by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 3, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Monografije, Publikacije, Stručna literatura
Profil Knjiga d.o.o., Zagreb, 2016.
Web
Tip: monografija
Izdavač: Profil Knjiga d. o. o.
Za nakladnika: Daniel Žderić
Urednik: Ivana Žderić
Recenzent: dr. sc. Ivan Basić
Fotografije: Arheološki muzej u Splitu, Jasen Boko, Nikolina Uroda
Jezik: hrvatski
Stranica: 335
ISBN 978-953-313-547-2
Cijena: 99 kn
Galerija fotografija [autor: VJB]

Naslovnica publikacije Jasena Boke ‘Dioklecijan’. Fotografija: VJB.
‘Dioklecijan. Biografija kontroverznoga rimskog cara: reformator ili progonitelj kršćana?’ biografsko je djelo o rimskom caru Dioklecijanu, poznatom po izgradnji palače na istočnoj obali Jadrana, u kojoj je boravio od umirovljenja do smrti. Tijekom stoljeća, a napose nakon pada Salone, područje njegove palače intenzivno je naseljavano te je ona sama postala središte novoga grada, s uočljivim građevnim fazama od kasne antike do suvremenog doba.

Jasen Boko, autor publikacije, rođen je u Splitu. Fakultetsko obrazovanje (Dramaturgija i Svjetska književnost) stekao je u Beogradu, nakon čega živi i radi u Splitu – u Hrvatskom narodnom kazalištu (ravnatelj Drame, dramaturg) te dnevniku Slobodna Dalmacija (novinar-komentator i kazališni kritičar). Kao rezultat brojnih putovanja, autor je brojnih putopisa, a do ‘Dioklecijana’ objavio je jedanaest knjiga.
Na temelju dostupnih povijesnih informacija i preciznih datuma Autor gradi složenu biografsku pripovijest o konkretnoj povijesnoj osobi u okviru šireg vremenskog raspona i globalnih događanja. Povijesne podatke analogijama veže uz suvremenu situaciju, do kritike aktualnih događajanja u današnjem društvu. Da se povijest ponavlja, uočljivo je osobito s aspekta negativnih okolnosti kojima se nije uspjelo othrvati suvremeno društvo.
Privrženost rodnom kraju Autora usmjerava i potiče na zagovaranje i argumentiranje ideje o Dioklecijanovom porijeklu s naših prostora. Kada je u pitanju navođenje povijesnih podataka, oni su potkrijepljeni citatima izvora i suvremenih autora uključujući najnovije datume (npr. publikacija o Dioklecijanu N. Cambija iz 2016. godine). U procesu profiliranja Cara, Autor glavnom povijesnom izvoru Laktanciju, kojeg mnogi znanstvenici bezrezervno smatraju glavnim autoritetom na području pružanja informacija o Dioklecijanovom životu, zamjera pristranost i selektivnost, često argumentirajući svoj stav suprotan Laktanciju, u korist Dioklecijana.

Autor koji nije po profesiji povjesničar niti arheolog, koristi dramaturške sposobnosti i iskustvo proučavanja svjetske književnosti u interpretiranju povijesnih činjenica, ograničenih uglavnom na podatke o ratovanjima, u zanimljivu i dinamičnu biografiju, a nedostatak opisa povijesnih okolnosti na važnim mjestima postaje prostor za izražavanje osobnih Autorovih vizualizacija. Piščeva elokvencija i smisao za humor uočavaju se kontinuirano u okviru svakog poglavlja knjige, koja su duhovito naslovljena kako bi istaknula sukus rasprave, ali i aktivirala čitateljevu radoznalost i progresiju čitanja asocijacijama koje često, na prvi pogled, ne djeluju povezane ili smislene. Autor se izravno obraća čitatelju i navodi osobne zgode, stoga čitajući publikaciju, uz cara Dioklecijana upoznajemo i Autora knjige o njemu.

Način na koji je koncipirana ova biografija pridonosi razumijevanju širih povijesnih okolosti širem krugu čitatelja te predstavlja dobro ishodište i usmjerenje k detaljnijem upoznavanju određenog razdoblja svjetske, rimske te hrvatske prošlosti.
Zahvaljujem izdavaču Profil Knjiga d.o.o. na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 1. 1. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 2, 2017 | Autorski osvrti, Hrvatski restauratorski zavod, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Monografije, Publikacije, Stručna literatura
Hrvatski restauratorski zavod, Dominikanski samostan sv. Dominika u Dubrovniku, Zagreb, 2008.
HRZ
Za nakladnike: Ferdinand Meder, P. Kristijan Dragan Raić
Urednica: Višnja Bralić
Autori: Milan Pelc, Vinicije B. Lupis, Višnja Bralić, Pavao Lerotić, Mario Braun, Domagoj Mudronja
Recenzenti: Vladimir Marković, Sanja Cvetnić
Prijevod na engleski: Graham McMaster
Bibliografija: Irina Šadura, Janja Ferić Balenović
Fotografije: Vidoslav Barac, Mario Braun, Milan Drmić, Jovan Kliska, Pavao Lerotić, Vinicije B. Lupis, Nikolina Oštarijaš, Milan Pelc. Vlaho Pustić, Stefano Scarpelli
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 184
ISBN 978-953-7389-05-5
Galerija fotografija [foto: VJB]

