U Dublinu je već u srednjem vijeku, 1320. godine, osnovano sveučilište odredbom Pape Klementa V. koje je nekoliko stoljeća djelovalo u okviru Katedrale sv. Patrika. Tijekom reformacije ovo prvotno sveučilište je ukinuto. Kraljica Elizabeta I. 1592. godine osniva Trinity koledž prema modelu studija u Oxfordu i Cambridgeu. Za razliku od potonjih, koji obuhvaćaju više koledža (pod ingerencijom centralne sveučilišne administracije), u slučaju Trinityja osnovan je samo jedan koledž te se Trinity College i University of Dublin odnose na istu instituciju. Isprva lociran izvan gradskih zidina, na području Samostana Svih svetih, Trinity se početkom 18. stoljeća premješta na današnje područje College Green. Prve su izgrađene Old Library, Printing Hall i Dining Hall. Danas, Trinity obuhvaća više fakulteta i škola. Brojni svjetski poznati humanisti i znanstvenici studirali su na Trinityju – među najpoznatijima, prema osobnom izboru, mogli bi se istaknuti Oscar Wilde, Bram Stocker, Samuel Beckett (prema kojem je nazvano i kazalište na Trinityju) te matematičar George Salmon (čija se skulptura nalazi u središtu unutarnjeg dvorišta) i fizičar Ernest Thomas Walton. Uz veliki izbor studija, na Trinityju se može studirati također i Staru povijest i arheologiju na Odsjeku za klasiku.
Kao najznačajnija edukacijska ustanova u Irskoj, Trinity čuva brojne zanimljivosti, od kojih je najznačajnija (ili barem najpoznatija) Knjiga Kellsa (The Book of Kells) te impresivna kolekcija knjiga u okviru Stare knjižnice (The Old Library), stoga je izuzetno turistički posjećen. Brojne ‘puteve’ (eng. trails) po Trinitiyju organizira službena sekcija uspostavljena upravo za tu funkciju. Trinity možete obići i sami, uz pomoć aplikacije koja nudi dvije glavne ture, Trinity Trails i The Book of Kells, prezentirane audio i virtualnim dokumentima, za čiju je dostupnost potrebno kupiti kartu. Bez naknade. unutar aplikacije, virtualno, čak i po povratku s putovanja, možete obići dijelove Muzeja, Javnu predavaonicu, Staru predavaonicu za anatomiju te Stari muzej anatomije.
Imala sam vremena samo posjetiti Staru knjižnicu, u okviru čije se infrastrukture čuva i izložbeno prezentira Knjiga Kellsa. Stara knjižnica jedna je od najstarijih istraživačkih knjižnica na svijetu te sadrži najveću kolekciju starih manuskripata i knjiga u Irskoj. Otvorena pri sredini, originalna Knjiga Kellsa čuva se u posebnoj prostoriji, u vitrini, pod neinvazivnim svjetlom unutar optimalnih konzervatorskih uvjeta i nije ju dozvoljeno fotografirati. Ali zato izložba prikazuje uvećane stranice, zanimljive detalje i pojedinosti te povijesne okolnosti njezinog nastanka i izvedbe.
Izložba ‘Knjiga Kellsa’. Fotografija: Vendi Jukić Buča.
Uz Knjigu Kellsa prikazani su i izabrani artefakti koji svjedoče onodobnom korištenju pisma u Irskoj te stavljaju u kontekst Knjigu Kellsa. Izložena su dva kamena s oghamskim pismom. Ogham je drevni alfabet nazvan prema irskom bogu govorništva Oghamu, kojim se staroirski izričaj dokumentirao na drvetu i kamenu. Uglavnom su se nalazili na području južne Irske, ali također u Walesu, Škotskoj, Engleskoj te Isle of Man, a većina potječe iz 5. i 6. stoljeća. Poznato je oko tristotinjak Ogham kamena, a oko 80 ih potječe samo iz okruga Kerry. Pretpostavlja se da su dva kamena postavljena u okviru izložbe originalno označavala teritorijalne granice. Veći kamen pronađen je na području brončanodobne utvrde cirkularnog utvrđenog naselja u Fort William (okrug Kerry). Pismo se prestalo koristiti za upisivanje u kamen tijekom 7. stoljeća, ali je prisutno na marginama manuskripata iz 9. stoljeća. Uz dva Ogham kamena nalaze se slike iz dvije džepne knjige irskih evanđelja (gr. εὐαγγέλιον, dobra vijest): Book of Mulling i Book of Dimma, koji su stariji od Knjige Kellsa. Evanđelja su ručno prepisivana do invencije tiskarskog stroja i bila su krucijalna tijekom misionarskih radnji. Ova džepna evanđelja skromna su u izvedbi, dostupna i lako prenosiva. Knjiga Durrowa (The Book of Durrow) (650.-700. god.) smatra se najstarijim u potpunosti ilustriranim manuskriptom četiriju evanđelja na latinskom jeziku izrađenom u okviru inzularne umjetnosti (umjetnost razdoblja od 6. do 10. stoljeća na području Irske i Britanije). Knjigu Durrowa i Knjigu Kellsa dodijelio je Trinityju Henry Jones, anglikanski biskup Clogera i biskup Meatha sredinom 17. stoljeća.
