by PRESS | Dec 21, 2018 | Autorski osvrti, DVD, Inspiracija, Istaknuto
Troja
Redatelj: Wolfgang Petersen
Tko odluči umjesto ‘Ilijade’ (oko 16000 stihova) pogledati ‘Troju’ (oko 160 minuta), pa se pretvarati da je pročitao Homera, bit će ‘uhvaćen na djelu’. Jer ne samo da Petersonov film, i kad ga hvale (vidi Cover Blue Raya), ne može postići nemjerljive dimenzije Homerovog epa, već što su u filmu izmijenjene neke činjenice iz literarnog podloška koje spadaju u ‘obveznu faktografiju’ klasične naobrazbe, pa se onaj tko uz film po slavnom epu ne koristi literaturu, može proslaviti neznanjem 
.
Neke intervencije u Homerovu fabulu su prihvatljive. To što film uključuje motiv Trojanskog konja i osvajanje Grada, zaokružuje priču o Troji, iako Homer ‘Ilijadu’ zaključuje padom Hektora, a ne Troje, to jest, pogrebom i oplakivanjem njenog najvećeg junaka. Ali to što u filmu strada Menelaj, ne samo da nije točno ‘po Homeru’, već dovodi u pitanje događaje u sljedećem ključnom Homerovom i svjetskom epu, u kojem Agamemnonov brat i Helenin muž (koji ženu primi natrag poslije desetljeća veze s Parisom i nema dokaza da joj je što predbacivao ), primi u posjetu Telemaha, Odisejevog sina. Što s drugim djelima grčke tragedije koje se oslanjaju na Homera ili njegove mitološke temelje? Ako pri kraju Petersenove ‘Troje’ strada i Agamemnon, kako će ga po povratku u Grčku dotući Klitemnestra i kako će Orest izvršiti svoju osvetu, kako će se proslaviti Elektra?
Nisu to jedine žrtve filmske ‘pjesničke slobode’. U brojnim američkim filmovima baziranim na grčkoj mitologiji i klasičnoj literaturi, ima toliko izmjena, zamjena i dopuna koje nisu opravdane drugim, novim, filmu inherentnim determinizmom, kao da samo dodavanje, izostavljanje ili miješanje likova i događaja predstavlja autorsku kreaciju. Prihvaćam pravo na slobodu filmskog kreativca u odnosu literarni predložak, pa bio i Homerov, ali u pogledu načina interpretacije likova i činjenica, a ne faktografske izmjene.
Time što u Petersenovom filmu Hektor prije odlučne bitke s Ahilejem ne trči tri puta oko zidova Troje (kao što trči, to jest bježi, u epu) i što borba s Ahilejem traje dugo, time redatelj, odnosno scenarist, odlikuju svog glavnog pozitivca, (Eric Bana, kojemu bih dala prednost ne samo u duelu s Bradom Pittom , već u svakom castingu). Izostavljanjem detalja privremene malodušnosti junaka čini se prilagodba suvremenoj percepciji akcijskog junaka, u kojem ovaj ne oklijeva pred nadmoćnim protivnicima (jer je siguran da će pobijediti ).
U Homerovo doba tolerira se određena doza sraha, slabosti i tuge u junaka. Kad Hektor u 7. poglavlju ‘Ilijade’ zove na dvoboj (to nije onaj dvoboj Parisa i Menelaja prikazan (s izmijenjenim ishodom) u filmu), tek nakon Nestorovog ukora (u kojem starac sam sebe hvali ubojitim mladenačkim podvigom ), javi se nekoliko (devet) dobrovoljaca. U vrijeme kad je i najveći junak mogao zbog povrede ponosa ili gubitka djevojke roniti gorke suze, toleriralo se i taktičko izbjegavanje neprijatelja ‘junačkim trkom’, i Homer to povezuje. Apolon je Hektoru udijelio ‘junaštvo i koljena brza’ (*22. pjevanje, stih 204). To oklijevanje i povlačenje doživljavaju i drugi junaci s ahejske i trojanske snage, ali to poništava njihovu osudu, jer je njihovo ponašanje rezultat intervencija s Olimpa, napose Zeusa, ili dobivaju drugu šansu, pa ponovo u borbi, srčanošću (ili okrutnošću) vraćaju svoj ‘dobar glas’.
