by Uredništvo | Jan 10, 2024 | ArheoKalendar, Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Uredništvo
Arheologija.hr
Projekt: ArheoKalendar© 2024.
ArheoKalendar© objavljujemo na hrvatskom jeziku.
Sve fotografije su autorske | Sva prava rezervirana
Autorica fotografija | Opisi fotografija | Oblikovanje: Vendi Jukić Buča.
Kalendar je izrađen u verziji formata A4 panorama
Kalendar
Ovogodišnje fotografije snimljene su tijekom rujanskog boravka Vendi, Berislava i Pulcija u Krakovu (Poljska). U desetak dana uspjeli smo (skupno ili pojedinačno) posjetiti brojne muzejske institucije i srednjovjekovne građevine, koje ćemo postupno predstavljati na Portalu. Plišanac Hermelinko, izrađen prema slici Leonarda da Vincija ‘Dama s Hermelinom’ koja se čuva u krakovskom Muzeju knezova Czartoryskih, a predstavlja oficijelnu muzejsku maskotu, pozirao nam je uz krakovske znamenitosti. Hermelinko je u prvom planu, dok je pozadina zamućena. Fotografije pozadinskih znamenitosti bit će uključene u pojedinačne članke koje ćemo po objavi (a neki to već jesu) povezati (link) u tekstu ispod ilustracije svakog mjeseca.
Vendi Jukić Buča, glavna urednica
Kopenhagen, 10. 1. 2024.
- Leonardo da Vinci ‘Dama s Hermelinom’, Muzej knezova Czartoryskih.
Leonardova slika ‘Dama s Hermelinom’ čuva se u krakovskom Muzej knezova Czartoryskih. Članak o Muzeju uskoro.
- Nadsvođeni most u Ulici Pijarska.
Most povezuje nekad stambenu kuću na raskrižju Ulice Św. Jana i Pijarske ulice (zvana Koźmianowska, danas Muzej knezova Czartoryskih) s crkvom i samostanom Pijarista.
- Vrata sv. Floriana.
Vrata sv. Floriana, zvana Porta Gloriae (Vrata slave), dio su sjevernog obrambenog ziđa i svojevrstan trijumfalni luk Krakova, kroz koji su prolazili kraljevi nakon pobjedničkih bitaka, diplomati i posjetitelji. Glavna su od sedam srednjovjekovnih gradskih vrata, a početak su Kraljevske rute koja vodi do dvorca Vavel. Spominju se u gradskim dokumentima iz 1307. godine, a današnje krovište izgrađeno je u vremenu baroka. U razdoblju 1901.-1953. kroz vrata je prolazio uskotračni tramvaj. Članak slijedi.
- Krakovski Barbakan.
Barbakan je utvrda s vanjske strane gradskih obrambenih zidina čija je funkcija povećanje zaštite utvrđenog mjesta. Krakovski barbakan kružnog tlocrta nalazi se u neposrednoj blizini Vrata sv. Florijana. Izgrađen krajem 15. stoljeća jedan je od tri sačuvane predstraže ovog tipa u Europi. Članak slijedi.
- Makete po Kraljevskoj ruti.
U okvira projekta Kraljevske rute za osobe s invaliditetom, ispred značajnih građevina i institucija postavljeni su brončani modeli. Makete namijenjene taktilnom istraživanju nude informacije na poljskom i engleskom jeziku te brajici. Model Barbakana u pozadini.
- Unutarnje dvorište i ulaz u Collegium Maius Sveučilišta Jagiellonian.
Sveučilište Jagiellonian, najstarije poljsko sveučilište, osnovao je kralj Kažimir Veliki (Kazimierz Wielki) 1364. godine. Collegium Maius njegov je najstariji dio, vrhunski primjer gotičke arhitekture. U prizemlu nalaze se predavaonice (Lectoria), na prvom katu Libraria, a do kraja 18. stoljeća i stambene rezidencije profesora teologije. Ovdje su, među ostalim, studirali Nikola Kopernik krajem 15. stoljeća te Ivo Andrić u 20. stoljeću. Danas se u CM-u nalazi muzej, o kojem slijedi članak.
