by Uredništvo | Aug 2, 2013 | Inspiracija, Istaknuto, Muzeji, Nagradne igre
OPĆI PODACI
Uredništvo portala
Arheologija.hr, u dogovoru s gospodinom
Nikšom Vujnovićem koji osobno sponzorira nagrade, odlučilo je dodijetiti svim sudionicima Nagradne igre br. 3 primjerak
‘Kratkog vodiča kroz povijest općine Sućuraj’ autora Nikše Vujnovića, na hrvatskom jeziku.
Dobitnici su:
Emica Radman (00:00:37)
Kristina Babić (00:02:30)
Ivan Barbarić (00:03:06)
Mario Grubić (06:05:48)
Marin Buovac (12:16:26)
Zahvaljujemo gospodinu Vujnoviću i čestitamo dobitnicima, kojima će nagrade biti poslane poštom.Više o Vodiču pročitajte na >
linku.
Vodiči se mogu nabaviti u Sućurju, Bogomolju i Hvaru, te direktno od autora na mail niksavujnovic[@]net.hr. Cijena je 25 kuna.
Uredništvo
by Ada Jukić | Jul 30, 2013 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Putovanja
Centar grada
Središte Ljubljane ima oblik lepeze, s ishodištem na Grajskoj plenoti Ljubljanskog grada i koncentričnim ulicama od Gornjeg do Vodnikovog trga u njegovu podnožju. Jedan krak Lepeze čini Aškerčeva i Zoisova cesta, koja prelazi Ljubljanicu do Levstikovog trga i crkve sv. Jakoba. Drugi krak čini energični potez Resljeve, od Krekova trga i Kopitarjeve, a obod ovog urbanog trokuta proteže se Bleiweisovom cestom i Tivolskom do Kolodvora na Trgu Oslobodilne fronte.
Razmaknuta Lepeza Centra obuhvaća još neke lokacije: na jugu Mirje, Barjansku cestu i dio Emonske, a s druge strane, ako skrenemo od Zmajskog mosta desnim krakom Trubarjeve, Vidovdanskom cestom (!) doći ćemo do Metelkove, kraj Tabora i Etnografskog muzeja, pa Masarykovom natrag do Železničke postaje.
U najširem rasponu Ljubljanska Lepeza obuhvaća Ilirsku ulicu i Hrvatski trg, a konačnu granicu širokog Centra čini Njegoševa cesta te potez Karlovške i Roške ceste, koje obilaze Orlov vrh.
Ali i u najkraćem kadru Centra Ljubljane može se satima hodati i fotografirati, obilaziti muzeje i izložbe, dodirivati rimske zidove i barokne fasade. Može se kušati Creme Brulee u čokoladnom ateljeu Dobnik na izlazu iz Maxi prolaza i slušati saksofon u vrtu Jazz kluba na uglu kod Moderne do Narodne galerije i odsjesti u hotelu Mrak i subotom na Pogačarjevom trgu doručkovati vrelu heljdinu pizzu pa s ekološke kmetije kupiti goriške trešnje i domači jabolčni kis. Preko puta zgrade Vlade, u bistrou ‘Bazilika’ možeš pojesti ‘božansku pitu’ i uživati u kriški malinove torte u fotelji klimatiziranog cafea Cacao, a u gostilni Lovac poslije ukusne ‘malice’ nazdraviti čašom refoška. Ako si umoran od šetnje, organiziran je prijevoz vozilima na električni pogon, sa znakovitim natpisom Kavalir. A pod mostovima, na ulazima u podzemne garaže, pothodnicima i drugim javnim mjestima dostupni su čisti i besplatni Toilletts, ovo je grad koji uvažava fiziološke potrebe turista, a ne iskorištava ih za sitnu zaradu.
U odnosu na svoju veličinu, Centar zauzima najveći dio Ljubljane, uz sinergijski efekt svojih urbanih komponenata. Drugi gradovi možda imaju veću ukupnu površinu ‘za razgledavanje’, ali ukupni dojam fragmentiranih turističkih sastavnica nije kondenziran. ‘V ljubljanskem primeru’ sâm put do određene lokacije zanimljiv je kao odredište i otvoren za alternative. Nisi stiješnjen ‘prometnim konvencionalama’ kojima do cilja ideš uvijek istim putem.