Jedini koji ne oklijeva i koji se ne boji (osim kad se skoro utopi u rijeci i to ne zbog smrti, već načina na koji bi mogao umrijeti) je Ahilej. Ali on zna (i svi znaju!) da je on najjači, pa se i nema koga bojati. On i izgleda najjači, očekivali bismo da je i najveći, njegovo koplje ne može nitko osim njega držati, pa ga Patroklo ne uzima, kad u Ahilovoj opremi ode u bitku. A ta veličina koja impresionira vojsku i koja vizualno ističe njegovu snagu nije ostvarena dodjelom uloge u filmu. U vrijeme snimanja Brad Pitt je možda bio na Olimpu holivudskog castinga, a i činjenica da je plavokos mogla je doprinijeti njegovu izboru, ali i u scenama u kojima mišićima fascinira Briseidu, ne djeluje monumentalno ni zastrašujuće u odnosu na druge ‘snagatore’. A njegovo isticanje žudnje za slavom i mehaničko shvaćanje načina kojim se postiže, čini ga gotovo jednako žrtvom celebrity mita kao i sudionici Big Brothera koji su spremni za sve kako bi se ‘proslavili’. Bez demoniziranja Ahila, kao u nekim filološkim ili psihološkim analizama ‘Ilijade’, nije ga moguće uzeti za uzor idealnog junaka, pa ne vjerujem ni da je Homer bio posve na njegovoj strani. On je podložan emocijama više nego razumu, bezumno je samoljubiv i time podložan manipulaciji, što lukavi Odisej koristi, ponaša se nezrelo i razmaženo, pod sažaljivom brigom božanske majke koja zna za njegovu sudbinu, pa mu nastoji ugoditi kao bolesnom djetetu. Njegova opsesija slavom djeluje isprazno, jer prihvaća bilo koji izazov da do nje dođe, a u filmu gubi i onu zanimljivu stranu dvojbe iz Homera. Zašto on napada Trojance, oni mu nisu ništa skrivili? To se može pitati svaki sudionik rata, napose na napadačkoj strani. Ali kad osobno osjeti napad ili gubitak, empatija za drugu stranu nestaje i izbijaju agresivni mehanizmi. Napose je motiv osvete istaknuo Homer, kao jedne od konstanti ljudske prirode. Žudnja za osvetom slađa je od meda, kaže, i taj stih nije pokopan u Troji. Ali Ahil ima pravo, pobjeda je bitna za ‘nepropadnu slavu’, a ne cilj borbe ili njena opravdanost. I to ne govori toliko o junacima, koliko o onima koji ih slave, to jest publici, društvu, svijetu, čovječanstvu. O tome Homer piše, jednako kao ratu. I danas više ljudi zna za Džingis kana nego Roberta Kocha.
Što se drugih u filmu uloga tiče, već sam spomenula Erica Banu, idealan Hektor, privlačniji od najjačeg junaka, ‘jači’ nego u Homerovom izdanju. Dobar izbor lika Andromahe (Saffron Burrows), odana supruga, majka, snaha, tragičan lik (i ona će se ‘izvući’ iz Troje, ali ne tragedije, za to treba čitati druge stihove). Nezahvalnu ulogu ‘najljepše žene na svijetu’ dobila je u ono vrijeme popularna Diane Kruger. Kako biti najljepša, kad se ‘o ukusima ne raspravlja’ ? S obzirom na ‘epske zapise’ bila je plavokosa, pa je bar to bila smjernica u izboru. U filmu je imala aktivnu ulogu u odluci Parisa da je povede iz Sparte (pri tome nisu zaboravili ponijeti blago), a uspjela je (uz Afroditinu pomoć) održati bračnu strast i poslije deset godina (partnerstva), što nije mali pothvat. Sjetimo se da je Paris, tamnokosi Orlando Bloom, u filmskom koloru, bio spreman dati blago, ali ženu ne. Petersonov Agamemnon svojim je kraljevskim ponašanjem, otvorenim vlastoljubljem i zlatoljubljem, gotovo simpatičniji od Homerovog lika. Najveću filmsku promociju dobila je epizodna Briseida (Rose Byrne), koja se iz Ahilovog objekta žudnje prometnula u muzu koja upravlja njegovim postupcima, a ne samo libidom. Ostarjeli Peter O’Tool kao Prijam dobio je svoj glasoviti govor na ne-sretnom kraju filma.
Glazba Jamesa Hornera uključuje istočnjački leitmotiv dubokog ženskog glasa koji asocira na ‘Gladijatora’ (Ridley Scott, 2000., skladatelj Hans Zimmer).
Masovne i akcijske scene ostvarene su, kao što bi se i moglo očekivati uz tehnološke resurse početka 21. stoljeća, dojmljivo. Rekonstrukcija Troje, grčke flote, ratne opreme, bitaka i dvoboja zadovoljavajuće su produkcije. Ali to nije film o kojem će se govoriti izvan konteksta vremena i prostora u kojem je nastao. A to je ono što je postigla ‘Ilijada’.
Ada Jukić
U Zagrebu, 18. prosinca 2018.
* Citati i podloge iz knjige Homer ‘Ilijada’, preveo i protumačio Tomo Maretić, pregledao i priredio Stjepan Ivšić, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1987.
** Povod za ponovno gledanje Filma je Godina Troje (proglašena povodom 20-godišnjice uvrštenja nalazišta Troje u Turskoj u fundus vrijednosti UNESCO-a). Godina Troje u Hrvatskoj obilježena je programom događanja u Arheološkom muzeju Zagreba tijekom 2018., između ostalog, izložbama i predavanjima od kojih sam nekima sa zadovoljstvom nazočila:
AMZ – Godina Troje u Hrvatskoj (Predavanje o Troji – prof. dr. sc. Rüstem Aslan)
AMZ – Predavanje – TRAGOVIMA IZGUBLJENIH TROJANACA I UKRADENOGA TROJANSKOGA BLAGA (dr. sc. Helena Tomas)
AMZ – Predavanje REFLEKSIJE TROJANSKOG RATA U KULTURI – ODABRANE TEME (dr. sc. Marina Milićević Bradač)
Detalji o filmu:
Troy (2004.)
Scenarij: David Benioff po Homeru
Glazba: James Horner
Glume: Brad Pitt, Eric Bana, Orlando Bloom, Diane Kruger, Brendan Gleeson, Brian Cox, Sean Bean, Saffron Burrows, Julie Christie, Peter O’Toole,
Još glume: Gulian Glover, Nathan Jones, Adoni Maropis, Jacob Smith, John Shrapnel, Siri Svegler, Lucie Barat, Ken Bones, Manuel Cauchi, Garrett Hedlund, James Cosmo, Rose Byrne, Tyler Mane
Warner Bros., Helena Productions, Latina Pictures, 2004. / 2010., CF
Informacije o Blu Ray izdanju:
Trajanje: 162 min
Format: 2.41 : 1
Film u boji
Jezici: DTS-HD Master Audio: engleski 5.1; Dolby Digital: turski 2.0, ruski 2.0, poljski 5.1, mađarski 5.1, češki 5.1, engleski 5.1, tajlandski 5.1
Podnaslovi: hrvatski, engleski, slovenski, estonski, češki, bugarski, arapski, tajlandski, korejski, islandski, kineski, portugalski, ukrajinski, turski, srpski, ruski, rumunjski, poljski, litvanski, latvijski, mađarski, hebrejski, grčki
Blu Ray dodaci:
U središtu bitke – Analiza uzbudljivih akcijskih scena
Od ruševina do stvarnosti – Povijest i produkcija filma
Troja: Odiseja efekata
Galerija bogova – 3D animirani vodič kroz grčku mitologiju
Grčka brodogradnja – Vizualizacija scena
Kino najava
Napomena: Tekst je prenesen s portala www.film-mag.net
by PRESS | Dec 20, 2018 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Putovanja, Uredništvo
Predstavljamo čestitku za 2019. godinu u suradnji s Manar al-Athar projektom Sveučilišta u Oxfordu.
Čestitka najavljuje ovogodišnji ArheoKalendar© pod nazivom ‘An Elephantastic Adventure in Petra’ (‘Slonofantastična avantura u Petri’) – priču o dva slona u potrazi za svojim kljovama u Petri, autorice profesorice Judith McKenzie, direktorice Projekta.
Kalendar objavljujemo idući tjedan.
U Oxfordu, 20. 12. 2018.
Uredništvo
by Robert | Dec 14, 2018 | Arheološki muzej Istre, Istaknuto, Knjige, Muzej hrvatskih areholoških spomenika, Muzeji, Popularna literatura, PRESS, Priručnici, Publikacije, Pula, Split, Stručna literatura, U Hrvatskoj
U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu predstavljena su tiskana izdanja Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i Arheološkog muzeja Istre.
Knjige su predstavili doc.dr. Ivan Basić, prof.dr. Danijel Džino, prof.dr.Ivan Matejčić i prof.dr. Ante Milošević.
Predstavljanje knjiga ; Foto RJ
Opširniji prikaz knjiga uskoro slijedi…
by Uredništvo | Sep 9, 2018 | Autorski osvrti, Istaknuto, Italija, Izložbe, Muzeji, U Europi
Marsala, Sicilija
Web: http://www.marsalaturismo.it/index.php?mn=1:118:0:0
Kolovoz, 2018
Autor teksta i fotografija: Kristina Gwirtzman, MA, MA
Galerija fotografija
Museo Archeologico Regionale Lilibeo di Marsala nalazi se u sicilijanskom gradu Marsali, smještenom na zapadnoj strani otoka koju su nekad davno (već u 10. st. pr. n. e.) kontrolirani drevni Feničani. Današnji Muzej nalazi se u prostorima nekadašnje tvornice vina Baglio Anselmi koji svojom arhitekturom visokih stropova, prostranih dvorana i velikog unutarnjeg dvorišta čine idealan “dom” nalazima koje čuvaju.
Muzej se nalazi u sklopu Arheološkog parka Lilybaeum, grada čija prošlost seže duboko u prapovijest i kontinuirano teče, na istom mjestu, sve do srednjeg vijeka. Ostaci Lilybaeuma u raznim fazama postojanja, mogu se razgledati šetnjom arheološkim parkom, kojeg uglavnom čini velik zaravnjen plato na kojem su, na više mjesta, otvoreni i prezentirani arheološki iskopi.
Sam Muzej čuva mnoštvo nalaza, među kojima dominiraju oni feničke i rimske provenijencije, pronađenih tijekom višegodišnjih iskopavanja Lilybaeuma te obližnjih lokaliteta u regiji Trapani, no jedinstven je po olupini feničkog ratnog broda, jedinoj ove vrste u svijetu!
Interesantno je kako za ovaj fantastičan nalaz ne zna puno posjetitelja koji dolaze na Siciliju, što potvrđuje i relativno slaba posjećenost Muzeju. Olupina je C-14 metodom datirana u 3. st. pr. n.e., preciznije u 235. godinu, odnosno u vrijeme Punskih ratova. Brod je bio dugačak 35 metara, širok 4.8 metra, a dubina mu se procijenjuje na 2.7 metara. Otkriven je slučajno, 1969. godine, nedaleko od današnjeg grada Marsale. U istraživanju, koje je donijelo mnoštvo senzacionalnih podataka, sudjelovao je međunarodni tim arheologa pod vodstvom britanke Honor Frost, a prilikom rekonstrukcije trupa, odnosno za izradu metalnog kostura, angažiran je poznati brodograditelj Vito Bonanno.
Muzej u Marsali. Autor: KG.
Posebno je važno istaknuti otkriće ugraviranih i bojanih “oznaka-vodilja” na raznim konstrukcijskim dijelovima broda koje su brodograditeljima omogućavale lakše i brže sastavljanje. One ukazuju na postojanje masovne produkcije brodskih dijelova, čime je potvrđena istinitost podataka u tekstovima starih rimskih historiografa koji govore o iznimno brzoj i efikasnoj brodogradnji drevnih Feničana.
“Brod iz Marsale” u literaturi se uglavnom definira kao ratni – takav je zaključak donesen radi oblika trupa i popratnih nalaza, odnosno tereta broda, no, upravo radi velike količine amfora koje je brod, u vrijeme potonuća, u trupu sadržavao, postoje i mišljenja po kojima je on imao dvojnu funkciju – uz to što je bio ratni, mogao je služiti i kao brzi trgovački brod, ovisno o trenutnoj potrebi. Među nalazima, u olupini su pronađeni i dijelovi stabljiki biljke kanabis (cannabis sativa). Pretpostavlja se da su biljku koristili mornari koji su očito, već i u tim davnim vremenima, bili svijesni njezinih svojstava.
Što se tiče same kvalitete prezentiranih informacija, Muzej i arheološki park popraćeni su solidnom količinom jasno pisanih višejezičnih informacijskih panela pa se posjetitelj može dobro informirati i bez stručnog vodstva. Prezentacija unutar samog muzeja klasična je i slijedi kronološko – topografski obrazac organizacije nalaza. Dodatak tome multimedijski je prikaz simulacije pomorske bitke u vrijeme Prvog punskog rata. Ono što je meni kao arheologu predstavljalo svojevrsni nedostatak jest nepostojanje muzejske trgovine i nemogućnost kupnje nekih od tiskovina vezanih uz muzejske nalaze i lokalitet te originalnih suvenira. Fotografiranje je dozvoljeno, a ako ste student arheologije ili arhitekture, ulaz je, uz prethodno predočenje studentske iskaznice, besplatan.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Aug 20, 2018 | Autorski osvrti, Istaknuto, Monografije, Publikacije, Stručna literatura
Školska knjiga, Zagreb, 2016.
Za izdavača: Ante Žužul
Urednik: Deniver Vukelić, prof.
Recenzenti: dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof., dr. sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof., dr. sc. Dražen Maršić, red. prof.
Grafička dizajnerica: Lovorka Sabljić
Izrada zemljovida: Tomislav Kaniški
Slikovni materijal: Detaljan popis slikovnog materijala nalazi se na str. 429 (Kazalo fotografija), Piktoteka Školske knjige
Jezik: hrvatski
Stranice:464
ISBN 978-953-0-30887-9
Galerija fotografija (autor VJB, uz odobrenje Autorice)
Publikacija ‘Prapovijesni Kikladi – Kulture ranoga brončanog doba na kikladskome otočju u Grčkoj’ objavljena je kao 15. knjiga Biblioteke Lucius izdavača Školske knjige, u formi sveučilišnog udžbenika. Prema riječima Autorice, prvi je od tri planirana udžbenika o egejskim brončanodobnim civilizacijama – egejskoj, minojskoj i mikenskoj.
Dr. sc. Helena Tomas, izv. prof., zaposlena je na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predaje kolegije Osnove egejske arheologije, Egejska arheologija, Mikenska epigrafija – kolegije u okviru kurikuluma koji nisu direktno vezani uz hrvatsku arheologiju i arheološke kulture na području Hrvatske (kakvih nedostaje – primjerice o egipatskoj civilizaciji! koja je osnova za kronologiju i razvoj arheološke znanosti). Kolegiji profesorice Tomas kojima sam prisustvovala tijekom studija arheologije, bili su medju najzanimljivijim kolegijima moje generacije (ujedno prve generacije koja ih je slušala), što je bilo potvrđeno iznimnim interesom studenata i visokom uspjehom prolaznosti na ispitu. To je postignuto ne samo zanimljivom tematikom ‘misterioznog’ Linear B pisma i civilizacije koja ga je koncipirala, već i modernim pristupom profesorice Tomas uz PowerPoint prezentacije, isprintima popisa literature uz svako predavanje, prezentacijom živopisnih fotografija i tlocrta uz vizualne analize i opise te osobni stil, pristup i ugodnu komunikaciju sa studentima.
