Muzej Oxforda nalazi se u Gradskoj vijećnici (Town Hall), impozantnoj građevini u samom centru grada, u blizini najstarijeg gradskog raskršća (križanje ulica High Street, Cornmarket Street, Queen’s Street i St. Aldates) poznatog po imenu Carfax.
Ulica St. Aldates, u kojoj se nalazi Gradska vijećnica, do 13. stoljeća bila je centar židovskog kvarta te je na tom mjestu stanovao Židov David sa ženom Licoriciom, u kući čiji su podrumi još uvijek sačuvani u podrumu Gradske vijećnice.
Današnji Town Hall, treći po redu, izgrađen je 1897. godine po projektu arhitekta Henry Harea kao najmodernija onodobna građevina sa sistemom unutrašnjeg strujanja zraka, električne rasvjete i kuhinjskih aparata koji su radili na plin.
Jedna od prostorija u kojima se danas nalazi Muzej nekoć je bila ured gradskog inžinjera Williama Whitea, koji je na toj poziciji proveo 40 godina, aktivno doprinoseći razvoju grada (za vrijeme njegove uprave izgrađeni su kanalizacijski sustav, sustav odvodnje naplavnih voda, javni toaleti i kupališta, što je sve zajedno doprinijelo povećanju stupnja gradske higijene).
Fotografija: VJB.
Prvi muzej otvoren je 1975. godine, a 2011. zatvoren. Nakon redizajna 2012. godine u uredu Williama Whitea i pokrajnjoj prostoriji otvorena je izložba Explore Oxford, u fuknciji muzeja. Whiteova soba i danas izgleda kao ured, s velikim stolom, kožnim naslonjačem, čak i zakuskom u ladici kako ju je pohranjivao White, u tolikoj mjeri da posjetitelji katkad pomisle da ulaze u nečiji privatni ured. Iako mala obujmom, brojnim izlošcima izložba prezentira oxfordsku povijest od razdoblja Saxonaca do modernog doba.
Dva su ulaza u Muzej – onaj podalje od ulaznih vratiju Gradske vijećnice vodi u prostoriju koja je kronološki prva. U njoj su prezentirani arheološki nalazi i povijesna građa. Arheološki izlošci, koji potječu s područja Oxforda i okolice, nalaze se u vitrinima koje su ranije korištene u muzeju Ashmolean. Svaki centimetar zidnog prostora ispunjen je slikama i fotografijama. Izlizanost karti s prikazom razvoja grada svjedoče o njihovoj učestaloj upotrebi, a svaka razvojna faza povezana je s određenom vitrinom. Prvi spomen oxfordskog pojedinca odnosi se na ulomak mortarija iz rimskog razdoblja na kojem je ugravirano Tamesibugus, a smatra se da se radi o osobi koja je izradila ovu keramičku posudu (ulomak je izložen u drugoj prostoriji Muzeja, u vitrini poezanoj s invencijama). Od ostalih arheoloških nalaza iz vremena Saxonaca istaknula bih koštane klizaljke i kožnu dječju cipelu. Srednjovjekovni nalazi obuhvaćaju staklene i keramičke posude. Prisutan je gotovo cjelovit Bartmann vrč. Ovi keramički gazirani vrčevi s prikazom bradatog muškarca na vratu, proizvođeni napose u Njemačkoj u razdoblju 16. i 17., koristili su se, osim za pohranu tekućina, kao objekti povezani s dobrom magijom, ispunjeni različitim ‘čarobnim’ predmetima i potom ugrađeni u kuće kako bi zaštitili nju i njezine stanovnike. Stakleni vrčevi nose pečate proizvođača piva (beer, ale) koji su u srednjovjekovnom Oxfordu bili brojni. Izloženi su drveni artefakti iz razdoblja Tudora i originalni drveni quarterboys s tornja Carfax, koji su udarcem u zvono označavali svaku četvrtinu sata. U jednoj od vitrine nalazi se Cromwellova posmrtna maska (kopija napravljena od originala), kao i mač s prikazom kralja Charlesa I. iz vremena kada je Oxford bio pod opsadom Parlamentarnih snaga, nakon čije pobjede, tijekom kratkog razdoblja, postaje glavnim gradom Engleske.
Druga prostorija posvećena je razvoju grada prema njegovim dijelovima. Istočni dio (City of Inventions) obilježen je autoindustrijom koju je razvio William Morris, kasnije Lord Nuffield (poznati engleski auto Mini Morris nosi njegovo ime); južni dio (City at Play) posvećen je zabavi i igri jer se na rijeci Cherwell plovilo i, nekada, kupalo; u zapadnom dijelu (City at Work) odvijala se proizvodna aktivnost u tvornicama, od kojih je najpoznatija Cooper’s, koja je proizvodila marmeladu (proizvodnju je započela supruga Franka Coopera, Sarah Jane Cooper); te sjeverni dio (City of Words), u kojem su se izrađivale knjige, osnivale biblioteke i održavali sajmovi (St. Giles fair). Izloženi su sat Charles Dodgsona (Lewis Carroll, autor Alise u zemlji čudesa), ranije spomenuti ulomak mortarija, keramičke posude koje su nekoć sadržavale Cooper’sovu marmeladu, maketa Nevilla Rainsleya, poznatog maketara, dio podnice izrađene od ulomaka goveđih kostiju (knuckle bone) i brojni drugi.
U svakoj vitrini nalazi se LCD monitor koji projicira fotografije određenog dijela grada i vezane tematike.
U okviru izložbe postavljen je interaktivni izložak putem kojeg se ‘putuje po Oxfordu’ – usmjeravanjem cijelog aparata prema određenoj vitrini te upravljanjem touch screenom, mogle su se odabirati oxfordske lokacije uz posjetu na virtualan način. Putovanje je pratila glazbena tema, a ovisno o sredstvu kojim se putovalo, čule su se automobilske trube, biciklistička zvonca, zvuk valova i slično.
Obilazak muzeja je besplatan, a donacija je dobrodošla. Kutija za donacije je poseban izložak – naime, ubačena kovanica pokreće mehanizam lutka u njoj.
U okviru Muzeja djeluje trgovina koja nudi suvenire britanske i oxfordske proizvodnje. U ponudi se nalaze ručno izrađene limene posude u obliku replike atrakcija sa sajma St. Giles punjene karamelama i keksima, tea towels-i s prikazom mape Oxforda, brojni printovi, šalice, razglednice, slatkiši (čokolade u obliku vola) i brojni drugi proizvodi.
Uz trgovinu postavljeno je još nekoliko vitrina s umjetninama vezanim uz status grada (oxfordski srebrni mace najveći je u Britaniji), srebrno posuđe, plakete te svečana gradska uniforma.
Pod upravom Muzeja u produžetku hodnika s café-om nalazi se galerija u kojoj se izlažu povremene izložbe. Trenutno je izložena ‘Urban art’ izložba o grafitima i lokalnim graffiti umjetnicima u Oxfordu.
Muzej redovito organizira aktivnosti namijenjene djeci i odraslima, predavanja i brojne slične evente, navedene u muzejskoj brošuri koja se tiska svakih par mjeseci.
28. travnja Muzej se zatvara kako bi se kompletno renovirao. Renovacija će trajati dvije godine te će muzej ponovno biti otvoren tijekom ljeta 2020.
Zahvaljujem Muzeju Oxforda na mogućnosti obilaska i fotografiranja.
*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.
Vendi Jukić Buča
U Oxfordu, 18/4/2018
>Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča)
