvoj je prekinula epidemija kuge u 14. stoljeću kojoj je podlegla trećina cjelokupnog stanovništva Lyona.
Ovaj dio postava, koji je posvećen prezentaciji srednjovjekovnih spomenika, smješten je u podrumu građevine, u urednim, minimalistički uređenim prostorijama okrečenih kamenih zidova i sastoji se uglavnom od izložaka izrađenih od kamena (stupovi, kapiteli, pluteji, skulpture, ploče s natpisima, nadgrobne ploče, dijelovi mozaika) te malobrojnih artefakata izrađenih od drugih materijala (novac i dijelovi nošnje).
Kružna stepeništa vode s kata na kat građevine u brojne prostorije posvećene povijesti, svakidašnjici, političkim prilikama, umjetnosti i razvoju Grada. Ističu se prostorije namještene prema modi određenog razdoblja, a u jednoj se nalazi i tkalački stan tipičan za lyonsku produkciju svilenih tkanina.
Iz Musée d’histoire de Lyon direktno se ulazi u prostorije Musée des marionnettes du monde. Iako se tako ne čini, ovi su muzeji tematski povezani. Naime, za Lyon je karakterističan poseban tip lutke – Guignol (hr. Ginjol), odnosno glavni lik lutkarske predstave koji predstavlja radnike u industriji svile. Kreator ginjola je Lyonac Laurent Mourguet; iako rođen u obitelji skromnih izrađivača svile, postaje prodavač i zubar (u ono vrijeme zubari su vadili zube – usluga je bila besplatna, a financirali su se prodajom lijekova koji su se koristili kao tretman nakon postupka vađenja) te je koristio humorističnu lutkarsku predstavu kao marketinšku metodu privlačenja pacijenata/kupaca.
U postavu Muzeja Izloženi su brojni lyonski ginjoli ali i brojne druge kazlišne lutke te lutkarske scenografije iz Francuske i svijeta.
Cjelokupni muzejski postav, kao i značajna arhitektonska mjesta građevine, prate brojni paneli s višejezičnim opisima, objašnjenja ispisana na zidovima te detaljne tematske informacije (poput načina konzervacije i restauracije, čak i pojašnjenja specifičnih stručnih izraza) na zasebnim plasitficiranim listovima papira.
Na najvišem katu građevine nalazi se bistro s izlazom na prostrani, lijepo uređeni vrt s izvorom vode u kamenoj gradnji. U prizemlju se nalazi muzejska prodavaonica popularno-znanstvenih, znanstvenih i sturučnih publikacija te suvenira tipičnih za Lyon.
Praktične informacije http://www.gadagne.musees.lyon.fr/index.php/building_en/Building/Header/Liens-menu-droite/pratique
Više o Lyonu http://www.arheologija.hr/?p=9449
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu Gadagne musées, kojima ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti obilaska i fotografiranja.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 2. 12. 2016.
by Uredništvo | Nov 30, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Katalozi, Publikacije, SLO Narodni muzej Slovenije, Stručna literatura, U Europi
Narodni muzej Slovenije
Tip: katalog
Izdajatelj in založnik/Izdavač: Narodni muzej Slovenije, 2016
Zanj/Za: Barbara Ravnik
Uredniki/Urednici: Polona Bitenc, Timotej Knific, Tomaž Nabergoj
Avtorja/Autori: Timotej Knific, Tomaž Nabergoj
Jezikovni pregled/Jezični pregled: Borut Petrović Jesenovec
Fotografije: Tomaž Lauko in Boris Farič, Andrej Furlan, Darja Grosman, Srečo Habič, Jože Hanc, Draško Josipovič, Timotej Knific, Marija Lubšina Tušek, Narodna in univerzitetna knjižnica, Narodni muzej Slovenije, Matija Pavlovec, Nejc Saje, Igor Sapač, Vinko Šribar, Dejan Šumak, Samo Tanacek, Boris Vičič, Tomislav Vrečič, ZVKDS Center za preventivno arheologijo
Risbe in načrti/Crteži i planovi: Ida Murgelj in Roman Hribar, Dragica Knific Lunder, Igor Sapač
Karte: GeoPodobe Vida Bitenc s.p.
