U Dublinu je već u srednjem vijeku, 1320. godine, osnovano sveučilište odredbom Pape Klementa V. koje je nekoliko stoljeća djelovalo u okviru Katedrale sv. Patrika. Tijekom reformacije ovo prvotno sveučilište je ukinuto. Kraljica Elizabeta I. 1592. godine osniva Trinity koledž prema modelu studija u Oxfordu i Cambridgeu. Za razliku od potonjih, koji obuhvaćaju više koledža (pod ingerencijom centralne sveučilišne administracije), u slučaju Trinityja osnovan je samo jedan koledž te se Trinity College i University of Dublin odnose na istu instituciju. Isprva lociran izvan gradskih zidina, na području Samostana Svih svetih, Trinity se početkom 18. stoljeća premješta na današnje područje College Green. Prve su izgrađene Old Library, Printing Hall i Dining Hall. Danas, Trinity obuhvaća više fakulteta i škola. Brojni svjetski poznati humanisti i znanstvenici studirali su na Trinityju – među najpoznatijima, prema osobnom izboru, mogli bi se istaknuti Oscar Wilde, Bram Stocker, Samuel Beckett (prema kojem je nazvano i kazalište na Trinityju) te matematičar George Salmon (čija se skulptura nalazi u središtu unutarnjeg dvorišta) i fizičar Ernest Thomas Walton. Uz veliki izbor studija, na Trinityju se može studirati također i Staru povijest i arheologiju na Odsjeku za klasiku.
Kao najznačajnija edukacijska ustanova u Irskoj, Trinity čuva brojne zanimljivosti, od kojih je najznačajnija (ili barem najpoznatija) Knjiga Kellsa (The Book of Kells) te impresivna kolekcija knjiga u okviru Stare knjižnice (The Old Library), stoga je izuzetno turistički posjećen. Brojne ‘puteve’ (eng. trails) po Trinitiyju organizira službena sekcija uspostavljena upravo za tu funkciju. Trinity možete obići i sami, uz pomoć aplikacije koja nudi dvije glavne ture, Trinity Trails i The Book of Kells, prezentirane audio i virtualnim dokumentima, za čiju je dostupnost potrebno kupiti kartu. Bez naknade. unutar aplikacije, virtualno, čak i po povratku s putovanja, možete obići dijelove Muzeja, Javnu predavaonicu, Staru predavaonicu za anatomiju te Stari muzej anatomije.
Imala sam vremena samo posjetiti Staru knjižnicu, u okviru čije se infrastrukture čuva i izložbeno prezentira Knjiga Kellsa. Stara knjižnica jedna je od najstarijih istraživačkih knjižnica na svijetu te sadrži najveću kolekciju starih manuskripata i knjiga u Irskoj. Otvorena pri sredini, originalna Knjiga Kellsa čuva se u posebnoj prostoriji, u vitrini, pod neinvazivnim svjetlom unutar optimalnih konzervatorskih uvjeta i nije ju dozvoljeno fotografirati. Ali zato izložba prikazuje uvećane stranice, zanimljive detalje i pojedinosti te povijesne okolnosti njezinog nastanka i izvedbe.
Izložba ‘Knjiga Kellsa’. Fotografija: Vendi Jukić Buča.
Uz Knjigu Kellsa prikazani su i izabrani artefakti koji svjedoče onodobnom korištenju pisma u Irskoj te stavljaju u kontekst Knjigu Kellsa. Izložena su dva kamena s oghamskim pismom. Ogham je drevni alfabet nazvan prema irskom bogu govorništva Oghamu, kojim se staroirski izričaj dokumentirao na drvetu i kamenu. Uglavnom su se nalazili na području južne Irske, ali također u Walesu, Škotskoj, Engleskoj te Isle of Man, a većina potječe iz 5. i 6. stoljeća. Poznato je oko tristotinjak Ogham kamena, a oko 80 ih potječe samo iz okruga Kerry. Pretpostavlja se da su dva kamena postavljena u okviru izložbe originalno označavala teritorijalne granice. Veći kamen pronađen je na području brončanodobne utvrde cirkularnog utvrđenog naselja u Fort William (okrug Kerry). Pismo se prestalo koristiti za upisivanje u kamen tijekom 7. stoljeća, ali je prisutno na marginama manuskripata iz 9. stoljeća. Uz dva Ogham kamena nalaze se slike iz dvije džepne knjige irskih evanđelja (gr. εὐαγγέλιον, dobra vijest): Book of Mulling i Book of Dimma, koji su stariji od Knjige Kellsa. Evanđelja su ručno prepisivana do invencije tiskarskog stroja i bila su krucijalna tijekom misionarskih radnji. Ova džepna evanđelja skromna su u izvedbi, dostupna i lako prenosiva. Knjiga Durrowa (The Book of Durrow) (650.-700. god.) smatra se najstarijim u potpunosti ilustriranim manuskriptom četiriju evanđelja na latinskom jeziku izrađenom u okviru inzularne umjetnosti (umjetnost razdoblja od 6. do 10. stoljeća na području Irske i Britanije). Knjigu Durrowa i Knjigu Kellsa dodijelio je Trinityju Henry Jones, anglikanski biskup Clogera i biskup Meatha sredinom 17. stoljeća.
Knjiga Kellsa napisana je oko 800. godine, 400 godina nakon što je Sv. Patrik došao u Irsku, a sadrži evanđelja četiri Evanđelista. Sv. Kolumba osnovo je Iona samostan (Iona Abbey) na zapadnoj obali Škotske te se smatra da je Knjiga Kellsa nastala upravo ondje prilikom obilježavanja obljetnice njegove smrti. Iako izoliran, samostan su u nekoliko navrata napali Vikinzi krajem 8. i početkom 9. stoljeća te su neki od preživjelih opata napustili Ionu i osnovali novi samostan u Kellsu (Abbey of Kells) u okrugu Meath, kamo su sa sobom ponijeli i Knjigu Kellsa. U 11. stoljeću Knjiga Kellsa bila je ukradena iz crkve u Kellsu, a pronađena je zakopana u zemlji skoro tri mjeseca poslije. Pretpostavlja se da su korice te prve i zadnje stranice tom prilikom uništene.
Na izložbi je prikazana uvećana stranica s autorima četiri evanđelja u Novom Zavjetu, Evanđelistima – Sv. Matej, