by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 19, 2016 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Istaknuto, Monografije, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zagreb
Arheološki muzej u Zagrebu, 2013.
AMZ
Web
Tip: monografija
Za nakladnika: Jacqueline Balen
Lektura: Kristina Šekrst
Recenzija: Kornelija A. Giunio
Fotografije: Filip Beusan, igor Krajcar, Catherine Rutherford, Sandra Steiss, Casanád Szesztay, Igor Uranić, CT i RTG: Mislav Čavka
Crteži: Miljenko Galić
Jezik: hrvatski
Stranica: 215
ISBN 978-953-6789-75-5
Galerija fotografija [autor VJB]
Naslovnica monografije ‘Životi Egipćana’. Fotografija: VJB.
Publikacija ‘Životi Egipćana’ autora Igora Uranića prva je publikacija u novoj književnoj seriji Opera varia Musei archaeologici Zabrabiensis Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Igor Uranić završio je studij egiptologije Filozofskoga fakulteta na sveučilištu Eötvös Loránd u Budimpešti gdje je stekao titulu koja je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nostrificirana kao magistar struke egiptologije. Kao stručnjak za egiptologiju zaposlen je u Arheološkom muzeju u Zagrebu – muzejski je savjetnik i voditelj Egipatskog odjela, u čijoj zbirci se čuva više od 2100 artefakata, uglavnom nabavljenih u 19. stoljeću otkupom, izloženih u stalnom postavu Muzeja.
Predmet Autorova proučavanja je egipatski narod – životi ‘običnih’ ljudi u sjeni faraona, iza kojih je ostao trag. On se može sekundarno iščitati iz literarnih izvora pisanih egiptskim pismom – hijeroglifima, iz egipatskih običaja, arheoloških artefakata… Životi Egipćana, u vidu zanimanja, simbolično su prikazani na prve dvije stranice Publikacije te čitatelj može uočiti da su Egipćani bili pomorci, svećenici, putnici, lovci, trgovci itd. osobe koje su omogućavale visoku razinu svakidašnnjeg života ove drevne civilizacije.
‘Naizgled, Egipćani zaista nisu držali značajnim bolježiti sudbine ljudi i događaje koji nisu ni arhetipski, ni obredni, ni od važnosti za povijest nacije. U biti, riječ je o stavu, odnosno nerazvijenosti osjećaja za vrijednost individualnoga, čitavog starog vijeka, bez obzira na to govorimo li o Mezopotamiji, Egiptu ili nekoj drugoj civilizaciji. U Egiptu se, primjerice, bilježe vladavine faraona. No, iako o vladarima znamo podosta (znamo duljinu njihovih života, duljinu vladavine, imena njihovih supružnika i djece, znamo i za ratove i krize s kojima su se suočili), opet nedostaje onaj osobni sloj, uvid koji bi razotkrio motive i ljudsku radost, patnju, nastojanje, ljubav i mržnju ili volju za moć. (…) Umjesto da pokazuju, egipatski izvori gotovo uvijek skrivaju čovjeka.’
Iz Uvoda, Igor Uranić
Pubikacija je podijeljena na poglavlja Uvod, Život u faraonsko doba (s potpoglavljima koja opisuju zanimanja), Mrtvi otkrivaju tajne prošlosti (s potpoglavljima o mumificiranju), Životi Egipćana (s potpoglavljima o konkretnim životima iz priča i izvora) te Egiptološko nazivlje i kronologija (s potpoglavljima koja obuhvaćaju egipatska vlasitita imena, egipatsko nazivlje, nazive gradova i mjesta u Egiptu te kronološki navod razdoblja egipatske povijesti).
Na koncu Publikacije navedeni su Popis ilustracija i literatura.
Publikacija sadrži broje slikovne priloge u boji – krupne planove natpisa u kamenu i na papirusu, najznačajnije i najpoznatije spomenike (poput biste kraljice Nefertiti i brojnih vladara), fotografije piramida i drugih grobnica, mumija, fresaka i sitnijih artefakata te rekonstrukcija.
Zahvaljujem Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
U Zagrebu, 31. 1. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 19, 2016 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Istaknuto, Katalozi, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zagreb
Arheološki muzej u Zagrebu, École française de Rome, 2015.