Jezik: slovenski
ISBN 978-961-6981-04-0
Fizični opis/Fizički opis: 239 str., 23 x 30 cm, 232 barvnih slik
Avtorica seznama razstavljenih predmetov/Autorica popisa izloženih predmeta: Polona Bitenc
Ureditev seznamov literature/Urednica popisa literature: Barbara Jerin
Oblikovanje: Iztok Lemajič, IDFL arhitektura in oblikovanje, d.o.o.
Tisk/Tisak: Tiskarna Present
Naklada: 500 izvodov
Galerija fotografij/Galerija fotografija [autor VJB]
Katalog ‘Srednjeveške zgodbe s stičišča svetov’ spremlja istoimensko razstavo postavljeno leta 2016, ki je del stalne arheološke razstave v Narodnem muzeju Slovenije.
V uvodu avtorja predstavita razstavo in katalog, ki pripovedujeta o življenju prebivalcev na ozemlju današnje Slovenije od 5. do 15. stoletja, to je v obdobju pozne antike in srednjega veka. Slovenija je bila prehodni prostor, kjer se stikajo velika geografska, jezikovna, etnična in kulturna območja. Ta stoletja med starim in novim vekom so zaznamovala pomembna dogajanja in spremembe: propad rimskega imperija, razmah krščanstva in Cerkve, nastanek barbarskih kraljestev, naselitev Slovanov, obnovitev ideje cesarstva, oblikovanje fevdalnih gospostev, grofij in dežel, vzpon mest, krize poznega srednjega veka.
Razstava in katalog temeljita na arheoloških najdbah iz pozne antike (5. in 6. stoletje), zgodnjega srednjega veka (od 7. do 10. stoletja), visokega srednjega veka (11. in 12. stoletje) in poznega srednjega veka (od 13. do 15. stoletja). Na ogled je 830 predmetov iz Narodnega muzeja Slovenije in 16 predmetov, ki so jih posodili tri ustanove in dva zasebnika. Predmeti izhajajo s približno 70 najdišč na ozemlju Republike Slovenije.
‘Najdbe z arheoloških najdišč so pogosto ohranjene le delno, navadno gre za manj dragocene, vsakdanje in včasih že zavržene predmete. Vendar so zelo pomembni za spoznavanje dobe, v kateri je bila večina prebivalstva nepismena, pisne vire pa je ustvarjala učena elita. Najdbe in najdišča ne pričajo o konkretnih zgodovinskih dogodkih ali celo trenutkih iz preteklosti, ampak o vsakdanjem življenju ljudi, njihovih opravilih in navadah, bivališčih, prehranjevanju, oblačenju, vojskovanju, pogrebnih običajih – o tisti stvarnosti srednjega veka, o kateri listine, freske ali zidani oboki stavb navadno molčijo.’
Timotej Knific in Tomaž Nabergoj, iz Uvoda
Publikacija je razdeljena na dva dela in sledi razstavljenemu gradivu po posameznih temah v zgoraj omenjenem časovnem zaporedju. Za obdobje pozne antike in zgodnjega srednjega veka je poudarek na raznovrstnosti prebivalstva, nationumdiversitas, ki jo na začetku 6. stoletja omenja pisec in poznejši škof Enodij. Ta je bila na ozemlju današnje Slovenije velika, saj so ob staroselskih Romanih pustili sledove Vzhodni Goti, Langobardi, Slovani in druge etnične skupine. V ta del sodijo teme Rimski svet se podira, V barbarskem kraljestvu, Nova domovina Slovanov in Uveljavljanje novega reda. Drugi del, obdobje visokega in poznega srednjega veka ima poudarek na stanovski razdelitvi srednjeveške družbe oziroma konceptu treh družbenih redov, ki se je v Evropi začel uveljavljati v 11. stoletju. V tem delu so teme Ljudje, strukture in ideje srednjega veka, V imenu gospodovem, Polje in vas. Nekatere vsebine v tem delu kataloga presegajo tridelno razdelitev družbe, npr. promet, simbolika znakov in podob ter spremembe v oborožitvi in vojaški organizaciji.