U odnosu na ukupni tlocrt Grada, u obliku simetrične ‘Leptirove mašne’ u kojoj se zrakasto šire gradska i prigradska naselja, Centar Ljubljane predstavlja središnji čvor. Fascinantan efekt tog položaja su prirodni utori u urbanu strukturu i struja zraka od Rožnika i parka Tivoli, preko brda Ljubljanskog grada do Golovca. Središte je, zapravo, najuži dio Ljubljane, s najtanjim urbanim tkivom i najbliže prirodnim resursima. Mjestimice je granica Centra upravo granica Grada, linija koja ga odvaja i povezuje s prirodnim okružjem. S jedne strane Prešernova čini ključnu konturu jezgre Ljubljane, s druge strane, odvojena sve tanjim kvartovskim blokovima, pod lukom Bleiweisove, graniči sa šumom, a taj razmak najuži je na pothodniku kod Moderne galerije i Puharjeve. Dok su središta većine gradova okružena širokim i gustim urbanim sadržajima koji ga stišću kao mušicu u paukovoj mreži, Centar Ljubljane u svojem gradskom lijevku raspolaže vlastitim neposrednim izlazom u prirodu. Iz Centra možemo doslovce ‘iskoračiti’ iz Grada.
Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013
>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]
![Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Peti dio) [Osvrt Ada Jukić]. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.](http://www.arheologija.hr/wp-content/uploads/2013/07/ljubljana-5-cover.jpg)
Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. V dio. Piše Ada Jukić. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.
>Drugi dio
>Treći dio
>Četvrti dio
>Šesti dio (konec)
by Ada Jukić | Jul 23, 2013 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Putovanja
Integracija vlastitih vrijednosti i utjecaja
Uz antičke temelje, pravilni raster ulica i logiku urbanih i fortifikacijskih objekata, Ljubljanu obilježava i (kasno)srednjovjekovna arhitektura mračnih uzanih katnica, ulica i prolaza, s patiniranim metalnim portalima i mahovinastim zidovima ispupčenim u embriju kontrafora. U podnožju kamenog Ljubljanskog grada, na koji se godišnje popne pola milijuna posjetilaca (!), organički su se razvile uličice i trgovi, u kojima se nižu dućani sa slasticama i začinima, designerski ateljei, obiteljski hoteli.
Kao jedna u nizu austrougarskih prijestolnica, Ljubljana je naslijedila i svoj udio u historicističkim i secesijskim pročeljima i volumenima državnih i akademskih institucija, a kao glavni grad najrazvijenije od bivših jugoslavenskih republika, kompoziciju objekata socrealističke arhitektonske estetike. I ona ih je sve zadržala, uključujući i imena ulica i trgova, bez one ‘čistke’ neposredno nasljeđenog topografskog vokabulara koji se dogodio u drugim bivšim krajevima raspadnute zemlje ‘bratstva i jedinstva’. Na kraju prestižne Prešernove ulice nalazi se Trg mladinskih delovnih brigad (tko se još sjeća pruge omladinskih radnih akcija), a ispred Cankarjevog doma je spomenik Borisu Kidriču (tko se poslije privatizacije sjeća petoljetki elektrifikacije i industrijalizacije?).
Na sajmu antikviteta nedjeljom na Hribarjevom nadbrežju, među uočljivim artiklima su portreti maršala Tita, a traženi su i drugi ostaci iz vremena ‘Juge’, napose ploče iz tog glazbenog razdoblja. Jedna polica na četvrtoj etaži Muellera posvećena je novim hitovima iz ‘ex Jugoslavije’, a na uličnim štandovima nude se značke i novčanice propalih dinara :). Slovenija, koja je najmanje pretjerivala u izražavanju odanosti Titovom kultu ličnosti, pokazala se kao najčvršće uporište vrijednosti njegovog vremena, i to ne samo na simboličkoj razini. Uspjeli su zadržati (koliko dugo) i neke ključne tekovine toga sustava, neke rezidue samosvijesti ‘delovnika’ samoupravljača, koje, povezane s demokratskom svješću EU građana, odbijaju malodušnost kao posljedicu tranzicijskog razočarenja.
Čak i klošari u Ljubljani djeluju energično više nego slomljeno, slikoviti su više nego jadni. Društveno interaktivni, a ne oslabljeni u pojedinačnim nastupima, sjede u grupama po stepeništu Franjevačke crkve na Tromostovju ili piju na klupama Kongresnog trga, kraj Emonca. Ponašaju se kao da je neimaština njihov stil života, a ne životni poraz, a od prolaznika traže doprinos, a ne milostinju.
