by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 4, 2017 | Autorski osvrti, Hrvarsko arheološko društvo, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Istaknuto, Publikacije, Stručna literatura, Zbornici
Hrvatsko arheološko društvo, Lošinjski muzej, Zagreb, 2015.
HAD
Tip: zbornik
Izdavači: Hrvatsko arheološko društvo, Lošinjski muzej
Nakladničko vijeće: Sanja Ivčević, Iva Kaić, Tatjana Kolak, Ondina Krnjak, Daria Ložnjak-Dizdar
Odgovorni urednici: Zrinka Ettinger Starčić, Domagoj Tončinić
Prijevod: Assia Barić
Jezik: hrvatski, engleski, sažeci na hrvatskom, engleskom, francuskom
Stranica: 176
ISBN HAD 978-953-6335-07-7
ISBN Ministarstvo kulture 978-953-7902-124
ISSN 0351-8884
Galerija fotografija [autor: VJB]
Naslovnica zbornika ‘Istraživanja na otocima’. Fotografija: VJB.
‘Istraživanja na otocima’ (Izdanja HAD-a br. 30/2012.) zbornik je istoimenog znanstvenog skupa koji su 2012. godine u Velom Lošinju organizirali Hrvatsko arheološko društvo i Lošinjski muzej. Tijekom Skupa održano je dvadeset i jedno predavanje na temu arheoloških istraživanja provedenih na otocima, poglavito Lošinju i Cresu, te predstavljeno šest postera u okviru sekcije Novitates. U okviru Skupa održana je godišnja skupština Hrvatskog arheološkog društva, a kao prateći sadržaj Skupa organiziran je cjelodnevni stručni izlet po otocima Lošinju i Cresu, u okviru kojeg su, uz lokalne povijesne i prirodne znamenitosti, posjećeni objekti Lošinjskog muzeja – Muzejsko-galerijski prostor Kula u Velom Lošinju, Palač Fritzy u Malom Lošinju te Arheološka zbirka Osor u Osoru.
Sadržaj
9 – 18
Zrinka Ettinger Starčić, Jasminka Ćus Rukonić
‘Pregled povijesti arheoloških istraživanja na cresko-lošinjskom arhipelagu u posljednjih stotinjak godina’
Na cresko-lošinjskom arhipelagu Osor je najbolje istraženi arheološki lokalitet, jedno od najstarijih i najznačajnijih otočnih naselja. Slijede drugi arheološki lokaliteti na otoku Cresu i cijelom cresko-lošinjskom arhipelagu. Osim kompnenih sustavnih pregleda te arheoloških istraživanja, sustavno se pregledavalo i arheološki istraživalo i podmorje arhipelaga.
19 – 30
Dražen Maršić
‘Ugradbeni nadgrobni reljefi Arbe’
Među bogatom spomeničkom baštinom antičke Arbe nalazi se i nekoliko primjeraka ugradbenih nadgrobnih reljefa s portretima pokojnika. Taj tip nadgrobnog spomenika na istočnoj je obali Jadrana prvi put prepoznat upravo na temelju jednog primjerka s Raba, a u novije se vrijeme pojavila još nekoliko spomenika sličnih karakteristika. Posebice je vrijedan fragment reljefa s imenom dekuriona Tita Bebija Justa. Za razliku od nadgrobnih stela, s kojima iskazuju najviše formativnih sličnosti, ugradbeni reljefi nisu slobodno stajali u prostoru, već su bili ugrađeni u različite oblike nadgrobne arhitekture. Njihova je pojava još jedan element u sagledavanju kulturnog i društvenog profila antičke Arbe.
31 – 38
Marija Kolega, Mate Radović
‘Rezultati završne arheološke kampanje na lokalitetu Banovac u Ninu’
U nastavku istraživanja otkriveno je istočno krilo rimske stambene kuće (domus) s ostacima nekoliko prostorija i dijelovi atrija s impluvijem. U najvećoj istraženoj prostoriji otkriven je mozaički pod izrađen od crnih i bijelih tesera ukrašen geometrijskim motivima (kvadrat, pravokutnik). Ostaci mozaičkog poda u ostalom krilu kuće sačuvani su u manjim segmentima u pojedinim prostorijama in situ ili urušeni u kulturnom sloju. Uz sam istočni profil otkriven je suhozid ranosrednjovjekovne građevine, uz čiju vanjsku liniju su istraženi istovremeni grobovi. To je kontinuitet nastanjivanja i korištenja prostora potvrđen ranijim iskopavanjima na terenu.
39 – 56
Meri Zornija, Marko Menđušić
‘Ranokršćanski sakralni kompleks u uvali Tarac na Kornatu (istraživanja 2006.-2011.)
Već nekoliko godina, počevši od pripremnih radnji 2006. godine za obnovu crkvice Gospe od Tarca (sv. Marije) na Kornatu, traju radovi na ovom značajnom lokalitetu. Zamišljeni prvotno kao građevinski i konzervatorski u trajanju od godinu ili dvije, dobili sui svoj arheološko-istraživački nastavak, iniciran pronalaskom zidova ranijeg zdanja za nužnih iskopa uz vanjske i unutrašnje stijenke ziđa srednjovjekovne crkvice. Rezultat istraživanja su saznanja da je današnja sv. Marija sagrađena na temeljima ranije, ranokršćanske crkve, čiji tloris i ostavi zidova govore da je doživjela više intervencija u smislu dogradnji i preinaka određenih dijelova. Zapravo, radi se o višeslojnom lolalitetu koji pokazuje tragove naseljenosti još od liburnskih vremena, a nije isključeno, čak je i vrlo vjerojatno, da sakralnom kompleksu prethodi rimsko ladanjsko ili gospodarsko zdanje. Pretpostavke se temelje na osnovi nekoliko antičkih ulomaka, a daljnja israživanja će, koja svakako treba nastaviti, to potvrditi ili demantirati.
57 – 66
Kristina Vodička Miholjek
‘Arheološki lokalitet Poje – antička vila u Njivicama na otoku Krku’
Istraživanjima izvedenim 2006. i 2007. godini, arheološki likalitet Poje, kao i cijelo naselje Njivice dobivaju mnogo dužu povijest, koja seže, u dosad, na ovome prostoru neistražena razdoblja antike. Rezultati dobiveni preliminarnim istraživanjem antičkih objekata govore o lokalitetu ‘Poje’ kao antičkom gospodarstvu u vremenu 3. i 4. st. po. Kr. al ii u kasnijim vremenima. Pronalazak kružnog trijema vile, hipokaust, tesere i ulomci višebojnih freski dodatan su razlog za daljnje istraživanje lokaliteta jer upućuju na luksuzno urešeno gospodarstvo u 3. st., a vrlo vjerojatno i ranije.