Publikacija vsebuje številen in bogat slikovni material: barvne fotografije vseh razstavljenih predmetov, posnetkov najdišč, sočasnih pisnih in likovnih virov, rekonstrukcije moških in ženskih noš, zemljevide z vrisanimi najdišči, tlorise najdišč, terenskih risb in risb predmetov.
Narodnemu muzeju Slovenije se zahvaljujemo za promocijski izvod kataloga.
Pavla Peterle Udovič
V Ljubljani, 29. 11. 2016
Katalog je izšel ob razstavi: http://www.arheologija.hr/?p=9487
Naslovnica kataloga ‘Srednjeveške zgodbe s stičišča svetov. Foto: VJB.
Katalog ‘Srednjovjekovne zgode s raskrižja svjetova’ prati istoimenu izložbu postavljenu 2016. godine, koja je dio stalnog arheološkog postava Narodnog muzeja Slovenije.
U uvodu autori predstavljaju izložbu i katalog, koji pripovijedaju o životu stanovnika područja današnje Slovenije od 5. do 15. stoljeća, odnosno u razdoblju kasne antike i srednjeg vijeka. Slovenija je bila prijelazan prostor na kojem se dotiču velika zemljopisna, jezična, etnička i kulturna područja. Ova stoljeća između starog i novog vijeka obilježili su važni događaji i promjene: pad Rimskog Carstva, ekspanzija kršćanstva i Crkve, nastanak barbarskih kraljevstava, doseljenje Slavena, obnova ideje Carstva, oblikovanje feudalnih gospodarstava, grofovija i država, uspon grada, krize kasnog srednjeg vijeka.
Izložba i katalog temelje se na arheološkim nalazima iz kasne antike (5. i 6. stoljeće), ranog srednjeg vijeka (od 7. do 10. stoljeća), visokog srednjeg vijeka (11. i 12. stoljeće) i kasnog srednjeg vijeka (od 13. do 15. stoljeća). Izloženo je 830 predmeta iz Narodnog muzeja Slovenije i 16 predmeta, koje su posudile tri ustanove i dva privatna kolekcionara. Predmeti potječu s približno 70 nalazišta na području Republike Slovenije.
‘Nalazi s arheoloških nalazišta često su sačuvana samo djelomično, najčešće se radi o manje dragocjenim, svakidašnjim i često odbačenim predmetima. Ipak su vrlo značajni za upoznavanje razdoblja u kojem je većina stanovnika nepismena, pisane izvore je stvarala učena elita. Nalazi i nalazišta ne pripovijedaju o konkretnim povijesnim događajima ili čak trenucima iz prošlosti, već o svakidašnjem životu ljudi, njihovim poslovima i običajima, staništima, prehranjivanju, oblačenju, ratovanju, pogrebnim običajima – o toj stvarnosti srednjeg vijeka, o kojima listine, freske ili zidani svodovi građevina obično šute.’
Timotej Knific i Tomaž Nabergoj, iz Uvoda
Publikacija je podijeljena na dva dijela i prati izloženu građu prema pojedinim temama u ranije spomenutom vremenskom razdoblju. Za razdoblje kasne antike i ranog srednjeg vijeka naglasak je na raznovrsnosti stanovništva, nationumdiversitas, koju na početku 6. stoljeća spominje pisac i kasnije biskup Enodij. Ona je bila na području današnje Slovenije velika, jer su uz romanske starosjedioce tragove ostavili Istočni Goti, Langobardi, Slaveni te druge etničke skupine. Tom dijelu pripadaju teme Rimski svijet pada, U barbarskom kraljevstvu, Nova domovina Slavena i Uvođenje novog reda. Drugi dio, razdoblje visokog i kasnog srednjeg vijeka ima naglasak na imovinskoj raspodjeli srednjovjekovnog društva odnosno konceptu tri društvena reda, koji se u Europi počeo provoditi u 11. stoljeću. U tom dijelu su teme Ljudi, strukture i ideje srednjeg vijeka, U ime Gospodnje, Polje i selo. Neki sadržaji u ovom dijelu kataloga prelaze trostruku podjelu društva, npr. promet, simbolika znakova i slika te promjene u naoružanju i vojničkoj organizaciji.