AMZ
Web
Za nakladnika: Jacqueline Balen, Catherine Virlouvert
Urednici: Morana Čaušević-Bully, Francis Tassaux
Autori tekstova: Anne Bardot, Giulia Boetto, Marie-Brigitte Carre, Sébastien Bully, Pascale Chevalier, Morana Čaušević-Bully, Brice Ephrem, Zrinka Ettinger Starčić, Sanja Faivre, Marie-Claire Ferriès, David Kaniewski, Ana Konestra, Jean-Luc Lamboley, Goranka Lipovac Vrkljan, Christine Macheboeuf, Pierre Machut, Paola Maggi, Iva Marić, Yolande Marion, Nick Marrriner, Christophe Morhange, Ivana Ožanić Roguljić, Irena Rendić Rossi, Corinne Rousse, Núria Rovira, Bartul Šiljeg, Francis Tassaux, Margaux Tillier
Prijevod: Bernard Solis, Morana Čaušević-Bully, Pascale Chevalier
Jezici: hrvatski, francuski
Stranica: 168
ISBN 978-953-6789-92-4
Galerija fotografija [autor VJB]
Naslovnica kataloga ‘Aquileia, Salona, Apollonia’. Fotografija: VJB.
Katalog ‘Aquileia, Salona, Apollonia – putevima Jadrana od 2. st. pr. Kr. do početaka srednjeg vijeka’ prati istoimenu izložbu postavljenu u Arheološkom muzeju u Zagrebu u razdoblju od 9. rujna do 31. listopada 2015. godine. Izložba je realizirana u okviru Festivala Francuske u Hrvatskoj Rendez-vous kao projekt hrvatso-francuske suradnje, a prvi put je otvorena u Lošinjskom muzeju u Malom Lošinju, gdje se mogla razgledati od 8. svibnja do 5. srpnja 2015. godine. Autori izložbe su Morana Čaušević-Bully (Université Bourgogne – France-Comté, UMR Chrono-Environnement / EFR) i Francis Tassaux (Université Bordeaux Montaigne-Institut Ausonius), a kustosi Jacqueline Balen (Arheološki muzej u Zagrebu) i Zrinka Ettinger Starčić (Lošinjski muzej).
Predgovore Publikacije potpisuju Berislav Šipuš, tadašnji ministar kulture Republike Hrvatske, Michèle Boccoz, veleposlanica Republike Francuske u Hrvatskoj te Cartherine Virlouvet, ravnateljica Francuske škole u Rimu.
Urednici Kataloga i autori izložbe Morana Čaušević-Bully i Francis Tassaux čitateljima se obraćaju u Uvodu u kojem navode okolnosti realizacije izložbenog projekta. Izložba prezentira rezultat druge faze međunarodnog istraživačkog projekta ‘Adriaticummare – Adriatlas’ koji su omogućili francuska Nacionalna Agencija za znanstvena istraživanja (ANR) i Francuska škola u Rimu (EFR), s ciljem izrade informatiziranog atlasa Jadrana za razdoblje od kraja brončanog doba (11. st. pr. n. e.) do završetka antike (8. st.) s bazom podataka najznačajnijih lokaliteta povezanih s interaktivnom kartom dostupnom putem interneta.
‘Proizvodnja, trgovina i povijest tehnika su glavne teme ove izložbe, kao što su i svi ostali oblici razmjena, bilo kulturne, umjetničke ili religijske, pokazujući da je Jadran oduvijek bio most a ne ograda. To su u prvom redu žene i muškarci, od akvilejskog magistrata koji je došao umrijeti na svoju zemlju kod Ilovika, uz more, ili pak Neronova učiteljica naslade, Calvia Crispinilla, pa do pobožnog opata samostanau Sosru ili pak Venustusa, roba upravitelja koji potpisuje stolno posuđe iz Lorona.’
Iz Uvoda, Morana Čaušević-Bully i Francis Tassaux
Publikacija je podijeljena na nekoliko većih tematskih cjelina koje se odnose na određeno zemljopisno područje Jadrana, od Aquileie do južne Ilirije, s potpoglavljima o povijesnim prilikama, glavnim komunikacijskim putevima, trgovini i proizvodima, religiji, istanutim lokalitetima i artefaktima, ilustriranima fotografijama, kartama, tlocrtima, rekonstrukcijama i dijagramima.
