by PRESS | May 25, 2026 | Arheološki muzej Istre, Izložbe, Muzeji, PRESS, Pula, U Hrvatskoj
Kao jedna od najznačajnijih ravničarskih nekropola željeznog doba u dolini Vardara, odnosno Povardarju, arheološko nalazište Lisičin Dol u blizini Valandova ponovno je dospjelo u središte akademske i kulturne javnosti. Ovo ključno nalazište pruža važne dokaze o demografskom širenju, materijalnom bogatstvu i visokom društvenom statusu lokalnih prapovijesnih zajednica, dok najnovija otkrića bacaju posve novo svjetlo na njihov duhovni i obredni život.
Obilježen nizovima grobova raspoređenih linearno, Lisičin Dol pripada tipu ravničarske nekropole. Tijekom razvijenog željeznog doba područje donjeg Vardara doživjelo je značajan demografski rast. To je širenje stanovništva dobro dokumentirano brojnim istraženim nekropolama diljem doline donjeg Vardara, osobito na području Valandova i Gevgelije, gdje je gotovo u cijelosti istraženo približno deset nalazišta.
Izložba Nepenthe – eliksir iz Zemlje Sunca donosi ekskluzivan uvid u jedno od najzanimljivijih otkrića u regiji: četiri bogata ženska groba datirana od kasnog 8. do ranog 7. stoljeća pr. Kr.
U središtu izložbe nalazi se nekoliko iznimno bogatih ukopa mladih žena, koji nude rijedak i fascinantan pogled na duhovni svijet željeznog doba. Posebno je dojmljiv oštar kontrast između jednostavnosti i raskoši: same grobne konstrukcije iznenađujuće su jednostavne i minimalističke, dok grobni prilozi položeni u njih pripovijedaju posve drukčiju priču. Kod svih pokojnih osoba dokumentiran je iznimno bogat repertoar osobnih predmeta i predmeta kultnog značenja. Među njima prevladavaju osebujne makedonsko-peonske bronce, koje otkrivaju istaknut društveni i duhovni status što su ga te mlade žene imale unutar svoje zajednice. Nadalje, grobni prilozi pronađeni u grobu 15 snažno upućuju na to da pokojna osoba nije bila tek obična plemkinja, nego moćna svećenica-iscjeliteljica čija je društvena uloga bila duboko povezana s misticizmom i liječenjem.
Poseban naglasak izložbe stavljen je na glasovite makedonsko-peonske bronce. „Makedonske” ili „peonske” bronce predstavljaju jedan od najdojmljivijih i autohtonih fenomena materijalne kulture središnjeg Balkana, datiran u razdoblje od 8. do 6. stoljeća pr. Kr. Ova osebujna skupina zavjetnih predmeta i nakita, ponajprije otkrivena u nekropolama duž doline Vardara, odražava visok stupanj tehnološkog napretka, ali i složenu duhovnu bit peonskih zajednica. Među njima se posebno ističu jedinstveni privjesci u obliku piksida, odnosno kapsula u obliku maka. Upravo ti predmeti otkrivaju duboku povezanost između vjerskih obreda i iscjeliteljskih praksi tijekom željeznog doba. U to je vrijeme mak, odnosno afion, služio kao važan izvor opijata, koji su se koristili za ublažavanje boli, terapijske postupke i izazivanje obrednog transa.
AMI PRESS
by PRESS | Aug 8, 2024 | Arheološki muzej Istre, Izložbe, Muzeji, PRESS, Pula, U Hrvatskoj
Na izložbi je predstavljeno 65 primjeraka rimskog zlatnog prstenja, a koje čini dio Zbirke rimskog srebrnog i zlatnog nakita iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Većina prstenja dospjela je u Muzej otkupom ili kao dar, s raznih antičkih lokaliteta (Siscia, Asseria,Viminacium, Sirmium, Burgenae i dr.) Najviše primjeraka potječe s područja nekadašnje rimske provincije Panonije, od kojih je gotovo polovica iz Siska.
Većinom se radi o slučajnim nalazima, a dospjeli su u Muzej zahvaljujući muzejskim povjerenicima. Dio nalaza pronađen je prilikom jaružanja korita rijeke Kupe, koje se provodilo u nekoliko navrata od 1900. do 1913. godine, a tek nekoliko primjeraka prstenja pronađeno je u arheološkim istraživanjima.
Oblici prstenja variraju od vrlo jednostavnih do onih bogato ukrašenih gemama, filigranom i granulacijom, a odražavaju tendencije u oblikovanju i postupne promjene u modi prisutne diljem Carstva u razdoblju od 1. do 4. stoljeća.
Prsten je Rimljanima bio više od običnog nakita, a osim svoje dekorativne namjene,
kao ukras na ruci, imao je simboličko i magijsko značenje. U antičkim izvorima spominje se pod različitim nazivima (condalium, ungulus), a najčešće kao anulus.