Publikacija sadrži brojan i bogat slikovni materijal: fotografije u boji svih izložaka, fotografije nalazišta, istodobnih pisanih i likovnih izvora, rekonstrukcije muških i ženskih nošnji, zemljovide s obilježenim nalazištima, tlocrte nalazišta, terenske crteže i crteže predmeta.
Zahvaljujemo Narodnom muzeju Slovenije na ustupljenom primjerku.
Pavla Peterle Udovič
U Ljubljani, 29. 11. 2016.
Prijevod: VJB.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 15, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, U Europi
Glasko-rimski muzej u Lyonu (Musée gallo-romain de Lyon-Fourvière) čuva i prezentira arheološke spomenike i artefakte od prapovijesti do razdoblja ranog kršćanstva s područja Lyona, rimskog Lugdunuma, i prostora nekadašnje rimske provincije Lugdunumske Galije (Gallia Lugdunensis), koja je obuhvaćala područje zapadne i središnje Francuske, a kojoj je Lugdunum bio glavni grad. Najveći broj izložaka pripada razdoblju rimske vladavine.
Sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća nisu postojali sigurni podaci o pretpostavljenoj predrimskoj naseljenosti područja Lyona. U to vrijeme provedena arheološka istraživanja potvrdila su kontinuiranu prisutnost ljudi na području Vaise-a (sjeverozapadni dio današnjeg grada) od razdoblja prapovijesti. Brdašce Fourvière, na kojem se nalazi današnji muzej u okviru arheološkog parka, prvi su naselili Rimljani i bilo je jezgra rimskog grada. Ipak, pronađeni rovovi s ulomcima amfora za vino italske produkcije i ostacima kostiju datiranih u 2. st. pr. n. e. dokazuju da su se na ovom području održavale religijske ceremonije asocirane s banketima karakterističnima za Kelte.
Zgradu muzeja dizajnirao je francuski arhitekt Bernard Zehrfuss 1975. godine. Inkorporirana je u brdo na način da se na vrhu vidi samo djelić arhitekture s ulazom, a zatim se rampama i blagim stepeništima povezani katovi spuštaju prirodnom padinom. Ovakva konstrukcija muzejske zgrade iskorištena je maksimalno i na najbolji mogući način. Primjerice, velike površine mozaika postavljene na nižim katovima promatraju se s viših te su na taj način pogledom obuhvaćeni čitavi njihovi gabariti uz fokus na središnji detalj, a s viših katova mogu se vidjeti i prostori depoa s uredno posloženim i primjereno zaštićenim neizloženim inventarom muzeja.
Prolazak prostorima muzeja je kontinuiran i bez većeg napora. Također, s obzirom da tematske cjeline nisu umjetno prekinute zidovima ili podijeljene u zasebne prostorije smanjuje se mogućnost zaustavljanje većeg broja posjetitelja na jednom mjestu i time onemogućavanje prirodnog tijeka razgleda eksponata. Pogledom na pojedine cjeline s viših rampi i etaža dobiva se šira perspektiva opsega i količine prezentiranog materijala.
Zbog impozantne površine Muzeja potrebno je izdvojiti nekoliko sati za detaljan pregled eksponata i čitanje tekstualnih panela. Izlošci većih dimenzija, poput kamenih i brončanih skulptura i spomenika, posebice nadgrobnih ploča i sarkofaga, te maketa, postavljeni su slobodno u prostoru, dok su oni sitniji izloženi tematski u vitrinama. Samostojeći izlošci nisu gusto grupirani te ih je moguće, u najvećem broju slučajeva, razgledati s najmanje tri strane, a često su grupirani u smislene cjeline s obzirom na njihove karakteristike i tematiku pojedine etaže.