Uz navedene kolegije, dr.sc. Helena Tomas predaje i Grčki jezik za arheologe I te Grčki jezik za arheologe II.
U Predgovoru Autorica osobnim izričajem detaljno opisuje okolnosti nastanka knjige – navodi stipendije koje su joj omogućile putovanja Grčkom, obilaske lokaliteta i muzeja te zahvaljuje suradnicima i pojedincima koji su dali doprinos njezinom istraživanju i, u konačnici, nastanku knjige.
Slijedi Tablica usporedne kronologije Egipta, Kiklada, Krete i grčkog kopna.
U Uvodu se raspravlja o terminu ‘kikladska civilizacija’, odnosno promišlja o tome radi li se o civilizaciji ili skupu egejskih kultura. Poglavlje započinje prikazom razvoja egejske arheologije i glavnim odrednicama egejskih civilizacija i nastavlja analizom problematičnosti pojma ‘kikladska civilizacija’. Navodi se popis muzeja i privatnih zbirki s kikladskim umjetninama iz cijelog svijeta.
Slijedi poglavlje s etimološkim, mitološkim, zemljopisnim i klimatskim podacima.
Poglavlje ‘Povijest istraživanja’ prezentira srednjovjekovne i novovjekovne putopisce i istraživače te početke arheoloških iskopavanja, suvremena istraživanja i istraživače.
Kronologija je obrađena zasebnim poglavljem: općenite smjernice te podjela kikladskog brončanog doba.
Iduće poglavlje odnosi se na prirodne karakteristike Kiklada – ‘Prirodni resursi’, koji su bogati opsidijanom i metalima.
Slijede poglavlja o naseljavanju i prebivateljima Kiklada tijekom neolitika i brončanog doba uz opise kultura.
Naselja i nastambe, groblja i pogrebni običaji te nalazi (mramorne posude, keramika, mramorne figurine, metalurgija, oružje, nakit) prezentirani su u zasebnim poglavljima.
Posebno poglavlje posvećeno je plovidbi i prekomorskoj trgovini.
Nakon poglavlja ‘Društvena organizacija’, posljednje je poglavlje pod naslovom ‘Kraj kikladske civilizacije’ te Epilog s osobnim sjećanjima Autorice na boravak i dogadjaje na Lokaciji.
Prilažem citat kao ‘teaser’.
Tijekom dugogodišnjih priprema za ovu knjigu te putovanja po Kikladima, što sam spomenula u Predgovoru, upoznala sam veoma mnogo različitih ljudi, od osamljenih otočana i pastira do vodećih kikladskih arheologa i znanstvenika. Bilo je puno situacija i avantura koje bi valjalo zapisati kao ‘Behind the scenes’ uradak koji bi pratio ovu knjigu, mnogo slučajnosti, iznenađenja, ali i puno trenutaka u kojima bih se osjetila sretnom i ispunjenom što je, eto, obilaženje egejskih otoga dio mog posla. Takve bi trenutke pratila nevjerica da su mi dodjeljene stipendije da po cijelo ljeto putujem Grčkom.
Jedan mi se događaj posebno usjekao u pamćenje, a njim bih ovu knjigu htjela i završiti.’
Iz Epiloga
Na kraju Publikacije nalaze se ‘Transliteracija grčkog alfabeta’, Popis kratica, Kazalo fotografija, Kazalo pojmova, Bibliografija, Biješka o autorici te Sadržaj.
Svako poglavlje započinje citatom na hrvatskom jeziku i u originalu. Publikacija impresionira i tehničkom izvedbom. Tvrdo je ukoričena, tiskana na glossy papiru te opremljena brojnim ilustracijama, fotografijama i kartama.
Zahvaljujem dr. Rajki Makjanić na posudbi publikacije.
Vendi Jukić Buča
U Oxfordu, 5. 7. 2018.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Aug 14, 2018 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Lokaliteti, Muzeji, Putovanja, UK
Najveći, najbolje očuvan i najbolje prezentiran lokalitet rimskog razdoblja u Velikoj Britaniji nalazi se u Bathu. Osim Britanaca Bath posjećuju brojni turisti, a red ispred ulaza ovog arheološkog i povijesnog spomenika dug j4e čak i tijekom radnog dana. Termalni izvori u tolikoj su mjeri bili značajni za razvoj Batha, da je po njima moderni grad dobio ime. Bath je engleska riječ za kupanje i kupalište, a tako su lokalni stanovnici nazivali termalne izvore koji su obilježili cjelokupni gradski krajolik. Grad je 1987. godine dobio status Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
The Roman Baths
Galerija fotografija (autor VJB)
Rimske terme – Roman Baths – muzejski je kompleks s rimskim lokalitetom prezentiranim in situ. Rimski grad, koji je nosio ime Aquae Sulis (vode Sulisa), osnovan je 60. godine. Rimljani su, po osnutku grada u dolini rijeke Avon, izgradili terme, hram božice Minerve te kružnu građevinu (pretpostavljeni Tholos, jedini poznati u Britaniji). S obzirom da je grad naseljen u kontinuitetu, rimski kupališni kompleks, koji se nalazi ispod razine današnjeg grada, otkriven je i istražen tek tijekom kasnog 19. stoljeća.
Iznenađujući su veličina, razina očuvanosti te kvaliteta prezentacije ovog lokaliteta.
U središnjem dijelu današnjeg muzejskog kompleksa nalazi se otvoreni bazen The Great Bath. Obložen je s 45 olovnih ploča i ispunjen vrućom termalnom vodom koja protječe kroz cijele Rimske terme (na pojedinim mjestima vide se mjehurići koji izbijaju na površinu). Nekoć je Veliki bazen bio natkriven bačvastim svodom, visine 40 metara na najvišem mjestu. U bazen, dubok 1,6 metara, spušta se stepenicama koje se nalaze na svim njegovim stranama. Uokolo se nalaze niše, za koje se pretpostavlja da su natkrivale klupe i male stolove. Danas bazen nema krovište, a poviše je okružen terasom izgrađenom 1894. godine. Na ogradi ophoda nalaze se viktorijanske skulpture rimskih careva i guvernera Britanije koje ‘nadgledaju’ Veliki bazen.
Muzej je organiziran uokolo Velikog bazena. Dostupni su audiovodiči na više jezika koji sadrže informacije o artefaktima te dodatna objašnjenja muzejskih stručnjaka osobno. Na samom početku izložene su makete područja termi i hrama. Jedan od najznačajnijih kamenih izložaka je prednja strana hrama, u kojem se čuvao kip Minerve Sulis, jednog od dva hrama klasičnog razdoblja na području Rimske Britanije. Zabat prikazuje reljef Meduze Gorgone (ova teorija smatra se najvjerojatnijom, iako se radi o prikazu muškarca), koja je smatrana simbolom Minerve Sulis. Uokolo zabata postavljene su stepenice kružnog oblika, u formi gledališta amfiteatra, kako bi posjetilji mogli sjediti dok gledaju animaciju rekonstrukcije koloriranog zabata iz rimskog razdoblja, odnosno njegovog pretpostavljenog originalnog izgleda.
Muzej je organiziran prema sljedećim cjelinama.
People of Aquae Sulis and the Beau Street Hoard, kojom je prezentiran život građana Aquae Sulis i znamenita ostava rimskog novca (preko 17000 primjeraka datiranih u razdoblje od 32. god. pr. n. e. do 274.) iz Beau Street otkrivena 2007. godine.
Roman Worship, kojom je prezentiran postupak posjete termama i štovanja božice Minerve Sulis. Izloženi su privatni oltari postavljeni u dvorištu Hrama te poznati tzv. curse tablets –privatne poruke ispisane na olovnim i kositrenim pločicama, koje su se zamotane u svitak bacale u Izvor u kojem je, prema vjerovanju, obitavao duh Božice. Poruke su sadržavale kletve ljutitih koji su molili Božicu da ih osveti na način da kazni one koji su im učinili nepravdu, često navodeći imena potencijalnih počinitelja. Uglavnom se radi o nedjelima poput krađe osobnih predmeta i imovine. The curse tablets uključeni su u UNESCO Memory of the World Register.
qu[i] mihi vilbiam in[v]olavit execro qui involaver-
sic liquat com[o] aqua ….. -it qui Deomiorix de hos
qui eam [invol] avit -[i]pitio suo perdiderit qui-
… Velvinna Ex[s]upereus -cumque r[es] deus illum
Verianus Severinus inveniat sanguine et
Augustalis Comitianus vitae suae illud redemat
Minianus Catus
Germanill[a] Iovina
May he who has stolen Vilbia I curse (him) who has stolen,
become as liquid as water … who has robbed Deomiorix from
who has stolen it (or her) his house. Whoever (stole his)
Velvinna, Exsupereus, property, the god is to find him.
Verianus, Severinus, Let him buy it back with his own life.
Augustalis, Comitianus,
Minianus, Catus,
Germanilla, Jovina.
Temple Courtyard and Minerva – unutar moderne muzejske konstrukcije nalazi se natkriveni i zaštićeni prostor hramskog dvorišta iznad kojeg se prolazi metalnim stepeništima i ograđenim putevima. Ovo područje bilo je namijenjeno okupljanju štovatelja božice Minerve Sulis. Izloženi su oltar na kojem su se prinosile žrtve, brojni oltari s inskripcijama te pozlaćana brončana glava Božice – jedan od najpoznatijih artefakata rimskog razdoblja u Britaniji.
The Sacred Spring and Associated Objects – u središtu Muzeja nalazi se staklom ograđena terasa s pogledom na izvor termalne vode. Svakodnevno izvire preko 1,170,000 litara mineralne ljekovite vode temperature 46°C. Bio je običaj u Izvor bacati darove Božici – pronađeno je preko 12,000 rimskih kovanica te veliki broj tabli s kletvama. Metalne posude (patere) s inskripcijama DSM (Deae Sulis Minerva) vjerojatno su bile namijenjene prinosu žrtvi i darova svete vode.