Naslovnica publikacije ‘Restauriranje Tizianove slike iz crkve sv. Dominika u Dubrovniku’. Foto: VJB.
Monografija ‘Restauriranje Tizianove slike iz crkve sv. Dominika u Dubrovniku’ posvećena je prezentaciji procesa konzervacije i restauracije slike Tiziana Vecellija ‘Sveta Marija Magdalena sa sv. Vlahom, arkanđelom Rafaelom s Tobijom i donatorom’ koja se nalazi u crkvi sv. Dominika Dominikanskog samostana u Dubrovniku.
Da je neophodna konzervacija i restauracija slike poznatog majstora, uočili su stručni djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda 1987. godine u vrijeme pripreme izložbe ‘Hrvati – kršćanstvo – kultura’, održane u Vatikanu povodu velikog jubileja 2000 godina kršćanstva 1999. godine, dijagnostičkom rendgenskom snimkom. S radovima na slici započeli su 2001. godine stručnjaci HRZ-a za laboratorijske analize, fizikalna istraživanja nedetruktivnim metodama u suradnji s stručnjacima iz Italije, Stefanom Scarpellijem i Carlom Lallijem, pod vodstvom konzervatora-restauratora u Odjelu za štafelajno slikarstvo, dr. sc. Višnje Bralić i Pavla Lerotića, a obavljen je i niz konzultacija s brojnim specijalistima te akademikom Vladimirom Markovićem. Radovi su obuhvaćali cjelovit proces istraživanja, dokumentiranja, konzervacije i restauriranja čime su postignuti ciljevi uređenja i obnove slike – konzervatorski je konsolidirana povezanost platna kao nosioca oslikane površine s podlogom i bojom, provedeno je površinsko čišćenje i uklanjanje intervencija koje su djelomično prekrivale original, te izvršen restauratorski postupak retuširanja površine oštećene boje.

Još u fazi obnove Tizianova slika je 2004. godine prezentirana na izložbi ‘Hrvatska renesansa’ u dvorcu Ecouen pokraj Pariza, koja je po završetku prenesena u zagrebačku Galeriju Klovićevi dvori. Nakon završetka intervencija, Slika je izložena na izložbi posvećenoj prezentaciji izvršenih restauratorskih radova, koja se održala u Muzeju za umjetnost i obrrt u razdoblju od 16. siječnja do 25. veljače 2007. godine.

Monografija se sastoji od Uvodne riječi Ferdinanda Medera, tadašnjeg ravnatelja Hrvatskog restauratorskog zavoda i Uvodne riječi P. Kristijana Dragana Raiča, priora Dominikanskog samostana sv. Dominika u Dubrovniku te članaka vezanih uz prezentaciju povijesnih okolnosti iz kojih potječe Tizianova slika (M. Pelc ‘Dubrovačka slikarska kultura 16. stoljeća’, V. B. Lupis ‘Dominikanci u kulturnoj povijesti Dubrovnika i narudžba Tizianove oltarne slike’, V. Bralić ‘Tizianova Sv. Marija Magdalena sa sv. Vlahom, arkanđelom Rafaelom s Tobijom i donatorom između povijesne predaje i novih istraživanja’) i opis provedenih radova (P. Lerotić, V. Bralić ‘Stanje očuvanosti i restauratorski radovi na slici u posljednja dva stoljeća’, P. Lerotić, V. Bralić ‘Slikarska tehnika i materijali’, P. Lerotić ‘Restauratorski radovi’, M. Braun ‘Nedestruktivna istraživanja’, D. Mudronja ‘Prirodoznanstvene analize pigmenata i veziva’).
‘S uvjerenjem da je ova knjiga paradigmatski primjer monografske obrade jednog umjetničkog djela, uz svestrane analize s povijesnog, kulturološkog i prirodoslovnog aspekta, te s detaljnim prikazom konzervatorsko-restauratorskih postupaka, ona doseže najviše razine stručnog i znanstvenog pristupa ovom poslu.’
Iz Uvodne riječi, Ferdinand Meder, ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda

Monografija sadrži brojne reprodukcije u boji, detalje uzoraka, fotografije prije i poslije zahvata te grafičke rezultate analize pigmenata fluorescencijom.
Na kraju Publikacije nalaze se Literatura i Prijevod na engleski jezik.
Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 20. 12. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 1, 2017 | Autorski osvrti, Hrvatski restauratorski zavod, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Istaknuto, Priručnici, Publikacije, Stručna literatura
Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2016.
HRZ
Za izdavača: Tajana Pleše
Urednica: Ksenija Škarić
Recenzentice: Srebrenka Bogović Zeskoski, Maja Pavela Vrančić
Prijevod teksta i objašnjenja: Jurica Matijević, Jelica Zelić
Stranica: 407
ISBN 978-953-7389-23-9
Galerija fotografija [foto: VJB]