- Bazilika sv. Marije (Kościół Mariacki).
Prva crkva sagrađena je prije osnutka Krakova te je u odnosu na Glavni trg, koji u vrijeme njezine gradnje nije postojao, smještena po dijagonalnoj osi. Od 1222. godine vrši funkciju župne crkve grada, a u drugoj polovici 14. stoljeća dobiva današnji oblik (romanički i ranogotički ostaci nalaze se 2.6 metara ispod poda postojeće crkve). Među krakovskim legendama ističe se ona vezana uz vrijeme mongolske invazije na Krakov u 13. stoljeću. Tonovima bugle sviranim s jednog od tornjeva Bazilike sv. Marije nastojalo se upozoriti stanovnike Krakova na nadolazeći napad Tatara. Tatarska strijela pogodila je svirača bugle te njegova svirka naglo prestaje. Danas se ova legenda obilježava na način da se na svaki puni sat svira bugla s vrha tornja Bazilike sv. Marije i to na sve četiri strane tornja, a nastup u podne prenosi se uživo putem radija.
- Glavni trg (Rynek Główny).
Izgrađen u 13. stoljeću, najveći je europski srednjovjekovni gradski trg. Pravokutni prostor ograđen je povijesnim kućama (kamienice) i crkvama. Na zapadnom uglu Trga nalazi se Krzysztofory palača, izgrađena sredinom 17. stoljeća spajanjem triju gotičkih građevina. Ime je dobila po sv. Kristoforu čija se skulptura nalazi na pročelju iznad glavnog ulaza. U Palači se danas nalazi muzej s trenutnim stalnim postavom ‘Krakov od početka, do bez kraja’ (‘Krakow from the beginning, to no end’).Više o Muzeju: http://www.arheologija.hr/2023/12/22/muzej-krakova-pod-krzysztofory-palaca-i-povijesni-muzej-grada-krakova-pisu-i-fotografiraju-vendi-jukic-buca-i-berslav-buca/.
Izložba o Krakovu Rynek Główny Underground (Ispod zemlje) nalazi se ispod prostora Trga, a ulazi se kroz Dvoranu tkanina. Članak slijedi.
- Dvorana tkanina (Sukiennice).
Dvorana tkanina (Sukiennice) izniman je primjer renesansne arhitekture i dominira Glavnim trgom. Najstariji je krakovski trgovački centar i kao takav jedna od najvažnijih institucija povijesnog grada. Izvorno je podignuta u 13. stoljeću, a današnja građevina izgrađena je nakon velikog požara sredinom 16. stoljeća. Znamenite su vodorige talijanskog kipara Santi Gucci. U prvom planu Hermelinko gricka obwarzanek krakowski, prstenasto pecivo u tipu bagela, dostupno u prodaji s kolica na gradskim ulicama i trgovima. Ime dolazi od glagola obwarzać koji znači kuhati.
- Poštanska kočija – funkcionalna pošta.
Na Glavnom trgu nalazi se i poštanska kočija, bez konja, u funkciji funkcionalne pošte. Cijelo područje bilo je namijenjeno trgovini i trgovanju, trgovcima i putnicima. Na Trgu je moguće unajmiti kočiju s konjima i provesti se kroz grad, ali osobno ne podupiremo ovu praksu s obzirom da su poznati slučajevi iscrpljenosti konja koji nerijetko vuku teret tijekom cijelog dana, čak i izvan Krakova. U Poštanskoj kočiji moguće je kupiti razglednice, markice i druge poštanske potrepštine te iste ubaciti u prisutni poštanski sandučić.
- Crkva sv. Adalberta – ulaz u kriptu.
Crkva sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha) nalazi se na jugoistočnom rubu najvećeg sačuvanog srednjovjekovnog trga u Europi, Glavnog trga (Rynek Główny) iz 13. stoljeća. Crkva je nazvana prema omiljenom poljskom misionaru mučeniku sv. Adalbertu (polj. św. Wojciech). Prema legendi sv. Adalbert posvetio je crkvu 997. godine i u njoj propovijedao do odlaska na misiju u Prusiju. Smatran je svecem već tijekom života, a kanoniziran je relativno brzo nakon smrti. Najstariji ostaci upućuju na prvotnu drvenu konstrukciju s kraja 10. stoljeća, dok su temelji prve kamene crkve vidljivi u donjem dijelu sadašnjih zidova. Nova crkva izgrađena je tijekom 11. ili 12. stoljeća od manjeg kamena u obliku pravokutnika, a djelomično je restaurirana tijekom razdoblja baroka. U kripti Crkve nalazi se mala izložba ‘Povijest krakovskog trgovačkog trga i Crkve sv. Adalberta’ Arheološkog muzeja u Krakovu.
Članak: http://www.arheologija.hr/2023/10/02/krakov-izlozba-ispod-crkve-sv-adalberta-u-krakovu-pise-i-fotografira-vendi-jukic-buca/
- Dvorac Vavel.
Kraljevski dvorac Vavel (polj. Wawel) na istoimenom brdu najvažnija je povijesna i kulturna lokacija u Poljskoj. Višestoljetno tradicijsko sjedište kraljeva izdiže se nad Krakovom, na zapadnoj obali zaštitničke rijeke Vistule. U okviru Dvorca djeluje Muzej osnovan 1930. godine, kao jedan od najreprezentativnijih muzeja umjetnosti na ovom području. Postojeće građevine adaptirane su u muzejske prostore, cafe i restoran s vanjskim terasama, administrativno područje, a jedino je Katedrala pod ingerencijom druge institucije. Kroz kronološki najraniju izložbu, Izgubljeni Vavel, prolazi se po uzdignutoj traci s pogledom na arhitekturne i arheološke ostatke Rotunde sv. Feliksa i Audakta, kasnije nazvane Rotundom Blažene Djevice Marije, iz kasnog 10. odnosno ranog 11. stoljeća in situ te vitrinama s izabranim artefaktima u prvom dijelu, dok drugi dio prikazuje uglavnom veće skulpturalne i arhitekturne ostatke uz njihove pretpostavljene rekonstrukcije. Više o dvorskom kompleksu i Muzeju u članku koji slijedi.
- Pogled na Krakov s terase Hotela Kossak.
Pulci i Hermelinko na terasi Hotela Kossak, s pogledom na Krakov u smjeru Staroga grada.
Izabrana literatura
http://www.arheologija.hr/2023/12/22/muzej-krakova-pod-krzysztofory-palaca-i-povijesni-muzej-grada-krakova-pisu-i-fotografiraju-vendi-jukic-buca-i-berslav-buca/
http://www.arheologija.hr/2023/10/02/krakov-izlozba-ispod-crkve-sv-adalberta-u-krakovu-pise-i-fotografira-vendi-jukic-buca/
https://krakow.travel/
https://www.tasteatlas.com/obwarzanek-krakowski
https://www.krakowanimalscrawl.com/blog/62d2ce96e56931f21ac86a9e
https://visitkrakow.com
https://muzeumkrakowa.pl/en/
by Uredništvo | Dec 31, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Uredništvo
Prošlo je 14 godina otkad smo osnovali portal Arheologija.hr. Ideja je bila objediniti arheološke novosti iz Hrvatske te zanimljivosti iz regije i svijeta na jednom virtualnom mjestu. U međuvremenu se Facebook razvio u glavni kanal izvještavanja o aktualnim događanjima institucija te su rijetke one koje nas izravno obavještavaju o svom radu i novostima.
Arheologija.hr neovisni je portal bez vanjskog financiranja. Sami pokrivamo trošak hostinga i produciramo sadržaj u okviru slobodnog vremena te se to reflektira na vrstu i učestalost objava.
