by PRESS | Dec 19, 2023 | Arheološki muzej Istre, Izložbe, Muzeji, PRESS, Pula, U Hrvatskoj
Od danas, 15. prosinca 2023., u Muzeju antikviteta “J. J. Winckelmann” u Trstu može se vidjeti više od 200 arheoloških predmeta koji prikazuju narod po kojemu je dobio ime istarski poluotok i koji je nastanjivao njegovo područje sve do pada utvrđenog središta u Nezakciju 177. g. pr. Kr.
Predmeti su prvi put izloženi u Italiji u sklopu izložbe “Histri u Istri”, koju su realizirali Hrvatska zajednica u Trstu / Comunità Croata di Trieste i Arheološki muzej Istre, u suradnji s Općinom Trst.
Izložba autorice Martine Blečić Kavur sa Sveučilišta Primorske (Univerza na Primorskem) u Kopru otvorena je u četvrtak 14. prosinca 2023., u prisustvu gradonačelnika Trsta Roberta Dipiazze, pročelnika za kulturu i turizam Giorgia Rossija, voditelja službe za povijesne i umjetničke muzeje Stefana Bianchija, zamjenika pulskog gradonačelnika Brune Cergnula, predsjednika Hrvatske zajednice u Trstu Damira Murkovica, te Marzije Vidulli Torlo, kustosice Muzeja antikviteta “J. J. Winckelmann”.
Izložba postavljena u dvoranama na drugom katu Muzeja, na Trgu Katedrale 1, usmjerena je na širenje spoznaja o drevnom narodu koji je nastanio istarski poluotok tijekom brončanog doba.
“Histri u Istri” ostaju otvoreni za javnost sve do 01. travnja 2024., od utorka do nedjelje, između 10.00 i 17.00 sati.
“Nastavlja se uspješan dijalog pograničnih regija Istre i Furlanije – Julijske krajine započet na inicijativu Hrvatske zajednice u Trstu, u sinergiji s Općinom Trst” potvrđuje pročelnik za kulturu i turizam, Giorgio Rossi. “Put je to kojeg zagovara Hrvatska zajednica u Trstu i kojeg dijeli s važnim muzejskim dionicima iz Hrvatske” – zaključuje Rossi – “što jamči kvalitetu prekograničnih kulturnih projekata u kojima općinska uprava Trsta s entuzijazmom i pažnjom sudjeluje kao suorganizator”.
“Ostvarivanjem ovog projekta” – tvrdi Damir Murkovic, predsjednik Hrvatske zajednice u Trstu –“htjeli smo pružiti važan spoznajni i kulturni doprinos upućen heterogenoj publici: ljubiteljima prapovijesti i arheologije, ali i općenito svim ljubiteljima umjetnosti; obraćamo se naročito mladima i studentima koji će putem ovih predmeta moći dobiti poticaje za promišljanje vlastitog kulturnog i ljudskog razvoja. Riječ je o drugom od tri izložbena projekta koja Hrvatska zajednica u Trstu realizira u suorganizaciji s Općinom Trst te, ovom prigodom, s Arheološkim muzejom Istre u Puli, uz potporu regije Furlanije – Julijske krajine. Prva je izložba, Japodi, tajanstveni
gorštaci u srednjoj Europi,” – prisjeća se Murkovic – “ bila postavljena od studenog 2018. do veljače 2019., a privukla je više od 8000 posjetitelja. Završni susret biti će onaj s Liburnima, kojima će biti posvećena izložba predviđena za razdoblje
2024./2025.”
“Želim posvetiti ovu izložbu našoj nekadašnjoj kustosici, Kristini Mihovilić,” – naglasio je u poruci okupljenima Darko Komšo, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre u Puli – “koja nas je napustila prošle godine. Ideja o organizaciji izložbe o Histrima bila je njezina i ostvarili smo je 2013. u Puli i potom u Medulinu. Danas je predstavljamo u Trstu, prvom gradu izvan Hrvatske koji će biti domaćinom izložbe o Histrima. Histri su obilježili povijest sjevernog Jadrana tijekom željeznog doba, ne samo Istre već i mnogo šireg područja, koji je uključivao i lokacije današnje Furlanije – Julijske krajine”.
“Željeznodobna kultura Histra” – objašnjava autorica izložbe, Martina Blečić Kavur – “s pravom se može nazvati civilizacijom. Riječ je o narodu koji je dobio svoje zasluženo mjesto na povijesnoj sceni, ali i o narodu koji je imao važnu ulogu u kulturnim strujanjima ne samo sjevernog Jadrana i njegova neposrednog zaleđa, već i čitavog jadranskog bazena. Njihova je arheološka baština zaista impresivna, bogata i očaravajuća. Ona ne samo da potvrđuje status tog naroda, već i kulturne kontakte s drugim narodima antičkog svijeta, pogotovo s Italicima i Grcima. Obilje predmeta materijalne kulture uvest će nas u magični svijet Histra u Istri. Izložba predstavlja dakle naše trenutne spoznaje o Histrima, o njihovu načinu života, predstavljenom
kroz rituale i pravila sahranjivanja te reflektiranom u reprezentativnim predmetima njihove bogate materijalne kulture.”
“Muzej antikviteta “J. J. Winckelmann” s velikim užitkom ugošćuje izložbu o Histrima,” – tvrdi Marzia Vidulli Torlo, kustosica Muzeja antikviteta “J.J. Winckelmann” – “drugu postaju u trilogiji posvećenoj protopovijesnim populacijama Hrvatske, nakon one o Japodima pristigle iz Arheološkog muzeja u Zagrebu. Predmeti izloženi ovom prigodom obogaćuju muzej budući da su dio zajedničke kulturne baštine i uklapaju se u dvorane ne samo fizički, već nalazeći podudarnosti u predmetima iz postava, odražavajući oblike i ukrase. Naime, iz povijesnih razloga prva su se istraživanja i iskopavanja u Istri odvijala pod vodstvom kustosa i ravnatelja tršćanskih muzeja, sve od 1904. kada je Carlo Marchesetti na lokalitetu Picugi / Pizzughi istražio
nekropole triju gradina smještenih nedaleko morske obale kod Poreča, a ti su predmeti trajno izloženi u jednoj od dvorana na prvom katu”.
NALAZI I POSTAV
Izložba je fokusirana na povijest, običaje i nošnju Histra, naroda koji je dominirao obližnjim istarskim poluotokom od 12. st. pr. Kr. sve do konačnog rimskog osvajanja 177. g. pr. Kr. Kroz vizualni i izložbeni postav prikazan u dvoranama na
drugom katu Muzeja antikviteta “J. J. Winckelmann” u Trstu posjetitelji se mogu diviti predmetima kojih je više od dvije stotine, a spadaju među najznačajnija djela istarske umjetničke i kulturne baštine. Predstavljeni nalazi rezultat su dugotrajnih istraživačkih aktivnosti i detaljnih arheoloških iskopavanja bogatih nekropola i grobnica Histra: potječu iz cijele Istre, a naročito iz središta istarskog kraljevstva, Nezakcija, te iz Picuga i Limske gradine. Predmeti su to koji nam govore o običajima ovog naroda i njegovoj kulturi sahranjivanja. Središte izložbe jest grobnica istražena 1981. u temeljima rimskog hrama B u Nezakciju, bogata arheološkim materijalom.
Među nalazima zasigurno zanimljivim posjetiteljima ističu se situle i primjerak plovila koji potječe iz 1200. pr. Kr.
Situlska umjetnost: situle su brončane vaze ukrašene biljnim motivima ili prikazima iz svakodnevnog života, poput lova ili pomorskih bitki. Pronađene su ne samo u Istri nego i u Sloveniji i sjevernoj Italiji, kod Veneta i alpskih naroda, te u srednjoj Europi.