Ovisno o materijalu od kojeg je bio izrađen, prsten je imao i važnu ulogu u određivanju
statusa u vojnoj i civilnoj hijerarhiji. Pravo nošenja zlatnog prstena bilo je određeno i
posebnim zakonom (ius annuli aurei). Rimljani su najčešće nosili prsten na četvrtom prstu (prstenjaku), zatim na kažiprstu i naposljetku na malom prstu. Neki su oblici prstena bili iznimno veliki i masivni, sa širokim ramenima i teški za nošenje, pa postoji mišljenje da je ovakvo prstenje nošeno na palcu. Prstenje su nosili i muškarci i žene, a prikazivani su na antičkim statuama, freskama i nadgrobnim spomenicima.
Autorica izložbe je Nikolina Perok, a autorice postava Nikolina Perok i Dora Kušan Špalj. Za grafičko oblikovanje zadužen je Srećko Škrinjarić. Izložba Rimsko zlatno prstenje iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu financirana je sredstvima Ministarstva kulture i medija i Grada Zagreba.
Povodom ove izložbe, njezin domaćin Arheološki muzej Istre priredio je prigodan suvenir – repliku zlatnog prstena sa stiliziranim prikazom ribe s kraja 1. stoljeća pronađenog na Marsovom polju u Puli. Replika je izrađena od pozlaćenog srebra, a od originala se razlikuje utoliko što je obruč prstena otvoren, tako da se može prilagoditi svakom prstu. Prstenje je u Rimu osim ukrasne imalo simbolično i magijsko značenje, a riba je u rimsko doba bila simbol obilja, mudrosti, plodnosti i vječnog života. Suvenir je proizvela pulska Zlatarna David, a moguće ga je kupiti u suvenirnici Arene.
AMI PRESS
by PRESS | Aug 8, 2024 | Arheološki muzej Istre, Izložbe, Muzeji, PRESS, Pula, U Hrvatskoj
Arheološki muzej Istre poziva vas na otvorenje izložbe “S pogledom na more: Rimska vila u Valbandonu” autorica Aleksandre Mahić Sinovčić i Ide Koncani Uhač, u petak, 21. lipnja 2024. u 12 sati, u Muzejsko-galerijskom prostoru Svetih srca u Puli. Izložba će trajati do 10. studenog 2024.
Izložba prikazuje izuzetne nalaze otkrivene tijekom zaštitnog arheološkog nadzora 2022. godine na sjevernoj obali uvale Valbandon, u prvom redu kamenu dekorativnu plastiku i arhitektonske elemente koji su pripadali rimskoj vili.
Rimska vila u Valbandonu, smještena na sjevernoj i južnoj strani uvale, pripisuje se luksuznom maritimnom zdanju u kojem je život trajao od 1. stoljeća pr. Kr. do 5. stoljeća.
Posjetitelji će osim kamenih spomenika moći vidjeti i druge nalaze poput građevinskih i dekorativnih elementa, posuđa, raznolikih uporabnih predmeta te arheobotaničke nalaze koji se čuvaju u fundusu muzeja. Izložba koristi i suvremenu tehnologiju za vizualizaciju pojedinih prostorija vile, pružajući uvid u njihov izgled i atmosferu.
Unaprijed zahvaljujemo na dolasku te vas srdačno pozdravljamo.
S poštovanjem,
Arheološki muzej Istre
AMI PRESS
by PRESS | Jun 11, 2024 | Arheološki muzej Istre, Izložbe, Muzeji, PRESS, Pula, U Hrvatskoj
U Rimskom je Carstvu održavanje higijene, odnosno kupanje i odlazak u kupelji (thermae i balnea) bio važan ritual za sve slojeve društva. Bila je to neka vrsta društvene aktivnosti, a kupelji su bile i žarišna točka gradskog života. Mnogi antički pisci i pjesnici (Plaut, Plutarh, Ciceron, Plinije St. i Ml., Juvenal, Marcijal, Seneka…) donose podatke o kupeljima, ali ponajviše zanimljive anegdote koje su se odvijale
u tim građevinama. Rimske kupelji bile su mjesto za kupanje, relaksaciju, druženje, ali i mnogo više od toga. Izgrađene su u velikom broju diljem Rimskog Carstva, od Italije do istočnih provincija, od Britanije do Sjeverne Afrike. Razlikuju se privatne i javne gradnje. Bilo da su privatne ili javne, mogle su biti veoma raskošne, kao što su primjerice Trajanove, Karakaline i Dioklecijanove carske terme u Rimu te Hadrijanove
kupelji u Lepcis Magni).