Na koncu Publikacije nalazi se popis literature po tematskim cjelinama.
Zahvaljujem Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
U Zagrebu, 2. 2. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 19, 2016 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Istaknuto, Katalozi, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zagreb
Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 1976.
AMZ
Web
Autor: Branka Vikić-Belančić
Redaktor i odgovorni urednik: Duje Rendić-Miočević
Jezik: hrvatski, njemački (Sažetak)
Stranica: 55 (Uvod), 142 (Katalog) (prilozi i table nisu numerirani)
Galerija fotografija [autor VJB]
Naslovnica kataloga ‘Antičke svjetiljke u Arheološkom muzeju u Zagrebu’. Fotografija: VJB.
Katalog ‘Antičke svjetiljke u Arheološkom muzeju u Zagrebu ‘ autorice Branke Vikić-Belančić publiciran je kao druga publikacija serije Katalozi Arheološkog muzeja u Zagrebu. Autorica je kataloški prezentirala i znanstveno obradila antičke svjetiljke koje se čuvaju u zagrebačkom Arheološkom muzeju. Obuhvaćeni su keramički artefakti feničke, grčke i egipatske provenijencije te rimski, od keramike i metala.
Iako publiciran 1976. godine, Katalog predstavlja značajan doprinos i temeljnu domaću literaturu za proučavanje antičkih svjetiljki.
‘Suvremena arheologija posvećuje sve veću pažnju kataloškoj obradbi materijala, kako bi se dobio što bolji uvid u bogate funduse većih i manjih muzeja i zbirki, a time stvorio temelj za sustavno proučavanje pojedinih vrsta arheološke građe. Stoga se objelodanjivanje zbirki ili grupa objekata vezanih po svojoj funkciji, tipologiji ili vremenskoj pripadnosti smatra jednim od važnih zadataka nacionalne arheologije (…) Ovaj katalog ulazi u okvir nastojanja da se stručnjaci i šira javnost upoznaju s bogatom građom koju posjeduje Arheološki muzej u Zagrebu, a ujedno da se potakne zanimanje arheologa za problematiku antičkih svjetiljki i za njezino daljnje produbljavanje’.
Iz Uvoda, Branka Vikić-Belančić
Publikacija je podijeljena na Uvod (I – LV) i Katalog (1 – 142) s 4 priloga i 71 tablom.
U uvodnom dijelu Autorica donosi najznačajniju literaturu o svjetiljkama te navodi porijeklo i obilježja zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu, koja sadrži 1100 primjeraka, cijelih ili fragmentiranih, izrađenih od gine i metala, te glinenih kalupa za izradu svjetiljki. Svjetiljke prezentira u grupama prema provenijenciji: feničke, grčke, egipatske i rimske. Za svaku grupu artefakata navodi karakteristične oblike te konkretne tipove svjetiljki zagrebačke zbirke. Najzastupljenije su rimske svjetiljke koje obuhvaćaju veći broj tipova. Upečatljive su svjetiljke s ukrasima, kojima Autorica navodi vrstu, mjesto nalaza, tehniku izrade, predloške i dr. osobitosti te rimske firma-svjetiljke. Posebne kategorije rimskih svjetiljki odnose se na primjerke bez ukrasa, ali osebujnih oblika te metalne svjetiljke, izrađene od bronce, željeza i olova. Posebno su obrađeni kalupi za svjetiljke.
U zaključnim razmatranjima navode se sukusi analize. Svjetiljke uglavnom potječu s područja Hrvatske, a najzastupljenije su rimske svjetiljke, izrađene u lokalnim radionicama ili importirane, gotovo svih tipova koji se javljaju i u drugim rimskim pokrajinama. Na temelju provedene analize Autorica zaključuje da se može utvrditi postojanje nekoliko lončarskih i radioničkih središta na području južne Panonije (kao najznačajniji ističu se Poetovio, Siscia i Sirmium), koje su preuzele većinu proizvodnje u razdobljima kada nisu bile omogućene trgovačke veze.