Izložba je koncipirana kronološki te započinje prezentacijom nalaza iz najstarijih razdoblja – epipaleolitika, mezolitika i neolitika. Uz nalaze, prezentirane su makete kuća i naselja iz navedenih razdoblja te brojni didaktički materijal čija se edukativna funkcija nastavljaja i kroz iduće izložbene cjeline. Slijede nalazi iz brončanog i željeznog doba vezani uz Kelte, a najveći broj izložaka potječe iz rimskog razdoblja. Posebnom cjelinom na samom kraju obuhvaćeni su spomenici ranokršćanskog razdoblja, od kojih su najbrojniji kameni spomenici. Iako je kršćanstvo vrlo rano dospjelo u Lyon, nije utjecalo na rimski način života koji se održao do najranije 7. st. Ranokršćanski kompleks s dvije trobrodne crkve (Saint-Etienne i Sainte-Croix) i krstionicom, prezentiran je in situ uz današnju lyonsku katedralu Sv. Ivana Krstitelja.
Brojni su zanimljivi arheološki artefakti izloženi u ovom arheološkom muzeju, od kojih mogu istaknuti procesijsku kočiju iz Cote-Saint-André datiranu na prijelaz brončanog u željezno doba (otprilike 700. god. pr. n. e.), lunisolarni kalendar iz Colignyja datiran u 2. st. pronađen 1897. godine, ulomke dekoracije Oltara Rome i Augusta iz saveznog svetišta Tri Galije, lyonsku ploču sa zapisanim govorom cara Klaudija, veliki mozaik s prikazom Bakha, oltar procesije žrtvovanja bika (taurobolium) iz 160. god. izvršene za povrat zdravlja cara Antonina Pia te ostavu iz Lyon-Vaisea koja sadržava posuđe, nakit i srebrne kipiće datirana u 3. st. Izloženi su brojni artefakti od keramike, kosti, kamena a posebice su, dakako, lijepi primjerci zlatnog nakita i staklenih posuda,
od kojih su neki primjerci, kao replike, dostupni u muzejskoj suvenirnici.
Arheološki lokalitet u neposrednoj okolici Muzeja, vidljiv kroz staklenu stijenu jedne od nižih etaža muzejske zgrade s kojom je na taj način povezan, obuhvaća Kazalište i Odeon iz rimskog razdoblja, spomenike uvrštene na listu UNESCO Svjetske baštine. U paru postavljeni u Lyonu jedini su takav par, uz onaj u Beču, na području Galije. Kazalište velikih dimenzija sagrađeno je oko 15. god. pr. n. e. i predstavlja jedno od najstarijih rimskih kazališta na području Galije. Nije određeno sa sigurnošću, ali smatra se da je Odeon sagrađen za vrijeme Hadrijana, kada je prošireno Kazalište. Ove građevine, restaurirane i konzervirane u okviru arheološkog parka, i danas se koriste za održavanje glazbenih i inih događanja. U Lyonu se nalazi i rimski amfiteatar na području četvrti La Croix-Rousse.
Iako je zgrada muzeja izgrađena od betona bez pretjeranog ukrašavanja fasade, najvećim je dijelom sakrivena padinom brdašca Fourvière te nije invazivna za okoliš. Moderne, logično i konstruktivno iskorištene unutrašnjosti, na prostoru s postojećim arheološkim spomenicima, Muzej svojim konceptom odaje priznanje arheologiji i, u muzeološkom smislu, izuzetnoj prezentaciji arheoloških artefakata.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 14. 10. 2016.
Praktične informacije [četvrtkom je ulaz besplatan]
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu Musée gallo-romain de Lyon-Fourvière, kojem ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti obilaska i fotografiranja.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 10, 2016 | Autorski osvrti, Edukacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Istaknuto, Lokaliteti, U Hrvatskoj
Upravo je završena prva kampanja revizijskih arheoloških istraživanja ranokršćanske bazilike na području Bilica kraj Šibenika. Istraživanja su provedena krajem rujna i početkom listopada pod vodstvom djelatnika Katedre za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uz sudjelovanje stručnih suradnika arheologa i studenata arheologije.
Vendi Jukić Buča
Biograd na moru, 9. 10. 2016.
Čišćenje zidova apside. Na slici: Katarina Lukić, Petra Nikšić. Foto: Vendi Jukić Buča.
