Centar grada

Središte Ljubljane ima oblik lepeze, s ishodištem na Grajskoj plenoti Ljubljanskog grada i koncentričnim ulicama od Gornjeg do Vodnikovog trga u njegovu podnožju. Jedan krak Lepeze čini Aškerčeva i Zoisova cesta, koja prelazi Ljubljanicu do Levstikovog trga i crkve sv. Jakoba. Drugi krak čini energični potez Resljeve, od Krekova trga i Kopitarjeve, a obod ovog urbanog trokuta proteže se Bleiweisovom cestom i Tivolskom do Kolodvora na Trgu Oslobodilne fronte.

Razmaknuta Lepeza Centra obuhvaća još neke lokacije: na jugu Mirje, Barjansku cestu i dio Emonske, a s druge strane, ako skrenemo od Zmajskog mosta desnim krakom Trubarjeve, Vidovdanskom cestom (!) doći ćemo do Metelkove, kraj Tabora i Etnografskog muzeja, pa Masarykovom natrag do Železničke postaje.

U najširem rasponu Ljubljanska Lepeza obuhvaća Ilirsku ulicu i Hrvatski trg, a konačnu granicu širokog Centra čini Njegoševa cesta te potez Karlovške i Roške ceste, koje obilaze Orlov vrh.

Ali i u najkraćem kadru Centra Ljubljane može se satima hodati i fotografirati, obilaziti muzeje i izložbe, dodirivati rimske zidove i barokne fasade. Može se kušati Creme Brulee u čokoladnom ateljeu Dobnik na izlazu iz Maxi prolaza i slušati saksofon u vrtu Jazz kluba na uglu kod Moderne do Narodne galerije i odsjesti u hotelu Mrak i subotom na Pogačarjevom trgu doručkovati vrelu heljdinu pizzu pa s ekološke kmetije kupiti goriške trešnje i domači jabolčni kis. Preko puta zgrade Vlade, u bistrou ‘Bazilika’ možeš pojesti ‘božansku pitu’  i uživati u kriški malinove torte u fotelji klimatiziranog cafea Cacao, a u gostilni Lovac poslije ukusne ‘malice’ nazdraviti čašom refoška. Ako si umoran od šetnje, organiziran je prijevoz vozilima na električni pogon, sa znakovitim natpisom Kavalir. A  pod mostovima, na ulazima u podzemne garaže, pothodnicima i drugim javnim mjestima dostupni su čisti i besplatni Toilletts, ovo je grad koji uvažava fiziološke potrebe turista, a ne iskorištava ih za sitnu zaradu.

U odnosu na svoju veličinu, Centar zauzima najveći dio Ljubljane, uz sinergijski efekt svojih urbanih komponenata. Drugi gradovi možda imaju veću ukupnu površinu ‘za razgledavanje’, ali ukupni dojam fragmentiranih turističkih sastavnica nije kondenziran. ‘V ljubljanskem primeru’ sâm put do određene lokacije zanimljiv je kao odredište i otvoren za  alternative.  Nisi stiješnjen ‘prometnim konvencionalama’ kojima do cilja ideš uvijek istim putem.

U odnosu na ukupni tlocrt Grada, u obliku simetrične ‘Leptirove mašne’ u kojoj se zrakasto šire gradska i prigradska naselja, Centar Ljubljane predstavlja središnji čvor. Fascinantan efekt tog položaja su prirodni utori u urbanu strukturu i struja zraka od Rožnika i parka Tivoli, preko brda Ljubljanskog grada do Golovca. Središte je, zapravo, najuži dio Ljubljane, s najtanjim urbanim tkivom i najbliže prirodnim resursima. Mjestimice je granica Centra upravo granica Grada, linija koja ga odvaja i povezuje s prirodnim okružjem. S jedne strane Prešernova čini ključnu konturu jezgre Ljubljane, s druge strane, odvojena sve tanjim kvartovskim blokovima, pod lukom Bleiweisove, graniči sa šumom, a taj razmak najuži je na pothodniku kod Moderne galerije i Puharjeve. Dok su središta većine gradova okružena širokim i gustim urbanim sadržajima koji ga stišću kao mušicu u paukovoj mreži, Centar Ljubljane u svojem gradskom lijevku raspolaže vlastitim neposrednim izlazom u prirodu. Iz Centra možemo doslovce ‘iskoračiti’ iz Grada.

Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013

>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]

Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Peti dio) [Osvrt Ada Jukić]. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.

Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. V dio. Piše Ada Jukić. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.

>Prvi dio

>Drugi dio

>Treći dio

>Četvrti dio

>Šesti dio (konec)