U Katalogu su svjetiljke prezentirane kao i u analizi – prema porijeklu te numerirane. Svaka kataloška jedinica sadrži podatke o inventarnom broju, broju kartice, nalazištu i dimenzijama uz navod opisa, datacije, literature te broju table na kojoj se nalazi crtež i/ili fotografija.
Prilozi sadrže crteže pečata (firmi), a table crteže i fotografije svjetiljki.
Zahvaljujem Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
U Zagrebu, 2. 2. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 19, 2016 | Arheološki muzej Istre, Autorski osvrti, Istaknuto, Publikacije, Pula, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zbornici
Arheološki muzej Istre, Pula, 2014.
AMI
Web
Za organizatora i izdavača: Darko Komšo
Organizacijski odbor: Darko Komšo, Alka Starac
Znanstveni koordinator: Alka Starac
Urednica: Ida Koncani Uhač
Uredništvo: Ondina Krnjak, Kristina Mihovilić, Adriana Gri Štorga
Prijevod na engleski jezik: EDITOR PLUS, Miloš Ilgo
Prijevod na talijanski jezik: Elis Barbalich – Geromella
Jezici: engleski, njemački, talijanski, francuski
Stranica: 248
ISBN 978-953-6153-88-6
Galerija fotografija [autor VJB]
Naslovnica zbornika ‘Akti XII. međunarodnog kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjetnosti’. Fotografija: VJB.
Publikacija ‘Akti XII. međunarodnog kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjetnosti. Datiranje kamenih spomenika i kriteriji za određivanje kronologije’ obuhvaća priloge sudionika 12. međunarodnog kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjetnosti pod nazivom ‘Međunarodni kolokvij Corpus Signorum Imperii Romani / Rimska kamena skulptura’, održanog od 23. – 28. svibnja 2011. godine u Puli u organizaciji Arheološkog muzeja Istre. Međunarodni kolokvij o rimskoj provincijalnoj umjetnosti bijenalnog je karatera s različitim mjestima održavanja, a u Hrvatskoj je ovom prilikom održan drugi put. Uz glavnu temu 12. kolokvija ‘Datiranje kamenih spomenika i kriteriji za određivanje kronologije’, dvije dodatne teme bile su ‘Prikazi žene i obitelji’ te ‘Novi nalazi’.
U Predgovoru Darko Komšo, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre u Puli, navodi koncept organizacije Međunarodnog kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjetnosti i sadržaj pulskog kolokvija na kojemu je održano 56 predavanja te izloženo 17 postera. Tijekom kolokvija održane su popratne aktivnosti – otvorenje izložbe ‘Pula – rađanje grada’ autorice Alke Starac, promocija Akta XI. kolokvija iz Méride održanog 2009. godine, na kojem je odlučeno da će se idući kolokvij održati u Puli, vodstvo po Arheološkom muzeju Istre i brojne druge.
‘Ciljevi pulskog kolokvija bili su pružiti svim specijalistima za rimsku umjetnost mogućnost neposrednog upoznavanja s temama i mogućnost sudjelovanja u diskusiji. Ujedno, cilj je bio omogućiti studentima i specijalizantima visoku pedagošku razinu upoznavanja stručne problematike. (…) Glavni cilj po okončanju projekta je bila objava Akta XII. međunarodnog kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjetnosti.’
Iz Predgovora, Darko Komšo
U Riječi urednice, Ida Koncani Uhač navodi koncept održavanja znanstvenih kolokvija pod nazivom Corpus Signorum Imperii Romani, donosi popis kolokvija po godini održavanja te nabraja stavke osobnog organizacijskog doprinosa u procesu izrade publikacije.
Na koncu se nalazi Popis autora.
Publikacija je velikih dimenzija, tvrdo ukoričena s brojnim slikovnim prilozima – fotografijama, crtežima, rekonstrukcijama, tlocrtim i kartama. Ukoliko je prilog pisan na engleskom jeziku, kratki sažetak dan je na jednom od svjetskih jezika (talijanski, francuski, njemački) i obrnuto. Ključne riječi navedene su na engleskom jeziku.
