Putopis: LJUBLJANA ‘Tak blizu. Tak drugače.’ I dio [Piše Ada Jukić]

by Ada Jukić | Jul 17, 2013 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Putovanja, Uncategorized

Znam što bi mi rekli da kažem ‘Bila sam u Ljubljani’. Pa što? Da si bila u Parizu, još nekako, ali tko još nije bio u Parizu? Bolje neko egzotično putovanje, neki marketinški Bali, piratski Karibi… Ili Amerika, iako ni Amerika više nije … Kaliforniju smo već vidjeli na filmu.  Las Vegas, ako imaš love. New York? Još dobro zvuči, zvuči kao najveći grad na svijetu, iako više nije. Zvuči kao ‘glavni grad’ Amerike, iako to nije, a ni Empire State više nije najveći ‘Building’. A gdje sam to ja bila? Za svjetske putnike, otići u Ljubljanu, to je kao prošetati do Zrinjevca, što imaš o tome pisati! Ali ako te zanimaju samo velike stvari, čitav svijet je mali. Uostalom, nema toga što ne možeš vidjeti na Googleu. A dok ne otkrijemo neku novu planetu, možemo otkrivati ono što nam je u blizini. I Zrinjevac će dobiti svoju reportažu.  A sad, gremo v  Ljubljanu!

Ljubljana – ‘čudovit’ grad

Ljubljana je ‘čudovit’ grad. Ovaj slovenski pridjev odabrala sam iz niza epiteta kojim sam je htjela opisati, kako jednom rječju opisati Ljubljanu? Ugodan grad? Jest, ali to nije dovoljno, to je nekako slabo, konvencionalno, Ljubljana privlači više od suzdržane ugode. Utješni stereotip iz balkanske perspektive o tome kako je sve sjevernije i zapadnije (a tu je i Slovenija), hladnije i formalnije (čemu se opire otvorena priroda južnjaka), nije utemeljen. U samoprocjeni prednosti oni koji ‘manje imaju’, imaju više životnih radosti, a manje organizirani veseliji su ljudi. Ali nije tako. Ljudi na Cankarjevom nadbrežju izgledaju veselo kao oni na terasama ‘Tkalče’. Neću uspoređivati Zagreb i Ljubljanu. I jedan i drugi grad, kao uostalom, svi gradovi na svijetu, imaju jedinstvene portrete. Ali Zagreb i Ljubljana dovoljno su blizu, da ih možemo simultano do(živjeti).

Ljubljana je u isto vrijeme autohton i kozmopolitski grad po ljudskoj mjeri, u doba globalnog zatopljenja ugodno blizu slovenskih planina, voda iz pipe hladna je kao izvor, a vjetar s Tivolija prenosi  mirise zelenila  preko pruge koja obilazi grad. Ljubljana ne izaziva ono turističko ushićenje kao pred svjetskim čudima, nije to osjećaj zadivljenosti pred egipatskom piramidom ili rimskim Koloseumom. Ono što privlači u Ljubljani nisu velike mjere, već dostupne dimenzije, detalji, raznovrsnost, živost, kontrasti. I ovdje ima arhitektonskih pokušaja da se dimenzijama ili ukrasima ostavi ‘monumentalni dojam’. Ima i oštrih rezova u arhivsko urbano tkivo (vidi parking Trga Republike), ali prevladava kompozicija starog i novog, prožimanje različitog, urastanje komplementarnog. Malo je toga postavljeno da se gleda iz daljine i izdaleka zadivljuje. Ljubljana je mjesto u kojem se ugodno živi, stoga je ugodno i posjetiti Ljubljanu.

Nastavak slijedi.

U Ljubljani, Ada Jukić, 15 07 2013

>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]

Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Prvi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.

>Drugi dio

>Treći dio

>Četvrti dio

>Peti dio

>Šesti dio (konec)