Histarski brod: otkriven prije 10 godina na dubini od dva metra u moru ispred Zambratije, naselja u općini Umag u sjevernoj Istri, predstavlja jedan od najstarijih primjeraka plovila na Mediteranu. Dug oko 10 metara, potječe iz 1200. g. pr. Kr. te je jedan od rijetkih sačuvanih primjeraka tehnike konstrukcije korištene u tako davno vrijeme: sagrađen je bez upotrebe čavala i drvene su daske spojene koristeći samo užad.
Autor vizualnog identiteta i postava je Vjeran Juhas.
Podudarnosti s predmetima izloženima u Muzeju starina “J.J. Winckelmann”:
Prva istraživanja i prva iskopavanja u Istri odvijala su se pod vodstvom kustosa i ravnatelja tršćanskih muzeja; tako je 1904. na lokalitetu Picugi Carlo Marchesetti istražio nekropole triju gradina smještenih u blizini mora nedaleko Poreča i ti su predmeti dio stalnog postava u dvorani na prvom katu.
Potom su u prvim desetljećima 20. stoljeća Alberto Puschi i Piero Sticotti, obojica ravnatelji Muzeja starina u Trstu, izvršili prva arheološka istraživanja na lokalitetu Vizače, nalazeći potvrdu da je riječ o poziciji povijesnog oppiduma Nezakcij kojeg Tit Livije spominje u opisu Drugog histarskog rata, koji je doveo do rimskog osvajanja čitave Istre. Izbor predmeta koji su tada pronađeni i odmah izdvojeni s iskopavanja tvoreći dio pulskog muzeja u nastajanju, zajedno s drugima iz recentnijih iskopavanja, čine dijelove izložbe predstavljene na drugom katu.
Predmeti s izložbe podudaraju se nadalje s još muzejskih izložaka, naime onih iz odjela grčkih vaza: potonje potječu iz tršćanskog kolekcionarstva 19. st., kao prirodan rezultat pomorskih trgovačkih kontakata. Izložba o Histrima pokazuje kako odnosi između Apulije i gornjeg Jadrana postoje već u prvom tisućljeću prije Krista, kao što dokazuju vaze apulske proizvodnje pronađene u grobnicama 5.-4. st. pr. Kr. u Nezakciju, ali već i tijekom četiri prethodna stoljeća.
Ured za tisak Općine Trst
Aps komunikacije 040410910| Federica Zar 348 2337014 | zar@apscom.it
Ured za tisak Hrvatske zajednice u Trstu
Luisa Sorbone 348 7480854, +385 99 5031789 | sorboneluisa@gmail.com
Ured za tisak Arheološkog muzeja u Istri
Slađana Bukovac +385 95 3372085 | sladjana.bukovac@gmail.com
[AMI PRESS]
by PRESS | Oct 7, 2023 | Izložbe, Muzeji, PRESS, SLO Narodni muzej Slovenije, U Europi
Čivki iz preteklosti. Slovenska arheologija skozi zvoke, simbole in prve zapisane besede
Tweets from the Past. Slovenian archaeology through sounds, symbols and first written words
Razstava Čivki iz preteklosti. Slovenska arheologija skozi zvoke, simbole in prve zapisane besede je nastala na pobudo Arheološkega muzeja v Frankfurtu v okviru spremljevalnih dogodkov mednarodnega knjižnega sejma v Frankfurtu in častne gostje Slovenije.