Changing Rooms and Saunas – uokolo Velikog bazena nalaze se Istočne i Zapadne terme. Istočne terme obuhvaćaju veliku kupelj s toplom vodom koja je dopirala cijevima iz Velikog bazena te niz grijanih prostorija, čiji se broj povećavao kako su terme rasle do svog maksimuma u 4. stoljeću. U nekoliko prostorija, kao i na području Zapadnih termi, postavljeni su transparentni zasloni s video projekcijama, CGI rekonstrukcije i zvučni efekti prikazuju Rimljane u postupku korištenja ovih objekata.
Heated Rooms and Plunge Pools – Zapadne terme obuhvaćaju niz bazena i grijanih prostorija s hipokaustima (s dobro očuvanim stupcima od opeke) te krugli bazen s hladnom vodom dubok 1,6 metara.
Na samom kraju posjete može se okusiti voda o kojoj se toliko priča – postavljena je slavina iz koje istječe topla ljekovita mineralna voda, a ukoliko nemate vlastitu bocu, na volju su papirne čašice. Čin-čin!
The Thermae Spa
Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)
S obzirom da su termalni izvori u Bathu, jedni od tri najznačajnija u Velikoj Britaniji i dalje aktivni, adaptirani su za moderni užitak kupanja u formi termalnog kompleksa Thermae Spa (u daljnjem tekstu Thermae) u Bath Street. Thermae obuhvaćaju dvije lokacije koje se međusobno nalaze u neposrednoj blizini – The Cross Bath (manje) i The New Royal Bath (veće terme). The Cross Bath terme (Grade I listed building) povijesni su spomenik obnovljen 1789. u stilu neoklasicizma te restauriran 1990. godine. Nalazi se uz bolnicu Sv. Ivana (St John’s Hospital) koju je, kao jednu od prvih ubožnica u Engleskoj, dao sagraditi početkom 12. stoljeća Reginald Fitz Jocelin, biskup Batha i nadbiskup Canteburyja. Radi se o nenatkrivenom bazenu u obliku velikog jacuzzija okruženom prostorijama svlačionica i recepcije. Namijenjene su posjeti manjeg broja ljudi i dolazak je potrebno prethodno najaviti. Također, moguće ih je zakupiti za privatnu sesiju.
S obzirom da se nalaze u užoj gradskoj sredini, razvoj većih termi nije mogao biti proveden na horizontalnoj, već samo na vertikalnoj osnovi. Stoga je glavni kompleks organiziran na nekoliko etaža – što ga čini zanimljivim i aktivnim mjestom posjete.
U Glavnoj zgradi (The New Royal Bath) nalaze se dva bazena – jedan u prizemlju, koncipiran u kružni tok s vodenom strujom, a drugi na samom vrhu građevine, s impresivnim pogledom na Bath. Na prvom katu nalaze se svlačionice i tuševi, dok se na drugom nalaze moderni ‘tepidariumi’ i ‘frigidarium’.
Thermae nude nekoliko vrsta cjenovnih ‘paketa’, među kojima se ističe kombinacija s posjetom Rimskih termi. Posjet je limitiran na 2 sata (duži boravak u termalnim ljekovitim vodama ne preporuča se iz zdravstvenih razloga) s dodatnih završnih 15 minuta namijenjenih sušenju kose i oblačenju. U cijenu je uključena posudba ručnika i kupaće ogrtača, u kojemu obilazite katove, saune i bazene stepenicama ili liftom. Posvuda se nalaze kukice za odlaganje ogrtača, a ako ga i izgubite u moru sličnih (kao što se dogodilo meni J), dodijelit će vam se novi ogrtač. Japanke, koje su također uključene u cijenu, možete zadržati za uspomenu (za posjetu termama ne treba vam ništa osim kupaćeg kostima).
Bazen u prizemlju kružnog je oblika s polukružnim dijelom unutar kojeg struji voda. U sredini se nalaze klupe s masažnim mjehurićima, a prisutan je i masažni slap. Uokolo bazena postavljene su ležaljke, a uz bazen se nalaze i prostorije za masažne tretmane. Na drugom katu nalaze se dvije tematski različite saune – rimska s mozaikom Minerve i sauna u georgijanskom stilu te vruća infracrvena komora. Uz njih se nalazi i prostorija s izrazito hladnim zrakom i koritom leda koji se konstantno generiraju. osjećaj hlađenja na uzavreloj koži zaista je fantastičan. Sve četiri prostorije su maglovite, pa se krećemo se u njima pomoću vlastite intuicije, osjećaja za orijentaciju i zvukova, a iskustvo kretanja je vrlo zanimljivo. Celestijalna dvorana namijenjena je relaksaciji. Na istom katu nalaze se i masažni te stropni tuševi praćeni svjetlosnim efektima. Konačno, na vrhu građevine nalazi se veliki krovni bazen ograđen staklenim panelima s pogledom na Bath. U ovom bazenu provela sam najviše vremena u ugodnom razgovoru sa Stephane, zaposlenicom Thermae, koja mi je navela ostale znamenitosti Batha i opisala korištenje tubaste plutače* u bazenu (*moj prijedlog naziva derivirao je iz njegovog oblika i namjene).