Popis radova
Nenad Cambi ‘Roman Sculpture from Illyricum (Dalmatia and Histria). Import and Local Production. A Survey’
Ilona Skupińska-Løvset ‘Roman Fashion as a Chronological Criterion for the Dating of Palestinian Portraits’
Marianne Tabaczek ‘Zur Datierung eines Grabbaus an der Grenze des Imperiums (Frankfurt-Zeilsheim)’
Katarina Šmid ‘The Mythological Battle Scene on a Funerary Stele from Celeia: Menelaus Saving the Body of Patroclus?’
Claire K. Lindgren ‘Provincial Ladies in Sculpture: Criteria for Determining Chronology’
Jasna Jeličić – Radonić ‘The Relief of the Salona Tyche’
Wolfgang Wohlmayr ‘Römische Weihedenkmäler im nördlichen Teil der Provinz Noricum’
Ingrid Weber-Hiden ‘Versuche zur Datierung des Inschriftenmaterials von Carnuntum anhand der Grabstelen’
Rachel Feig Vishnia, Vassiliki Gaggadis-Robin ‘Female Carved Representations from Southern Gaul in the Light of Ichonography and Epigraphy’
Gabrielle Kremer ‘Götter- und Weihedenkmäler aus Carnuntum – Die Frage der Datierung’
Marija Kolega ‘Problems in Dating Portraits from the Julio-Claudian Period in Liburnia’
Felix Teichner, Andreea Drăgan ‘A ‘Rider’ between the East and the West? Old and New Finds from Municipium Ulpianum (Kosovo)’
Nade Proeva ‘Sur la datation des monuments funéraires de Haute Macédonie: Critères et difficultés’
Iphigeneia Leventi ‘Grave Refiefs from Roman Thessaly’
Annarena Ambrogi ‘Determinazione cronologica dei ritratti rilavorati in età tardoantica: indizi e criteri utillizati nel caso di un ritratto dall’Agora di Atene’
Georgia A. Aristodemou ‘Representations of Women and Children in Roman Banquet Scenes’
Yvan Maligorne, Serge Février, Jean-Noël Castorio ‘Les monuments funéraires augusto-tibériens de Langres’
Florisan Blanchard, Geert Veerbrugghe ‘La datation de la colonne du cavalier à l’anguipède de Brienne-la-Vieille (Tricasses, Gallia Lugdunensis)’
Exhlale Dobruna-Salihu ‘Portrait Busts on Stelae in Dardania – Style, Fashion and Dating’
Mojca Vomer Gojkovič ‘Women from Poetovio’
Holger Wienholz ‘Grenzen der Datierung’
Paolo Barresi, Javier Á. Domingo, Patrizio Pensabene ‘Gigantismo nell’architettura templare delle province romane e le sue implicazioni nell’approvvigionamento e nella messa in opera delle componenti marmoree’
Alfred Schäfer ‘Neue Ergbnisse zur Chronologie der rheinseitigen Grossbauten der CCAA’
Giorgio Sobrà, Filippo Masina ‘Theatre Buildings of the Early Imperial Age in Asia Minor: Some Dating Elements’
Javier Á. Domingo ‘I monumenti architettonici ispanici: alcuni problemi di datazione stilistica’
A. Badie, R. Robert, D. Tardy ‘Les productions des sculptueurs de l’Ecole d’Aquitaine au IIe sieclè: les transformations du décor architectural à Bordeaux’
Daniela Matetić Poljak ‘Les blocs à décor architectural antérieurs au palais de Dioclétien à Split’
R. Facsády Annamária ‘Les traits iconographiques des stèles funéraires familiales à Aquincum’
Dražen Maršić ‘Female Fashion on Late Antique Monuments from Salona (3rd – 4th c. A. D.) ‘
Piotr Dyczek ‘New Head of Caryatid from Ancient Risinium (Montenegro) ‘
Ivana Popović ‘Jewelry and Hairstyle of the Woman on the Damily Tombstone from Kosmaj (Vicinity of Belgrade) ‘
Mihai Băebulescu (Roumanie) L’ornatrix de Potaissa
María Isabel Rodríguez López, Claudina Omero Mayorga ‘Luxury and Beauty: An Approach to Jewelry worn by Women in Hispania’
Pilar Fernández Uriel, Marta Bailón Garcia ‘Plantae Pedum à l’amphithéâtre d’Italica. Une preprésentation des dévots ou une présence directe de Nemesis Dea? ‘
Marija Buzov ‘The Findings of Sarcophagi Reused as Building Material in the Church of St. George in Mateško Selo’
Angela Palmentieri ‘Materiali marmorei di spoglio dai teatri e anfiteatri campani’
Licínia Wrench ‘Mobilier liturgique paléochrétien. Quelques exemplaires provenant du territoire actuellement portugais’
Zahvaljujem Arheološkom muzeju Istre na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
U Zagrebu, 2. 2. 2016.