Razstava predstavlja slovensko arheologijo skozi tri specifične vrste predmetov: tiste, ki jih povezujemo z zvokom in glasbo (to so bodisi glasbila – od prazgodovinskih piščali iz kosti jamskih medvedov preko antične dvojne piščali do novoveških železnih drumlic – bodisi ropotulje, ki so jih uporabljali pri ritualih ali kot otroške igrače); simbolne predmete (to so prazgodovinske figurine, verjetno upodobitve nam ne poznanih božanstev, kipci antičnih bogov, predmeti z vgraviranimi astralnimi simboli, predmeti v obliki živali, miniaturni predmeti in predmeti z vrezanimi figurami, ki govorijo zgodbo kot nekakšen strip); in tiste, ki nosijo najzgodnejše zapisane besede (med njimi so primeri venetske pisave na odlomku bronaste situle in na srebrni ploščici, zapisi imen lokalnih božanstev, antična miniaturna knjižica in grafiti).
Vsi ti predmeti nam s svojimi zvoki, simboli ali zapisanimi besedami odstirajo tisto nekoliko globljo dimenzijo duhovnosti, zabave in pojasnjevanje sveta ljudi iz preteklosti. Kažejo potrebo človeka po izražanju nečesa abstraktnega, po ustvarjanju simbolnega in po trajnem zapisu zgodb, zaobljub in tudi nedovoljenih besed. So neizpodbitni kazalci razvoja človeške ustvarjalnosti, ki je vodil do enega od njenih vrhuncev – knjige.
Skozi te predmete vstopamo do pomembnih slovenskih najdišč ter v pripoved o preteklosti prostora Slovenije, kot jo izrisuje arheologija.
Sodelovanje 10 slovenskih muzejev
Pri pripravi razstave je sodelovalo deset večjih muzejev, ki hranijo slovensko arheološko dediščino. Poleg Narodnega muzeja Slovenije, ki projekt vodi, sodelujejo še:
-
- Pokrajinski muzej Celje
- Pomurski muzej Murska Sobota
- Pokrajinski muzej Ptuj Ormož
- Muzej in galerije mesta Ljubljane
- Dolenjski muzej Novo mesto
- Pokrajinski muzej Koper
- Gorenjski muzej Kranj
- Goriški muzej Nova Gorica
- Tolminski muzej
Izbrani predmeti
Neandertalčeva piščal – najstarejše glasbilo (hrani Narodni muzej Slovenije)
Bakrenodobna ženska figurina – prva upodobitev človeka na ozemlju današnje Slovenije (hrani Pomurski muzej Murska Sobota)
Srebrna daritvena ploščica z napisom v venetski pisavi – najstarejši zapis z ozemlja današnje Slovenije (hrani Tolminski muzej)
[NMS PRESS]
by PRESS | Oct 7, 2023 | Arheološki muzej Narona, Izložbe, Muzeji, Narona, PRESS, U Hrvatskoj
U Arheološkom muzeju Narona se u četvrtak, 12. listopada 2023. g. u 19:00 otvara dvojezična izložba Nakit u fundusu Arheološkog muzeja Narona.
Na izložbi će biti predstavljeno stotinjak ukrasnih predmeta nošnje i tijela. Predmeti su većim dijelom izabrani iz muzejskih zbirki i među materijalom s novijih istraživanja, a manjim dijelom posuđeni iz drugih ustanova i od privatnih vlasnika. Najmlađi među njima su napravljeni u novom vijeku, a najstariji u brončanom dobu. Osim izbora predmeta i osnovnih statističkih podataka o nakitu u fundusu muzeja ova izložba donosi i kratak povijesni pregled izlaganja arheoloških predmeta u Vidu i formiranja fundusa Arheološkog muzeja Narona. Rijetka dosad provedena arheološka iskopavanja u zapadnom dijelu Dubrovačko-neretvanske županije, koji je ujedno i prostor terenskog djelovanja Arheološkog muzeja Narona, dosad su iznjedrila jako zanimljive i poticajne nalaze. I zato je cilj ove izložbe podizanje svijesti u javnosti o potrebi očuvanja arheoloških lokaliteta i predmeta, našeg arheološkog blaga, do istraživanja, odnosno o potrebi zaštite lokaliteta od svih oblika nestručnog iskopavanja i devastiranja.