67 – 76
Andrej Janeš, Ivica Pleština
‘Utvrda Lopar u Novom Vinodolskom – antička i srednjovjekovna utvrda: istraživanja 2011. i 2012. godine’
Služba za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda tijekom 2011. i 2012. g. provela je dvije kampanje arheoloških istraživanja utvrde Lopar u Novom Vinodolskom. Tom prilikom utvrđeni su arhitektonski ostaci preživjeli miniranje utvrde 1936. g. kao i bogati kulturni slojevi koji dokazuju korištenje utvrde od kasne antike, ranog bizantskog razdoblja i ranog srednjeg vijeka. Pronađen je brojan inventor grube keramike koju se, radiokarbonskim analizama i analogijama s materijalom s drugih sličnih nalazišta u regiji, može datirati od 4. do kraja 6. st. te je utrvrđeni horizont ranosrednjovjekovnog zaposjedanja utvrde u 9./10. st.
77 – 102
Morana Čaušević Bully, Sébastien Bully
‘Redovnitvo na Kvarnerskim otocima od 5. do 11. stoljeća: nova arheološka istraživanja lokaliteta Sveti Petar kod Ilovika i Martinšćica na Punta Krizi’
Članak u prvom dijelu donosi osnovne podatke o istraživačkom programu ‘Otočno redovništvo na Kvarneru od 5. do 11. stoljeća’. U kratkim crtama postavljena je njegova problematika te su naglašeni razlozi njegova osnutka. U drugom dijelu predstavljeni su prvi rezultati preliminarnih istraživanja dvaju ključnih lokaliteta za razumijevanje mogućeg ranog redovništva kvarnerskog otočja. Ovdje se posebice obaziremo na pitanje vrlo vjerojatne reupotrebe ranijih zdanja, odnosno lokaliteta koji su postojali i u vrijeme klasične antike. Putem kombinranih metoda arheologije zidova, sondažnih istraživanja, rekognosiranja, te izrade mikro-topografskih karata, pokušali smo razviti metodološki pristup koji bi mogao pomoći u budućoj identifikaciji potencijalnih redovničkih lokaliteta.
103 – 128
Sébastien Bully, Miljenko Jurković, Morana Čaušević Bully, Iva Marić
‘Benediktinska opatija sv. Petra u Osoru – arheološka istraživanja 2006.-2013.’
U članku se predstavljaju dosadašnju rezultati sustavnih arheoloških istraživanja samostana sv. Petra u Osoru koja se izvode u sklopu hrvatsko-francuskog znanstvenog projekta u suradnji Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu i francuskog CNRS-a, a koja imaju za cilj utvrditi kronološku sekvencu izgradnje crkve i samostana, kao i njegovo pozicioniranje u postojeću urbanu strukturu iz prethodnih razdoblja. Rezultati su predstavljeni kronološkim redom, počevši od prapovijesnog preko antičkog i kasnoantičkog razdoblja. Veći dio članka posvećen je glavnom predmetu istraživanja, crkvi i samostanu sv. Petra, poglavito najzanimljivijim rezultatima, poput otkrića mauzoleja i klaustra ili kasnoantičke faze crkve, te u venecijanski zid ugrađenih samostanskih građevina, a koji su postignuti kombinacijom različitih metoda istraživanja (detaljna analiza zida, geofizička istraživanja, arheološka iskopavanja). Ta su nova otkrića omogućila definiranje topografije samostanskog sklopa u XI. i XII. stoljeću.
129 – 140
Mario Novak
‘Zdravlje i bolest tijekom antike u Baškoj na Krku’
U članku su prikazani rezultati bioarheološke analize ljudskih koštanih ostataka pronađenih tijekom zaštitnih iskopavanja koja su proveli stručnjaci Hrvatskog restauratorskog zavoda na nalazištu Sveti Marko u Baškoj na otok Krku 2007. godine.
Ukupan analizirani uzorak sastoji se od 29 osoba: u devet paljevinskih ukopa bili su pohranjeni ostaci devet osoba, a u 17 kosturnih ukopa ostaci 20 osoba. Od projnih patoloških promjena zabilježeno je vise antemortalnih fraktura koje su najvjerojatnije nastale kao rezultat nesretnih slučajeva, pokazatelja intenzivnog mehaničkog opterećenja i teškog fizičkog rada (Schmorlovi defekti i benigni kortikalni defekti na hvatištima mišića), nespecifičnih zaraznih bolesti (periostitis), subaldultnog stresa (hipoplazija zubne cakline i cribra orbitalia) i alveodentalnih lezija. Na temelju određenih patoloških promjena na kostima u dva slučaja (ishijalni bursitis i myositis ossificans) bilo je moguće provesti djelomičnu rekonstrukciju habitualnih aktivnosti kojima su se te osobe bavile tijekom života. Analiza tafonomskih karakteristika paljevinskih ukopa snažno sugerira relativno visoku temperature gorenja pogrebnih lomača u Baškoj (iznad 600 °C) i činjenicu da nije postojao postupak parcijalnog prikupljanja kostiju ili preferiranje određenih dijelova tijela/kostura. S obzirom na paleodemografske i paleopatološke karakteristike analiziranih osoba, ali i arheološke nalaze u grobovima, može se prepostaviti da su na istraženom dijelu antičke nekropole u Baškoj na otoku Krku bili sahranjivani pripadnici nižih staleža, tj. običnog puka.
141 – 146
Zrinka Premužić, Petra Rajić Šikanjić
‘Životinje i zarazne bolesti u arheološkim populacijama’
Zarazne bolesti česta su pojava među današnjim populacijama, a njihovu raširenost moguće je pratiti kroz sva povijesna razdoblja. U najvećem broju slučajeva njihovi uzročnici su patogeni mikroorganzmi. Pojava zaraznih bolesti povezuje se, između ostaloga, i s načinom života i okolišnim čimbenicima. Jedan od načina prijenosa je sa životinja na ljude i to čestim bliskim kontaktom ili konzumacijom mesa i mliječnih proizvoda. U arheološkim populacijama potvrdu prisutnosti zaraznih bolesti nalazimo na skeletnim ostacima. Dva primjera takvih bolesti su tuberkuloza i bruceloza. Njihovo prisustvo upućuje na značajnu ulogu životinja u svakodnevnom životu prošlih zajednica.
147 – 163
Michael Doneus, Nives Doneus, Christian Briese, Geert Verhoeven
‘Airborne laser scanning and Mediterranean Enviroments’
Coastal archaeology combines research in different environments: land surface, intertidal zone and sub-aquatic area. In consequence of the use of different archaeological methods for these different physical environments, there is a border between land and underwater zones. Archaeological topographic research is mainly confined to land surfaces and intertidal zones. This is unfortunate since knowledge of offshore underwater topography is essential to understand the organization and distribution of sites on islands and coastal zones. Bridging the ‘border’ between land and water in archaeological topographic research therefore requires the development of new archaeological documentation methods.
The latest technique to combine terrestrial and underwater survey is Airborne Laser Bathymetry (ALB, which utilizes a green, water-penetrating laser and therefore can be applied for mapping surfaces under shallow water. Depending on the water clarity these systems can provide a detailed characterization of the underwater topography and even be used to prospect archaeological sites under shallow water.
