by Ada Jukić | Jul 17, 2013 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Putovanja, Uncategorized
Znam što bi mi rekli da kažem ‘Bila sam u Ljubljani’. Pa što? Da si bila u Parizu, još nekako, ali tko još nije bio u Parizu? Bolje neko egzotično putovanje, neki marketinški Bali, piratski Karibi… Ili Amerika, iako ni Amerika više nije … Kaliforniju smo već vidjeli na filmu. Las Vegas, ako imaš love. New York? Još dobro zvuči, zvuči kao najveći grad na svijetu, iako više nije. Zvuči kao ‘glavni grad’ Amerike, iako to nije, a ni Empire State više nije najveći ‘Building’. A gdje sam to ja bila? Za svjetske putnike, otići u Ljubljanu, to je kao prošetati do Zrinjevca, što imaš o tome pisati! Ali ako te zanimaju samo velike stvari, čitav svijet je mali. Uostalom, nema toga što ne možeš vidjeti na Googleu. A dok ne otkrijemo neku novu planetu, možemo otkrivati ono što nam je u blizini. I Zrinjevac će dobiti svoju reportažu. A sad, gremo v Ljubljanu!
Ljubljana – ‘čudovit’ grad
Ljubljana je ‘čudovit’ grad. Ovaj slovenski pridjev odabrala sam iz niza epiteta kojim sam je htjela opisati, kako jednom rječju opisati Ljubljanu? Ugodan grad? Jest, ali to nije dovoljno, to je nekako slabo, konvencionalno, Ljubljana privlači više od suzdržane ugode. Utješni stereotip iz balkanske perspektive o tome kako je sve sjevernije i zapadnije (a tu je i Slovenija), hladnije i formalnije (čemu se opire otvorena priroda južnjaka), nije utemeljen. U samoprocjeni prednosti oni koji ‘manje imaju’, imaju više životnih radosti, a manje organizirani veseliji su ljudi. Ali nije tako. Ljudi na Cankarjevom nadbrežju izgledaju veselo kao oni na terasama ‘Tkalče’. Neću uspoređivati Zagreb i Ljubljanu. I jedan i drugi grad, kao uostalom, svi gradovi na svijetu, imaju jedinstvene portrete. Ali Zagreb i Ljubljana dovoljno su blizu, da ih možemo simultano do(živjeti).
Ljubljana je u isto vrijeme autohton i kozmopolitski grad po ljudskoj mjeri, u doba globalnog zatopljenja ugodno blizu slovenskih planina, voda iz pipe hladna je kao izvor, a vjetar s Tivolija prenosi mirise zelenila preko pruge koja obilazi grad. Ljubljana ne izaziva ono turističko ushićenje kao pred svjetskim čudima, nije to osjećaj zadivljenosti pred egipatskom piramidom ili rimskim Koloseumom. Ono što privlači u Ljubljani nisu velike mjere, već dostupne dimenzije, detalji, raznovrsnost, živost, kontrasti. I ovdje ima arhitektonskih pokušaja da se dimenzijama ili ukrasima ostavi ‘monumentalni dojam’. Ima i oštrih rezova u arhivsko urbano tkivo (vidi parking Trga Republike), ali prevladava kompozicija starog i novog, prožimanje različitog, urastanje komplementarnog. Malo je toga postavljeno da se gleda iz daljine i izdaleka zadivljuje. Ljubljana je mjesto u kojem se ugodno živi, stoga je ugodno i posjetiti Ljubljanu.
Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 15 07 2013
>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]
![Putovanja - LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Prvi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.](http://www.arheologija.hr/wp-content/uploads/2013/07/ljubljana-1-cover.jpg)
Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Prvi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.
>Drugi dio
>Treći dio
>Četvrti dio
>Peti dio
>Šesti dio (konec)
by PRESS | Jul 16, 2013 | Arheološki muzej u Zagrebu, Centar za eksperimentalnu arheologiju, Film, Inspiracija, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Institut za arheologiju, Muzeji, U Hrvatskoj, Zagreb
Ulapidariju Arheološkog muzeja u Zagrebu, u subotu 20. srpnja 2013. godine u 21h, održat će se projekcija kratkog dokumentarnog filma Eci peci peć.
Prenosimo službeno priopćenje.
