AMI – Arheološka istraživanja o prapovijesnim lovcima i skupljačima u Limskom zaljevu (PRESS)

Prapovijest Limskog zaljeva

Pripećak Abri kontija 002, smješten u Limskom zaljevu, prava je riznica spoznaja o dalekoj prošlosti. Na tom su nalazištu upravo završila arheološka istraživanja provedena u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost pod nazivom „Prapovijesni lovci i sakupljači u Istri i obližnjim regijama: obrasci života tijekom kasnog pleistocena (PREHISTRIA)“. Projekt PREHISTRIA je multi- i interdisciplinaran projekt koji putem različitih analiza (arheološka israživanja, radiometrijska datiranja, arheozoološke, ZooMS, litičke, geoarheološke i geofizikalne analize, analize drevne DNK i dr.) pokušava odgovoriti na pitanja o obrascima ponašanja stanovnika Istre u doba gornjeg paleolitika. Naime, u to je doba razina mora bila znatno niža, a klima hladnija, što je utjecalo na ekosustav kao i ljudske prilagodbe i kontakte s drugim tadašnjim ljudskim skupinama. Uz provođenje brojnih analiza na ranije sakupljenom materijalu, provode se i nova arheološka istraživanja, a ove je godine naglasak stavljen upravo na lokalitet Abri Kontija 002.

Tijekom istraživanja otkriveni su zanimljivi nalazi, poput ostataka tadašnjih životinja, kamenih alatki, probušenih školjki, okera i drugih pokazatelja ljudskih aktivnosti. Sakupljeni su uzorci za provođenje analiza drevne DNK i radiometrijske datacije te je čitav lokalitet snimljen laserom (LIDAR). Uz brojne spoznaje koje će pružiti rezultati spomenutih analiza, namjera je i pomoći lokalnoj zajednici da u budućnosti to važno nalazište bude na što kvalitetniji način prikazano javnosti te zaštićeno za buduće generacije. Nadalje, dio ove vrijedne arheološke baštine bit će prikazan u novom stalnom postavu Arheološkog muzeja Istre u Puli.

U projektu PREHISTRIA sudjeluju znanstvenici iz čak 5 zemalja, uključujući i ravnatelja Arheološkog muzeja Istre, Darka Komšu. U ovogodišnjim arheološkim istraživanjima sudjelovali su voditelj navedenog projekta, dr. sc Ivor Janković i doktorandica Lia Vidas (Institut za antropologiju u Zagrebu), dr. sc. James Ahern (Sveučilište u Wyomingu, SAD), dr. sc. Rory becker (Sveučilište Istočnog Oregona, SAD) i studenti antropologije i arheologije sa navedenih američkih sveučilišta.

Info:
AMI PRESS

AMI – Izložba ‘Istarski kašteli’, otvorenje u Svetim Srcima u petak (PRESS)

IZLOŽBA ISTARSKI KAŠTELI – UTVRĐENE REZIDENCIJE SREDNJOVJEKOVNOG PLEMSTVA

Izložba „Istarski kašteli – utvrđene rezidencije srednjovjekovnog plemstva“ otvara se u petak, 29.srpnja 2022., u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca u Puli u 20 sati. Izložba je dio šireg projekta afirmacije i popularizacije istarskih kaštela, unutar kojeg je otvorena momjanska Kuća kaštela, te izložba „Valvasor u Istri“ u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre.

Jedan od najprepoznatljivijih simbola europskog srednjovjekovlja zasigurno su feudalne rezidencijalne utvrde. O rasprostranjenosti ovih građevina u tom periodu slikovito svjedoči podatak da ih je samo na području Srednje Europe zabilježeno više od 40.000, a otprilike jednak broj poznat je i u Francuskoj.

Ekspanzijom društvenih modela i društvenih elita koje su poticale izgradnju utvrda, njihova pojava nije mogla zaobići ni Istru.