Knjiga Kellsa napisana je oko 800. godine, 400 godina nakon što je Sv. Patrik došao u Irsku, a sadrži evanđelja četiri Evanđelista. Sv. Kolumba osnovo je Iona samostan (Iona Abbey) na zapadnoj obali Škotske te se smatra da je Knjiga Kellsa nastala upravo ondje prilikom obilježavanja obljetnice njegove smrti. Iako izoliran, samostan su u nekoliko navrata napali Vikinzi krajem 8. i početkom 9. stoljeća te su neki od preživjelih opata napustili Ionu i osnovali novi samostan u Kellsu (Abbey of Kells) u okrugu Meath, kamo su sa sobom ponijeli i Knjigu Kellsa. U 11. stoljeću Knjiga Kellsa bila je ukradena iz crkve u Kellsu, a pronađena je zakopana u zemlji skoro tri mjeseca poslije. Pretpostavlja se da su korice te prve i zadnje stranice tom prilikom uništene.
Na izložbi je prikazana uvećana stranica s autorima četiri evanđelja u Novom Zavjetu, Evanđelistima – Sv. Matej, Sv. Luka, Sv. Marko te Sv. Ivan. Njihove simbole identificirao je Papa Grgur u 4. stoljeću kao četiri stadija Kristova života: rođen kao čovjek biva žrtvovan kao žrtveni vol, lav je u uskrsnuću te orao koji se uznosi u raj. Tzv. Hi-Ro (gr. XP, eng. Chi Ro) stranica smatra se najimpresivnijom stranicom u manuskriptu. Riječima Christi autem generatio započinje narativ Matejevog evanđelja s imenom Krista u grčkoj skraćenici Hi-ro prikazanog preko cijele visine stranice. Stranica je gusto ispunjena vizualnim podsjetnicima euharistijskog slavlja i Kristova uskrsnuća.
Knjiga Kellsa izniman je primjerak bogatstva i ljepote dekoracije. Izrađena je na posebno pripremljenoj telećoj koži (vellum). Pigmenti korišteni prilikom njezine izrade i danas su postojani. Istraživanja su pokazala da su se za njihovu izradu koristili lokalni materijali, od indiga, željezne rude, arsena i sulfata do bioloških organizama. Jedna od vitrina prikazuje izbor materijala. Boja se nanosila različitim metodama za postizanje sjenčanja, miješala se ili nanosila u slojevima. Ova skupocjena knjiga često je prepravljana i popravljana, a neki od popravaka su vidljivi. Vidljivi su i komentari opata koji su je izrađivali, a koje su zapisivali u marginama.