Stav slobodne kritike i reakcije na uvjete života ispoljio se i u protestima koja su prošle godine u Sloveniji dovela do određenih (ne radikalnih) političkih pomaka, ali još više dala signal elitama da ne mogu donositi odluke bez ‘demos-reakcije’ . Na jednom od ‘događanja’ na Kongresnom trgu, kojemu sam nazočila kao turist, umjesto agresije, ogorčenja ili sažaljenja koje izazvaju kad su bespomoćni, demonstranti su bili kreativni u izražavanju svojih stavova, uključujući i medijski nastup, a ljudi uokolo, među kojima je bilo i roditelja s malom djecom, mirno su promatrali ‘predstavu’ i pili kavu u obližnjim cafeima. To civilizirano protestiranje nije bilo manje učinkovito, naprotiv, ali to je druga tema. Vratimo se urbanim temama :).
Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013
>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]
Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. IV dio) Ulica Stari trg. Foto: VJB.
>Prvi dio
>Drugi dio
>Treći dio
>Peti dio
>Šesti dio (konec)
by Ada Jukić | Jul 22, 2013 | Autorski osvrti, Inspiracija, Putovanja
Emona
Ljubljana leži na rimskim gradskim temeljima i to joj daje snažnu vremensku dimenziju. Upravo sljedeće godine (2014.) Ljubljana će zaokružiti 2000 godina postojanja. Emona je trajala od u zamjetnom rasponu od prvog do šestog stoljeća, a ostaci rimskih građevina ugrađeni su u današnji grad. Nisu to upadljivi hramovi ‘razmaženih’ rimskih megalopolisa, već ostaci rimske utvrde ‘na dohvatu’ barbara, u nemirna vremena, kad su se u obrambenom ziđu morala i zazidati koja vrata, da se ublaži rizik od napada. Unutar toga zaštitnog kamenog pravokutnika odvijao se redoviti život po ondašnjem ‘civiliziranom’ obrascu. Ostaci objekata za neposredne životne potrebe življe potiču empatiju prema izgubljenom vremenu od reprezentativnih spomenika. U podrumu Mestnog muzeja još je položena dionica rimske ceste i gradske kanalizacije, Desetak eksternih lokacija, obilježenih pločama s informacijama, povezuju rutu za razgledavanje antičke Emone, uključujući originalno nalazište statue rimskog građana (Emonca) i bunar na Kongresnom trgu. Stotine metara rimskog zida protežu se jednom stranom ulice Mirje, a stupovi i sarkofazi ‘ilustriraju’ park iza zgrada Naravnoslovnotehničnog i Kemijskog fakulteta, paralelno uz Aškerčevu.
Antički ostaci, osim izdvojenih spomenika, integrirani su u urbanu strukturu i to ih čini prisutnim u svakodnevnom životu. To nisu nije odvojeni objekti izloženi posebnoj percepciji, već ‘prisna’ građa, kraj koje se prolazi i živi. Vrtovi kuća na Emonskoj cesti urasli su u ostatke rimskih bedema, a u katnici kraj Arheološkog parka s ostacima rimske kuće (Emonska hiša) ostakljeno je vanjsko stepenište. U kadru rimskog zida položena je gredica cvijeća, a uz zidni segment koji čini nišu, postavljene su kante za otpadke, koji se u Ljubljani ekološki svjesno odvojeno skupljaju i odlažu. Nije to nedostatak pijeteta prema starini, već razuman odnos prema životnim potrebama, u kojoj bi dominacija ‘prošlih vrijednosti’ dovela do odioznosti prema onome što za kulturne laike ne služi neposrednim potrebama.
