Dreaming [in]Spires (of) Oxford* – Museum of Oxford (osvrt Vendi Jukić Buča)

Muzej Oxforda nalazi se u Gradskoj vijećnici (Town Hall), impozantnoj građevini u samom centru grada, u blizini najstarijeg gradskog raskršća (križanje ulica High Street, Cornmarket Street, Queen’s Street i St. Aldates) poznatog po imenu Carfax.

Ulica St. Aldates, u kojoj se nalazi Gradska vijećnica, do 13. stoljeća bila je centar židovskog kvarta te je na tom mjestu stanovao Židov David sa ženom Licoriciom, u kući čiji su podrumi još uvijek sačuvani u podrumu Gradske vijećnice.

Današnji Town Hall, treći po redu, izgrađen je 1897. godine po projektu arhitekta Henry Harea kao najmodernija onodobna građevina sa sistemom unutrašnjeg strujanja zraka, električne rasvjete i kuhinjskih aparata koji su radili na plin.

Jedna od prostorija u kojima se danas nalazi Muzej nekoć je bila ured gradskog inžinjera Williama Whitea, koji je na toj poziciji proveo 40 godina, aktivno doprinoseći razvoju grada (za vrijeme njegove uprave izgrađeni su kanalizacijski sustav, sustav odvodnje naplavnih voda, javni toaleti i kupališta, što je sve zajedno doprinijelo povećanju stupnja gradske higijene).

Fotografija: VJB.

Prvi muzej otvoren je 1975. godine, a 2011. zatvoren. Nakon redizajna 2012. godine u uredu Williama Whitea i pokrajnjoj prostoriji otvorena je izložba Explore Oxford, u fuknciji muzeja. Whiteova soba i danas izgleda kao ured, s velikim stolom, kožnim naslonjačem, čak i zakuskom u ladici kako ju je pohranjivao White, u tolikoj mjeri da posjetitelji katkad pomisle da ulaze u nečiji privatni ured. Iako mala obujmom, brojnim izlošcima izložba prezentira oxfordsku povijest od razdoblja Saxonaca do modernog doba.

Dva su ulaza u Muzej – onaj podalje od ulaznih vratiju Gradske vijećnice vodi u prostoriju koja je kronološki prva. U njoj su prezentirani arheološki nalazi i povijesna građa. Arheološki izlošci, koji potječu s područja Oxforda i okolice, nalaze se u vitrinima koje su ranije korištene u muzeju Ashmolean. Svaki centimetar zidnog prostora ispunjen je slikama i fotografijama. Izlizanost karti s prikazom razvoja grada svjedoče o njihovoj učestaloj upotrebi, a svaka razvojna faza povezana je s određenom vitrinom. Prvi spomen oxfordskog pojedinca odnosi se na ulomak mortarija iz rimskog razdoblja na kojem je ugravirano Tamesibugus, a smatra se da se radi o osobi koja je izradila ovu keramičku posudu (ulomak je izložen u drugoj prostoriji Muzeja, u vitrini poezanoj s invencijama). Od ostalih arheoloških nalaza iz vremena Saxonaca istaknula bih koštane klizaljke i kožnu dječju cipelu. Srednjovjekovni nalazi obuhvaćaju staklene i keramičke posude. Prisutan je gotovo cjelovit Bartmann vrč. Ovi keramički gazirani vrčevi s prikazom bradatog muškarca na vratu, proizvođeni napose u Njemačkoj u razdoblju 16. i 17., koristili su se, osim za pohranu tekućina, kao objekti povezani s dobrom magijom, ispunjeni različitim ‘čarobnim’ predmetima i potom ugrađeni u kuće kako bi zaštitili nju i njezine stanovnike. Stakleni vrčevi nose pečate proizvođača piva (beer, ale) koji su u srednjovjekovnom Oxfordu bili brojni. Izloženi su drveni artefakti iz razdoblja Tudora i originalni drveni quarterboys s tornja Carfax, koji su udarcem u zvono označavali svaku četvrtinu sata. U jednoj od vitrine nalazi se Cromwellova posmrtna maska (kopija napravljena od originala), kao i mač s prikazom kralja Charlesa I. iz vremena kada je Oxford bio pod opsadom Parlamentarnih snaga, nakon čije pobjede, tijekom kratkog razdoblja, postaje glavnim gradom Engleske.