by Suradnik | Mar 9, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Osvrti na strane muzeje, U svijetu
Originalan naziv: NONAM, Nordamerika Native Museum, Indianer und Inuit Kulturen
Adresa: NONAM, Seefeldstrasse 317, 8008 Zürich
Web adresa:
https://www.stadt-zuerich.ch/kultur/de/index/institutionen/nonam_indianer_inuit_kulturen/ausstellungen.html
Galerija fotografija [autor Kristina Dragčević Gwirtzman]
PRESS fotografije [Ustupio: NONAM PRESS]
NONAM. Fotografija: KDG.
Muzej Sjevernoameričkih Indijanaca i Inuita posvećen je umjetnosti i kulturi domorodnih stanovnika koji su živjeli na prostorima današnje Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Sačinjen je od predmeta iz privatne zbirke Gottfrieda Hotza (collection Hotz) koju 1961. godine od vlasnika otkupljuje grad Zurich. Zbirku kasnije novim predmetima dopunjava Hans Läng, sve do umirovljenja. Muzej, uz stalni postav, na godišnjoj razini organizira i jednu do dvije tematske izložbe.
NONAM svakako vodi dobru marketinšku politiku. Promotivni posteri i informativni članci o muzeju nalaze se u gotovo svakom turističkom vodiču i brojnim brošurama kojima se predstavljaju zanimljivosti grada Zuricha. Posjetitelj Zuricha kojeg zanimaju umjetnost i povijest/arheologija nakon ovako intenzivnog predstavljanja pomislit će kako se radi o muzeju kojeg nipošto ne smije izostaviti, a zapravo se radi o vrlo malom muzeju sa skromnim postavom. NONAM se predstavlja kao muzej prilagođen svim dobnim uzrastima, no prema vlastitoj procjeni, rekla bih da je radi vrlo pojednostavljenog prikaza i malobrojne količine predmeta, ipak prikladniji mlađim posjetiteljima. Veličina cijelog izložbenog prostora i bogatstvo zbirke mogli bi se usporediti tek s manjim muzejskim „krilom“ nekog etnološkog muzeja.
Na samom ulazu u Muzej rečeno mi je da je zapravo najveća vrijednost ovog muzeja njegova specijalizirana knjižnica, no u nju nije moguće ući prije prethodne najave i pismenog odobrenja nadležne osobe. Je li knjižnica uistinu toliko bogata i interesantna, nisam mogla provjeriti iz prve ruke, pošto je moj posjet bio spontan i nenajavljen.
Stalni postav obuhvaća šest različitih regija Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Posjetitelj tako može dobiti skroman uvid u način života domorodnih stanovnika Velikih ravnica (Great Plains) i Prerije (Prairie), Sjeveroistočnih šuma (NortheasternWoodlands), subarktičkih i arktičkih zona te jugozapadne pustinje (Southwestern Desert). Među izloženim predmetima, ističu se nošnje i uporabni predmeti iz svakodnevnog života, posebice kanui i čamci koji impresioniraju svojim dizajnom, materijalom izrade i dimenzijama. Zbirka također obuhvaća mali broj prepariranih životinja, među kojima sjevernoamerički bizon zauzima dominantno mjesto.