I danas se na brojnim položajima u unutrašnjosti istarskog poluotoka pronalaze ostaci ovih nekoć velebnih zdanja. Ni u jednom slučaju međutim nemamo primjer koji bi nam mogao dočarati kako su zaista izgledale istarske feudalne rezidencije u zenitu njihova razvitka. Neke od njih još su u funkciji, no opterećene brojnim naknadnim dogradnjama, a ostale, nagrizene zubom vremena i svedene na ruševne ostatke, izgubile su većinu svojih građevinskih elemenata. Njihova brojnost potvrđuje međutim zaključke koji se mogu iščitati iz povijesnih izvora – utvrde su kao centri moći u značajnoj mjeri obilježile nekoliko stoljeća povijesti središnjeg i sjevernog dijela istarskog poluotoka, kada su bile upravni i gospodarski centri okolnog prostora, iz kojih su njihovi vlasnici i upravitelji krojili sudbine lokalnog stanovništva i usmjeravali tijek povijesnih zbivanja.

Unatoč brojnosti i evidentnoj povijesnoj i spomeničkoj važnosti, istarske feudalne utvrde dugo su ostale neistražene i tajnovite. Brojna arheološka istraživanja provedena u zadnjih petnaestak godina u značajnoj su mjeri nadopunila prethodna saznanja i u mnogo čemu promijenila percepciju njihova razvoja, izgleda, ali i svakodnevice njihovih stanovnika. Izložba „Istarski kašteli – utvrđene rezidencije srednjovjekovnog plemstva“ priča je o njima, ispričana na temelju deset najbolje sačuvanih primjera.

Najranije istarske srednjovjekovne utvrde, castrumi, koji se spominju u povijesnim dokumentima od 9. stoljeća, bile su manja utvrđena naselja i nemaju puno dodirnih točaka s kasnijim feudalnim rezidencijama. Međutim, unatoč nedostatku povijesnih podataka, arheološka istraživanja potvrđuju gradnju prvih feudalnih rezidencija već u tim ranim stoljećima. Tako se na Turnini kod Rovinja već tijekom 9. ili najkasnije 10. stoljeća gradi prvotna stambena kula. To je za sada jedini poznati primjer takve građevine u Istri, no može se pretpostaviti kako je postojao veći broj sličnih objekata, koji će biti otkriveni nekim budućim istraživanjima.

Krajem 12. stoljeća počinju se diljem unutrašnjosti istarskog poluotoka graditi klasične feudalne utvrde. Među najranije spada ona izgrađena u Pazinu, a čiju gradnju treba povezati s periodom boravka Meinharda von Schwarzenburga, advokata porečkih biskupa i istarskog grofa (comesa), u Pazinu tijekom druge polovice 12. stoljeća. No kada se krajem 12. stoljeća u Istri pojavljuju grofovi Gorički sa svojim ministerijalima, izgradnja utvrda dobiva veliki zamah te u idućih nekoliko desetljeća većina istarskih feudalnih utvrda poprima svoje osnovne forme, s neizbježnim zidinama, kulama, palasima i crkvicama.

Najraniji poznati stanovnici istarskih utvrda u povijesnim se izvorima imenuju kao ministerijali i militi. Riječ je o pripadnicima nižeg, neslobodnog plemstva koji su za svog feudalnog gospodara obavljali vojnu službu kao osobno ovisni službenici. Zauzvrat su dobivali zemljišne posjede. Ministerijali su ih, za razliku od milita, imali pravo i dodjeljivati. Njihov neslobodni status očitovao se i u činjenici da su od svojih gospodara trebali dozvolu čak i za sklapanje braka, a gospodar je raspolagao i njihovim potomcima. Nakon smrti vlasnika posjeda njegovi su sinovi od gospodara ponovno trebali tražiti investituru u posjed koji su generacijama uživali. S vremenom je ipak položaj ministerijala ojačao pa su i ovakve investiture postale tek puka formalnost.

Većina istarskih ministerijala vezana je uz grofove Goričke. Već u prvom dokumentu, u kojem se spominju u ulozi advokata porečke crkve, 1194. godine, uz njih se nalaze njihovi ministerijali kojima je namijenjen ostanak u Istri. Ovaj dokument najstariji je dokaz o načinu na koji su, putem spomenutih ministerijala koje u pokrajinu dovode s područja svojih već postojećih posjeda, ovi grofovi u relativno kratkom vremenu uspjeli praktički zavladati većim dijelom sjeverne i središnje Istre. Među brojnim ministerijalima grofova Goričkih ili akvilejskih patrijarha koji se u tom periodu spominju, uglavnom pronalazimo članove obitelji koji su imenski pridjev preuzimali od utvrde koju su dobili u posjed, poput obitelji De Pisino, De Wachenstein, De Petrapilosa, De Mimiliano, De Castropola, De Pas…