Druga prostorija posvećena je razvoju grada prema njegovim dijelovima. Istočni dio (City of Inventions) obilježen je autoindustrijom koju je razvio William Morris, kasnije Lord Nuffield (poznati engleski auto Mini Morris nosi njegovo ime); južni dio (City at Play) posvećen je zabavi i igri jer se na rijeci Cherwell plovilo i, nekada, kupalo; u zapadnom dijelu (City at Work) odvijala se proizvodna aktivnost u tvornicama, od kojih je najpoznatija Cooper’s, koja je proizvodila marmeladu (proizvodnju je započela supruga Franka Coopera, Sarah Jane Cooper); te sjeverni dio (City of Words), u kojem su se izrađivale knjige, osnivale biblioteke i održavali sajmovi (St. Giles fair). Izloženi su sat Charles Dodgsona (Lewis Carroll, autor Alise u zemlji čudesa), ranije spomenuti ulomak mortarija, keramičke posude koje su nekoć sadržavale Cooper’sovu marmeladu, maketa Nevilla Rainsleya, poznatog maketara, dio podnice izrađene od ulomaka goveđih kostiju (knuckle bone) i brojni drugi.

U svakoj vitrini nalazi se LCD monitor koji projicira fotografije određenog dijela grada i vezane tematike.

U okviru izložbe postavljen je interaktivni izložak putem kojeg se ‘putuje po Oxfordu’ – usmjeravanjem cijelog aparata prema određenoj vitrini te upravljanjem touch screenom, mogle su se odabirati oxfordske lokacije uz posjetu na virtualan način. Putovanje je pratila glazbena tema, a ovisno o sredstvu kojim se putovalo, čule su se automobilske trube, biciklistička zvonca, zvuk valova i slično.

Obilazak muzeja je besplatan, a donacija je dobrodošla. Kutija za donacije je poseban izložak – naime, ubačena kovanica pokreće mehanizam lutka u njoj.

U okviru Muzeja djeluje trgovina koja nudi suvenire britanske i oxfordske proizvodnje. U ponudi se nalaze ručno izrađene limene posude u obliku replike atrakcija sa sajma St. Giles punjene karamelama i keksima, tea towels-i s prikazom mape Oxforda, brojni printovi, šalice, razglednice, slatkiši (čokolade u obliku vola) i brojni drugi proizvodi.

Uz trgovinu postavljeno je još nekoliko vitrina s umjetninama vezanim uz status grada (oxfordski srebrni mace najveći je u Britaniji), srebrno posuđe, plakete te svečana gradska uniforma.

Pod upravom Muzeja u produžetku hodnika s café-om nalazi se galerija u kojoj se izlažu povremene izložbe. Trenutno je izložena ‘Urban art’ izložba o grafitima i lokalnim graffiti umjetnicima u Oxfordu.

Muzej redovito organizira aktivnosti namijenjene djeci i odraslima, predavanja i brojne slične evente, navedene u muzejskoj brošuri koja se tiska svakih par mjeseci.

28. travnja Muzej se zatvara kako bi se kompletno renovirao. Renovacija će trajati dvije godine te će muzej ponovno biti otvoren tijekom ljeta 2020.

Zahvaljujem Muzeju Oxforda na mogućnosti obilaska i fotografiranja.

*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.

Vendi Jukić Buča

U Oxfordu, 18/4/2018

>Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča)

MGML – Matej Draksler: Vzpon srednjeveške Ljubljane na ruševinah Emone (PRESS)

Brezplačno predavanje ob razstavi Srednjeveška Ljubljana.