Stalni postav također ima i zvučnu sobu u kojoj se mogu doživjeti najupečatljiviji zvukovi svake od navedenih regija. Njih čine govor naroda spomenutih geografskih regija (Inuita, naroda Kwakiutl, Hopi, Navajo), pjesma, bubanj te razni zvukovi prirode. Koliko je zvuk i govor tim narodima bio važan, govori činjenica da se tradicija Sjevernoameričkih Indijanaca prenosila isključivo usmenom predajom.
Informativne pločice uz eksponate vizualno su privlačne te nose zanimljive i korisne tekstove kojima se naoko „neugledni“ predmeti pretvaraju u prave dragocjenosti. Jedina zamjerka jest nepostojanje dvojezičnih tekstova, pa ukoliko ne znate njemački, bivate zakinuti za zanimljive informacije ili ste pak primorani uzeti službeno vodstvo.
Muzejska trgovina nudi zanimljive i živopisne suvenire koji izgledaju vrlo autentično. Na raspolaganju su također neke publikacije poznatih izdavačkih kuća o životu Indijanaca i Inuita, no nažalost u prodaji nema muzejskog kataloga koji bi primjerice bio od koristi nekome tko proučava ovu tematiku.
Ukoliko ste pripadnik stručne javnosti ili su pak Sjevernoamerički Indijanci i Inuiti područje vašeg interesa, od ovog muzeja nemojte previše očekivati. Ukoliko ste pak samo radoznali posjetitelj koji ima malo slobodnog vremena u Zurichu te želi „na brzaka“ dobiti „ideju“ kako u stvarnosti izgledaju neki od uporabnih predmeta spomenutih naroda, tada će za vas ovaj muzej biti sasvim dovoljan.
Ipak, najvažnije je reći da će, bez obzira na vlastita očekivanja i interese, nakon obilaska ove malene zbirke, najvažniji cilj muzeja biti neupitno postignut – spoznat ćete (ili pak potvrditi već postojeće znanje) kako Inuiti nisu Indijanci, a razlika između plemena Lakota, Tlingit i Hopinije ništa manja no razlika između, primjerice, Finaca, Španjolaca i Švicaraca.
Kristina Dragčević Gwirtzman
U Zagrebu, 4. 3. 2016.
NONAM – Nordamerika Native Museum
Das NONAM bietet spannende Einblicke in die Welt der Indianer und Inuit.
Kleine und grosse Besucher begeben sich auf eine lebendige Entdeckungsreise von der Arktis bis in den Südwesten Nordamerikas. In diesen Gebieten leben die Indianer und Inuit unter äusserst verschiedenen Bedingungen, welche ihr Dasein bestimmen und ihre Kulturen prägen.
Unternehmen Sie einen Streifzug durch unseren sinnlichen Museumsparcours – zahlreiche Objekte warten darauf, entdeckt zu werden!
Angebote
Dauerausstellung, wechselnde Sonderausstellungen, Medienraum, Klangraum «Soundscape», Bodmer-Galerie. Konzerte und Vorträge sowie viele Angebote für Kinder (Ferienprogramme, Workshops und Kindergeburtstage).
Öffentliche Führungen in der Dauerausstellung: jeden Sonntag, 12.00 Uhr
Detaillierte Informationen zu Ausstellungen, Führungen und Veranstaltungen finden Sie unter www.nonam.ch
Preise
Erwachsene: CHF 12.- / CHF 8.- (ermässigt)
Kinder: CHF 6.- / CHF 4.- (ermässigt)
Familien: CHF 25.-
Öffnungszeiten
Di-Fr 13-17 Uhr
Sa/So 10-17 Uhr
Anfahrt
Seefeldstrasse 317
8008 Zürich
Tram 2/4, Bus 33, S6/S16: bis Haltestelle Tiefenbrunnen
Bus 912/916: bis Haltestelle Zollikon Bahnübergang
Kontakt
+41 44 413 49 90
nonam@zuerich.ch
Infrastruktur
Fotografieren erlaubt, Cafeteria, Shop, WC, WC für Behinderte, Rollstuhlgängig
Pavillon mit Snack- und Getränkeautomat.
Bei schönem Wetter lädt der Hof zum Picknicken ein.
Izvor
NONAM PRESS
by Uredništvo | Mar 4, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji
Izložba je preseljena u Narodni muzej Slovenije – Prešernova. Otvorena je do 30. travnja 2016. godine.