The presented paper will discuss the actual available ALB hardware and possibilities and limitations to the bathymetric sensor technique using sample data sets in Croatian case study areas in the northern Adriatic Sea. Maritime archaeological prospection is being tested in this area to provide high quality topographic mapping for later research questions regarding the rise and decline of settlements due to the changes in the shipbuilding, topography and navigational routes/natural harbours, and topography and harbor organization.
165 – 176
Geert Verhoeven, Nives Doneus, Michael Doneus, Seta Štuhec
‘From pixel to mesh – accurate and straightforward 3D documentation’
Most people like 3D visualizations. Whether it is in movies, holograms or games, 3D (literally) adds an extra dimension to conventional pictures. However, 3D data and their visualizations can also have scientific archaeological benefits: they are crucial in removing relief distortions from photographs, facilitate the interpretation of an object or just support the aspiration to document archaeology as exhaustively as possible. Since archaeology is essentially a spatial discipline, the recording of the spatial data component is in most cases of the utmost importance to perform scientific archaeological research. For complex sites and precious artefacts, this can be a difficult, time-consuming and very expensive operation.
In this contribution, it is shown how a straightforward and cost-effective hard- and software combination is used to accurately document the inventory some of the cultural heritage of the Cres/Lošinj archipelago in three or four dimensions. First, standard photographs are acquired from the site or object under study. Secondly, the resulting image collection is processed with some recent advances in computer technology and so-called Structure from Motion (SfM) algorithms, which are known for their ability to reconstruct a sparse point cloud of scenes that were imaged by a series of overlapping photographs. When complemented by multy-view stereo matching algorithms, detailed 3D models can be built from such photo collections in a fully automated way. Moreover, the software packages implementing these tools are available for free or at very low-cost. Using a mixture of archaeological case studies, it will be shown that those computer vision applications produce excellent results from archaeological imagery with little effort needed. Besides serving the purpose of a pleasing 3D visualization for virtual display or publications, the 3D output additionally allows to extract accurate metric information about the archaeology under study (from single artefacts to entire landscapes).
Zahvaljujem izdavaču Hrvatskom arheološkom društvu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 3. 1. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 4, 2017 | Autorski osvrti, Hrvatsko muzejsko društvo, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Istaknuto, Publikacije, Stručna literatura, Zbornici
Hrvatsko arheološko društvo, Konzervatorski odjel u Imotskom, Zagreb, 2015.
HAD
Tip: zbornik
Izdavači: Hrvatsko arheološko društvo, Konzervatorski odjel u Imotskom
Nakladničko vijeće: Sanja Ivčević, Iva Kaić, Tatjana Kolak, Ondina Krnjak, Daria Ložnjak-Dizdar
Odgovorni urednici: Ivan Alduk, Domagoj Tončinić
Prijevod: Assia Barić
Jezik: hrvatski, sažeci na talijanskom, engleskom, latinskom
Stranica: 144
ISBN HAD 978-953-6335-08-4
ISBN Ministarstvo kulture 978-953-312-030-0
ISSN 0351-8884
Galerija fotografija [autor: VJB]
Naslovnica zbornika ‘Istraživanja u Imotskoj krajini’. Fotografija: VJB.
‘Istraživanja u Imotskoj krajini’ (Izdanja HAD-a vol. 29/2011) zbornik je istoimenog znanstvenog skupa koji su 2011. godine organizirali Hrvatsko arheološko društvo i Konzervatorski odjel u Imotskom. Tijekom Skupa održano je gotovo dvadeset predavanja tematski vezanih uz arheološka istraživanja na području Imotskog, Vrgorca, Sinjske krajine i Hercegovine te predstavljeno deset postera s uvodima u različita istraživanja. Kao prateći sadržaj Skupa otvorena je izložba ‘Arheološka istraživanja na trasi autoceste u Zabiokovlju i Plini’ u organizaciji Gradskog muzeja Makarska i privatnih arheoloških firmi, koju je pratio opširan katalog te predstavljena knjiga profesorice dr. sc. Tihomile Težak-Gregl ‘Uvod u prapovijesnu arheologiju’.
Sadržaj
9 – 26
Ivan Alduk
‘Arheološka istraživanja u Imotskoj krajini’
Tijekom 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća (ali i ranije) s područja Imotske krajine pristižu nam različite vijesti o arheološkim nalazištima, a u splitski Arheološki muzej dolaze i predmeti pronađeni na više mjesta na prostoru imotskih sela.
Prva istraživanja 1897./1898. godine na Crkvini-Bublinu u Zmijavcima vodio je fra Ivan Tonković čime je udaren temelj budućoj zbirci imotskog franjevačkog samostana, koju je u drugoj polovini 20. stoljeća fra Vjeko Vrčić uvelike proširio i obogatio.
Iako su arheološka istraživanja na ovom prostoru bila skromna i rijetka neka od njih dala su nalaze od izuzetne važnsti za lokalnu i regionalnu povijest, ali zanimljive i u europskim razmjerima. Posebno ona koja su se na pojedinim lokalitetima odvijala od 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća.
Gradnja autoceste u južnom, podbiokovskom, dijelu Imotske krajine potaknula je istraživanje većeg broja arheoloških lokaliteta što je ovaj prostor jasnije pozicioniralo na, još uvijek imaginarnoj, arheološkoj karti Hrvatske.
27 – 40
Ivo Glavaš
‘Stanica beneficijarija u Novama’
U radu se daje općeniti kritički osvrt na funkciju i položaj konzularnih beneficijarija. Temeljem brojnih nalaza beneficijarijskih zavjetnih žrtvenika, na prostoru rimskih Nova (današnje naselje Ramović južno od Imotskog) na magistralnoj cesti Akvileja-Dirahij, dokazano je postojanje stanice konzularnih beneficijarija u kojoj službuju legionari sljedećih legija: legio I Adiutrix, legio I Italica, legio X Gemina, legio XI Claudia i legio XIII Gemina, Zavjetni žrtvenici posvećeni su Jupiteru, Jupiteru i Geniju municipija, Silvanu i Fortuni Redux. Glavnina žrtvenika pronađena je u neposrednoj blizini župne crkve u Runoviću te na tom mjestu treba tražiti beneficijarijsku stanicu u Novama.
41 – 58
Iva Kaić
‘Intagliji iz zbirke Franjevačkog samostana u Imotskom’
Među različitim predmetima pohranjenima u zbirci Franjevačkog samostana u Imotskom posebno mjesto zauzimaju zavjetni darovi. U jednoj od vitrina izložena je zbirka nakita i sakralnih predmeta koji su prikupljeni kao zavjetni dar Majci Božjoj. Zbirku sačinjavaju krunice, križići, ogrlice, naušnice i prstenje. Od darovanih prstenova izdvaja se 21 primjerak s intaglijima. Svo je prstenje recentne izrade. Još je jedan intaglio umetnut u recentnu naušnicu. Sedam intaglija iz kolekcije datirano je u rimsko doba, jedan intaglio dvojbene je datacije, dok preostali pripadaju novovjekovnom razdoblju. Nažalost, o porijeklu i načinu nabave ovih predmeta nisu nam sačuvani nikakvi podaci. Možemo samo pretpostaviti da su rimskodobni intagliji, koji su sekundarno iskorišteni pri izradi recetnog nakita, nađeni na području Imotskog i okolice.