Četvrtak, 19. 4. 2018., 18.00-19.00, Mestni muzej Ljubljana

Propadu Emone sledi nemirno obdobje konca 6. in začetka 7. stoletja. Ljubljanska vrata izgubijo svoj strateški pomen in Karnij prevzame vlogo najpomembnejše naselbine v Ljubljanski kotlini. V 7. stoletju sledi prihod Slovanov, ki je izpričan s številnimi toponimi in skromnimi arheološkimi ostanki.  Njihove naselbine so stale v zavetnih legah, kjer je bilo mogoče preživeti z živinorejo in poljedelstvom.

Začetke srednjeveške poselitve levega brega Ljubljanice arheološka odkritja postavljajo v 2. polovico 10. stoletja, ko osrednja točka nadzora ponovno postane Grajski grič z lesenim utrjenim kompleksom, obdanim z obrambnim jarkom. V tem času se začenja poselitev predela med Mestno hišo in Gornjim trgom. Najstarejši naselbinski ostanki obsegajo lesene objekte na razgibanem in zelo vlažnem terenu, ki ga determinira več hudourniških strug. Ljubljana doživi vzpon v 12. stoletju pod Spanheimi, ko s svojim gradom ponovno postane središčna točka Ljubljanske kotline. V 13. stoletju nastane meščanska naselbina, obdana z obzidjem, ki je imela v srednjem veku podobo »trimestja« z gradom nad njim.

Matej Draksler, predavatelj

Matej Draksler, predavatelj © Osebni arhiv

Matej Draksler je leta 2006 diplomiral na Oddelku za arheologijo Filozofske fakultete. Trenutno je zaposlen je kot arheolog  v Skupini STIK, zasebnem neprofitnem zavodu, ki se ukvarja z raziskavami in promocijo kulturne (arheološke) dediščine. Od leta 2009 deluje predvsem na območju Ljubljane, kjer je sodeloval pri različnih projektih, ki so dopolnili vrzeli v zgodbi o nastanku in razvoju srednjeveškega mesta pod Grajskim gričem.

Izvor

MGML PRESS

‘Filling up the Table’ – a part of ‘A Right Royal Adventure’ project in the Ashmolean Museum (review by VJB)

Interactive activity ‘Filling up the Table’ in the Ashmolean, by Vendi Jukic Buca

On Saturday, 24th March 2018, the part of GLAM (The Gardens, Libraries and Museums (GLAM) of the University of Oxford) Joint Museums Volunteer Service organised activities created by several volunteers to celebrate the Ashmolean’s acquisition of the William Dobson’s painting ‘Group Portrait of Prince Rupert, Colonel William Legge and Colonel John Russell’ on the 400th anniversary of the birth of Elias Ashmole. The whole event was named ‘A Right Royal Adventure’.

‘Filling up the Table’

As an archaeologist, Vendi Jukic Buca, PhD took a part in the program as author and conductor of the activity under the title ‘Filling up the Table’ in the Ashmolean museum The Activity was inspired by the empty table shown on the Painting. The idea was to bring the painting to life and to enable the visitors to recreate this historic scene using other artefacts available in the Museum.

Vendi Jukic Buca. Photo by Ian Wallman.

The activity had multiple components: it included interactive object handling (17th century objects), setting up the empty table (as from the painting) with dishes and foods from the 17th century and taking pictures of the visitors dressed in the 17th century clothing (shown on the picture) with a Polaroid camera, followed up with the Trail. Visitors were motivated to leave a feedback.

The Trail consisted of the artefacts from adjacent rooms, carefully chosen and related to the Dobson’s painting and/or 17th century tableware made in the UK or exported to the UK. The selection of recipes from 17th century was presented, included a one by Lady Ann Fanshawe, who lived in Oxford in 17th century, the author of a recipe book. Additional information about Oxford (e.g., England’s coffee house being opened in Oxford in 17th century) was included. VJB was the designer of the Trail, as well as author of the drawings and photographs of the artefacts, other than those included in the database.

Both children and adults took part and enjoyed in the activity. The interest was high to the point that visitors queued in order to participate. Almost all printed Trails were taken.

Trail (A3, tri-fold):

Outside

Inside

Acknowledgements of the Author:

Special thanks go to Caroline Moreau and Joy Todd from the GLAM Volunteer Service, who realised the potential of this activity and acquired a significant amount of props, as well as for useful discussion and help expanding the idea.