Naslovnica publikacije ‘Tajne o bojama’. Fotografija: VJB.
Publikacija ‘Tajne o bojama. Priručnik za pripravu boja iz 15. stoljeća’ temelji se na rukopisu ‘Tajne o bojama’ pronađenom u knjižnici samostana Svetog Spasitelja u Bologni, koji je u stručnim krugovima poznat kao Bolonjski rukopis. U njemu su zapisane recepture za pripremu boja i njihovu primjenu u likovnim umjetnostima i različitim zanatima, opisane su njihove osobine te mogućnost aplikacije na različitim materijalima. Originalni rukopis sadrži 246 papirnatih listova, od kojih nisu sve stranice ispisane. Pisan je polugoticom, a nastao je u dvije faze. Naknadno dopisani recepti pisani drugačijem rukopisom i drugom tintom, u Publikaciji su označeni velikim slovom B ispred broja recepta.
Prvi dio Publikacije izravan je prijevod Priručnika u kojem se pisac obraća čitatelju u prvom licu. Poglavlje je podijeljeno na manje cjeline koje se odnose na opis sirovina potrebnih za izradu boja, opis izrade određene boje, opis materijala za aplikaciju boja, postupka bojanja te izradu podloga. Uz osnovni recept Autor donosi i varijacije u izradi određene boje i njezinih nijansi. Svaki recept je numeriran i na taj način omogućava snalaženje unutar poglavlja, ali i u naknadnoj analizi u poglavlju koje slijedi, a kojem je sadržana rasprava.
76. O pravljenju plave.
Uzmi vrlo tanke srebrne limove pa ih u jednom vrču vješto učvrsti iznad para najjačeg octa, 126 i to tako da ostane prst praznog prostora između octa i limova. Vrč dobro pokrij da ne odušuje. Stavi ga mjesec dana na toplo mjesto, kao što je gnoj ili komovina. Tada lonac otvori i ugledat ćeš na limovima plavu. Otari je i sastruži pa spomenute limove ponovo stavi u posodu kako je gore opisano. To ponavljaj dok se limovi ne istroše. Ako nemaš srebrne limobe, umjesto njih stavi mjedene i radi kako je opisano. Ali neće ispasti tako lijepa.
126 Sličan opis ovome je 53. recept. Thompson primjećuje da je postupak dobivanja plave boje izlaganjem srebrnih limova parama octa s kemijskog aspekta nejasan i sumnjiv, premda ie više puta spomenut u starim priručnicima. Thompson zato govori o ‘zagonetki srebrne plave’ (the silver-blue mystery). (…)
Primjer izrade plave boje iz publikacije ‘Tajne o bojama’, str. 66.

Tekst prijevoda dopunjen je bilješkama koje objašnjavaju pojmove i upućuju čitatelja na dorađene i proširene informacije sadržane u poglavlju ‘Tehnološki okvir’, odnosno drugom dijelu Publikacije. Radi se o autorskom poglavlju prevoditelja i priređivača ove knjige, konzervatora-restauratora Jurice Matijevića i inženjerke kemijske tehnologije dr. sc. Jelice Zelić. Na ovom mjestu znanstveno se analizira prevedeni tekst te se na temelju suvremenih znanja i suvremenom nomenklaturom pokušavaju protumačiti kemijski sastav boja i materijala te procesi opisani u Bolonjskom rukopisu. Autori koriste i citiraju brojnu literaturu s opisom eksperimenata putem kojih se pokušala dokazati ispravnost srednjovjekovnih receptura.
2. 14. 3. Zagonetka srebrne plave
U Tajnama o bojama 45. recept opisuje pripravu plave iz srebra, i to tako da se srebrni limovi izlažu parama octene kiseline. On pripada nizu srednjovjekovnih recepata koji tvrde: ako se srebro izloži parama octa ili amonijaka, nastaje najljepša od svih plavih. No ako se srebrni limovi zaista izlože djelovanjem para octa, nastaje samo srebrov acetat koji je bijele boje. Takvi recepti nisu rijetki ni u drugim srednjovjekovnim tehnološkim priručnicima. Thompson je sadržaj tih recepata nazvao ‘zagonetka srebrne plave’ (the silver-blue mystery). (…)
Primjer analize recepta (dio) iz publikacije ‘Tajne o bojama’, str. 258