Stanovnici istarskih utvrda, pripadnici sitnog plemstva, bili su ujedno pripadnici vojnog, odnosno viteškog staleža. Tu su zadaću obavljali za svoje seniore, prije svega grofove Goričke i akvilejske patrijarhe, a zauzvrat su dobivali zemljišne posjede koji su im bili glavni izvor prihoda kojima su mogli financirati skupu vojnu aktivnost. Razvoj vojne strategije i oružja u Europi je do 11. stoljeća rezultirao razvojem nove vojne elite – teško oklopljenih konjanika naoružanih kopljem, mačem i štitom te zaštićenih verižnom košuljom i kacigom. S protivnikom su se sukobljavali u boju na blizinu, što je zahtijevalo izvrsno obučene borce, koji su se od malih nogu pripremali za tu ulogu. Za vojnu službu bila im potrebna vrlo skupa oprema, odnosno vrhunski konji i najbolje oružje dostupno u ondašnje vrijeme.

Njihove utvrde bile su mjesta osobne sigurnosti. U vrijeme ratnih sukoba mreža različitih utvrda, kula i utvrđenih naselja predstavljala je snažan obrambeni sustav. Iako većina utvrda sama po sebi nije mogla izdržati dužu opsadu, ipak je svaka od njih braniteljima osiguravala zaklon i logističku bazu za izvođenje ofenzivnih operacija. Iz tog su razloga često i same bile mete napada.

Vijesti o sudjelovanju istarskih plemića i njihovih utvrda u srednjovjekovnim sukobima vrlo su česte.

To ne iznenađuje ako se u obzir uzme izrazita politička nestabilnost istarskog poluotoka i okolnih prostora, uzrokovana sukobima snažnih političkih čimbenika: grofova Goričkih, akvilejskih patrijarha i Mletačke Republike, a kasnije i dinastije Habsburg. Jedna od upečatljivijih epizoda, koja slikovito svjedoči o brutalnosti tadašnjih sukoba, vezana je uz sukob akvilejskih patrijarha i grofova Goričkih krajem 70-ih godina 13. stoljeća. U tom su sukobu Carstman i Heinrich Petrapilosa navodno u jednom noćnom prepadu uspjeli upasti u obližnju momjansku utvrdu i na spavanju ubiti tamošnjeg vlasnika Bianquina. Nedugo nakon toga, brat ubijenog, Conon, potpomognut vojskom goričkog grofa i Kopra, opsjeda Petrapilosu i nakon osvajanja spaljuje utvrdu, a braću Carstmana i Heinricha usmrćuje odsijecanjem glave.

Važnost srednjovjekovnog viteštva naglo slabi od druge polovice 14. stoljeća, kada u vojnoj taktici značajno mjesto počinju zauzimati plaćeničke i stalne vojske u kojima dominira pješaštvo. Teška konjica gubi na značaju pa postupno nestaje i potreba za klasičnim viteškim djelovanjem. To ipak ne znači da je istarsko plemstvo, čiji se sastav do kraja 14. stoljeća već značajno izmijenio, odustalo od vojne službe. Oni su uglavnom sudjelovali u sukobima koje su Habsburgovci vodili s Mlečanima tijekom 16. i 17. stoljeća, a brojni su dokazi i njihova sudjelovanja u protuturskim sukobima, koji su se odvijali podalje od Istre.

Autor izložbe „Istarski kašteli – utvrđene rezidencije srednjovjekovnog plemstva“ je Josip Višnjić, a autor postava Mauricio Ferlin.

Info:
AMI PRESS

AMZ – Otvorenje izložbe Arheološkog muzeja u Zagrebu ‘Arheologija i speleologija’ u Galeriji Amfiteatar Arheološkog muzeja Istre u Puli (PRESS)

U petak, 10. lipnja 2022. u 12 sati u Galeriji Amfiteatar Arheološkog muzeja Istre u Puli otvara se izložba Arheološkog muzeja u Zagrebu “Arheologija i speleologija – iz tame podzemlja do svjetla spoznaje”. Izložba ostaje otvorena do 11. rujna 2022. godine.

Izložba trojice autora Ivora Jankovića iz Centra za primijenjenu bioantropologiju Instituta za antropologiju, Dalibora Paara s Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Ivana Drnića iz Arheološkog muzeja u Zagrebu pokazuje bogatstvo građe koja potječe iz špilja i jama, različite načine korištenja speleoloških objekata kroz pretpovijesna i kasnija razdoblja i važnost kvalitetne suradnje arheologa i speleologa bez koje bi mnogi važni arheološki nalazi iz speleoloških objekta ostali nepoznati.