I would also like to thank Rowan Guthrie from the Education Department who helped me with the preparation and photographic material research in the Ashmolean’s database.

A big ‘Thank you’ goes to my wonderful volunteers, Linda and Nichola, who helped me on the spot!

Also, I would like to thank my colleague Kristina Gwirtzman for useful discussion, and my husband Berislav Buča for composing the pigeon joke!

Vendi Jukić Buča

In Oxford, 27th March 2018

Gallery of photographs (by Ian Wallman)

Gallery of photographs of the whole event on the official site (by the official Ashmolean museum photographer Ian Wallman): https://iwphotographic.pixieset.com/ashmolean-rightroyaladventurebyianwallman/

Teaser

Trail

(SLO) MGML – Predavanje Mojce Zver ‘Konserviranje in restavriranje vitezovega oblačila’ (PRESS)

15. marec 2018 (18.00)
O grobu viteza, ki so ga leta 2011 arheologi odkrili med izkopavanji na Njegoševi cesti pri cerkvi sv. Petra v Ljubljani, je bilo že veliko zapisanega in povedanega. Na tokratnem predavanju muzejske konservatorke in restavratorke Mojce Zver pa se bomo osredotočili na konserviranje in restavriranje vitezovega bogato okrašenega oblačila, ki je trajalo kar devet mesecev.
Na predavanju bo avtorica predstavila potek tega dolgotrajnega konservatorskega in restavratorskega postopka. Kako se lotiti ostankov tkanine, ki je bila v zemlji več 100 let podvržena razkrajanju in zato zahteva specifične restavratorske postopke?

Mojca Zver se je najprej lotila analize materialov ter preučevanju reševanja podobnih primerov iz preteklosti. Prilagoditi je bilo potrebno delovni prostor, opraviti sonde, testirati različne metode in si izdelati najprimernejše orodje. Pri realizaciji tega projekta sta ji pri postopku restavriranja in iskanja rešitev pomagala tudi sodelavca Matjaž Bizjak in Alenka Drol.


O vitezu

Gotovo najzanimivejši poudarek z aktualne razstave v Mestnem muzeju Ljubljana je zgodba o vitezu, pokopanem na Njegoševi ulici, pri cerkvi sv. Petra. Identiteta pokojnika za zdaj še ni znana, vemo pa, da je šlo za moškega visokega stanu, ki je verjetno sodeloval v bojih proti Turškim vpadom. Umrl pa ni od bojnih ran, pač pa naravne smrti, star nekaj več kot 30 let. V njegovem grobu so arheologi našli zlatnik (za katerega bi v svojem času lahko kupil konja), dvoje železnih pozlačenih ostrog in srajco s pozlačenimi našitki.

Glede na ostanke ohranjenega tekstila lahko sklepamo, da je bila obleka svilena, nanjo pa je bil všit kovinski preplet. Ta je bil izdelan iz tankih niti, ovitih v pozlačeno srebrno pločevino. Kot zanimivost naj omenimo, da je bila svila v tistem času dražja od zlata.

O predavateljici

Mojca Zver je akademska restavratorka, ki je leta 2005 je diplomirala na Akademiji za likovno umetnost v Ljubljani. Po opravljenem strokovnem izpitu je leta 2011 pridobila naziv konservatorka-restavratorka in status samozaposlene v kulturi. Že vrsto let vodi ali sodeluje pri različnih konservatorskih-restavratorskih projektih.

V preteklosti je sodelovala z javnimi zavodi, kot npr.: ZVKDS Restavratorski center, Narodna galerija v Ljubljani, Moderna galerija in Muzej sodobne umetnosti Metelkova, Muzej in galerije mesta Ljubljane. Nadzorovala in sodelovala je tudi pri večjih restavratorskih projektih, ki jih je realizirala v sodelovanju z Angel Oblak s.p.: restavriranje vhodnega portala na gradu Žovnek ter restavriranje pokopališke kapele v Polzeli.