Treći dio Publikacije donosi tekst izvornika ‘Segreti per colori’ prema suvremenoj transkripciji Pietra Baraldija iz 2008. godine.
Na kraju se nalaze cjeline Kazalo materijala, Stare mjere, Literatura i O autorima.
Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 20. 12. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 1, 2017 | Arheološki muzej Istre, Autorski osvrti, Časopisi, Istaknuto, Publikacije, Pula, Stručna literatura, U Hrvatskoj
Arheološki muzej Istre u Puli, Pula, 2016.
AMI
Web
Glavni i odgovorni urednik: Darko Komšo
Uredništvo: Adriana Gri Štorga, Kristina Mihovilić, Biba Teržan, Katarina Zenzerović
Recenzenti: Ana Azinović Bebek, Jasmina Beneta, Višnja Bralić, Marija Buzov, Marko Dizdar, Ivor Janković, Ivor Karavanić, Boris Kavur, Siniša Krznar, Jagoda Mardešić, Robert Matijašić, Marina Milićević-Bradač, Preston Miracle, Emil Podrug, Siniša Radović, Ivan Stevović, Maja Velicogna Novoselac, Jakov Vučić, Dario Vujević, Zrinka Znidarčić
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić, Zrinka Premužić
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 299
ISSN 0350-6320
Cijena: 70 kn

Histria Archaeologica 46/2015
Galerija fotografija [foto: VJB]
Popis članaka
Str. 5 – 24
Ivor JANKOVIĆ, Darko KOMŠO, James C. M. AHERN, Rory BECKER, Katarina GEROMETTA, Sanjin MIHELIĆ, Krunoslav ZUBČIĆ
Arheološka istraživanja u Limskom kanalu 2014. i 2015.
Lokaliteti Romualdova pećina i Abri Kontija 002, Pećina kod Rovinjskog Sela, Lim 001 i podvodni pregled Limskog kanala
Rad donosi rezultate arheoloških istraživanja provedenih tijekom 2014. i 2015. godine na četiri lokaliteta na području Limskog kanala u Istri. Istraživanja su dio projekta Hrvatske zaklade za znanost ‘Arheološka istraživanja kasnog pleistocena i ranog holocena na prostoru Limskog kanala’ (ARCHAEOLIM). Terenski rad proveden je na četiri lokaliteta: Romualdovoj pećini, Abri Kontija 002, Pećini kod Rovinjskog Sela i Lim 001. Nadalje, tijekom 2015. godine proveden je podvodni terenski pregled dijela Limskog kanala te geoarheološka uzorkovanja i geofizička mjerenja.
Str. 25 – 74
Ida KONCANI UHAČ, Maja ČUKA
Doprinos poznavanju podmorskog eneolitičkog nalazišta u uvali Zambratija
U podmorju uvale Zambratija (Umag) nalazi se potopljeno nalazište iz razdoblja ranog eneolitika, koje se pripisuje tzv. nakovanskoj kulturi. Nalazište se nalazi na dubini od -2.40 do -3.10 m, a dosad prikupljeni arheološki podaci upućuju da se najvjerojatnije radi o sojeničarskom naselju, koje je bilo smješteno u prirodnoj geološkoj depresiji. Od otvorenog mora bilo je odijeljeno prirodnim vapnenačkim hrptovima.
Str. 75 – 98
Martina BLEČIĆ KAVUR, Darko KOMŠO
Tajni grad – grad tajni
Oporovina i sustav špilja u kanjonu Lovranske Drage
Predstavljaju se arheološka istraživanja špiljskog kompleksa u kanjonu rječice Medvejica, odnosno doline Lovranske Drage, provedena tijekom 2006. godine. Rasprava se temelji na usporednoj analizi i vrednovanju rezultata prethodnih istraživanja s novoprikupljenim podacima. Bit će riječi o zabilježenih 14 špilja i abrija, u kojima je registrirana antropogena djelatnost. Najveća pozornost posvećena je istraživanju središnjeg špiljskog objekta Oporovine, gdje su istražene dvije sonde. Kronološki gledano, tijekom razdoblja kasnog neolitika i eneolitika kao sezonsko stanište korite se špiljski objekti smješteni na istočnoj strani kanjona, oko Oporovine. Na zapadnoj strani kanjona, Vrtaška peć 1 koristila se povremeno i privremeno tijekom brončanog doba, kada se život nastavio i u samoj Oporovini. Prava kulturološka metamorfoza špiljskog sustava zbiva se od kraja 4. pa do 6. stoljeća,kada se starosjedilačko romansko stanovništvo, vjerojatno iz obližnje Lauriane, ondje sklanjalo u nemirnim vremenima. Stvaranjem ‘zgrade’ velikih dimenzija u Oporovini te uređenjem drugih, manjih špiljskih objekata taj izuzetan, brižno planiran špiljski naseobinski kompleks odigrat će važnu ulogu kasnoantičkog refugija.

Str. 99 – 108
Darko KOMŠO, Ivor KARAVANIĆ, Jacqueline BALEN
Stijenska umjetnost u pripećku na plaži Povilac kod Selca – prapovijesna slikarija ili recentni falsifikat
U ovom članku objavljujemo slikarije koje se nalaze u jendom pripećku kod Selca. Ne postoje bitne sličnosti povilačkih slikarija s onima na drugim nalazištima. Najvjerojatnije su recentna tvorevina, nastala najviše prije nekoliko desetljeća. Premda su slikarije potpuno uništene atmosferilijama, njihove fotografije, čiji izbor ovdje objavljujemo, vjerno su svjedočanstvo i dokumentacija tog nalazišta.

