Integracija vlastitih vrijednosti i utjecaja

Uz antičke temelje, pravilni raster ulica i logiku urbanih i fortifikacijskih objekata, Ljubljanu obilježava i (kasno)srednjovjekovna arhitektura mračnih uzanih katnica, ulica i prolaza, s patiniranim metalnim portalima i mahovinastim zidovima ispupčenim u embriju kontrafora. U podnožju kamenog Ljubljanskog grada, na koji se godišnje popne pola milijuna posjetilaca (!), organički su se razvile uličice i trgovi, u kojima se nižu dućani sa slasticama i začinima, designerski ateljei, obiteljski hoteli.

Kao jedna u nizu austrougarskih prijestolnica, Ljubljana je naslijedila i svoj udio u historicističkim i secesijskim pročeljima i volumenima državnih i akademskih institucija, a kao glavni grad najrazvijenije od bivših jugoslavenskih republika, kompoziciju objekata socrealističke arhitektonske estetike. I ona ih je sve zadržala, uključujući i imena ulica i trgova, bez one ‘čistke’ neposredno nasljeđenog topografskog vokabulara koji se dogodio u drugim bivšim krajevima raspadnute zemlje ‘bratstva i jedinstva’. Na kraju prestižne Prešernove ulice nalazi se Trg mladinskih delovnih brigad (tko se još sjeća pruge omladinskih radnih akcija), a ispred Cankarjevog doma je spomenik Borisu Kidriču (tko se poslije privatizacije sjeća petoljetki elektrifikacije i industrijalizacije?).

Na sajmu antikviteta nedjeljom na Hribarjevom nadbrežju, među uočljivim artiklima su portreti maršala Tita, a traženi su i drugi ostaci iz  vremena ‘Juge’, napose ploče iz tog glazbenog razdoblja. Jedna polica na četvrtoj etaži Muellera  posvećena je novim hitovima iz ‘ex Jugoslavije’, a na uličnim  štandovima nude se značke i novčanice propalih dinara :).  Slovenija, koja je najmanje pretjerivala u izražavanju odanosti Titovom kultu ličnosti, pokazala se kao najčvršće uporište vrijednosti njegovog vremena, i to ne samo na simboličkoj razini. Uspjeli su zadržati (koliko dugo) i neke ključne tekovine toga sustava, neke rezidue samosvijesti ‘delovnika’ samoupravljača, koje, povezane s demokratskom svješću EU građana, odbijaju malodušnost kao posljedicu tranzicijskog razočarenja.

Čak i klošari u Ljubljani djeluju energično više nego slomljeno, slikoviti su više nego jadni. Društveno interaktivni, a ne oslabljeni u pojedinačnim nastupima, sjede u grupama po stepeništu Franjevačke crkve na Tromostovju ili piju na klupama Kongresnog trga, kraj Emonca.  Ponašaju se kao da je neimaština njihov stil života, a ne životni poraz, a  od prolaznika traže doprinos, a ne milostinju.

Stav slobodne kritike i reakcije na uvjete života ispoljio se i u protestima koja su prošle godine u Sloveniji dovela do određenih (ne radikalnih) političkih pomaka, ali još više dala signal elitama da ne mogu donositi odluke bez ‘demos-reakcije’ . Na jednom od ‘događanja’ na Kongresnom trgu, kojemu sam nazočila kao turist, umjesto agresije, ogorčenja ili sažaljenja koje izazvaju kad su bespomoćni, demonstranti su bili kreativni u izražavanju svojih stavova, uključujući i medijski nastup, a ljudi uokolo, među kojima je bilo i roditelja s malom djecom, mirno su promatrali ‘predstavu’ i pili kavu u obližnjim cafeima. To civilizirano protestiranje nije bilo manje učinkovito, naprotiv, ali to je druga tema. Vratimo se urbanim temama :).

Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013

>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]

Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. IVi dio Ulica Stari trg. Foto: VJB.

Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. IV dio) Ulica Stari trg. Foto: VJB.

>Prvi dio

>Drugi dio

>Treći dio

>Peti dio

>Šesti dio (konec)