Iz prostorije izložbe pristupa se prostoru Stare knjižnice. Na istočnom kraju Duge sobe (The Long Room) nalazila se Knjižnica Fagel. Godine 1802. dobrotvorna ustanova Erasmus Smith kupila je za Trinity koledž oko 20000 knjiga, pamfleta i karti koji su pripadali bibliofilu Hendriku Fagelu, glavnom ministru Nizozemske. Kolekcija sadrži knjige politike, zemljopisa, povijesti, prava od 15. do 18. stoljeća. Neke karte smatraju se najstarijima na svijetu. Prilikom remodelacije Stare knjižnice tijekom šezdesetih godina XX stoljeća, polovica ove kolekcije morala je biti premještena, ali se dio originalne strukture može vidjeti u posebno ograđenom dijelu te na YouTube kanalu kolekcije. Stara knjižnica, čija se unutrašnjost izrađena u hrastovini smatra najimpresivnijom u Irskoj, trenutno se nalazi u postupku preuređenja, koji je ukratko opisan na panelima postavljenim na različita mjesta prije ulaza i u samom prostoru knjižnice. Knjižnicu su od sredine 18. stoljeća do danas koristili studenti i znanstvenici. Svaka od 200 000 knjiga pojedinačno se čisti specijalnim usisavačem, mjeri, elektronički obilježava i katalogizira prije premještaja u klimatski kontrolirano skladište. Planira se i restauracija unutrašnjosti te adaptacija u novi knjižnični i izložbeni prostor. Trenutno su mnoge police prazne (proces uklanjanja knjiga naziva se decant), a na njih su naslonjene duge ljestve za pristup najvišim područjima. U središtu Duge sobe nalaze se vitrine s posebnim izlošcima (primjerice jedna od sačuvanih kopija proklamacije Republike Irske iz 1916. godine). Tu su i biste relevantnih pojedinaca te vitrina s harfom. Najstarija harfa u Irskoj, Brian Boru harfa, asocirana je s kraljem Irske koji je izgubio život u bitci kod Clontarfa 1014. godine. Izrađena je od hrastovine i vrbe te ukrašena rezbarenjem i poludragim kamenjem (kojeg više nema), a sadrži 29 mjedene strune (radi čega ima istočnjački prizvuk). Donirana je Trinityju 1782. godine.
Posjet završava trgovinom u kojoj sam, uz brojne tradicionalne suvenire, srebrni nakit te vunene pokrivače, uočila i majicu koju mi je Berislav donio sa svog prvog posjeta Trinityju 2018. godine.
Kamo ćete u petak, 29. rujna na marendu? Mi ćemo u Muzejsko-galerijski prostor Sveta srca, gdje će u podne učenici “Lipe” posluživati najbolju hranu u gradu.
Program je naslovljen „Na antičkom jelovniku”, a predstavlja “jestivu izložbu” koja obuhvaća zanimljive kulinarske kreacije poput punjenih datulja s pinjolima, orasima, zelenim paprom – kuhanih u medu ili pak kruha od pirovog brašna sa slanim srdelama.
Učenici slastičarskog i turističko-hotelijerskog usmjerenja Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu prezentirat će rimska jela koja su pripremili pod mentorstvom nastavnika ugostiteljskih predmeta: Grga Komazina, Roberta Perića i Igora Černjula.
Inspirirani antikom, učenici naše popularne “Lipe” prezentirat će bogatu povijest i kulturu hrane te svoje ugostiteljske i kreativne vještine, oslanjajući se na povijesne i književne izvore te približavajući doživljaj hrane iz rimskih kuhinja suvremenom načinu življenja.
Pored Gradske knjižnice i čitaonice u Puli nalazio se rimski hram nešto manji od Augustovog, dimenzija 8 puta 16 metara. Otkriven je u arheološkim istraživanjima provedenim od 2005. do 2009. godine, a kameni blok s reljefom toljage, pronađen na lokaciji, upućuje na Herkulov kult. Upravo ovaj monumentalni nalaz izložen je u Prozoru u prošlost.
U dvorištu hrama, pored prirodnog izvora vode, postoje ostaci kultnih struktura koje su mu prethodile.
Gradnja hrama započela je odmah po osnutku rimske kolonije Pole 46–45 pr. Kr. Na toj lokaciji nije sagrađen slučajno. Postojala je kultna veza između izvora, osnutka rimske kolonije Pole, između mogućeg božanskog pretka i osnivača grada kojemu je Herkul bio zaštitnik, i čuvar gradskih vrata. Osim toga, hram, koji je bio direktno naslonjen na gradske terme, nalazi se u neposrednoj blizini središta centurijacijske mreže (nalazilo se na potezu od mora do danas neočuvanih gradskih vrata Sv. Ivana).
Rimsko svetište sastojalo se od hrama s dvorištem i trijemovima na terasi. U dvorištu se nalazio hipogej (podzemno svetište) i bunar nad izvorom. Prema dimenzijama hramskih temelja i arhitektonskih ulomaka proizlazi da je hram bio vrlo nalik Augustovom: bio je eustil (razmak među stupovima je 2,25 promjera donjeg dijela stupa), s četiri stupa s kompozitnim kapitelima na pročelju, i po jednim na bočnim stranama trijema. Gradnja hrama trajala je između 7 i 20 godina, a u njegovoj je izgradnji sudjelovalo do 200 radnika.