Str. 109 – 148
Astrid Mirjana MAJKIĆ
Oslikana žbuka iz rimske vile na poluotoku Sorna kraj Poreča
U ovom članku obrađuju se ulomci oslikane žbuke iz rimske vile smještene na prevlaci poluotoka Sorna južno od Poreča. Očuvani dekor pripadao je zidnoj i stropnoj površini te otvorima. Jedini figurativni prikaz koji je skoro u potpunosti očuvan pripada stropnoj dekoraciji, a prikazuje krilatog Erota. Uglavnom su očuvani malobrojni ulomci koji pripadaju jednoj cjelini. Stropni ulomci ukrašeni su linearnim trakama koje imitiraju čipkastu borduru, vegetabilnim viticama i motivom kružnica koje se presijecaju. Zidnoj dekoraciji pripadaju ulomci s prikazom imitacije stupova na crvenoj i žutoj podlozi te imitacija mramora. Arheološki kontekst nije moguće identificirani, budući da rimska vila nije u potpunosti istražena te nema podataka o namjeni prostora kojem su navedeni ulomci pripadali.

Str. 149 – 168
Astrid Mirjana MAJKIĆ, Đeni GOBIĆ-BRAVAR
Idejna rekonstrukcija podnih, zidnih i stropnih dekoracija rimske vile na lokalitetu Sorna
U ovom ćemo se članku osvrnuti na istraživanje materijalnih ostataka podnih, zidnih i stropnih dekoracija s lokaliteta Sorna kraj Poreča, kao i na dokumentacijsko istraživanje podataka zabilježenih tijekom arheoloških iskopavanja lokaliteta. Detaljno su obrađeni ostaci oslikanih žbuka i mramornih oplata, dok su mozaične površine obrađene isključivo uvidom u dostupnu fotografsku dokumentaciju. Namjera je članka ponuditi moguću interpretaciju izgleda podnih, zidnih i stropnih dekoracija antičke vile na poluotoku Sorna bazirajući se na postojećim ulomcima, dokumentaciji i paralelama sa sličnim dekoracijama u rimskim vilama diljem carstva. Predložene su interpretacije, naravno, idejne i svakako podložne reinterpretaciji i dopuni.
Str. 169 – 194
Vendi JUKIĆ BUČA
Svjetiljke iz gornjih slojeva lokaliteta u četvrti sv. Teodora u Puli
Keramičke svjetiljke prezentirane člankom potječu iz gornjih slojeva lokaliteta u četvrti sv. Teodora u Puli, gdje je između 2005. i 2009. godine provođeno zaštitno arheološko istraživanje. Stratigrafska jedinica unutar koje su pronađene ove svjetiljke nalazi se iznad antičkog sloja, ali je poremećena naknadnim intervencijama te su se u istom sloju našle antičke i kasnoantičke svjetiljke. Ovim člankom obrađene svjetiljke mogu se tipološki odrediti kao one s volutama, s okruglim nosom, s radioničkim pečatom (Firmalampen) i kasnoantičke (‘afričke’) svjetiljke.

Str. 195 – 240
Damir DEMONJA
Elementi arhitekture franjevačkih crkava građenih do kraja 16. stoljeća u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva
Franjevačke crkve u Istri (Puli, Poreču i Pazinu) i na otocima Kvarnerskog zaljeva (Krku, Cresu, Lošinju, Rabu i Pagu), građene do kraja 16. stoljeća, arhitektonska su ostvarenja određenog arhitektonskog zadatka prema unaprijed uspostavljenim i podržavanim načelima. Ona su, pak, temeljena na prostornim i konstrukcijskim rješenjima, a njihova jasnoća proizlazi iz ekonomičnosti i osjetljivosti za detalje. Stoga usredotočenost na elemente arhitekture, koje obilježava čistoća oblikovanih detalja, pa i one malobrojnije, naglašenije plastičke ili dekorativne obrade, nije bila primjerena, nije im bila posvećivana dovoljna pozornost. Pri preciznijim datiranjima franjevačkih crkava na obrađivanom prostoru elementi arhitekture nisu uzimani u obzir u većoj mjeri, tek su u rijetkim slučajevima posebno izdvajani i tumačeni, jer su se datacije izvodile poglavito temeljem arhivskih podataka. Upravo zbog toga što su građene prema usvojenoj ideji koja se ne može dovoditi u vezu sa stilovima, u ovome članku obrađene franjevačke crkve, ali i općenito, isključuju u većoj mjeri stilske kategorije pa elementi arhitekture nisu imali onoliku važnost kao u drugim crkvama. Međutim, analiza elemenata arhitekture franjevačkih crkava u istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva omogućava stvaranje slike o njihovoj ulozi i značenju u okvuru stilsko-kronološkog razlikovanja.
U ovome radu analizirat će se elementi arhitekture: ziđe i ostaci podziđa, potpornjaci, vijenci, prozori, portali, prozorske ruže (rozete), trijumfalni lukovi, svodovi, rebra i konzole na franjevačkim crkvama građenim ado kraja 16. stoljeća u Istri (Puli, Poreču i Pazinu) i na otocima Kvarnerskog zaljeva (Krku, Cresu, Lošinju, Rabu i Pagu): crkvama sv. Franje u Puli i Poreču i crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu, crkvi sv. Franje na Krku, crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije na Košljunu, crkvi sv. Marije Magdalene u Portu (Krk), crkvi sv. Marije u Glavotoku (Krk), crkvi sv. Franje u Cresu, crkvi sv. Franje u Nerezinama (Lošinj), crkvi sv. Bernardina u Kamporu(Rab), crkvi sv. Franje u Komrčaru (Rab) i crkvi sv. Frane u Pagu. Analizom nabrojanih elemenata arhitekture pokazat će se njihova arhitektonska i stilska razrada (vrsnoća) te u kojoj mjeri su oni primjenjivi u preciznijiem datiranju franjevačkih crkava obuhvaćenih ovim radom.

Str. 241 – 270
Tatjana BRADARA, Petra RAJIĆ ŠIKANJIĆ, Zrinka PREMUŽIĆ
Kapitularna dvorana franjevačkog samostana u Puli
Arheološka i antropološka istraživanja
Kapitularna dvorana crkve i samostana sv. Franje u Puli najpoznatija je po rimskom mozaiku datiranom u 2.-3. st. poslije Krista, a pronađenom u istraživanju 1963. godine. Od 2011. do 2014. godine arheološki se istraživala cijela dvorana, osim dijela s mozaikom, koji zauzima skoro četvrtinu prostorije. Tijekom istraživanja ispod recentnog su poda pronađeni mnogobrojni ostaci pokojnika, koji su bili položeni na antičku arhitekturu.

Str. 271 – 280
Andrea SARDOZ
Bikonična posuda – kada rekonstrukcija i zašto, a na kraju i kako
U ovom se članku razlaže kada i što rekonstruirati kada za restauraciju predmeta nisu udovoljeni minimalni osnovni preduvjeti koje nalaže struka. Prilikom rada na bikoničnoj posudi provedena je konzervacija i restauracija. konzervacija je podrazumijevala dokumentaciju, analizu, čišćenje i stabilizaciju predmeta, a restauracija nadogradnju nedostajućih dijelova. Osnove restauracije keramike nalažu da se rekonstrukcija ne započinje prije prehodne konzervacije. Keramičke posude kojima nedostaje veliki dio (više od 60% cjeline) u teoriji se ne bi trebale podvrgavati restauraciji, ali konzervaciji bi trebale. U ovom slučaju posuda je rekonstruirana u dogovoru s odgovornom kustosicom, zbog jedinstvenosti ornamenta i finoće te završne obrade keramike. Sama restauracija posude predstavljala je pravi izazov zbog njenog specifičnog oblika i ornamenata. U obradi rekonstruiranog dijela restauratorica je koristila suvremene alatke, te zbog toga nije bilo jednostavno ‘imitirati’ ručni i detaljni rad prapovijesnog autora.
Str. 281 – 296
Monika PETROVIĆ, Tea ZUBIN FERRI
Sentimentalni rezovi iz 19. stoljeća
Restaurirana slika izrađena od kose na staklu
U ovom članku se daje kratki povijesni osvrt na predmete izrađene od kose, tehnike rada s organskim materijalom (kosom) te kemijska analiza veziva. Zatim se opisuje predmet i zatečeno stanje te postupci konzervatorsko-restauratorskih zahvata čišćenja, integracije, nadogradnje, konsolidacije i retuša.

Str. 297 – 299
Upute autorima
Zahvaljujem Arheološkom muzeju Istre u Puli na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 20. 12. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 13, 2016 | ArheoKalendar, Autorski osvrti, Events, Istaknuto
Arheologija.hr
Projekt: ArheoKalendar©
‘PULCI predstavlja SVIJET’
Portal Arheologija.hr i četvrtu godinu nastavlja s Projektom izdanja kalendara s motivima arheoloških nalaza, muzejskih predmeta ili lokaliteta te umjetničkim reprodukcijama.
O Kalendaru 2017.
Predstavljamo vizure arheoloških lokaliteta i starih gradskih jezgri diljem svijeta ‘po odabiru’ Mačka Pulcija, kućnog i internetskog ljubimca portala Arheologija.hr.
Sve fotografije su autorske | Sva prava rezervirana
Autori fotografija*: Berislav Buča, Kristina Dragčević Gwirtzman, Vendi Jukić Buča, Pavla Peterle Udovič, Julija Vuljanko
*abecednim redom
Oblikovanje Kalendara: Vendi Jukić Buča
Kalendar je izrađen u verziji formata A4 panorama
Kalendar
Split, 13.12.2016.
Glavni i odgovorni urednik
dr. sc. Vendi Jukić Buča

0. Mačak Pulci s mini meksičkim šeširom (sombrero charro) kao maskota ArheoKalendara© za 2017. godinu. Šeširić je originalni suvenir iz Meksika. Autori: Vendi Jukić Buča, Berislav Buča.

