Mreža mogućnosti i alternativa

U jednom filmu o Orjent ekspresu koji sam gledala na televiziji, među gradovima kroz koje je taj legendarni vlak prolazio, o Ljubljani se kaže da je najmanja prijestolnica neke srednjoeuropske države, da u proljeće Ljubljanica nabuja i da šareni kišobrani oživljavaju ulično sivilo. Možda su još nešto rekli, ali u odnosu na ono što su mogli reći, kao da nisu rekli ništa.

To što Ljubljana nije velika, to joj je prednost. Sam grad, sa svojim urbanim sadržajima, dovoljno je prostran, što će ti milijunska predgrađa? Od Prešernove do Trubarjeve dvadesetak minuta hoda, od Kolodvora do Zmajevog mosta, Restljevom, pola sata. Centar možeš obići pješice ili biciklom, ovo je grad u kojem se bicikl ne samo koristi, već ima povlašteni status. Biciklističke staze crveno su uočljive i dvosmjerne, a metalna postolja za bicikle su visoka, ne moraš kleknuti da vežeš svog ekološkog ljubimca. Bicikl nije ograničen na određene kategorije populacije ili destinacije. U vrijeme večernjeg koncerta, na Trgu francuske revolucije, s bicikla silazi gospodin u fraku i ulazi u Križanke.

Ljubljana je šarmantan grad, slikovit kao mozaik, arhaičan i moderan, uređen bez pretjerivanja, tu još možeš vidjeti neku plastičnu bocu na podu (kod nas ih nema jer se otkupljuju za 50 lipa :)),  ali to djeluje kao ekspresija, a ne neodgovornost prema okružju. Ljubljana je doista ‘prijazen’ grad, kao što piše na električnom vozilu koji prevozi putnike po značajnijim lokacijama Grada i s pravom se zove  ‘Kavalir’.  ‘Brezplačno’ ili ‘vstop prost’ česti su natpisi nad ulazima u kulturne institucije ili na cjenicima javnih usluga, što, bez obzira na vrijednost uštede, predstavlja ugodno rasterećenje potrošačkom pritisku.

Ljubljana je metropola minimalnih mjera, dovoljno velik grad za ljudske potrebe, bez pretenzija da impresionira veličinom. Ne zamaraju pompozne površine ili prospekti za koje su potrebne kočije ili limuzine za obilazak. Ali prostor u kojem se kreće, nije mali. Centar Ljubljane svojim oblikom uvećava svoju površinu. Zapravo, za jedan grad ove veličine, veličina središta je maksimizirana. Otvoreni urbani dijelovi kontinuirano se nastavljaju jedan na drugi i čine jedinstveni, umreženi  prostor u kojemu se različitim putem može doći do istog  cilja.

Ako stanuješ u jednoj od višekatnica (s provedenim toplovodom!) u Prešernovoj, do Plečnikove tržnice možeš doći svaki puta drugim putem: Gregorčičevom, kraj pokrajnjeg ulaza u Ekonomsku školu i portala zgrade Vlade, presječeš  akademsku Vegovu  i Turjaškom kod Novog trga do Ljubljanice, pa lijevo do Tromostovja, s kulom Ljubljanskog grada s desne strane. Možeš Rimskom cestom pa Igriškom ili Rimskom do Križanki i Gospodske, pa do obale Ljubljanice. Ili  Erjavčevom do Parka Sveta Evrope, pa kraj izbočine rimskog bedema, gdje se dvije tisuće star beton rimske fortifikacije dodiruje s betonom zgrade Cankarjevog doma, onda produžiti do Drame Slovenskog narodnog gledališta i hotela Cubo, onda Slovenskom kraj Uršulinki do Kongresnog i Wolfove. Ili proći ostakljenim prolazom Cankarjevog doma, s klupama za predah i plakatima s najavom koncerata, do prolaza s vrtom gastronomskog Maxima  i hipermarketom Mercatora, onda izaći na Šubićevu i Slovenskom produžiti do legendarnog Slona s četiri zvjezdice i ‘shopping’ Čopovom, ravno do  srednjeg od Tri mosta, s kruništem Ljubljanskog grada ‘en face’. Tomšičevom prolaziš  kraj rimskih sarkofaga u stakleniku Lapidarija Narodnog muzeja, a Cankarjevom kraj Opere i baleta SNG-a, prelaziš Slovensku do  pješačke Nazorove, s trgovinama tekstila, voća i cafeterijama, do raspoloženih izloga Cocozebre i fontane s brončanim ribama iza apside Franjevačke crkve. Onda izduženim stepeništem uza zid Crkve, usporeno do Prešernova trga.

S druge strane Ljubljanice, između vertikale Ljubljanskog grada i Plečnikove tržnice, simetrala Štritarjeve s Turističkim informacijskim centrom i Mestnim trgom u geometrijskoj perspektivi. Na Ćirilometodskom trgu restorani za veće turističke grupe, a ravno Mestna hiša Ljubljane, u kojoj kameni Herkules ubija lava, a atriji s izložbenim postavama ostaju otvoreni  i nedjeljom. Desno Stari trg, izduljen u ulicu dućana i suncobrana, sve do Gornjega trga i Mačje steze, koja se kroz zelenilo uspinje do zidina Ljubljanskog grada.

Kao kozmopolitsko turističko odredište, Ljubljana raspolaže i određenim brojem komercijalnih i bizarnih turističkih atrakcija, kao što su skulpture razgrađenih ljudskih tjelesa na Mesarskom mostu, s ogradom na kojoj vise lokoti u sentimentalnoj simboličnoj ulozi. Ili hrpa starih tenisica obješenih na  konopcima, kao rublje, iznad uličnog prolaza uz Ljubljanicu. Sve to grupe s naprtnjačama i kamerama bilježe i fotografiraju  i sve je to za njih zanimljivo, kao i emonska žara stara dvije tisuće godina.

Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013

>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]

Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Drugi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Slovensku ulicu - pročelje Uršulinske crkve. Foto: VJB.

Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Drugi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Slovensku ulicu – pročelje Uršulinske crkve. Foto: VJB.


>Prvi dio

>Treći dio

>Četvrti dio

>Peti dio

>Šesti dio (konec)