Trenutno dela, kot zunanja sodelavka v Muzeju in galerijah mesta Ljubljane v Konservatorskem središču ŠČIT, kjer se je od oktobra 2015, v procesu dela srečala z restavriranjem konserviranjem arheoloških kovinskih predmetov in pridruženih materialov. Hkrati sodeluje tudi pri pripravah razstav in različnih projektih v okviru Muzeja in galerij mesta Ljubljane.

V letu 2017 je sprejela nov izziv konserviranja-restavriranja arheološkega oblačila viteza iz Njegoševe, in ga tudi uspešno rešila.

Foto: M Paternoster/MGML

Dokumenti:

Izvor

MGML PRESS

(SLO) MGML – Vodstvo po razstavi Srednjeveška Ljubljana z Martinom Horvatom (PRESS)

Kaj se je zgodilo na mestu današnje Ljubljane po propadu rimske Emone? Kam segajo prvi nastanki ljubljanske srednjeveške naselbine in kdaj je bila Ljubljana prvič omenjena v pisnih virih? Kako so odkritja arheoloških izkopavanja od Ljubljanskega gradu do Slovenske ceste spremenila in v čem dopolnila srednjeveško zgodovinopisje ter kdo je skrivnostni vitez z ostrogami, zlatim novcem in svileno suknjo?
Iz prve roke vam na ta vprašanja odgovori avtor razstave Srednjeveška Ljubljana, Martin Horvat, ki je zadnjih 30 let kot kustos za srednji vek vodil večino arheoloških izkopavanj v središču Ljubljane.

Termini vodstev: sobote, 3. marec, 31. marec in 21. april 2018, ob 16.30.
Cena vodstva je vključena v vstopnico.

Zaželene so prijave na prijava@mgml.si.

Foto: A Peunik / MGML

Dokumenti:

Izvor
MGML PRESS

The Ashmolean Museum – Imagining the Divine: Art and the Rise of World Religions (osvrt Vendi Jukić Buča)

Na dan moga dolaska u Oxford, 19. listopada 2017. godine, u Ashmolean-u je otvorena izložba Imagining the Divine: Art and the Rise of World Religions. Radi intenzivnog volonterskog angažmana vezanog uz događanja u okviru GLAM-a (Gardens, Libraries and Museums of the University of Oxford) uspjela sam ju posjetiti tek dan prije zatvaranja.

Privremene izložbe postavljaju se u galeriji na trećem katu Muzeja, koja zauzima desno krilo etaže s izlazom u manju suvenirnicu (veća se nalazi na -1 etaži muzejske zgrade). Razgled stalnog postava Ashmolean-a je besplatan (donacija je dobrodošla), a za povremene izložbe treba kupiti ulaznicu čija cijena iznosi 10 funti (za 10 funti mogu se popiti otprilike 3.5 do 4 eat-in kave).

Imagining the Divine | Zamišljanje božanskog prezentira vizalnu kulturu najranijeg perioda najvećih svjetskih religija: budizma, kršćanstva, hinduizma, islama i židovstva. Autori izložbe su Jaś Elsner i Stefanie Lenk. Izložba je nastala kao rezultat novih istraživanja proizašlih iz suradnje kroz projekt Empires of Faith, s Britanskim muzejem i Sveučilištem u Oxfordu uz priloge vodećih znanstvenika s ciljem demonstracije fundamentalnog značaja vizualizacije u razvoju i objašnjenju religijskih ideja.

This is a groundbreaking show. Not just fabulous things to look at (though there are plenty of those) – but an attempt to raise big questions about how different cultures have made their gods visible to themselves, how the imagery was formed and evolved, and how different traditions of representation interacted with one another. It couldn’t be more relevant.

Konzultantica izložbe, klasičarka Mary Beard

Statue of Dionysus
Cyrene, Libya, 2nd century Marble, H 175cm
© Trustees of the British Museum
Ustupio: The Ashmolean Museum

Izložbom su prezentirani artefakti iz muzeja Ashmolean, ali i iz drugih brojnih muzeja, kolekcija i privatnih zbirki koje su posudile izloške (the British Museum, the Victoria & Albert Museum, National Institution Archaeological Museum of Macedonia, National Museum Scotland, Bodleian Library, British Library, the Nasser D Khalili Collection of Islamic Art, Sarikhani Collection, Corpus Christi College Cambridge, Lichfield Cathedral and Birmingham Museums Trust).