59 – 68
Zrinka Šimić-Kanaet
‘Istraživanja u Imotskoj krajini. Lokalno je univerzalno’
Nakon provedene tipološke i kronološke analize rimske keramike iz Tilurija utvrđeno je da velik broj nalaza pripada uporabnoj kuhinjskoj keramici, a izdvojeno je 35 ulomaka kuhinjske keramike (lonci) za koje možemo reći da su izrađeni unutar jednog područja pod snažnim utjecajem tradicije te pripadaju lokalnoj proizvodnji. Lokalna proizvodnja rimske keramike je nastavak proizvodnje uporabne keramike u provincijama čije prepoznavanje, analiza i kronologija pomažu u stvaranju nove ekonomske i etničke slike jednog područja.
69 – 90
Ana Pavlović
‘Reducirani numi siscijske kovnice tipa Iovi Conservatori Avgg Nn iz ostave u Trijebnju’
U članku se analiziraju reducirani numi tipa Iovi Conservatori Avgg Nn iskovani u rimskoj carskoj kovnici u Sisku (Siscia) od 312. do 313. godine. Obrađuje se njihova datacija, okolnosti i vrijeme početka njihove emisije u kovnicu te značaj koji predstavljaju u novčanim reformama tetrarhijskog perioda. Dio su velike tetrarhijske ostave brončanog rimskog novca, otrkivene 1936. godine u Trijebnju u Bosni i Hercegovini kao slučajan nalaz, a za koju se naknadnom revizijm utvrdilo da je sadržavala 11072 brončana komada, većinom numa uz nešto predreformskih antoninijana i centenionala. Od 6613 komada koji su potekli iz siscijske kovnice njih 6035 pripada tipu Iovi Conservatori Avgg Nn. Tako velika brojčana zastupljenost omogućila je analizu rada i organizacije jedne rimske carske kovnice kao što je Siscija, a koju karakterizira visoki sutpanj specijalizacije u pojedinim oficinama unutar kovnice.
91 – 102
Vinka Bubić
‘Terenski pregled lokaliteta kod Velića’
Nakon što je početkom 2011. godine Konzervatorski odjel u Splitu zaprimio dojavu o postojanju nadsvođene grobnice na lokaciji uz cestu Trilj-Livno između sela Jabuka i Velić, stručnjaci iz četiri institucije obavili su terenski pregled naznačene lokacije. Područje triljskog kraja bogato je arheološkom građom iz svih razdoblja što je i zabilježeno u literaturi. Među objavljenom građom je i istaknuti nalaz miljokaza iz Velića, datiran u 3. st. Međutim, pokazalo se da lokacija na kojoj je pronađena grobnica dosad nije spominjana u literaturi. Zbog toga je glavni cilj terenskog pregleda bio registrirati, dokumentirati i zaštiti novi lokalitet između Jabuke i Velića. Zabilježeni podaci ukazuju na postojanje ostataka bedema unutar kojih se nalaze urušeni građevinski objekti. U blizini spomenute grobnice primijećene su strukture u obliku humaka karakteristične za nadsvođene grobnice te veća građevina koja bi mogla predstavljati crkveni objekt. Iako je lokalitet prekriven gustim raslinjem, uočeni su brojni ulomci građevinske krovne opeke i keramike.
103 – 112
Ivan Alduk
‘Radionice stećaka u Imotskoj krajini’
S obzirom na veliki broj sačuvanih stećaka u Imotskoj krajini (oko 80 lokaliteta), izrazito bogatstvo reljefa, način na koji ih ‘majstori –kovači’ upotrebljavaju te pojavu pojedinih tipova stećaka danas nam se na ovom području kristalizira nekoliko ‘radionica’ i kovača koje djeluju na prostorima pojedinih sela, al i znatno šire.
113 – 126
Radoslav Dodig
‘Podrijetlo imena Imotski’
O imenu Imotski pisalo je vise autora: J. Krahe, P. Skok, A. Mayer, A. Ujević, P. Šimunović i A. Loma, ali nisu ponudili uvjerljive etimologije. Najčešće se podrijetlo tražilo u imenu putne postaje Aemate (Lamatis), spomeute u kartografskim izvorima. U članku će se raspravti o svim dosadašnjim pokušajima, uz topografske, povijesne i arheološke argumente i ponuditi prihvatljivija etimologija. Ona će se temeljiti na romanskoj osnovi mont- (brdo), kako je to već ranije naslutio D. Alerić.
127 – 138
Ivor Janković
‘Tradicionalna vs. 3D geometrijska mormometrika u bioarheologiji’
Morfometrika, ili mjerenje oblika, jedna je od osnova bioarheološke znanosti. U radu su prikazane osnovne razlike između tzv. ‘tradicionalne’ i geometrijske morfometrike, kao i teoretske te praktične razlike i mogućnosti ova dva pristupa.
139 – 143
Zrinka Premužić, Petra Rajić Šikanjić
‘Primjeri osteoporoze u arheološkim populacijama Hrvatske’
Osteoporoza je bolest koju karakterizira smanjenje gustoće kostiju zbog koje one postaju porozne te izrazito krhke i lako lomljive. Na njezin nastanak i razvitak utječe više čimbenika, među kojima je najvažniji promjena u razini hormona. Bolest je u modernim populacijama česta kod starijih osoba, osobito žena. Osteoporozu nalazimo i na skeletnim ostacima arheoloških populacija. Na skeletnom materijalu dijagnoza se postavlja ukoliko su prisutne smanjena gustoća kosti i s njom povezana fraktura. Učestalost ovog oboljenja prikazana je na tri hrvatska arheološka lokaliteta.
Zahvaljujem izdavaču Hrvatskom arheološkom društvu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 3. 1. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 3, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Monografije, Publikacije, Stručna literatura
Profil Knjiga d.o.o., Zagreb, 2016.
Web
Tip: monografija
Izdavač: Profil Knjiga d. o. o.
Za nakladnika: Daniel Žderić
Urednik: Ivana Žderić
Recenzent: dr. sc. Ivan Basić
Fotografije: Arheološki muzej u Splitu, Jasen Boko, Nikolina Uroda
Jezik: hrvatski
Stranica: 335
ISBN 978-953-313-547-2
Cijena: 99 kn
Galerija fotografija [autor: VJB]
Naslovnica publikacije Jasena Boke ‘Dioklecijan’. Fotografija: VJB.