1. Italija, Cividale, luneta iznad portala katedrale Santa Maria Assunta. Prva crkva na ovom mjestu potječe iz razdoblja 8. stoljeća. Autor: Pavla Peterle Udovič.

2. Italija, Venecija, detalj bazilike sv. Marka iz 11. stoljeća s pozlaćenim mozaikom koji prikazuje scenu Posljednjeg suda u luneti iznad glavnog portala zapadne fasade. Prva bazilika sv. Marka potječe iz 9. stoljeća. Autor: Vendi Jukić Buča.

3. Italija, Trst, Arco di Riccardo na Piazetta Barbacan – vrata izgrađena u okviru rimskih zidina 33. godine. Ime su dobila prema vjerovanju da je kroz njih prošao engleski kralj Rikard I. Lavljeg Srca pri povratku iz Križarskih ratova. Autor: Berislav Buča.

4. Francuska, Lyon, pogled na ranokršćanski centar, koji obuhvaća dvije trobrodne crkve (Saint-Etienne i Sainte-Croix) i krstionicu, te stražnji dio današnje katedrale Saint-Jean-Baptiste de Lyon u pozadini. Autor: Vendi Jukić Buča.

5. Kina, Šangaj, Yuyuan vrtovi iz 16. stoljeća. Autor: Kristina Dragčević Gwirtzman.

6. Makedonija, Ohrid, manastir Svetog Nauma osnovan krajem 9. st. Autor: Kristina Dragčević Gwirtzman.

7. Izrael, Safed, pogled na ulice svetog grada. Prema legendi grad je osnovao Noin sin nakon Velikog potopa. Autor: Kristina Dragčević Gwirtzman.

8. Izrael, Timna, pogled na Hatorin hram u sklopa lokaliteta prapovijesnih rudnika bakra. Autor: Kristina Dračević Gwirtzman.

9. Meksiko, Xochicalco, pogled na arheološki park sa piramidalnim građevinama pretkolumbovskog grada, od kojih je najpoznatiji Hram pernate zmije. Autori: Vendi Jukić Buča, Berislav Buča.*

10. Meksiko, Ciudad de México, mala piramida unutar stanice podzemne željeznice Pino Suárez. Autori: Berislav Buča, Vendi Jukić Buča.*

11. Šri Lanka, dagoba (svetište). Autor: Julija Vuljanko.

12. Slovenija, Mengeš, crkva sv. Mihaela s kraja 13. stoljeća s krstionicom koju je slovenski arhitekt Jože Plečnik izradio po uzoru na krstionice iz razdoblja ranog kršćanstva. Prvotna crkva iz 9. ili 10. st. vjerojatno je bila drvena. Autor: Pavla Peterle Udovič.
**U pripremi je opširna reportaža o Meksiku i meksičkim arheološkim lokalitetima koje su Vendi i Berislav posjetili 2016. godine.
Prethodni ArheoKalendari©
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 7, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, U Europi
Musée des Confluences predstavlja kulturnu instituciju posvećenu tematici ljudske povezanosti i međusobnih odnosa od razdoblja prapovijesti do danas. Muzej je sagrađen 2014. godine kao remekdjelo moderne arhitekture koje u svojoj konstrukciji reflektira znanstvena i umjetnička dostignuća te izvedbene mogućnosti 21. stoljeća.

Muzej se nalazi na najjužnijem dijelu lyonskog poluotoka Presqu’île (2. arrondissement), na mjestu doticaja dviju rijeka, Rhône i Saône, krajnjoj kopnenoj točki, ali vodenom polazištu. Do Muzeja je moguće doći pješice, biciklom, automobilom, javnim nadzemnim prijevozom, podzemnom željeznicom te brodićem iz Starog Lyona. Potonja varijanta u okviru jedinstvene cijene obuhvaća turistički razgled znamenitosti na putu prema Muzeju te muzejsku ulaznicu (više na www.lyoncityboat.com).

Zgradu Muzeja projektirao je austrijski arhitektonski studio Coop Himmelb(l)au, a predstavlja impozantno zdanje sagrađeno od staklenih površina omeđenih metalnom konstrukcijom nepravilnog oblika. Građevina je postavljena samostalno na samom kraju lyonskog poluotoka i radi toga se dodatno ističe u vlastitom okolišu i potencira refleksijom u vodenoj površini rijeka koje ju okružuju. Brojni zasebni prostori namijenjeni izlaganju nalaze se na prvom i drugom katu građevine. U Muzeju se nalazi i restoran. Brasserie des Confluences okružuju vodeni bazeni, a vode ju Jean-Paul Pignol i Guy Lassausaie. Obojica su nagrađeni Milleur Ouvrier de France, dok je Guy Lassausaie chef kojemu su dodijeljene dvije Michelinove zvjezdice.