”Na ljubljanskoj močvari pronašao je zemljoposjednik gospodin Peruci za znanost prezanimljive tragove, u prapovijesnom razdoblju postavljene stambene prostore na drvenim stupovima nad vodom, takozvane ‘pfahlbauten’. Iskopavanja napreduju. Više o tome sljedeći put.”
Citat iz obavijesti o otkriću sojenica, iz časopisa ‘Slovenski narod’, 28. srpnja 1875. godine.
Replike keramičkih nalaza pronađenih na području Iga. Fotografija: Pavla Peterle Udovič.
U petak, 15. siječnja 2016. godine, u Knjižnici Ig otvorena je izložba ‘VELIKANSKA NAJDBA, Prva odkritja kolišč na Ljubljanskem barju’ (‘VAŽAN NALAZ, Prva otkrića sojenica na Ljubljanskom barju’). Izložbu je pripremio Krajinski park Ljubljansko barje u suradnji s Narodnim muzejem Slovenije, Mestnim muzejem Ljubljana i Institutom za arheologiju ZRC SAZU. Izložbu su omogućili Ministarstvo za kulturu, Slovenska nacionalna komisija za UNESCO te općina Ig.
Sadržaj izložbe, čiji su autori Elena Leghissa i Dejan Veranič, čini Dežmanov doprinos razumijevanju kulturne baštine sojenica i njihovog značenja za današnje vrijeme.
Na izložbi su, pored arhivskih i današnjih fotografija Barja, pogledu i dodiru izložene replike sojeničkih predmeta te maketa Ljubljanskog barja i kratke animirane 3D rekonstrukcije. Autori planiraju gostovanja izložbe u barjanskim općinama i već početkom veljače ju je moguće razgledati u Ljubljani, gdje će biti moguće vidjeti i originalne nalaze.
Ižanske sojenice otkrivene su tijekom srpnja 1875. godine, kada se prilikom čišćenja jaraka uzduž ižanske ceste naletjelo na drvene stupce i raznovrsne nalaze. O otkriću je Martin Peruzzi, tadašnji vijećnik cestovnog vijeća, odmah obavijestio Kranjski deželni muzej u Ljubljani. Na ovu vijest odazvao se tadašnji vođa Deželnog muzeja Karl Deschmann (Dragotin Dežman), muzejski kustos te organizirao i izvršio prva arheološka iskopavanja provedena na Kranjskem. U narednim iskopavanjima, 1876. i 1877. godine, Dežman je na području sjeverno od Iga otkrio čak tri sojenička naselja, koje struka poznaje kao I., II. i III. Dežmanovo kolišče.
Otkriću je od početka i tijekom istraživanja uslijedio izuzetan odaziv javnosti po cijeloj Austro-Ugarskoj kao i arheološke struke iz cijele Europe. Brojni stručnjaci od tada dolaze vidjeti i proučavati nalaze. I danas su ti nalazi jedni od ključnih za proučavanje materijalne kulture kasnog bakrenog i ranog brončanog doba.
Ostaci sojenica su najvažniji arheološki izvor za istraživanje prvih poljodjelskih društava u Europi. Nalazi nude pogled na život Europe od 5000. do 500. godine pr. n. e. U razdoblju sojenica je došlo do nekoliko univerzalnih i dandanas očiglednih otkrića i napretka u društvu. Jedno među njima je keramika.
Sojenice na Igu proglašene su spomenikom državnog značaja te su od godine 2011. upisane na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Ižanska ili Dežmanova kolišča čine dio od 111 prapovijesnih sojenica na području Alpa.
Na dan otvorenja izložbe, 15. 1. 2015. godine, Slovenija je postala predsjedavajuća država članica Međunarodnom koordinacijskom odboru za UNESCO prapovijesne sojenice uokolo Alpa (UNESCO World Heritage Site Prehistoric Pile Dwellings around the Alps – International coordination group).
Pavla Peterle Udovič
Originalni link: http://arheoved.si/razstava-velikanska-najdba-na-igu/
Galerija fotografija (autor Pavla Peterle Udovič)
Prijevod: VJB