Od 2011. godine, zbog studija i zaposlenja, djelujemo iz inozemstva, prvo iz Ljubljane, zatim Oxforda i trenutno iz Kopenhagena. Zato je sadržaj usmjeren na predstavljanje lokalnih institucija i događaja te onih koje posjećujemo na putovanjima.
Otvoreni smo, u okviru navedenih okolnosti, za suradnju i dostupni na emailu arheologija[at]arheologija.hr (NB: ne procjenjujemo arheološke artefakte niti vršimo njihovo prepoznavanje).
Sretna Nova 2024. godina!
Vendi, Berislav i Pulci
Kopenhagen, 31.12.2023.
Prethodne objave:
http://www.arheologija.hr/2020/12/31/rijec-urednika-summa-summarum-ii-ili-10-godina-nase-ere
http://www.arheologija.hr/2015/12/31/rijec-urednika-summa-summarum-aktivnosti-6-godina-poslije-osnivanja-ususret-7-godini-arheoloske-ere-avec-les-bonnes-resolutions-pour-2016/
Pulci, Vendi i Berislav na terasi hotela Kossak u Krakovu, s pogledom na Dvorac Vavel. Autor fotografije: Mert Esencan.
by Uredništvo | Dec 22, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Uredništvo
Čestitku za 2024. godinu zajednički potpisuju Arheologija.hr, FILM-mag.net i VendiCONCEPT.
Čestitka prikazuje ljubimca portala Arheologija.hr i FILM-mag.net mačka Pulcija. Uz Pulcija se nalazi i torbica s njegovim portretom brenda PulciTheKnittyPuss by VendiCONCEPT.
Autorica Čestitke je Vendi Jukić Buča.
U Kopenhagenu, 22. 12. 2023.
Uredništvo
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 30, 2022 | ArheoKalendar, Autorski osvrti, Istaknuto, Uredništvo
Arheologija.hr
Projekt: ArheoKalendar© 2023.
ArheoKalendar© objavljujemo na hrvatskom jeziku.
Sve fotografije su autorske | Sva prava rezervirana
Autorica fotografija | Opisi fotografija | Oblikovanje: Vendi Jukić Buča.
Kalendar je izrađen u verziji formata A4 panorama
Kalendar
Čestitka 2023. u znaku je ArheoKalendara©.
Ovogodišnje fotografije snimljene su tijekom jednomjesečnog (studeni 2022.) boravka Vendi i Berislava u Belgiji. Antwerpen je najveći grad u Belgiji i glavni grad Provincije Antwerpen u flamanskom dijelu Belgije. Grad je sagrađen na rijeci Scheldt te je jedna od najvećih europskih luka. Dugo je prednjačio u trgovini dijamantima. Brojne interpolacije kroz očuvanje povijesnih građevina te gradnja iznimnih aritektonskih dizajnerskih djela čine ovaj grad fascinantnim, kako danju tako i noću.
U planu je velika reportaža o Belgiji (Brussels – Leuven – Liège – Antwerpen), a kao ArheoKalendar© 2023. predstavljamo noćni Antwerpen.
Vendi Jukić Buča, glavna urednica
Kopenhagen, 30. 12. 2022.
0. Noćna panorama s položaja tvrđave Het Steen.
1. Centralna postaja (Antwerpen Centraal)
Inaugurirana 1905. godine, grandiozna Centralna stanica u Antwerpenu (također zvana Middenstatie ili Željeznička katedrala) jedna je od najljepših na svijetu. Sastoji se od metalne nadstrešnice iznad platforme i kamene građevine sâme stanice. Nadstrešnicu je dizajnirao inženjer i konstruktor Clément Van Bogaert krajem 19. st., dok je građevinu postaje, impresioniran Panteonom u Rimu, dizajnirao arhitekt Louis Delacenserie te je izgrađena odmah potom. Nadstrešnica je visoka 43 metara, dok kupola stanice na najvišem dijelu dostiže 75 metara.
Zaštićeni je spomenik kulture od 1975. godine.