Podijeljena na četiri cjeline, izložba Arheologija i speleologija – iz tame podzemlja do svjetla spoznaje u prvom uvodnom dijelu posjetitelje upoznaje sa znanstvenim disciplinama, arheologijom i speleologijom i na koji način su one povezane te daje pregled i razvoj sinergije ovih disciplina od samih početaka do danas kada se koriste suvremene istraživačke tehnike i metode. Na izložbi su predstavljeni načini korištena špilja kroz povijest kao mjesta života ali i kao mjesta smrti i kulta. Pojedine ljudske zajednice koristile su špilje u svakodnevnom životu kao privremene nastambe i torove za stoku, zatim kao trajnija staništa pa čak i skloništa i male utvrde u slučajevima opasnosti. Zbog svoje tajnovitosti špilje su oduvijek predstavljale „drugačija“ mjesta, u nekim slučajevima kao posljednja počivališta mrtvih, a u drugim, predstavljajući točke u kojima se spajaju naš i podzemni svijet, kao mjesta u kojima su održavani različiti rituali koji su uključivali paljenje vatri, gozbe uz razbijanje keramičkih posuda, pa čak i prilaganje ljudskih žrtava. Posljednji dio izložbe okrenut je budućnosti i predstavlja način na koji kao zajednica moramo pristupiti očuvanju speleološki objekata kao specifičnih geoloških formacija i ekosustava kao i arheoloških ostataka u njima.

Uz izložbu izdan je katalog Arheologija i speleologija- iz tame podzemlja do svjetla spoznaje. Autori izložbe ujedno i urednici kataloga okupili su niz stručnjaka iz raznih institucija koji se bave temama iz područja speleoloških objekata kao arheoloških nalazišta i suradnjom speleologa i arheologa. Čitatelji se mogu detaljnije upoznati o staništima neandertalaca, Romualdovoj pećini, Pećini vlakno na Dugom otoku, stočarskim špiljama u Hrvatskoj, Maloj pećini u Sutini, pećini Bezdanjači kod Vrhovina, Vilinoj špilji iznad izvora Omble, Spili kod Nakovane I Bubijevoj jami te se više informirati o speleologiji i arheologiji.

Autori tekstova u katalogu: Valerija Butorac, Vlado Božić, Giovanni Boschian, Hrvoje Cvitanović, Ivan Drnić, Stašo Forenbaher, Mladen Garašić, Katarina Gerometta, Branko Jalžić, Ivor Janković, Ivor Karavanić, Darko Komšo, Mario Novak, Dalibor Paar, Domagoj Perkić, Neven Šuica, Konstantinos Prokopios Trimmis, Dario Vujević

Impresum izložbe:
Organizatori izložbe: Arheološki muzej u Zagrebu i Arheološki muzej Istre
Autori izložbe: Ivor Janković, Ivan Drnić, Dalibor Paar

Info:
AMZ PRESS

AMI – Riba kao Krist u “Prozoru u prošlost” (PRESS)

U „Prozoru u prošlost“ Arheološkog muzeja Istre, Carrarina 4, od 1. lipnja do 13. rujna 2022. godine bit će postavljena izložba „Riba: dva motiva ranokršćanske Pule“. Autor izložbe je Željko Ujčić, a javnosti će biti dostupna u srijedu od 13 sati.

Riba je jedan od najstarijih i najpoznatijih starokršćanskih motiva. Riba simbolizira Krista, ali i vjernika spašenog krštenjem. Simbolički pojam ribe (grč. ikhthys) mistični je akronim izveden iz prvih slova grčkih riječi Isus, Krist, Božji sin, Spasitelj. Motiv ribe bio je tajni znak ranokršćanske zajednice, ali i simbol u vremenima kada se vjera slobodno propovijedala.