Građevine su uobičajeno slijedile sličnu prostornu shemu koja je ponajprije bila vezana uz tehničke razloge povezane uz protok toplog zraka odnosno uz sustav grijanja, a to je ujedno i olakšavalo snalaženje kupača koji su ih mogli posjećivati u različitim gradovima diljem Carstva. Naime, standardan slijed prostorija bio je tepidarij – kaldarij – frigidarij, gdje je kaldarij imao najvišu temperaturu zraka i poda prostorije.
U kupelji se odlazilo s neizostavnom opremom koju su posjetitelji nosili sa sobom. Važan dio tog toaletnog pribora kod muškaraca i žena činili su aribali i strigili. Nošeni su zajedno na brončanom lančiću ili dršku ovješeni o zapešće ili pojas kupača. Aribali su mogli biti metalni ili stakleni i u njima su se čuvala razna dragocjena ulja koja su se nanosila na tijelo nakon uklanjanja odjeće u svlačionici, a prije odlaska u vježbalište.
Nakon znojenja u lakonikumu ili sudatoriumu, posjetitelj je mogao ići u
posebnu sobu (destrictarium) u kojoj je strigilom skidao, strugao nečistoće s tijela. Opetovano nanošenje ulja na tijelo je bilo uobičajeno. Dakle, osim prije vježbanja, ulje se nanosilo tijekom boravka u kupeljima te na samom kraju kada je često bilo popraćeno i masažom kao završnim ritualom kupanja. Nakon masaže tijelo se naknadno strigilom čistilo od nečistoća.
U “Prozoru u prošlost” izložena su dva aribala – staklene bočice za ulja ili mirise – te četiri brončana strugača tijela okačena na obruč, te još jedan strugač kojemu nedostaje drška.
Autorica izložbe je Aska Šopar, a dizajner postava Vjeran Juhas.
AMI PRESS
by PRESS | Jun 11, 2024 | Arheološki muzej Istre, Muzeji, Predavanja, PRESS, Pula, Stručni, Susreti, U Hrvatskoj
U petak, 14. lipnja 2024. u Galeriji C8 u 11 sati dr. Vojislav Filipović iz Arheološkog instituta u Beogradu održat će predavanje o gorućoj temi nezakonitog stjecanja, trgovine i krijumčarenja starinama na Zapadnom Balkanu, kao i o svojem dosadašnjem radu i stečenim iskustvima, te primjerima dobre prakse i postojećim problemima u različitim kontekstima.
Dr. Vojislav Filipović svoje znanstveno-istraživačke interese usmjerava uglavnom na prapovijesne studije, arheometalurgiju, eksperimentalnu arheologiju i problematiku nezakonite trgovine starinama, tj. arheološkim predmetima. Aktivno surađuje s državnim policijskim, carinskim i pravosudnim tijelima, kao i s Ministarstvom kulture Republike Srbije.
AMI PRESS
Foto: AMI PRESS.
by PRESS | May 24, 2024 | Arheološki muzej Istre, Izložbe, Muzeji, PRESS, Pula, U Hrvatskoj
Pozivamo Vas na otvorenje izložbe “Potopljeni Sikuli” u četvrtak, 9.svibnja u Galeriju C8. „Potopljeni Sikuli“ prikazuju rezultate podmorskih arheoloških istraživanja koji su provedeni u sklopu EU projekta Underwatermuse. Uz nove rezultate prezentiran je i materijal pronađen pri ranijim istraživanjima kao i materijal iz podmorja kojeg su sakupili ronioci Neven Lete i Ivica Svilan. Arheološko nalazište Resnik nalazi se pored Kaštel Štafilića, većim dijelom na prostoru današnjeg hotelskog naselja uz ušće potoka Resnik.
U izložbi je naglasak stavljen na tri glavna vremenska i kulturna razdoblja koja su pronađena u podmorju Resnika. To su ostaci neolitskog naselja, utvrđenog naselja s pristaništem iz 2. -1 st pr. Kr. te rimskog pristaništa. Glavnina nalaza koji su prezentirani na izložbi potječe iz vremena 2.-1- st. prije Krista, kada je ovdje egzistiralo naselje Sikuli. Riječ je o planski izgrađenom naselju koje je bilo snažno povezano s obližnjim Tragurijem i Issom, grčkom kolonijom koju su osnovali Sirakužani.
Dio izložbe čini virtualna rekonstrukcija sve tri faze naseljavanja Resnika koje je izradila zagrebačka tvrtka Novena d. o. o., a koje se može pogledati preko VR naočala Oculus 2 i digitalnog totema.
Autori izložbe su Anamarija Bralić, Ivanka Kamenjarin, Mate Parica, Dajana Popović-Dageta i Ivan Šuta. Za likovni postav su bili zaduženi Anamarija Bralić, Ante Jureškin, Ivanka Kamenjarin, Ivan Šuta i Dominik Žanić.
Uz izložbu je tiskan katalog, koji sadrži tekstove na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku.
[AMI PRESS]