U subotu, 20. 7. 2013. godine u 21h, u lapidariju Arheološkog muzeja u Zagrebu bit će održana projekcija kratkog dokumentarnog filma Eci peci peć. Film prikazuje postupak i rezultate eksperimentalnih arheoloških istraživanja provedenih u sklopu projekta Tehnološki i socijalni aspekti proizvodnje keramike brončanog doba oblikovanog u suradnji Centara za eksperimentalnu arheologiju i Instituta za arheologiju. Projekt je utemeljen na rezultatima arheološke analize materijalnih ostataka s brončanodobnog nalazišta Kurilovec-Belinščica, smještenog južno od Velike Gorice. Proveden je tijekom 2012. godine, a obuhvatio je niz eksperimenata vezanih za rekonstrukciju tehnološkog postupka izrade keramičkih posuda. Izvedeni su eksperimenti uključivali načine nabave i pripreme sirovine te tehnike oblikovanja i pečenja posuda. Kako bi i šira javnost bila upoznata s rezultatima projekta, oni su objedinjeni u filmu koji prikazuje eksperimente vezane uz tehnike izrade posuda te postupak pečenja u idealnoj rekonstrukciji horizontalne keramičarske peći. U realizaciji filma sudjelovali su arheolozi Centra za eksperimentalnu arheologiju i Instituta za arheologiju, studenti Akademije dramskih umjetnosti te mnogi volonteri.
Izvor
AMZ PRESS
AMZ – Plakat poziva na projekciju kratkog dokumentarnog dfilma ‘Eci peci peć’. Ustupio: AMZ PRESS.
by Suradnik | Jun 19, 2013 | Autorski osvrti, DVD, Istaknuto, Izložbe, Muzeji s arheološkim zbirkama, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj
OPĆI PODACI
MGZ – Interaktivni DVD izložbe ‘U službi arheologije’ [Osvrt Robert Tabula]
- MGZ
- Nakladnik: Muzej grada Zagreba
- Autorica projekta i teksta: Vesna Leiner
- Urednica: dr.sc. Maja Šojat-Bikić
- Oblikovanje omota, pozivnice i crteža: Iva Marochini
- Fotografije i ilustracije: Miljenko Gregl
- Autor interaktivnog sadržaja: dr.sc. Goran Zlodi
- Programiranje i produkcija: Link2 d.o.o., Zagreb
- Tisak i umnožavanje DVD-a: NOVENA d.o.o., Zagreb
Muzejski edukativni, interaktivni, multimedijski DVD-ROM, ‘Kad kosti progovore’ dio je pedagoško-andragoškog programa koji prati izložbu ‘U službi arheologije’ i namijenjem je višim razredima osnovne škole, srednjoškolcima, i svima koji se osjećaju dovoljno radoznalo da istraže ovaj DVD.
Metodički je podijeljen na tri razine: Prvu čine teme o kostima, zubima i prehrani s pratećim slikovnim materijalom te pitanjima i odgovorima. U durgom dijelu, Tajna groba 74 se proučava povijesno istraživanje na temelju arheoloških nalaza dok se u trećem dijelu uči o građi ljudskog tijela uz pomoć Antropološke slagalice.
Za sve one koji nisu upoznati sa stručnim nazivljem, sve je objašnjeno u pratećem pojmovniku.
Najzabavniji i najinteraktivniji dio je sama pitalica koja, nakon izloženog teksta, postavlja pitanja o onome što je pročitano, a uz točne odgovore dolaze i dodatna pojašnjena o analizama i otkrićima koja su dovela do svih tih spoznaja. Za jedan istraživački um koji je voljan istraživati, DVD predstavlja ultimativnu stepenicu do usvajanja znanja koje je prikazano na izložbi, predstavljeno u katalogu, i uklopljeno u interaktivni sadržaj. Kada se u Antropološkoj slagalici, klikom na kutiju, otvara paket ispremiješanih ljudskih kostiju, koje treba točno složiti, zaigranost i koncetracija dobivaju podjednaku šansu da ostvare konačan cilj. DVD je, kao i sami katalog, izvrsno uklopljen u veću cjelinu i nudi još jednu razinu ove inspirativne i strukturalno čvrste izložbe.
Zahvaljujem Muzeju grada Zagreba na ustupljenom primjerku.
U Zagrebu 19 6 2013
Robert Tabula
MGZ – Cover interaktivnog DVD-a izložbe ‘U službi arheologije’. Foto: VJB.
by PRESS | Jun 6, 2013 | Arheološki muzej u Zagrebu, Glazba, Inspiracija, Muzeji, U Hrvatskoj, Zagreb
U Arheološkom muzeju u Zagrebu, u četvrtak 13. lipnja 2013. u 20 sati, održat će se Koncertni ciklus Ansambla Responsorium: Rana glazba u Arheološkom.
Fiori musicali
Frescobaldijeve barokne ekstravagance
Tamara Franetović Felbinger sopran/soprano
Martina Klarić, sopran/ soprano
Darko Solter, basbariton/ basbarytone
Ana Benić, blok flaute/ recorders
Dani Bošnjak, blok flaute/ recorders
Augustin Mršić, viola da gamba
Istvan Konya, chitarrone
Mario Penzar, čembalo
Izvor
AMZ PRESS
AMZ - Koncertni ciklus Ansambla Responsorium 'Fiori musicali'. Ustupio: AMZ PRESS.
by Uredništvo | May 13, 2013 | Inspiracija, Istaknuto, Muzeji, Nagradne igre
Uredništvo portala Arheologija.hr odabralo je pobjednika nagradne igre u kojoj se dodjeljuje monografija Željka Deme ‘Ranosrednjovjekovno groblje bjelobrdske kulture: Vukovar – Lijeva Bara (X.-XI. stoljeće), a to je Drago Mejdandžić.
Pismo objavljujemo u cjelosti, a autora pozivamo da se javi Uredništvu (arheologija[@]arheologija.hr) radi dogovora o preuzimanje nagrade.
Zahvaljujemo svim sudionicima nagradne igre.
Uredništvo
Student sam arheologije na Sveučilištu u Mostaru. U petom semestru imamo kolegij Bjelobrdski kulturni kompleks koji drži Prof. dr. sc. Željko Tomičić. Knjige koje dajete za nagradu sigurno da bi mi dobro došle i ne bi samo beskorisno kupile prašinu na mojoj polici nego bi bile korisne u onom svom pravom smislu. Pridonijele bi sigurno i mom interesu prema ovom zanimljivom kolegiju i tematici.
Moje puno ime i prezime: Drago Mejdandžić
Srdačan pozdrav cijeloj ekipi koja je zaslužna za rad portala.
Svaka vam čast!
Vaš vjerni čitatelj
Drago
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Apr 7, 2013 | Autorski osvrti, Glazba, Inspiracija, Istaknuto, Kazalište, Muzeji
Opera ‘Orfej’ Claudija Monteverdija u Slovenskom narodnom gledališču uprizorena je u suradnji triju umjetničkih akademija Univerze u Ljubljani – Akademije za glazbo, Akademije za gledališče, radio, film i televiziju te Akademije za likovnu umjetnost i oblikovanje. Ova okolnost, koja omogućuje sudjelovanje profesionalaca i onih koji su na putu da to postanu, pozitivna, ali neučestala, ne podrazumijeva savršenstvo izvedbe, koje, s obzirom na mladost i iskustvo sudionika, nije potrebno očekivati. Kompletnu produkciju opere, od orkestralne izvedbe, soličkih i dionica zbora, koreografije te scenografije i kostimografije do dizajna svjetla, organizacije, grafičkog uprizorenja i promocijskih elemenata, osmislili su i ostvarili studenti navedenih akademija, uz pomoć mentorstva slovenskih i stranih profesora, te doc. Egona Mihajlovića, umjetničkog vođe i dirigenta te režisera Detlefa Soeltera.
Opera je izvedena u ljubljanskoj operi, proporcijama i veličinom usklađenom arhitektonskom prostoru, sa sjedalima postavljenim na blagoj kosini koja se spušta prema pozornici. Ovakva organizacija gledališta omogućuje iz svih pozicija nesmetan pogled na scenu, tako i s našeg novinarskog mjesta u 11. redu lijevo, u gledalištu koje ima 13 redova.
Monteverdijev ‘Orfej’ smatra se najstarijom operom na svijetu koja se i danas izvodi. Skladana je 1607. godine. Nakon Monteverdijeve smrti opera se prestala prikazivati sve do 19. stoljeća, kada se počela izvoditi u suvremenim adaptacijama. Nastala u vremenu baroka, favola in musica (bajka u glazbi) L’Orpheus nosi sva obilježja svoga vremena. Caludio Monteverdi, majstor madrigala i sakralnih djela, prvi je barokni skladatelj koji je nekadašnji intermezzo talijanske renesanse, razvio u formu klasične opere. Lajtmotiv, koji se ponavlja u instrumentalnim dijelovima između pjevanja, izrazito je melodiozan i prepoznatljiv.