2. Slastice, marcipan i praline iz G. Bastin, najstarije obiteljske čokolaterije u Antwerpenu, osnovane 1908. godine
Šaka je, prema legendi, simbol Antwerpena i kao takva izrađuje se u formi praline od čokolade s punjenjem i keksa (okusa vrlo sličnog danskim maslenim keksima) kao originalni suvenir u obiteljskim i komercijalnim čokolaterijama. Brojne skulture šake postavljene su kao ukras na novoizgrađenom muzeju Museum Aan de Stroom. Bez obzira na legendu, šaka u kontekstu Belgije i dalje asocira na nemilu povijest vladavine Leopolda II i njegovo djelovanje u Kongu.
3. Brabova fontana kipara Jefa Lambeausa na trgu Grote Markt ispred Hôtel de Ville, s Gradskom vijećnicom u pozadini
Fontana je podignuta 1887. godine radi obilježavanja legende prema kojoj je Antwerpen dobio ime. Naime, div Druon Antigoon odsijecao je ruke kapetanima koji su plovili na području grada, a koji su odbijali platiti naknadu, te ih bacao u rijeku Scheldt. Kako bi to spriječio, kapetan rimske vojske Silvius Brabo odsjekao je divu ruku. Skulptura na fontani prikazuje trenutak kada Brabo baca Druonovu ruku u rijeku. Prema ovoj legendi, etimologija imena grada složena je od nizozemskih rijeci (h)ant – ruka te werpen – lansirati. S druge strane, vjerojatnija su mišljenja da ime dolazi od riječi anda – na i werpum – dok, tvoreći frazu an ‘t werf – na doku, zatim aan de werpen – kod nasipa ili od aan’t wef – u brodogradilištu. U središtu grada pronađene su kovanice iz rimskog razdoblja s prikazom Anda Verpija.
Grote Markt središnji je trg u Antwerpenu koji omeđuju pročelja Gradske vijećnice i cehovskih dvorana većinom rekonstruiranih tijekom 19. i 20. st. prema slikama flamanskih umjetnika. Nekoliko fasada cehovskih dvorana, poput one Sint-Joris’s iz 16. st., očuvane su u originalnom obliku.
4. Hansahuis jedna je od prvih poslovnih zgrada u Antwerpenu arhitekta Josa Hertogsa izrađena prema narudžbi Wilhelma Arnolda von Mallinckrodta u razdoblju od 1897. do 1903. godine
Kipar Jef Lambeaus, autor Brabove fontane, postavio je niz mitoloških figura na fasadi. Četiri stojeće brončane statue prikazuju alegorije trgovine i brodarstva na podnožju pramca broda naspram bočnih pročelja te njemačke rijeke Elbe i Weser nasuprot glavnog pročelja, personificirane Merkurom i ženskim aktovima. Dva sjedeća brončana kipa na zabatu portalnog rezalita predstavljaju bradate riječne bogove s veslom i trozubom, personificirajući Rajnu, odnosno Šeldu. Ikonografski program upućuje na jake gospodarske veze Antwerpena i Njemačke.
Građevina je zaštićeno kulturno dobro.
5. Grand Cafe De Rooden Hoed i katedrala u pozadini
Grand Cafe De Rooden Hoed najstarije je poznato (od 1750-tih godina) svratište za kočijaše. I danas se može naručiti soep van de koetsier – kočijaška juha. Smatra se da je ime dobilo prema crvenim krovnim crijepovima. Slikar Quinten Matsijs (1466.-1530.) živio je ovdje, a izradio je okove iznad zdenca ispred katedrale u pozadini.
6. Specijaliteti iz Grand Cafe De Rooden Hoed
Jela se u Belgiji tipično serviraju uz ‘pomfrit’ (franc. pommes [de terre, op. a.] frites), koji se u Belgiji naziva jednostavno frites.