‘Dioklecijan. Biografija kontroverznoga rimskog cara: reformator ili progonitelj kršćana?’ biografsko je djelo o rimskom caru Dioklecijanu, poznatom po izgradnji palače na istočnoj obali Jadrana, u kojoj je boravio od umirovljenja do smrti. Tijekom stoljeća, a napose nakon pada Salone, područje njegove palače intenzivno je naseljavano te je ona sama postala središte novoga grada, s uočljivim građevnim fazama od kasne antike do suvremenog doba.
Jasen Boko, autor publikacije, rođen je u Splitu. Fakultetsko obrazovanje (Dramaturgija i Svjetska književnost) stekao je u Beogradu, nakon čega živi i radi u Splitu – u Hrvatskom narodnom kazalištu (ravnatelj Drame, dramaturg) te dnevniku Slobodna Dalmacija (novinar-komentator i kazališni kritičar). Kao rezultat brojnih putovanja, autor je brojnih putopisa, a do ‘Dioklecijana’ objavio je jedanaest knjiga.
Na temelju dostupnih povijesnih informacija i preciznih datuma Autor gradi složenu biografsku pripovijest o konkretnoj povijesnoj osobi u okviru šireg vremenskog raspona i globalnih događanja. Povijesne podatke analogijama veže uz suvremenu situaciju, do kritike aktualnih događajanja u današnjem društvu. Da se povijest ponavlja, uočljivo je osobito s aspekta negativnih okolnosti kojima se nije uspjelo othrvati suvremeno društvo.
Privrženost rodnom kraju Autora usmjerava i potiče na zagovaranje i argumentiranje ideje o Dioklecijanovom porijeklu s naših prostora. Kada je u pitanju navođenje povijesnih podataka, oni su potkrijepljeni citatima izvora i suvremenih autora uključujući najnovije datume (npr. publikacija o Dioklecijanu N. Cambija iz 2016. godine). U procesu profiliranja Cara, Autor glavnom povijesnom izvoru Laktanciju, kojeg mnogi znanstvenici bezrezervno smatraju glavnim autoritetom na području pružanja informacija o Dioklecijanovom životu, zamjera pristranost i selektivnost, često argumentirajući svoj stav suprotan Laktanciju, u korist Dioklecijana.
Autor koji nije po profesiji povjesničar niti arheolog, koristi dramaturške sposobnosti i iskustvo proučavanja svjetske književnosti u interpretiranju povijesnih činjenica, ograničenih uglavnom na podatke o ratovanjima, u zanimljivu i dinamičnu biografiju, a nedostatak opisa povijesnih okolnosti na važnim mjestima postaje prostor za izražavanje osobnih Autorovih vizualizacija. Piščeva elokvencija i smisao za humor uočavaju se kontinuirano u okviru svakog poglavlja knjige, koja su duhovito naslovljena kako bi istaknula sukus rasprave, ali i aktivirala čitateljevu radoznalost i progresiju čitanja asocijacijama koje često, na prvi pogled, ne djeluju povezane ili smislene. Autor se izravno obraća čitatelju i navodi osobne zgode, stoga čitajući publikaciju, uz cara Dioklecijana upoznajemo i Autora knjige o njemu.
Način na koji je koncipirana ova biografija pridonosi razumijevanju širih povijesnih okolosti širem krugu čitatelja te predstavlja dobro ishodište i usmjerenje k detaljnijem upoznavanju određenog razdoblja svjetske, rimske te hrvatske prošlosti.
Zahvaljujem izdavaču Profil Knjiga d.o.o. na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 1. 1. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 2, 2017 | Autorski osvrti, Hrvatski restauratorski zavod, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Monografije, Publikacije, Stručna literatura
Hrvatski restauratorski zavod, Dominikanski samostan sv. Dominika u Dubrovniku, Zagreb, 2008.
HRZ
Za nakladnike: Ferdinand Meder, P. Kristijan Dragan Raić
Urednica: Višnja Bralić
Autori: Milan Pelc, Vinicije B. Lupis, Višnja Bralić, Pavao Lerotić, Mario Braun, Domagoj Mudronja
Recenzenti: Vladimir Marković, Sanja Cvetnić
Prijevod na engleski: Graham McMaster
Bibliografija: Irina Šadura, Janja Ferić Balenović
Fotografije: Vidoslav Barac, Mario Braun, Milan Drmić, Jovan Kliska, Pavao Lerotić, Vinicije B. Lupis, Nikolina Oštarijaš, Milan Pelc. Vlaho Pustić, Stefano Scarpelli
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 184
ISBN 978-953-7389-05-5
Galerija fotografija [foto: VJB]
Naslovnica publikacije ‘Restauriranje Tizianove slike iz crkve sv. Dominika u Dubrovniku’. Foto: VJB.
Monografija ‘Restauriranje Tizianove slike iz crkve sv. Dominika u Dubrovniku’ posvećena je prezentaciji procesa konzervacije i restauracije slike Tiziana Vecellija ‘Sveta Marija Magdalena sa sv. Vlahom, arkanđelom Rafaelom s Tobijom i donatorom’ koja se nalazi u crkvi sv. Dominika Dominikanskog samostana u Dubrovniku.
Da je neophodna konzervacija i restauracija slike poznatog majstora, uočili su stručni djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda 1987. godine u vrijeme pripreme izložbe ‘Hrvati – kršćanstvo – kultura’, održane u Vatikanu povodu velikog jubileja 2000 godina kršćanstva 1999. godine, dijagnostičkom rendgenskom snimkom. S radovima na slici započeli su 2001. godine stručnjaci HRZ-a za laboratorijske analize, fizikalna istraživanja nedetruktivnim metodama u suradnji s stručnjacima iz Italije, Stefanom Scarpellijem i Carlom Lallijem, pod vodstvom konzervatora-restauratora u Odjelu za štafelajno slikarstvo, dr. sc. Višnje Bralić i Pavla Lerotića, a obavljen je i niz konzultacija s brojnim specijalistima te akademikom Vladimirom Markovićem. Radovi su obuhvaćali cjelovit proces istraživanja, dokumentiranja, konzervacije i restauriranja čime su postignuti ciljevi uređenja i obnove slike – konzervatorski je konsolidirana povezanost platna kao nosioca oslikane površine s podlogom i bojom, provedeno je površinsko čišćenje i uklanjanje intervencija koje su djelomično prekrivale original, te izvršen restauratorski postupak retuširanja površine oštećene boje.
Još u fazi obnove Tizianova slika je 2004. godine prezentirana na izložbi ‘Hrvatska renesansa’ u dvorcu Ecouen pokraj Pariza, koja je po završetku prenesena u zagrebačku Galeriju Klovićevi dvori. Nakon završetka intervencija, Slika je izložena na izložbi posvećenoj prezentaciji izvršenih restauratorskih radova, koja se održala u Muzeju za umjetnost i obrrt u razdoblju od 16. siječnja do 25. veljače 2007. godine.