Izložba započinje prikazima rimskih božanstava (kovrčavi Jupiter), njihovom transformacijom u okviru asimiliranih orijentalnih kultova (kovrčavi Jupiter Serapis, kovrčavi rogati Jupiter Amon) i u konačnici razvojem u pojedine aspekte kršćanske simbolike (kovrčavi, ispočetka golobradi, a kasnije bradati, Krist).

Bust of Jupiter Serapis
Roman Empire, 2nd century Marble, H 59cm
© Trustees of the British Museum
Ustupio: The Ashmloean Museum

Ovaj kontinuitet predočava i izrazito značajan najstariji prikaz Krista na području sjeverne Europe, svakako najstariji u Velikoj Britaniji u tehnici mozaka. Pronađen je u Hintonu, u crkvi Sv. Marije, kao dio veće cjeline. U pozadini se nalazi hi-ro monogram, koji označava prva slova imena Isusa Krista na grčkom jeziku. Ostali dijelovi mozaka bili su ornamenirani poganskim scenama što ukazuje na međusobno ispreplitanje simbolike.

 

Central roundel from the Hinton St Mary Mosaic Dorset, early-4th century
© Trustees of the British Museum
Ustupio: The Ashmolean Museum

Osim rijetke kultne statue Dioniza iz 2. stoljeća, ističe se detaljno ornamentiran ulomak staklenog ovala a fondo d’oro iz Ashmolean-a, kakvih se nekoliko skromnijih primjeraka pronašlo i na području Dalmacije. Po prvi puta prezentirani su ranokršćanski sarkofazi iz Ashmolean-a.

 

Base of an oval, gold-glass serving dish: a married couple surrounded by biblical scenes of salvation
Italy, 3rd-4th century
D 10.8 cm
© Ashmolean Museum, University of Oxford
Ustupio: The Ashmolean Museum

U nastavku su predočeni rani figurativni i predfigurativni prikazi Bude, poput Budinih stopala, svitci s prikazima deset avatara Višne, brončane i kamene skulpture Višne, te fotografija danas uništenog Bude iz Bamiyana. Izloženo je nekoliko najstarijih sačuvanih Kurana te kasnoantičkih židovskih artefakata. Ostali izlošci obuhvaćaju izbor različitih karata, svitaka, crteža, novaca, manuskripata, keramičkih posuda i posuda od plemenith metala te škrinja i amuleta.

 

Footprints of the Buddha
Dome-slab sculpture carved on the front with Buddhapada (footprints of the Buddha), each foot bearing a dharmacakra (wheel of the law) and lotuses
Deccan, India, 2nd century
Carved stone, H 10.5 x W 64.8 x D 70.2 cm
© Trustees of the British Museum Central
Ustupio: The Ashmolean Museum

Posljednja prostorija posvećena je razvoju religije na Britanskim otocima. Ističu se kameni obostrano ornamentirani križevi te nakit, od kojih je zanimljiv tzv. Ballycottin Cross – fibula u bliku križa na čijem se križanju hasti nalazi islamski pečat, pronađena u mjestu Ballycottin u Irskoj. Postavlja se pitanje da li su kreatori artefakta znali o čemu se radi li su pečat smatrali lijepim kuriozitetom.

Ballycottin Cross – Brooch with cross and Islamic seal Found in Ballycottin, Ireland
Gilt copper alloy and glass, H 4.4 cm
© Trustees of the British Museum
Ustupio: The Ashmolean Museum

Izložba prezentira isprepletenost najvažnijih svjetskih religija, njihov međusoban utjecaj i interakciju.Zahvaljujemo The Ashmolean Museum na mogućnosti obilaska izložbe i ustupljenim fotografijama.

Vendi Jukić Buča

Oxford, 26. 2. 2018.