Prikaz primorskog podneblja prikladna je tema na mozaicima bazilike sv. Marije Formoze na južnoj obali grada koji živi s pomorstvom i ribarstvom. Tako su blizina i svježina mora te simbolično značenje ribe neposredno nadahnuće kršćanskoj zajednici. Bazilika sv. Marije Formoze u Puli izgrađena je u doba Istranina Maksimijana, biskupa Ravenne (6. st.). Na raznobojnim podnim mozaicima oslikavale su se kršćanske teme, ali predstavljene kao stilizirani geometrijski motivi. More je prikazano u sjevernom brodu kao valoviti motiv nizova nasuprotnih „pelti“ (grčki štit u obliku polumjeseca). Ponavljanje valovitog motiva stvara aluziju morske površine i valovitog traga mora na pješčanim obalama.

Konzervator A. Gnirs 1902. g. donosi crtež segmenta podnog mozaika s prikazom ribe iz središnjeg broda bazilike, od čega je danas očuvan samo manji ulomak. Motiv mreže od nizova manjih lukova iz bočnoga broda bazilike može se u kontekstu ranokršćanske simbolike očitati kao ljuske na površini ribe. Ovaj geometrijski motiv zastupljen je na ranokršćanskim oltarnim konfesijama i plutejima, te prozorskim tranzenama kao u katedrali u Puli (5. st.).

Reljef ribe na ulomku kamene ploče (5. st.) pronađen je 1882. g. kod crkve sv. Franje u Puli i možda pripada oltarnoj pregradi obližnjeg hipotetičnog ranokršćanskog oratorija. Na drugoj strani ploče prikaz je križa u medaljonu što predstavlja nepobjedivi solarni aspekt Kristove božanske osobe, odnosno lovorov pobjednički vijenac koji slavi Krista.

Info:
AMI PRESS

AMI – U Puli održan međunarodni kongres podvodne arheologije (PRESS)

U PULI ODRŽAN MEĐUNARODNI KONGRES PODVODNE ARHEOLOGIJE

Dvadeset sedmo izdanje međunarodnog kongresa podvodne arheologije „In Poseidon’s Realm“ (“U Posejdonovu carstvu”) održalo se od 16. do 22. svibnja u Puli, a domaćin manifestacije koju organizira njemačka udruga DEGUWA bio je Arheološki muzej Istre. Kongres s višedecenijskom tradicijom održava se jednom godišnje, naizmjenično u Njemačkoj, i u nekoj drugoj zemlji.

Ovogodišnja tema kongresa “Pomorski krajolici” uključivala je obalne i podvodne lokalitete. Arheolozi iz desetak zemalja, kao što su Australija, Italija i Grčka, održali su više od 30 predavanja na kojima su predstavili istraživanja brodoloma iz raznih perioda i u raznim morima, drevnih luka, brodogradnje i obalnih pejzaža. Pred stručnjake je postavljen izazov stvaranja čim točnije rekonstrukcije nekadašnjeg izgleda određenog kulturnog krajolika.

Na kongresu je promovirana i monografija “Mijoka”. Knjiga autorice iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, Vesne Zmaić , bavi se arheološkim nalazištem brodoloma koji se početkom 17.stoljeća dogodio u blizini Murtera. Nalazi upućuju kako je riječ o gusarskom brodu kojim su prevozili opljačkane predmete, od kojih su mnogi najfiniji rad talijanskih i njemačkih zanatskih radionica 16. stoljeća.

Kroz izložbu “Tajne šivanih brodova antičke luke u Zatonu kod Nina” goste je provela autorica Duška Romanović iz Arheološkog muzeja u Zadru.

Arheolozi sudionici kongresa uz stručno su vodstvo razgledali Pulu i njezino povijesno naslijeđe, Rovinj, gdje su obišli Ekomuzej batana i ronili s Ronilačkim centrom Shark, a vidjeli su i arheološka nalazišta na Brijunima, te rimske vile koje se uz pomoć VR naočala mogu doživjeti na poluotoku Vižula. Upoznali su se i s jednim od najvažnijih istarskih podvodnih nalaza, prapovijesnim šivanim brodom iz uvale Zambratija.

Referati s kongresa bit će objavljeni u njemačkom zborniku za podvodnu arheologiju i kulturnu povijest “Skyllis”.

Daljnja suradnja između hrvatske i njemačke arheologije najavljena je za jesen: studenti Odjela za klasičnu arheologiju Sveučilišta u Marburgu doputovat će u Istru kako bi proučavali pomorske krajolike u priobalju. Mentorica će im biti voditeljica Odjela za podvodnu arheologiju Arheološkog muzeja Istre Ida Koncani Uhač.


Fotografiju ustupio AMI

Info:
AMI PRESS