Frites su izumljeni u Belgiji, a nesporazum oko njihovog porijekla desio se tijekom Drugog svjetskog rata kada su ih američki vojnici, stacionirani u francuskom dijelu Belgije, popularizirali kao French fries. Prve su ispržili (i pojeli ) u 17. stoljeću stanovnici Liègea i Dinanta, umjesto ribe iz zamrznute rijeke Meuse. Belgijski se ‘frituranci’ [naziv od milja autorice teksta ] prže u životinjskoj masnoći i serviraju uz umak (majonezu, Samuraj – također tradicionalni Belgijski umak i druge) te jedu sâmi ili kao prilog. Ovdje su posluženi kao prilog kuhanoj jegulji, tradicionalnom ranosrednjovjekovnom flamanskom jelu paling in t’groen (eng. eel in the green, jegulja u zelenom), slatkovodnoj jegulji kuhanoj u zelenom umaku od trava i začina, slično rimskom umaku iz 4. st. te dvije vrste kroketa – od divlje svinje i sira. Kroketi su također vrsta friture te tradicionalni za ovo područje. Uobičajeno se u Belgiji u restoranu služi kruh s maslacem. Nezaobilazno pivo na izbor je u svim mogućim bojama, čašama, bocama te varijabilnog alkoholnog udjela. Mi smo se odlučili za dva lokalna piva, tamno i svijetlo, a više od toga se u pivo ne razumijemo 🙂
7. Sinagoga u Židovskoj četvrti (Kvartu dijamanata)
Smatra se da je Antwerpen u 16. stoljeću bio New York svoga vremena. Grad je bio uspješan internacionalni metropolis te centar trgovine i ekonomije. Od sredine 13. stoljeća raste trgovina dijamanata, nakon što je lokalni brusilac dijamanta izumio vrstu kotača za poliranje (scaif). Ovaj instrument omogućio je simetrično poliranje svih strana dijamanta kako bi se postiglo svjetlucanje koje s dijamantima povezujemo i danas. Izum je povećao narudžbe europske aristokracije i privukao mnoge obrtnike te je grad zaradio titulu the diamond capital of the world.
Prva prava burza na svijetu izgrađena je u Antwerpenu 1531. godine, na temelju koje su nastale burze u Londonu, Frankfurtu i Amsterdamu. Trgovci i istraživači uplovljavali su Scheldom, donoseći dragocjeno kamenje i metale u Europu. Gotovo svi dijamanti na svijetu prolaze kroz Antwerpen najmanje jedanput, a 80% svjetske proizvodnje neobrađenih dijamanata kupuje se i prodaje u Antwerpenu. Od 1829. godine broj Židova u Antwerpenu je rastao, te je stotinu godina kasnije njihov broj bio oko 35000. Sinagoga u Židovskoj četvrti sinagoga je Sefardi Židova koji su u Antwerpen došli s područja Otomanskog Carstva. Izgrađena je prema planu arhitekta J. De Lang i otvorena 1913. godine.
8. Jedan od dva lava koji flankiraju uspon na Južnu promenadu i Veliki kotač u pozadini
Južna promenada, odnosno šetnica, sagrađena je uz istočnu obalu rijeke Scheldt. Ispod rijeke sagrađen je 1930-tih godina 572 metara dug i keramičkim pločicama obložen Sint-Annatunnel – Tunel Sv. Ane, kroz koji je do Druge strane (Linkeroever) moguće propješačiti ili dovesti se biciklom. Do tunela, na dubinu od 30 metara, vode autentične drvene pokretne stepenice.
9. Ulaz u sportski bar WoodCutter
WoodCutter je sportski bar za bacanje sjekire. Na ulaznoj reklamnoj ploči kredom je nacrtana kaciga i dvije sjekire te se posjetitelje poziva da otkriju vlastitog ‘unutarnjeg Vikinga’. Bacanje sjekire izumili su Franci u 3. st. na području Južne Njemačke. Većinom seljaci, koristili su sjekire za sječu drva, ali i u borbi. U bitku su odlazili naoružani angons – kopljima i franciscas – sjekirama s kratkom drškom koje su se bacale na početku bitke kako bi razbile štitove neprijatelja. Ova vještina proširila se na druga područja Europe tijekom srednjeg vijeka. Smatra se da su vikinški ratnici prva plemena koja su dizajnirala sjekire za korištenje u ratu.