Autorica izložbe je viša kustosica Konstanta Bukovac.
Izložba ostaje otvorena do 26. siječnja 2024. g.
[AMN PRSS]
by PRESS | Oct 7, 2023 | Arheološki muzej Istre, Izložbe, Muzeji, PRESS, Pula, U Hrvatskoj
U petak, 6. listopada u 12 sati u Polivalentnoj dvorani Arheološkog muzeja Istre održat će se predavanje Siniše Radovića sa Zavoda za palentologiju i geologiju kvartara HAZU. I ovo će se predavanje održati u sklopu popratnog programa izložbe “Lica gladi” u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca, a ovaj se put povijest istarskog prehranjivanja promatra iz vizure arhezoologije, discipline kojoj je glavni cilj rekonstrukcija života ljudi u prošlosti, odnosno načina pribavljanja i konzumiranja hrane životinjskog podrijetla, prilagodbe na okoliš i općenito odnosa između ljudi i životinja.
“Arheozoološki vremeplov” prikazat će povijest strategija preživljavanja i načina prehrane na prostoru današnje Istre, od najranijih tragova ljudskog naseljavanja do srednjeg vijeka, kroz rezultate analiza ostataka životinja s arheoloških nalazišta.
Najstariji ostaci životinjskih kostiju povezani s tragovima ljudskih aktivnosti na prostoru Istre malobrojni su, ali svjedoče o lovu na veliku kopnenu divljač, poput jelena, divljih konja i pragoveda. Tijekom vremena u unutrašnjosti Istre i dalje prevladava kopnena prehrana, osobito šumska divljač, dok se bliže obali počinju iskorištavati riječni i morski resursi. U mlađem kamenom dobu, odnosno neolitiku, stočarstvo postaje dominantan način pribavljanja životinjskog mesa i mlijeka, a na arheološkim nalazištima prevladavaju kosturni ostaci domaćih životinja, poput ovaca, koza, goveda i domaćih svinja. Dolaskom Rimljana dolazi do pojačanih stočarskih aktivnosti i primjene specifičnih metoda mesarenja, a malobrojni arheozoološki podaci iz srednjeg vijeka ukazuju na konzumiranje goveđeg, ovčjeg, kozjeg, svinjskog, a u određenoj mjeri i kokošjeg mesa.
fotografija: donja čeljust kune s tragovima rezanja
Veselimo se Vašem dolasku, Arheološki muzej Istre
[AMI PRESS]
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 2, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi
Mala izložba ‘Povijest krakovskog trgovačkog trga i Crkve sv. Adalberta’ Arheološkog muzeja u Krakovu postavljena je u kripti Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha), koja se nalazi na jugoistočnom rubu najvećeg sačuvanog srednjovjekovnog trga u Europi, Glavnog trga (Rynek Główny) iz 13. stoljeća. Crkva je nazvana prema omiljenom poljskom misionaru mučeniku sv. Adalbertu (polj. św. Wojciech). Prema legendi sv. Adalbert posvetio je crkvu 997. godine i u njoj propovijedao do odlaska na misiju u Prusiju. Smatran je svecem već tijekom života, a kanoniziran je relativno brzo nakon smrti. Posvećene su mu brojne crkve u Europi, a preko dvije stotine religioznih građevina u Poljskoj. Pod crkve nalazi se ispod današnje razine Glavnog trga. Najstariji ostaci upućuju na prvotnu drvenu konstrukciju s kraja 10. stoljeća, dok su temelji prve kamene crkve vidljivi u donjem dijelu sadašnjih zidova. Ova najranija crkva istovremena je s crkvama sv. Adalberta u mjestima Modlnica, Dankowice te Książ Wielki. Nova crkva izgrađena je tijekom 11. ili 12. stoljeća od manjeg kamena u obliku pravokutnika, a djelomično je restaurirana tijekom razdoblja baroka.
U prostor kripte ulazi se s vanjske strane, preko širokog i krupnog praga izrađenog od velikih kamenih blokova, radi kojih, da bi se prekoračilo, treba dobrano raširiti noge pritom pazeći da se ne posklizne na njihovu upotrebom izglačanu površinu. Zidovi su otkopani i obilježeni kako bi se vidjele razvojne faze crkve (temelji sakristije, romanički zid, moderni zid). Isto je učinjeno i s presjekom stratigrafskih slojeva (podovi iz različitih razdoblja, kulturni slojevi). Područje uz jedan dio zidova natkriveno je staklenim pločama kroz koje dopire dnevno svjetlo koje omogućuje vidljivije proučavanje fotografija iskopavanja koje su postavljene na zidu direktno ispod.
U vitrinama su izložene keramičke posude iz razdoblja izgradnje postojeće crkve, rekonstrukcije prvotne drvene i kamene crkve te kameni spomenici iz razdoblja romanike. U kutu kripte izložen je kostur pokojnika iz 11. stoljeća za koji mi je osoba na prodaji karata potvrdila da se ne radi o replici, te ukazala na još nekoliko lubanja ispod ulaznih stepenica. Ovi kosturni ostaci potječu s područja crkve, ali nisam sigurna da li su postavljeni u blizini mjesta pronalaska.
Izložba prikazuje i krakovsku vodovodnu mrežu razdoblja 14. do 17. stoljeća s ilustracijama aparature za crpljenje vode i bušenja rupa u drvenim cijevima. Karte prikazuju ranosrednjovjekovne grobove na području Starog grada te crkvena groblja iz razdoblja 13. – 15. stoljeća na širem području povijesnog centra.
Zanimljivo mi je posjećivati originalne strukture i izložbe u originalnom prostoru. Imam osjećaj ulaska u arheološku strukturu uz strukturalnu sigurnost davno završenih istraživanja. Iako je mala i old school, izložba je vrlo zanimljiva, a tekstovi djelomično prevedeni na engleski. Crkva je aktivna i nalazi se vidljiva na glavnom trgu te su posjetitelji brojni i u crkvenom prostoru i u prostoru kripte.
Vendi Jukić Buča
Kopenhagen, 2. listopada 2023.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 2, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi
Namjena stalnog postava Arheološkog muzeja u Krakovu tematski je prikazati kontekst prapovijesti i ranog srednjeg vijeka na području Male Poljske (južno i jugoistočno područje današnje Poljske) korištenjem originalnih artefakata, rekonstrukcija, maketa, karata i kompjuterske tehnologije. Mnogi stari muzeji intenzivno se moderniziraju po uzoru na zapadne. Digitalna tehnologija omogućava dodatnu vizualnu dimenziju te posjetiteljevo osobno sudjelovanje u priči koju se artefaktima te informativnim tekstovima nastoji ispričati. Ovo je jednostavnije postići kod potpuno novih izložbenih koncepata i njima namijenjenih prostora nego kod adaptacije postojećih koja ovisi o nizu potencijalnih restrikcija. Zanimljivost Arheološkog muzeja u Krakovu je u tome što se na jednom prostoru, čini se, stapaju starija i novija izložbena koncepcija koje su obje bile izvedene u okviru modernih metoda svoga vremena u prostoru koji je za muzejske potrebe adaptiran 1950tih godina. Naime, u katalogu stalnog postava tiskanog 2006. godine ne spominju se egipatska zbirka i zbirka artefakata iz Perua, koje su vjerojatno u muzejski postav uključene naknadno, a prezentirane su po suvremen(ij)im (?) izložbenim i konzervatorskim standardima – sobe su zatamnjene crnih zidova, artefakti se nalaze u staklenim vitrinama s preciznim osvjetljenjem, sarkofazi su postavljeni uzdignuti nad ogledalima kako bi se mogli vidjeti zanimljivi detalji na stražnjoj strani, tekstualni paneli u peruanskoj zbirci nalaze se na osvijetljenoj podlozi, čini su čini se da su vlaga i temperatura regulirani itd. Egipatska zbirka sadrži artefakte koje su iznjedrile poljske istraživačke kampanje u Egiptu. Neke od njih proveo je prvi poljski egiptolog Tadeusz Smoleński, iz Krakova, početkom 20. stoljeća. Peruanska zbirka prezentira izabrane arheološke i etnografske artefakte koje je Władysław Kluger, inženjer iz Krakowa, donirao Poljskoj akademiji umjetnosti i znanosti. Kolekciju je sakupio tijekom svog boravka u Peruu, gdje je radio za peruansku vladu.