Kao šlag na kraju, posjetila sam restoran gdje sam naručila obrok po izboru. Menu je sadržavao delicije u stilu slow food ili fine dining restorana. Upućena sam za stol za dvoje uz prozor kroz koji je zraka svjetlosti obasjavala stol, a ugodan povjetarac rashlađivao je posjetitelje netom izašle iz vruće vode. Naručila sam specijalite kuće – quiche s kruškom i plavim sirom za predjelo, ribu za glavno jelo i vruću čokoladu s daškom vanilije za desert. Rastopljena čokolada stigla je stigla prva, poslužena odvojeno od gustog mlijeka s bogatom pjenom i čokoladnim kapljicama na vrhu, uz komad tradicionalnog biskvita (pudding). Pojela sam pola porcije čololade prije nego sam ostatak umiješala u zapjenjeno mlijeko. Puding i čokolada zabavljali su me 15-ak minuta, kada je stigao topli quiche na salati. S obzirom da sam bila pozvana na tour de Bath Abbey u 16 sati, bila sam primorana otkazati ribu, kako bih stigla na vrijeme. Naime, čak 35 minuta bilo je potrebno za poslužiti ova dva jela, svježe pripremljena, ukusna i vrhunske kvalitete. Praktični feature je taj da se vrijeme provedeno u restoranu ne odbija od ukupnog vremena namijenjenog boravku u termama. Napustila sam Thermae nakon točno dva sata, i mokre kose otputila se do Opatije, udaljene 2 minute trčanja.
The Bath Abbey
Galerija fotografija (autor VJB)
Opatija se izdvaja stilski i funkcionalno i kronološki.
Puno ime Opatije (anglikanske župne crkve i nekadašnjeg benediktinskog samostana) je The Abbey Church of Saint Peter and Saint Paul. Osnovana je u 7. stoljeću, a današnja građevina iz 16. stoljeća jedan je od najboljih primjera engleske gotike. Križnog tlocrta, izgrađena je od bathskog žućkastog kamena, s brojnim vitrajima.
Svakodnevno je organizirano nekoliko vođenih obilaska Opatije, a ja sam prisustvovala posljednjem. Obilazak obuhvaća penjanje preko 270 stepenica u nekoliko etapa, s pauzama prilikom kojih se objašnjava funkcioniranje Opatije, upravljanje zvonima te karakteristike arhitekture. Rečeno mi je također da se u podrumu Opatije trenutno vrše arheološka iskopavanja. Prisjetila sam se predavanja održanog u okviru Humanities Division Sveučilišta u Oxfordu, kojem sam prisustvovala prije nekoliko mjeseci, a u kojem je prezentirana njezina renovacija i projekt prezentacije kao značajnog primjera kulturne baštine u Britaniji.
Opatija je velika i impozantna. Brodovi su presvođeni lepezastim svodovima – izvedba koja se smatra najboljim svjetskim primjerom ove vrste gradnje. Uz Opatiju u Bathu nalazi se veliki broj crkvi sagrađenih unutar i izvan gradskih zidina građenih za stanovništvo koje nije bilo u mogućnosti obilaziti Opatiju.
Na vođenom obilasku najviše je bilo riječi o crkvenim zvonima kojih je deset; osam zvona izrađeno je 1700. godine, a dva manja dodana su 1774., kako bi ih ukupno bilo deset. Sva zvona još uvijek vise o originalnom drvenom okviru. Najveće i najteže zvono (1,5 tona) je posebno – nakon što je iznenada napuklo 1869. godine, trebalo ga je ponovno izliti. Nakon dvostrukog ugađanja (ispostavilo se da je ostarjeli orguljaš koji ga je pratio na podešavanje nagluh) koje je koštalo za to vrijeme enormnu količinu novaca (oko sto i nešto funti) i problema s isplatom za to potrebite donacije, od milja je prozvano the troublesome one. Posjetili smo i stražnju stranu sata, koje se nekoć navijalo ručno, a danas elektronički, stisnuti u malu prostoriju nad crkvenim stropom.
Vodstvo završava na najudaljenijem tornju sa širokim pogledom na grad.
Osim što je poznat po rimskom i suvremenom kupalištu, Bath je znamenit i po tome što je u njemu obitavala Jane Austin. Brojne gradske ture posvećene su njoj i njezinom opusu. Veliki gradski park uz rijeku nudi Afternoon Tea, a zamijetila sam i restoran sa srednjovjekovnim jelima i bathskim specijalitetom (koji nisam imala vremena probati, ali izgledom i sastojcima podsjeća na nešto između buhtle, peciva i pince) – the Bath bun. Nalazi u najstarijoj očuvanoj kući u Bathu, iz 1482. godine.
Zahvaljujem Rimskim termama (The Roman Baths), Thermae Spa i Bath Abbey na obilasku muzeja, kupanju i obilasku opatije!
Posjet Bathu ostat će mi u posebnoj uspomeni – posjetila sam ga netom nakon što mi je ponuđena pozicija na Faculty of Classics (zato kasni članak – radim!) i ovim posjetama i doživljajima proslavila svoje oxfordsko zaposlenje 🙂
Vendi Jukić Buča
Oxford, 14. 8. 2018.
>Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)