Muzej čuva zbirku prirodne znanosti, antropološku zbirku te zbirku geoznanosti iz Musée d’histoire naturelle – Guimet, zatvorenog 2007. godine. Zbirke su prezentirane stalnim izložbama kojima je cilj edukativno demonstrirati saznanja o nastanku i povijesti života interdisiplinarno povezujući brojne znanstvene discipline. Radi se o četiri izložbe poetičnih naziva.

‘Porijekla – pripovijesti Svijeta’ (Origines, les récits du monde) izložba je kojom su prezentirani nastanak života i porijeklo vrsta s naglaskom na razvoj čovjeka. Na samom početku izložbenog prostora izložene su tri realistične skulpture žena koje se na očigled razlikuju, a pripadaju vrstama (homo) floresiensis, (homo) sapiens i (homo) neandertalensis, upravo kako bi se efektno demonstirala raznovrsnost i razvoj vrsta na primjeru samog čovjeka. Izložene su kosti brojnih životinja, fosili te preparirani primjerci u vitrinama, ali i slobodno raspoređeni po prostoru. Neki od izložaka mogu se doticati. Izloženi su i moderni artefakti kako bi se demonstrirao razvoj tehnologije.

Izložbom ‘Vrste, mreža života’ (Espèces, la maille du vivant) preispituje se način na koji ljudi percipiraju svijet, kako su u njemu integrirani te na koji način pridonose njegovom mijenjanju. Posebno se analiziraju ljudska ‘animalnost’ te povezanost ljudi i životinja. Stoga je na samom početku izložena kamena egipatska sfinga, a prisutne su i brojne egipatske mumije životinja, posebice mačaka. Kao i u okviru prethodne izložbe, brojni izlošci odnose se na preparirane životinje i životinjske kosture. Izražen je antropološko-arheološki aspekt izložbe. Ističu se primjerci oružja i oruđa iz prapovijesti te glinenih pločica i kamenih ploča s utisnutim pismom.

‘Društva, kazalište ljudi’ (Sociétés, le théâtre des Hommes) izložba je posvećena fenomenu migracije ljudi koji svojim međusobnim udruživanjem stvaraju društva, kulture i civilizacije. Propituju se navedeni načini ljudskog funkcioniranja preko tri konstante – organizacije, razmjene i stvaralaštva. Scenografija kreira pripovjedački krajolik koji potiče znatiželju supostavljanjem i dijalogom s eksponatima koji proizlaze iz udaljenih kultura i razdoblja. Prezentirani su artefakti različitih civilizacija i različite datacije.

‘Životne istine, vizije zagrobnog života’ (Éternités, visions de l’au-delà) naziv je izložbe koja prezentira pogrebne običaje svojstvene različitim civilizacijama. Izloženi su artefakti korišteni prilikom izvođenja pogrebnih rituala, artefakti u kojima, i s kojima, se pokapalo te ljudski kosturni ostaci u izvornom položaju pronađeni tijekom arheoloških istraživanja. Ističe se kolekcija egipatskih mumija i figurica.

Uz četiri stalne izložbe na godišnjoj bazi Muzej organizira još četiri do šest privremenih. Prilikom našeg posjeta Muzeju na raspolaganju za razgled bile su izložbe ‘Afrički keramičari’ (Potières d’Afrique), ‘Antarktika’ (Antarctica), ‘U sobi čuda’ (Dans la chambre des merveilles) i ‘Na vašim nogama’ (À vos pieds). Svaka izložba koncipirana je drugačije prezentirajući na zanimljive i inovativne načine tematiku kojoj je posvećena.




U dizajniranju izložbi korišteni su moderni materijali i moderne tehnologije poput zasebnih projekcijskih prostora sferičnog, gotovo zatvorenog oblika, a slično su oblikovane i stolice ispred velikog projekcijskog zaslona u okviru izložbe o Antarktiku. Instalirani su brojni LCD ekrani i touchscreen-i s edukativnim filmovima za djecu i odrasle.

Izložbeni materijal prezentiran je na francuskom i engleskom jeziku. Redovita vodstva vrše se na engleskom, talijanskom, njemačkom i španjolskom jeziku, dok se uz rezervaciju mogu organizirati i vodstva na brojnim drugim jezicima.
U okviru Muzeja djeluje i restauratorsko-konzervatorska radionica, čija se djelatnost, kao i istraživačka i izložbena, kroz organizirano vodstvo prezentira posjetiteljima.
U Muzeju se nalaze i biblioteka, ikonoteka, dokumentacijska zbirka i arhiv.
Prostori Muzeja redovito su poprište brojnih znanstvenih i kutlurnih programa.
Praktične informacije http://www.museedesconfluences.fr/en/practical-information
Više o Lyonu http://www.arheologija.hr/?p=9449
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu Musée des Confluences, kojemu ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti obilaska i fotografiranja.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 7. 12. 2016.