Stalni postav različito je prezentiran u odnosu na egipatsku i peruansku zbirku – ako ne i starijom od početka milenija, čini mi se karta lokaliteta na kojoj se pritiskom na određeni gumb upale odgovarajuća svjetla. Zanimljivo je vidjeti ručno izrađene makete i rekonstrukcije prapovijesnih ljudi, ali uočljiv je nedostatak kose i tjelesne dlakavosti, pogotovo kod muških figura, te se posjetitelj može zapitati koliko se pridavalo pažnje detaljima i točnosti. Često nije jasno radi li se o originalnim artefaktima ili rekonstrukcijama, što nije pojašnjeno ni u Katalogu. Čak i ukoliko je cilj muzeju prezentirati komplicirani kontekst na način da ga je u stanju razumjeti šira javnost te laici, podaci bi trebali biti jasni, precizni i detaljni za stručnjake koji će se možda s većim zanimanjem posvetiti njihovom proučavanju. Kopije su vrlo vjerne. Znamenita posuda iz Bronocica s prikazom kola kopija je koju su izradili studenti Državne visoke škole za umjetnost u Krakovu, dok se original čuva u Institutu za arheologiju i etnologiju Poljske akademije znanosti, također u Krakovu. Sudeći prema načinu njezine prezentacije i zaštite ne bi se dalo naslutiti da se radi o kopiji, ali je ova informacija navedena uz izložak. Veliki dio postava prezentira klimu i okoliš tijekom različitih povijesnih razdoblja. Artefakti se nalaze uz makete i rekonstrukcije, a često su u vitrinama postavljeni u širi kontekst – primjerice srpovi i druge ratarske alatke pridružene su snopovima pšenice te keramičkim posudama napunjenim zrnjem. Poseban dio prvog dijela izložbe (u suradnji s Interreg Central Europe) prilagođen je taktilnom doživljaju artefakata slijepim i slabovidnim osobama, ali i svakome tko bi volio dobiti iskustvo rukovanja povijesnim artefaktima. Za tu svrhu izložene su kopije izabranih izložaka, različitih funkcija i od različitih materijala, a o kojim se artefaktima radi, pojašnjeno je također i na brajici. Postavljen na ulazu u izložbeni prostor, plakat nudi detaljnije informacije o projektu. Iduća pri obilasku, velika prostorija sadrži makete različitih vrsta nastambi tijekom povijesti u mjeri 1:20 . S obzirom da su makete postavljene na postamente, postavljena je i mala pokretna klupica za najmlađe posjetitelje. Uz zid prostorije nalaze se pretpostavljene rekonstrukcije nošnji, nakita i oružja na lutkama u prirodnoj veličini, izrađene na temelju podataka s različitih lokaliteta u Maloj Poljskoj. U prostoriji o proizvodnji i razmjeni nalaze se zasloni s projekcijama animiranih tehnika proizvodnje kamenog oruđa, keramičkih posuda, nakita, željeznih artefakata te načina gradnje. Koncept razmjene i trgovine prikazuju vitrine sa sirovinama i trgovačkim rutama. Meni osobno najzanimljiviji dio postava izložba je u koju sam pristupila obrnuto nego je zamišljeno kako bi joj se trebalo pristupiti (kroz izložbu o povijesti Muzeja) te mi se njezina lokacija činila skrivenom. Naravno, ukoliko biste, za razliku od mene, nastavili prostorijom o razmjeni i trgovini, na njezinom kraju nalazi