10. Tvrđava Het Steen
Još u 9. st. na području današnje tvrđave Het Steen postojalo je utvrđeno naselje koje je obuhvaćalo drvene gradnje, zemljani zid i jarak. Prve gradske kamene zidine podignute su tijekom 11. st. I danjas su vidljive substructure Het Steena izgrađene od specifičnog belgijskog crnog kamena (Tournai).
Današnji dvorac Het Steen podignut je tijekom 11.-12. st., kao jedan od ulaza veće utvrde Vojvoda od Brabanta koja je u srušena u 19. st. Godine 1890. Het Steen postaje arheološkim muzejem, a sredinom 20. stoljeća dodan je aneks u kojemu se nalazio Muzej pomorske povijesti Antwerpa, koji je 2011. godine preseljen u novoizgrađen Museum Aan de Stroom.
Na ulazu u Het Steen nalazi se reljef boga Seminia – skandinavskog boga mladosti i plodnosti.
Na mostu ispred tvrđave nalazi se skulptura diva i dva čovjeka. Prikazuje diva Lange Wappera, koji je običavao terorizirati stanovnike grada u srednjem vijeku. Ova legenda potječe iz 16. stoljeća iz obližnjeg gradića Wilrijka, u kojem se nalaze pojedini odsjeci antwerpškog sveučilišta te austrougarska utvrda.
11. Skulptura pantere iznad ulaza u pansion Sint-Julianusgasthuis, iz razdoblja srednjeg vijeka
Pansion su 1305. godine osnovali Ida van der List-van Wijneghem i kanonik Jan Tuclant. Služio je kao svratište za (siromašne) strance u prolazu. Tijekom obnove 1505. godine nastala je današnja kapelica u kojoj se od 1970. nalazi umjetnička galerija De Zwarte Panter. Ova galerija u središtu Antwerpena prerasla je u gradski kulturni spomenik, najstariju još aktivnu galeriju u zemlji.
12. Onze-Lieve-Vrouwenkathedraal
Antwepska katedrala, Onze-Lieve-Vrouwenkathedraal, sa svojih 123 metara najviša je gotička građevina na području Niskih zemalja (povijesno područje Srednje Franačke i Donje Lotaringije), prepoznat kao World Heritage Site, riznica umjetnosti s Rubensovim slikama, među ostalim Podizanje križa i Spuštanje s križa. Na mjestu današnje katedrale još u 9. st. postojala je mala kapela, a sredinom 14. st. započela je konstrukcija katedrale koja je dovršena 170 godina poslije. U prostoru koji je originalno bio kapela Sv. Ivana danas je restoran u kojem se prodaje Katedralsko pivo, dostupno u tamnoj i svijetloj varijanti.
Izabrana literatura
http://www.belgiumview.com/belgiumview/tl1/view0000599.php4
https://www.britannica.com/topic/Druon-Antigonus
https://www.g-bastin.com/the-finest-belgian-chocolates-from-belgium-g-bastin
http://www.dezwartepanter.com/
https://inventaris.onroerenderfgoed.be/erfgoedobjecten/4620
https://www.deroodenhoed.be/nl/over-ons
https://www.beertourism.com/blogs/news/behind-the-scenes-at-grand-cafe-de-rooden-hoed
https://theculturetrip.com/europe/belgium/articles/10-things-you-did-not-know-about-belgian-fries/
https://smodder.com/blog/eel-in-the-green/
https://www.sidewalksafari.com/2020/04/brussels-to-antwerp-in-a-day.html
Vandamme, Emma M. World Literature Today; Norman Vol. 94, Iss. 1, (Winter 2020): 5.
https://www.atlasobscura.com/places/st-annas-tunnel
https://www.woodcutter.be/
https://www.thehilt.co.uk/post/how-to-throw-an-axe
https://visit.antwerpen.be/en/het-steen
https://jguideeurope.org/en/region/belgium/antwerp/
Michael Pye, Antwerp: The Glory Years, 2021.