Monografija se sastoji od Uvodne riječi Ferdinanda Medera, tadašnjeg ravnatelja Hrvatskog restauratorskog zavoda i Uvodne riječi P. Kristijana Dragana Raiča, priora Dominikanskog samostana sv. Dominika u Dubrovniku te članaka vezanih uz prezentaciju povijesnih okolnosti iz kojih potječe Tizianova slika (M. Pelc ‘Dubrovačka slikarska kultura 16. stoljeća’, V. B. Lupis ‘Dominikanci u kulturnoj povijesti Dubrovnika i narudžba Tizianove oltarne slike’, V. Bralić ‘Tizianova Sv. Marija Magdalena sa sv. Vlahom, arkanđelom Rafaelom s Tobijom i donatorom između povijesne predaje i novih istraživanja’) i opis provedenih radova (P. Lerotić, V. Bralić ‘Stanje očuvanosti i restauratorski radovi na slici u posljednja dva stoljeća’, P. Lerotić, V. Bralić ‘Slikarska tehnika i materijali’, P. Lerotić ‘Restauratorski radovi’, M. Braun ‘Nedestruktivna istraživanja’, D. Mudronja ‘Prirodoznanstvene analize pigmenata i veziva’).
‘S uvjerenjem da je ova knjiga paradigmatski primjer monografske obrade jednog umjetničkog djela, uz svestrane analize s povijesnog, kulturološkog i prirodoslovnog aspekta, te s detaljnim prikazom konzervatorsko-restauratorskih postupaka, ona doseže najviše razine stručnog i znanstvenog pristupa ovom poslu.’
Iz Uvodne riječi, Ferdinand Meder, ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda
Monografija sadrži brojne reprodukcije u boji, detalje uzoraka, fotografije prije i poslije zahvata te grafičke rezultate analize pigmenata fluorescencijom.
Na kraju Publikacije nalaze se Literatura i Prijevod na engleski jezik.
Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 20. 12. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 1, 2017 | Autorski osvrti, Hrvatski restauratorski zavod, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Istaknuto, Priručnici, Publikacije, Stručna literatura
Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2016.
HRZ
Za izdavača: Tajana Pleše
Urednica: Ksenija Škarić
Recenzentice: Srebrenka Bogović Zeskoski, Maja Pavela Vrančić
Prijevod teksta i objašnjenja: Jurica Matijević, Jelica Zelić
Stranica: 407
ISBN 978-953-7389-23-9
Galerija fotografija [foto: VJB]
Naslovnica publikacije ‘Tajne o bojama’. Fotografija: VJB.
Publikacija ‘Tajne o bojama. Priručnik za pripravu boja iz 15. stoljeća’ temelji se na rukopisu ‘Tajne o bojama’ pronađenom u knjižnici samostana Svetog Spasitelja u Bologni, koji je u stručnim krugovima poznat kao Bolonjski rukopis. U njemu su zapisane recepture za pripremu boja i njihovu primjenu u likovnim umjetnostima i različitim zanatima, opisane su njihove osobine te mogućnost aplikacije na različitim materijalima. Originalni rukopis sadrži 246 papirnatih listova, od kojih nisu sve stranice ispisane. Pisan je polugoticom, a nastao je u dvije faze. Naknadno dopisani recepti pisani drugačijem rukopisom i drugom tintom, u Publikaciji su označeni velikim slovom B ispred broja recepta.
Prvi dio Publikacije izravan je prijevod Priručnika u kojem se pisac obraća čitatelju u prvom licu. Poglavlje je podijeljeno na manje cjeline koje se odnose na opis sirovina potrebnih za izradu boja, opis izrade određene boje, opis materijala za aplikaciju boja, postupka bojanja te izradu podloga. Uz osnovni recept Autor donosi i varijacije u izradi određene boje i njezinih nijansi. Svaki recept je numeriran i na taj način omogućava snalaženje unutar poglavlja, ali i u naknadnoj analizi u poglavlju koje slijedi, a kojem je sadržana rasprava.
76. O pravljenju plave.
Uzmi vrlo tanke srebrne limove pa ih u jednom vrču vješto učvrsti iznad para najjačeg octa, 126 i to tako da ostane prst praznog prostora između octa i limova. Vrč dobro pokrij da ne odušuje. Stavi ga mjesec dana na toplo mjesto, kao što je gnoj ili komovina. Tada lonac otvori i ugledat ćeš na limovima plavu. Otari je i sastruži pa spomenute limove ponovo stavi u posodu kako je gore opisano. To ponavljaj dok se limovi ne istroše. Ako nemaš srebrne limobe, umjesto njih stavi mjedene i radi kako je opisano. Ali neće ispasti tako lijepa.
126 Sličan opis ovome je 53. recept. Thompson primjećuje da je postupak dobivanja plave boje izlaganjem srebrnih limova parama octa s kemijskog aspekta nejasan i sumnjiv, premda ie više puta spomenut u starim priručnicima. Thompson zato govori o ‘zagonetki srebrne plave’ (the silver-blue mystery). (…)
Primjer izrade plave boje iz publikacije ‘Tajne o bojama’, str. 66.
Tekst prijevoda dopunjen je bilješkama koje objašnjavaju pojmove i upućuju čitatelja na dorađene i proširene informacije sadržane u poglavlju ‘Tehnološki okvir’, odnosno drugom dijelu Publikacije. Radi se o autorskom poglavlju prevoditelja i priređivača ove knjige, konzervatora-restauratora Jurice Matijevića i inženjerke kemijske tehnologije dr. sc. Jelice Zelić. Na ovom mjestu znanstveno se analizira prevedeni tekst te se na temelju suvremenih znanja i suvremenom nomenklaturom pokušavaju protumačiti kemijski sastav boja i materijala te procesi opisani u Bolonjskom rukopisu. Autori koriste i citiraju brojnu literaturu s opisom eksperimenata putem kojih se pokušala dokazati ispravnost srednjovjekovnih receptura.
2. 14. 3. Zagonetka srebrne plave
U Tajnama o bojama 45. recept opisuje pripravu plave iz srebra, i to tako da se srebrni limovi izlažu parama octene kiseline. On pripada nizu srednjovjekovnih recepata koji tvrde: ako se srebro izloži parama octa ili amonijaka, nastaje najljepša od svih plavih. No ako se srebrni limovi zaista izlože djelovanjem para octa, nastaje samo srebrov acetat koji je bijele boje. Takvi recepti nisu rijetki ni u drugim srednjovjekovnim tehnološkim priručnicima. Thompson je sadržaj tih recepata nazvao ‘zagonetka srebrne plave’ (the silver-blue mystery). (…)
Primjer analize recepta (dio) iz publikacije ‘Tajne o bojama’, str. 258
Treći dio Publikacije donosi tekst izvornika ‘Segreti per colori’ prema suvremenoj transkripciji Pietra Baraldija iz 2008. godine.
Na kraju se nalaze cjeline Kazalo materijala, Stare mjere, Literatura i O autorima.
Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 20. 12. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 1, 2017 | Arheološki muzej Istre, Autorski osvrti, Časopisi, Istaknuto, Publikacije, Pula, Stručna literatura, U Hrvatskoj
Arheološki muzej Istre u Puli, Pula, 2016.
AMI
Web
Glavni i odgovorni urednik: Darko Komšo
Uredništvo: Adriana Gri Štorga, Kristina Mihovilić, Biba Teržan, Katarina Zenzerović
Recenzenti: Ana Azinović Bebek, Jasmina Beneta, Višnja Bralić, Marija Buzov, Marko Dizdar, Ivor Janković, Ivor Karavanić, Boris Kavur, Siniša Krznar, Jagoda Mardešić, Robert Matijašić, Marina Milićević-Bradač, Preston Miracle, Emil Podrug, Siniša Radović, Ivan Stevović, Maja Velicogna Novoselac, Jakov Vučić, Dario Vujević, Zrinka Znidarčić
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić, Zrinka Premužić
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 299
ISSN 0350-6320
Cijena: 70 kn
Histria Archaeologica 46/2015
Galerija fotografija [foto: VJB]
Popis članaka
Str. 5 – 24
Ivor JANKOVIĆ, Darko KOMŠO, James C. M. AHERN, Rory BECKER, Katarina GEROMETTA, Sanjin MIHELIĆ, Krunoslav ZUBČIĆ
Arheološka istraživanja u Limskom kanalu 2014. i 2015.
Lokaliteti Romualdova pećina i Abri Kontija 002, Pećina kod Rovinjskog Sela, Lim 001 i podvodni pregled Limskog kanala
Rad donosi rezultate arheoloških istraživanja provedenih tijekom 2014. i 2015. godine na četiri lokaliteta na području Limskog kanala u Istri. Istraživanja su dio projekta Hrvatske zaklade za znanost ‘Arheološka istraživanja kasnog pleistocena i ranog holocena na prostoru Limskog kanala’ (ARCHAEOLIM). Terenski rad proveden je na četiri lokaliteta: Romualdovoj pećini, Abri Kontija 002, Pećini kod Rovinjskog Sela i Lim 001. Nadalje, tijekom 2015. godine proveden je podvodni terenski pregled dijela Limskog kanala te geoarheološka uzorkovanja i geofizička mjerenja.
Str. 25 – 74
Ida KONCANI UHAČ, Maja ČUKA
Doprinos poznavanju podmorskog eneolitičkog nalazišta u uvali Zambratija
U podmorju uvale Zambratija (Umag) nalazi se potopljeno nalazište iz razdoblja ranog eneolitika, koje se pripisuje tzv. nakovanskoj kulturi. Nalazište se nalazi na dubini od -2.40 do -3.10 m, a dosad prikupljeni arheološki podaci upućuju da se najvjerojatnije radi o sojeničarskom naselju, koje je bilo smješteno u prirodnoj geološkoj depresiji. Od otvorenog mora bilo je odijeljeno prirodnim vapnenačkim hrptovima.
Str. 75 – 98
Martina BLEČIĆ KAVUR, Darko KOMŠO
Tajni grad – grad tajni
Oporovina i sustav špilja u kanjonu Lovranske Drage
Predstavljaju se arheološka istraživanja špiljskog kompleksa u kanjonu rječice Medvejica, odnosno doline Lovranske Drage, provedena tijekom 2006. godine. Rasprava se temelji na usporednoj analizi i vrednovanju rezultata prethodnih istraživanja s novoprikupljenim podacima. Bit će riječi o zabilježenih 14 špilja i abrija, u kojima je registrirana antropogena djelatnost. Najveća pozornost posvećena je istraživanju središnjeg špiljskog objekta Oporovine, gdje su istražene dvije sonde. Kronološki gledano, tijekom razdoblja kasnog neolitika i eneolitika kao sezonsko stanište korite se špiljski objekti smješteni na istočnoj strani kanjona, oko Oporovine. Na zapadnoj strani kanjona, Vrtaška peć 1 koristila se povremeno i privremeno tijekom brončanog doba, kada se život nastavio i u samoj Oporovini. Prava kulturološka metamorfoza špiljskog sustava zbiva se od kraja 4. pa do 6. stoljeća,kada se starosjedilačko romansko stanovništvo, vjerojatno iz obližnje Lauriane, ondje sklanjalo u nemirnim vremenima. Stvaranjem ‘zgrade’ velikih dimenzija u Oporovini te uređenjem drugih, manjih špiljskih objekata taj izuzetan, brižno planiran špiljski naseobinski kompleks odigrat će važnu ulogu kasnoantičkog refugija.
Str. 99 – 108
Darko KOMŠO, Ivor KARAVANIĆ, Jacqueline BALEN
Stijenska umjetnost u pripećku na plaži Povilac kod Selca – prapovijesna slikarija ili recentni falsifikat
U ovom članku objavljujemo slikarije koje se nalaze u jendom pripećku kod Selca. Ne postoje bitne sličnosti povilačkih slikarija s onima na drugim nalazištima. Najvjerojatnije su recentna tvorevina, nastala najviše prije nekoliko desetljeća. Premda su slikarije potpuno uništene atmosferilijama, njihove fotografije, čiji izbor ovdje objavljujemo, vjerno su svjedočanstvo i dokumentacija tog nalazišta.
Str. 109 – 148
Astrid Mirjana MAJKIĆ
Oslikana žbuka iz rimske vile na poluotoku Sorna kraj Poreča
U ovom članku obrađuju se ulomci oslikane žbuke iz rimske vile smještene na prevlaci poluotoka Sorna južno od Poreča. Očuvani dekor pripadao je zidnoj i stropnoj površini te otvorima. Jedini figurativni prikaz koji je skoro u potpunosti očuvan pripada stropnoj dekoraciji, a prikazuje krilatog Erota. Uglavnom su očuvani malobrojni ulomci koji pripadaju jednoj cjelini. Stropni ulomci ukrašeni su linearnim trakama koje imitiraju čipkastu borduru, vegetabilnim viticama i motivom kružnica koje se presijecaju. Zidnoj dekoraciji pripadaju ulomci s prikazom imitacije stupova na crvenoj i žutoj podlozi te imitacija mramora. Arheološki kontekst nije moguće identificirani, budući da rimska vila nije u potpunosti istražena te nema podataka o namjeni prostora kojem su navedeni ulomci pripadali.
Str. 149 – 168
Astrid Mirjana MAJKIĆ, Đeni GOBIĆ-BRAVAR
Idejna rekonstrukcija podnih, zidnih i stropnih dekoracija rimske vile na lokalitetu Sorna
U ovom ćemo se članku osvrnuti na istraživanje materijalnih ostataka podnih, zidnih i stropnih dekoracija s lokaliteta Sorna kraj Poreča, kao i na dokumentacijsko istraživanje podataka zabilježenih tijekom arheoloških iskopavanja lokaliteta. Detaljno su obrađeni ostaci oslikanih žbuka i mramornih oplata, dok su mozaične površine obrađene isključivo uvidom u dostupnu fotografsku dokumentaciju. Namjera je članka ponuditi moguću interpretaciju izgleda podnih, zidnih i stropnih dekoracija antičke vile na poluotoku Sorna bazirajući se na postojećim ulomcima, dokumentaciji i paralelama sa sličnim dekoracijama u rimskim vilama diljem carstva. Predložene su interpretacije, naravno, idejne i svakako podložne reinterpretaciji i dopuni.