Arheološke strukture nisu zapreka današnjim potrebama, već su s njima u životnom međuodnosu, pa iako je sigurno bilo i takvih zahvata koji su ‘povrijedili’ integritet ili kontinuitet neke spomeničke cjeline (vidi Rimski zid prekinut Slovenskom cestom, kao značajnom prometnicom), za to je moralo biti razloga, ali cjelina odražava nastojanje za prezervacijom i valorizacijom baštinskih vrijednosti, koliko je to praktično moguće. U rekonstrukciji Čopove u središtu Ljubljane, u tijeku jednog vikenda u srpnju (anno domini 2013) otkriven je, snimljen i zatrpan dio rimskog zida pronađen na dubini od oko dva metra, nekoliko metara od današnjeg H&M-a, preko puta još živuće Name, koja izaziva potrošačku jugonostalgiju. Arheolozi su iskoristili vrijeme za istraživanje i snimku nalazišta, a onda se nastavilo s građevinskim radovima. Nije se vjerojatno radilo o epohalnom otkriću, ali takvih otkrića bilo je i još se očekuju u području na kojem se ljudski tragovi prate dulje od 200.000 godina! Na izložbi otvorenoj u svibnju 2013. u Mestnom muzeju predstavljen je drveni kotač star 5200 godine, najstariji na svijetu, pronađen u Ljubljanskom barju (link). Arheoloških ostataka i nalaza ima toliko, da bi provedba principa apsolutne zaštite onemogućila urbane intervencije u smislu modernizacije ili prenamjene. A Ljubljana ima dosta ‘novovjekih’ sadržaja u svom ‘podzemlju’, garaže u centru grada, na primjer, a u zemlji su i skladišta selektiranog otpada, s otvorima na pojedinim lokacijama, u koje građani opremljeni kodiranim karticama nadzirano ubacuju biološke i komunalne ostatke. Ova tolerancija ‘vremešnih’ i suvremenih vrijednosti omogućuje suživot starog i novog, ne samo u pogledu ostataka Emone, već novijih ‘urbanih antikviteta’.
Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013
>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]
Putovanja – LJUBLJANA ‘Tak blizu. Tak drugače.’ III dio Skulptura Emonca na Kongresnom trgu. Foto: VJB.
>Prvi dio
>Drugi dio
>Četvrti dio
>Peti dio
>Šesti dio (konec)
by Ada Jukić | Jul 19, 2013 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Putovanja
Mreža mogućnosti i alternativa
U jednom filmu o Orjent ekspresu koji sam gledala na televiziji, među gradovima kroz koje je taj legendarni vlak prolazio, o Ljubljani se kaže da je najmanja prijestolnica neke srednjoeuropske države, da u proljeće Ljubljanica nabuja i da šareni kišobrani oživljavaju ulično sivilo. Možda su još nešto rekli, ali u odnosu na ono što su mogli reći, kao da nisu rekli ništa.
To što Ljubljana nije velika, to joj je prednost. Sam grad, sa svojim urbanim sadržajima, dovoljno je prostran, što će ti milijunska predgrađa? Od Prešernove do Trubarjeve dvadesetak minuta hoda, od Kolodvora do Zmajevog mosta, Restljevom, pola sata. Centar možeš obići pješice ili biciklom, ovo je grad u kojem se bicikl ne samo koristi, već ima povlašteni status. Biciklističke staze crveno su uočljive i dvosmjerne, a metalna postolja za bicikle su visoka, ne moraš kleknuti da vežeš svog ekološkog ljubimca. Bicikl nije ograničen na određene kategorije populacije ili destinacije. U vrijeme večernjeg koncerta, na Trgu francuske revolucije, s bicikla silazi gospodin u fraku i ulazi u Križanke.
Ljubljana je šarmantan grad, slikovit kao mozaik, arhaičan i moderan, uređen bez pretjerivanja, tu još možeš vidjeti neku plastičnu bocu na podu (kod nas ih nema jer se otkupljuju za 50 lipa :)), ali to djeluje kao ekspresija, a ne neodgovornost prema okružju. Ljubljana je doista ‘prijazen’ grad, kao što piše na električnom vozilu koji prevozi putnike po značajnijim lokacijama Grada i s pravom se zove ‘Kavalir’. ‘Brezplačno’ ili ‘vstop prost’ česti su natpisi nad ulazima u kulturne institucije ili na cjenicima javnih usluga, što, bez obzira na vrijednost uštede, predstavlja ugodno rasterećenje potrošačkom pritisku.
Ljubljana je metropola minimalnih mjera, dovoljno velik grad za ljudske potrebe, bez pretenzija da impresionira veličinom. Ne zamaraju pompozne površine ili prospekti za koje su potrebne kočije ili limuzine za obilazak. Ali prostor u kojem se kreće, nije mali. Centar Ljubljane svojim oblikom uvećava svoju površinu. Zapravo, za jedan grad ove veličine, veličina središta je maksimizirana. Otvoreni urbani dijelovi kontinuirano se nastavljaju jedan na drugi i čine jedinstveni, umreženi prostor u kojemu se različitim putem može doći do istog cilja.