Ukupna cijena izgradnje svetišta procijenjuje se na približno 400 000 sestercija, što je za to doba bila uobičajena cijena gradnje objekta tih dimenzija. Iznos ne uključuje izradu unutrašnje mramorne i fresko dekoracije. Hram je potpuno razoren, do zemlje, u kasnom V. st. O razlozima ili uzrocima rušenja zasad nema podataka.
Autorica izložbe je Alka Starac, a autor postava Vjeran Juhas.
Izložba Nalazište umjetnice Lale Raščić zaključna je postaja njezina višegodišnjeg projekta GORGO. GORGO, odnosno Gorgonu poznajemo kao mitsko čudovište ali i kao žrtvu davnog, pretpovijesnog strašnog nasilja. Glava Meduze, jedine smrtne od triju sestara, drevnih božica prognanih na kraj svijeta, već stoljećima tjera zle duhove i čuva njezina vlasnika od zlog udesa. Gorgoneinon – prikaz Meduzine odsječene glave sa zmijskom kosom –u povijesti umjetnosti ima istaknuto mjesto – bilo kao element arhitektonske plastike, kao skulptura, kao novac, prikaz na grčkoj vazi ili tek srećom sudbine očuvan element pompejanske freske. Osim štita božice Atene, Gorgoneion je krasio zabate kuća i reprezentativnih javnih zgrada i svetišta, ne okamenjujući samo neprijatelje i zle duhove, već i svjedočeći i pobjedi nove, ratničke kulture i pretvaranju drevnih ženskih božanstava u čudovišta. Kroz niz izložbi i performansa koje je Lala Raščić predstavila od 2019. , Meduza, Gorgona – GORGO – pojavljuje se ponovno tjelesno objedinjena i sprema se za boj, otpor i obranu.
Nalazište pak u formi site-specific intervencije u prostoru Augustova hrama, mjesta državne i religijske moći na nekadašnjem rimskom Forumu u Puli, oživljava GORGO kroz projekcije njezina androginog oblika – s bradom i iskeženim, gotovo životinjskim zubima. Izvedeni u formi reflektirajućeg zlatotiska na staklu i pokrenuti svjetlosnom intervencijom, objekti u prostoru hrama prizivaju kazališta svjetla i sjene, gradeći priče o drevnim i skrivenim moćima i snazi koja iz njih proizlazi. Putem svjetlosne i skulpturalne intervencije umjetnica u reprezentativni, javni prostor dovodi zaboravljene, potirane i potčinjene ženske likove. Koliko god da su oni izbrisani iz kanonske povijesti umjetnosti i kulture koju su, posebno u narativima o antičkom svijetu, krojili muškarci, u mitovima, slikama, usmenim predajama i nepisanim tradicijama moguće je naći njihove tragove, kao i tragove ženskog otpora i solidarnosti.
Lala Raščić (rođena 1977. u Sarajevu, živi i radi u Sarajevu i Zagrebu) je medijska i izvedbena umjetnica koja koristi performativne strategije vezane za kreiranje novih narativa i pripovijesti koje uključuju verbalne video izvedbe, performativno-instalacijske ambijente, video projekcije, objekte, svjetlo, crtež i slikanje. Njezin je rad često usmjeren na pitanje izvođenja teksta, te korištenje tradicionalne i suvremene prakse pripovijedanja, usmene povijesti i umjetnost monodrame. Umjetnica gradi svoj umjetnički narativ oko pitanja feminizma, povijesti, novih čitanja tradicije i mapiranja njezinih tragova u današnjici. Njezini radovi nalaze se na granici između izvedbenog i multimedijalnog, kombinirajući istovremeno audio-vizualno, pokret, sliku i crtež te skulpturalne objekte.
Kustosica izložbe: Jasna Jakšić
Organizacija: Arheološki muzej Istre u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti, Zagreb
Do prije 500 godina, ljudi su često bili doslovno gladni. Možda ne baš gladni kao što to ponekad vidimo na potresnim fotografijama iz Afrike, ali dovoljno gladni da na počinak odlaze bez obroka, i praznog želuca.
U sklopu izložbe “Lica gladi”, postavljene u Svetim srcima, u petak će u 11 sati u Polivalentnoj dvorani Arheološkog muzeja Istre Mario Novak sa zagrebačkog Instituta za antropologiju održati predavanje o tome kako glad i neadekvatna ishrana utječe na ljudske kosti i zube, te koje se bolesti vežu uz ove pojave. Naziv predavanja je „Što nam kosturni ostaci govore o pojavama gladi i prehrani drevnih stanovnika Istre?“ Na kosturnim se ostacima, naime, može vidjeti kako je zbog nedostatka hrane dolazilo do odgođenog sazrijevanja i usporenog rasta, promjene su usljed nedostatka hrane nastajale i na zubima naših predaka, a bit će riječi i o bolestima koje su u takvim uvjetima nastajale.
Također, govorit će se i o tome kojim je metodama detaljno rekonstruirana prehrana nekadašnjih Istrijana. Ta se je prehrana uglavnom sastojala od žitarica, raznih vrsta kaše, kruha i ugljihodrata, a hranu koju danas uzimamo “zdravo za gotovo”, meso i mlijeko, konzumirala se samo u određene dane, ili je pak bila namijenjena isključivo visokim društvenim slojevima.
U četvrtak, 28 rujna 2023. godine, s početkom u 19 sati, u Arheološkom muzeju u Zagrebu, održat će se otvorenje izložbe „Između Praga i Kaira – 100 godina češke egiptologije“. Izložba ostaje otvorena do 15. studenog 2023. godine. U sklopu izložbe u petak 29. rujna, s početkom u 18 sati u Arheološkom muzeju u Zagrebu koautorice izložbe održat će dva predavanja.
Izložba Između Praga i Kaira – 100 godina češke egiptologije najprije vodi posjetitelje kroz surove početke, kada se u skromnim uvjetima Sveučilišta u prvoj polovici 20. stoljeća rađa nova znanstvena disciplina. Egiptologija je utemeljena na Sveučilištu isključivo zahvaljujući velikom osobnom trudu i nesalomljivom duhu Františeka Lexe. U drugom djelu izložbe prikazano je razdoblje od 1960-ih do 2019. godine, kada je institut započeo s organizacijom arheoloških istraživanja u Egiptu i Sudanu. Glavni fokus je na Abusiru – glavnom arheološkom lokalitetu suvremenih čeških egiptologa. Fotografije iz tih razdoblja ne prikazuju samo promjene samog arheološkog nalazišta, već i okoliša koji se drastično mijenjao kroz stoljeća.
2019. godine obilježeno je stoljeće od prvih egiptoloških predavanja koja je održao izvanredni profesor František Lexa na Karlovom sveučilištu tijekom ljetnog semestra 1919. godine. Češka egiptologija od tada je napravila goleme korake naprijed, a Češki egiptološki institut na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu, jedina institucija te vrste u Češkoj, odlučio je putem izložbe Između Praga i Kaira – 100 godina češke egiptologije obilježiti godišnjicu tog putovanja.
U petak, 29. rujna s početkom u 18 sati u Arheološkom muzeju u Zagrebu koautorice izložbe „Između Praga i Kaira – 100 godina češke egiptologije“ Renata Landgráfová i Lucie Jirásková održat će predavanja o novim saznanjima o dekoraciji grobnica u Abusiru i o najnovijim otkrićima Češkog egiptološkog instituta u Abusiru i Sakari. Predavanja su na engleskom jeziku a ulaz je besplatan.
Organizatori izložbe su Češki egiptološki institut FF UK, Arheološki muzej u Zagrebu i Veleposlanstvo Republike Češke u Zagrebu.
Izložba Između Praga i Kaira – 100 godina češke egiptologije i prateći program sufinancirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.
Nakon nadogradnje PHP-a na Portalu, brojač pregleda pojedinog posta je resetiran s datumom 29. 4. 2018. u 14h (prethodni podaci prikupljeni po brojaču započetog 21.3.2016. u 22h izbrisani su ponovnom instalacijom plugin-a). Broj pregleda po pojedinom postu prije navedenog datuma (29. 4. 2018.) nije evidentiran i uključen u prikaz, tj. prikazani broj pregleda pojedinog posta odnosi se na stanje od trenutka uključenja plugin-a. Brojač je uključen radi transparentnog praćenja broja pregleda pojedinog posta na Portalu.
Izdvojeno
Riječ Urednika – ‘Summa summarum aktivnosti 6 godina poslije osnivanja Ususret 7. godini ‘arheološke ere’ avec les bonnes résolutions pour 2016′
We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website. If you continue to use this site we will assume that you are happy with it.Ok