se službeni ulaz u taj dio postava. Ovaj, meni najzanimljiviji dio izložbe, odnosi se na prikaz starih vjerovanja i umjetnosti. Prostor je dizajniran na način da vam se čini kao da prolazite šumom ili močvarom, a s obje strane ‘puteljka’ po kojem hodate nalaze se grobovi s ostacima pokojnika u podnim vitrinama (nije jasno radi li se o rekonstrukcijama ili originalnim ostacima). Na početku ove prostorije, ili kraju, ovisno kako ste u nju ušli, nalazi se kamena skulptura koja se povezuje s prikazom Svetovita (Świętowit), četveroglavog slavenskog boga rata i proricanja, tzv. Zbrucz idol. S obzirom da su mu glave okrenute prema sve četiri strane svijeta, smatra se da sve vidi te otuda i ime Svevid (‘svjetovid’ – onaj koji vidi svijet?). Ovaj artefakt jedan je od prvih koji je dospio u kolekciju Arheološkog muzeja u Krakovu. Pronađen je u rijeci Zbrucz u Ukrajini 1848. godine te dopremljen u Krakov 1851. Po izlasku iz ove izložbe (ili u mom slučaju ulasku), nalazi se posebna prostorija u kojoj je prezentiran fotografski i arhivski materijal vezan uz razvoj i djelatnost Muzeja od njegovog osnutka 1850. godine.
Šarmantnost old school muzeja očituje se u činjenici da ste u njegovom obilasku najčešće jedan od rijetkih, ako ne i jedini posjetitelj. Ipak, niste sami. Štoviše, na gotovo svakom uglu nalaze se zaposlenici koji vas upućuju na pravi smjer obilaska i ponekad objasne što možete očekivati u prostoriji u koju upravo ulazite. Iako određen, smjer obilaska nije pravocrtan te je pomoć dobrodošla. Ipak, povratak u prostor koji ste već obišli mogao bi zahtijevati obrazloženja.
U podrumskoj prostoriji zgrade nalazi se privremena izložba, koja se obilazi posljednja. Prikazani su brončanodobni i željezni artefakti pronađeni tijekom arheoloških istraživanja u regiji Beskid na području rijeke Soła, koja je proveo Povijesni muzej Bielsko-Biała u razdoblju od 2019. do 2021. godine. Tipološki organizirane vitrine prikazuju uglavnom oružje, oružje i nakit. Izložbu ilustrira gust fotografski materijal provedenih arheoloških iskopavanja.
Muzej se nalazi u velikoj povijesnoj građevini iz 17. stoljeća okruženoj zidinama i krasnim vrtom, unutar područja Starog grada Krakova. Građevina izvorno sagrađena kao samostanski kompleks, prenamijenjena je 1797. godine u zatvor i sudište. Sredinom 20. stoljeća poduzet je opsežan poduhvat renovacije kako bi se građevina adaptirala za potrebe muzeja, te uključivala spremišta, istraživačke i konzervatorske prostorije te izložbeni prostor.
Muzej skrbi i o izdvojenoj izložbi u podrumu Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha) iz 11. stoljeća, koja se nalazi na glavnom gradskom trgu (Rynek Główny). Više o izložbi pročitajte na linku: http://www.arheologija.hr/2023/10/02/krakov-izlozba-ispod-crkve-sv-adalberta-u-krakovu-pise-i-fotografira-vendi-jukic-buca/
Vendi Jukić Buča
Kopenhagen, 1. listopada 2023.
Literatura
Prehistory and Early Middle Ages of Little Poland. Arcaheological Museum in Cracow, Crakow, 2006.
https://ma.krakow.pl/en/