Ako stanuješ u jednoj od višekatnica (s provedenim toplovodom!) u Prešernovoj, do Plečnikove tržnice možeš doći svaki puta drugim putem: Gregorčičevom, kraj pokrajnjeg ulaza u Ekonomsku školu i portala zgrade Vlade, presječeš akademsku Vegovu i Turjaškom kod Novog trga do Ljubljanice, pa lijevo do Tromostovja, s kulom Ljubljanskog grada s desne strane. Možeš Rimskom cestom pa Igriškom ili Rimskom do Križanki i Gospodske, pa do obale Ljubljanice. Ili Erjavčevom do Parka Sveta Evrope, pa kraj izbočine rimskog bedema, gdje se dvije tisuće star beton rimske fortifikacije dodiruje s betonom zgrade Cankarjevog doma, onda produžiti do Drame Slovenskog narodnog gledališta i hotela Cubo, onda Slovenskom kraj Uršulinki do Kongresnog i Wolfove. Ili proći ostakljenim prolazom Cankarjevog doma, s klupama za predah i plakatima s najavom koncerata, do prolaza s vrtom gastronomskog Maxima i hipermarketom Mercatora, onda izaći na Šubićevu i Slovenskom produžiti do legendarnog Slona s četiri zvjezdice i ‘shopping’ Čopovom, ravno do srednjeg od Tri mosta, s kruništem Ljubljanskog grada ‘en face’. Tomšičevom prolaziš kraj rimskih sarkofaga u stakleniku Lapidarija Narodnog muzeja, a Cankarjevom kraj Opere i baleta SNG-a, prelaziš Slovensku do pješačke Nazorove, s trgovinama tekstila, voća i cafeterijama, do raspoloženih izloga Cocozebre i fontane s brončanim ribama iza apside Franjevačke crkve. Onda izduženim stepeništem uza zid Crkve, usporeno do Prešernova trga.
S druge strane Ljubljanice, između vertikale Ljubljanskog grada i Plečnikove tržnice, simetrala Štritarjeve s Turističkim informacijskim centrom i Mestnim trgom u geometrijskoj perspektivi. Na Ćirilometodskom trgu restorani za veće turističke grupe, a ravno Mestna hiša Ljubljane, u kojoj kameni Herkules ubija lava, a atriji s izložbenim postavama ostaju otvoreni i nedjeljom. Desno Stari trg, izduljen u ulicu dućana i suncobrana, sve do Gornjega trga i Mačje steze, koja se kroz zelenilo uspinje do zidina Ljubljanskog grada.
Kao kozmopolitsko turističko odredište, Ljubljana raspolaže i određenim brojem komercijalnih i bizarnih turističkih atrakcija, kao što su skulpture razgrađenih ljudskih tjelesa na Mesarskom mostu, s ogradom na kojoj vise lokoti u sentimentalnoj simboličnoj ulozi. Ili hrpa starih tenisica obješenih na konopcima, kao rublje, iznad uličnog prolaza uz Ljubljanicu. Sve to grupe s naprtnjačama i kamerama bilježe i fotografiraju i sve je to za njih zanimljivo, kao i emonska žara stara dvije tisuće godina.
Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013
>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]
![Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Drugi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Slovensku ulicu - pročelje Uršulinske crkve. Foto: VJB.](http://www.arheologija.hr/wp-content/uploads/2013/07/ljubljana-2-cover.jpg)
Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Drugi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Slovensku ulicu – pročelje Uršulinske crkve. Foto: VJB.
>Prvi dio
>Treći dio
>Četvrti dio
>Peti dio
>Šesti dio (konec)
by PRESS | Jul 19, 2013 | Inspiracija, Istaknuto, Muzeji, Nagradne igre
OPĆI PODACI
Nagradna igra br. 3
Prvi hrvatski arheološki portal Arheologija.hr u suradnji s gospodinom Nikšom Vujnovićem organizira Nagradnu igru.
‘Kratkim vodičem kroz povijest općine Sućuraj’ Nikše Vujnovića nagradit ćemo prva tri čitatelja koji pošalju svoje podatke na email Uredništva arheologija[@]arheologija.hr u četvrtak 1. kolovoza 2013. godine.
Pobjedniku će nagrade biti poslane poštom.
Više o Vodiču pročitajte na >linku.
Puno uspjeha u sudjelovanju!
Uredništvo