Str. 169 – 194
Vendi JUKIĆ BUČA
Svjetiljke iz gornjih slojeva lokaliteta u četvrti sv. Teodora u Puli
Keramičke svjetiljke prezentirane člankom potječu iz gornjih slojeva lokaliteta u četvrti sv. Teodora u Puli, gdje je između 2005. i 2009. godine provođeno zaštitno arheološko istraživanje. Stratigrafska jedinica unutar koje su pronađene ove svjetiljke nalazi se iznad antičkog sloja, ali je poremećena naknadnim intervencijama te su se u istom sloju našle antičke i kasnoantičke svjetiljke. Ovim člankom obrađene svjetiljke mogu se tipološki odrediti kao one s volutama, s okruglim nosom, s radioničkim pečatom (Firmalampen) i kasnoantičke (‘afričke’) svjetiljke.
Str. 195 – 240
Damir DEMONJA
Elementi arhitekture franjevačkih crkava građenih do kraja 16. stoljeća u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva
Franjevačke crkve u Istri (Puli, Poreču i Pazinu) i na otocima Kvarnerskog zaljeva (Krku, Cresu, Lošinju, Rabu i Pagu), građene do kraja 16. stoljeća, arhitektonska su ostvarenja određenog arhitektonskog zadatka prema unaprijed uspostavljenim i podržavanim načelima. Ona su, pak, temeljena na prostornim i konstrukcijskim rješenjima, a njihova jasnoća proizlazi iz ekonomičnosti i osjetljivosti za detalje. Stoga usredotočenost na elemente arhitekture, koje obilježava čistoća oblikovanih detalja, pa i one malobrojnije, naglašenije plastičke ili dekorativne obrade, nije bila primjerena, nije im bila posvećivana dovoljna pozornost. Pri preciznijim datiranjima franjevačkih crkava na obrađivanom prostoru elementi arhitekture nisu uzimani u obzir u većoj mjeri, tek su u rijetkim slučajevima posebno izdvajani i tumačeni, jer su se datacije izvodile poglavito temeljem arhivskih podataka. Upravo zbog toga što su građene prema usvojenoj ideji koja se ne može dovoditi u vezu sa stilovima, u ovome članku obrađene franjevačke crkve, ali i općenito, isključuju u većoj mjeri stilske kategorije pa elementi arhitekture nisu imali onoliku važnost kao u drugim crkvama. Međutim, analiza elemenata arhitekture franjevačkih crkava u istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva omogućava stvaranje slike o njihovoj ulozi i značenju u okvuru stilsko-kronološkog razlikovanja.
U ovome radu analizirat će se elementi arhitekture: ziđe i ostaci podziđa, potpornjaci, vijenci, prozori, portali, prozorske ruže (rozete), trijumfalni lukovi, svodovi, rebra i konzole na franjevačkim crkvama građenim ado kraja 16. stoljeća u Istri (Puli, Poreču i Pazinu) i na otocima Kvarnerskog zaljeva (Krku, Cresu, Lošinju, Rabu i Pagu): crkvama sv. Franje u Puli i Poreču i crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu, crkvi sv. Franje na Krku, crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije na Košljunu, crkvi sv. Marije Magdalene u Portu (Krk), crkvi sv. Marije u Glavotoku (Krk), crkvi sv. Franje u Cresu, crkvi sv. Franje u Nerezinama (Lošinj), crkvi sv. Bernardina u Kamporu(Rab), crkvi sv. Franje u Komrčaru (Rab) i crkvi sv. Frane u Pagu. Analizom nabrojanih elemenata arhitekture pokazat će se njihova arhitektonska i stilska razrada (vrsnoća) te u kojoj mjeri su oni primjenjivi u preciznijiem datiranju franjevačkih crkava obuhvaćenih ovim radom.
Str. 241 – 270
Tatjana BRADARA, Petra RAJIĆ ŠIKANJIĆ, Zrinka PREMUŽIĆ
Kapitularna dvorana franjevačkog samostana u Puli
Arheološka i antropološka istraživanja
Kapitularna dvorana crkve i samostana sv. Franje u Puli najpoznatija je po rimskom mozaiku datiranom u 2.-3. st. poslije Krista, a pronađenom u istraživanju 1963. godine. Od 2011. do 2014. godine arheološki se istraživala cijela dvorana, osim dijela s mozaikom, koji zauzima skoro četvrtinu prostorije. Tijekom istraživanja ispod recentnog su poda pronađeni mnogobrojni ostaci pokojnika, koji su bili položeni na antičku arhitekturu.
Str. 271 – 280
Andrea SARDOZ
Bikonična posuda – kada rekonstrukcija i zašto, a na kraju i kako
U ovom se članku razlaže kada i što rekonstruirati kada za restauraciju predmeta nisu udovoljeni minimalni osnovni preduvjeti koje nalaže struka. Prilikom rada na bikoničnoj posudi provedena je konzervacija i restauracija. konzervacija je podrazumijevala dokumentaciju, analizu, čišćenje i stabilizaciju predmeta, a restauracija nadogradnju nedostajućih dijelova. Osnove restauracije keramike nalažu da se rekonstrukcija ne započinje prije prehodne konzervacije. Keramičke posude kojima nedostaje veliki dio (više od 60% cjeline) u teoriji se ne bi trebale podvrgavati restauraciji, ali konzervaciji bi trebale. U ovom slučaju posuda je rekonstruirana u dogovoru s odgovornom kustosicom, zbog jedinstvenosti ornamenta i finoće te završne obrade keramike. Sama restauracija posude predstavljala je pravi izazov zbog njenog specifičnog oblika i ornamenata. U obradi rekonstruiranog dijela restauratorica je koristila suvremene alatke, te zbog toga nije bilo jednostavno ‘imitirati’ ručni i detaljni rad prapovijesnog autora.
Str. 281 – 296
Monika PETROVIĆ, Tea ZUBIN FERRI
Sentimentalni rezovi iz 19. stoljeća
Restaurirana slika izrađena od kose na staklu
U ovom članku se daje kratki povijesni osvrt na predmete izrađene od kose, tehnike rada s organskim materijalom (kosom) te kemijska analiza veziva. Zatim se opisuje predmet i zatečeno stanje te postupci konzervatorsko-restauratorskih zahvata čišćenja, integracije, nadogradnje, konsolidacije i retuša.
Str. 297 – 299
Upute autorima
Zahvaljujem Arheološkom muzeju Istre u Puli na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 20. 12. 2016.