http://www.sandersjewelers.net/articles/why-is-antwerp-the-diamond-capital-of-the-world
https://www.anumuseum.org.il/jewish-community-antwerp-belgium/
https://visit.antwerpen.be/en/info/centraal-station-en
https://visit.antwerpen.be/en/info/cathedral-of-our-lady
https://www.dekathedraal.be/en/beer-cathedral
by Uredništvo | Dec 22, 2022 | Autorski osvrti, Istaknuto, Uredništvo
Čestitka i ArheoKalendar© 2023. (u izradi) inspirirani su Antwerpenom (Belgija) te su najava reportaze o Belgiji (Brussels – Leuven – Liege – Antwerp) ciju objavu planiramo pocetkom sijecnja.
ArheoKalendar© 2023. predstavit će noćne vizure Antwerpena i kao takav biti prvi potpuno noćni kalendar u realizaciji portala Arheologija.hr.
Autorica Čestitke i ArheoKalendara je Vendi Jukić Buča.
U Kopenhagenu, 22. 12. 2022.
Uredništvo
by Uredništvo | Nov 13, 2022 | Arheološki muzej Istre, Autorski osvrti, Istaknuto, Monografije, Muzeji, Publikacije, Pula, U Hrvatskoj, Uredništvo
Urednica Arheologije Vendi Jukić Buča dobitnica priznanja za izdavački projekt Arheološkog muzeja Istre za 2021. godinu [Uredništvo]
Na svečanoj dodjeli Nagrada Hrvatskog muzejskog društva, održanoj 11. studenog 2022. u MSU u Zagrebu, priznanje u kategoriji za realizirani izdavački projekt dobila je Vendi Jukić Buča za monografiju ‘Kasnoantički i ranosrednjovjekovni nalazi iz četvrti sv. Teodora u Puli’. Knjiga je objavljena kao 36. Svezak u biblioteci ‘Monografije i katalozi’ Arheološkog muzeja Istre.
Autorica živi u inozemstvu te je nagradu preuzeo njezin otac, urednik FILM-mag.net-a Robert Jukić.
Ovom prilikom prenosimo autoričino priopćenje.
‘Zahvaljujem HMD-u na dodijeljenom priznanju te posebice ravnatelju Arheološkog muzeja Istre Darku Komši i voditeljici Knjižnice AMI-a Adriani Gri Štorgi. Monografija je rezultat ugodne suradnje i ukupne podrške koju su mi djelatnici Muzeja pružili u realizaciji ovog projekta, uz autorsku slobodu produkcije tekstualnog sadržaja i cjelokupnog dizajna i vizualnog izričaja u okviru generalnih smjernica Muzejske biblioteke u kojoj je Monografija objavljena. Uz osobnu referencu, ovo priznanje je i referenca Muzeja čija postignuća sa zadovoljstvnom pratim bez obzira gdje se, u okviru sadašnje karijere, nalazim.
S obzirom da sam trenutno sa suprugom i našim istarskim mačkom Pulcijem u Bruxellesu, nisam bila u mogućnosti prisustvovati svečanoj dodjeli te zahvaljujem ocu koji je preuzeo Priznanje.
Vendi Jukić Buča
Grad Bruxelles, 13. studenog 2022.’
Čestitke!
Uredništvo
Monografija je dostupna bez naknade u PDF obliku na linku (ustupio Arheološki muzej Istre) https://www.academia.edu/49495357/Late_Antique_and_Early_Medieval_Finds_from_St_Theodore_s_Quarter_in_Pula
Dodatne infromacije o ovogodišnjim nagradama HMD-a: http://film-mag.net/wp/?p=50363
Robert Jukić s Priznanjem. Foto: Za HMD Nives Borčič.
Robert Jukić s Priznanjem. Foto: Za HMD Nives Borčič.
Autorica s monografijom i mačkom Pulcijem u Keble College, Oxford. Autor fotografije: Berislav Buča.