Grčka mitologija, i mitologija općenito (rimska, skandinavska), česta je inspiracija za glazbena djela opernih skladatelja, a jedna od najpoznatijih priča grčke mitologije, nesretna Orfejeva sudbina, prenesena je mnogim umjetničkim djelima i interpretacijama. Orfej je, kako se najčešće smatra, bio sin tračkog kralja Eagra i muze epske poezije, Kaliope, ali postoje i izvori koji navode Apolona kao Orfejevog oca te Selenu kao majku (Apolon je bio, uz ostalo, grčki bog Sunca, a Selena Mjeseca). Nakon godina provedenih u pohodima s Agronautima Orfej se zaljubi u lijepu nimfu Euridiku koju ugrize zmija, te ona umre. Orfej odluči moliti boga podzemlja Hada da mu vrati Euridiku. Lirom, koju mu je poklonio Apolon, uspavljuje troglavog psa Kerbera, čuvara podzemlja, i Haronovom lađom stupa u podzemlje. Hadovu ženu Perzefonu toliko gane Orfejeva tuga, te zamoli muža da mu vrati Euridiku. Had pristaje pod uvjetom da se na putu prema površini Orfej ni jednom ne okrene za Euridikom koja ga je trebala slijediti. Orfej se, mučen brigom i čežnjom, ipak okrene, a Euridika biva vraćena u podzemni svijet.
Klasična tragedija nastala u antičko doba u Grčkoj, izvođena je u službi boga. Prema grčkom filozofu Aristotelu, temeljna uloga tragedije je katarza, osjećaj sažaljenja koji tragedija mora izazvati kod gledatelja. U skladu s time, u originalnom libretu Alessandra Striggia mlađeg, peti čin završava tragičkom scenom u kojoj se pobješnjele bakantice okome na Orfeja, koji ne može izbjeći njihovom bijesu (prema Ovidijevim Metamorfozama). Ovaj kraj promijenjen je na način da Apolon, kao deux ex machina, spašava Orfeja i odvodi ga na Olimp.
Opera se sastoji od pet činova (Prolog, I-V čin), s pauzom nakon trećeg. Efektni kostimi obilježavaju početak (Prolog – Glazba) i kraj (5. čin – Apolon).
Prolog započinje instrumentalnom tokatom, nakon koje Glazba (Štefica Stipančević) pjeva o sebi i uvodi u radnju protagonista – Orfeja (Klemen Torkar), koji se nalazi na sredini piramide (scenografija koja simbolizira tračku livadu, prolaz u podzemlje i Hadove poljane) ispod njene produžene krinoline.
Prvi čin zaokupljuju ples i pjesma pastira i nimfi na livadama Trakije u slavu ljubavi i vjenčanja Orfeja i Euridike (Christina Thaler).
U drugom činu Orfej zaneseno pjeva o ljubavi, a prekida ga dolazak Glasnice (Nuška Rojko) koja ga obavještava o smrti Euridike. Solo dionica Nuške Rojko najbolje je otpjevana arija u cijeloj izvedbi. Njezin mezzosopran, iako je kao i ostali sudionici studentica, zvuči profesionalno, čvrsto i stabilno, a dionica je otpjevana s neophodnim emocijama. Na kraju je, zasluženo, dobila i najveći pljesak.
Nada (još jednom Nuška Rojko) dovodi Orfeja u trećem činu u podzemni svijet. Orfej ne uspijeva nagovoriti Harona (Matija Bizjan) da ga preveze preko rijeke Stiks (uz redundantnu eksplicitnost Haronovog kostima) te ga čarobnom lirom uspava. Pozadina scene prikazuje projekciju Kerbera.
Nakon pauze uslijedio je četvrti čin u kojem Perzefona (Ana Grasselli) moli Plutona/Hada (Darko Vidic) da vrati Euridiki život. Njezin povratak simboliziran je projekcijom krupnog kadra očiju uprtih u nebo, te izgorenim truplom nakon Orfejevog okreta. Podzemni svijet uprizoren je scenografskom i kostimografskom disonancijom – scenografija podsjeća na dizajn interijera kineskih restorana, dominantne zelene, žute i crvene boje, a ‘dronjci’ kojima su obučeni zombiji, odudaraju od futuristično-apokaliptičnih kostima Hada i Perzefone.
U petom činu, na Orfejeve žalopojke, pojavi se Apolon (Matija Bizjan) u odlično dizajniranom zlatnom kostimu Sunca i povede ga u nebo.
Zbog svoje melodioznosti, naoko nježnih i blagih arija, mogućnosti vizualizacije i poetičnosti priče, shvatljivo je zašto je Orfej izabran od strane mladih ljudi kao opera vrijedna truda uprizorenja, ali ne treba podcijeniti njezinu zahtjevnost čija izvedba podrazumijeva veliki angažman i trud u cilju perfektne artikulacije, što nije jednostavan zadatak ni priznatim profesionalcima.
Opera je titlovana prijevodom na slovenski i engleski jezik.
Uprizorena je u Ptuju, Mariboru, Ljubljani te na gostovanju u Veneciji, u Basilici Frari.
Vendi Jukić Buča
u Ljubljani, 07. 04. 2013.
Scena iz opere 'Orfej' (Basilica Frari, Venezia). Foto: SNG Opera in balet Ljubljana/Darja Štravs Tisu.
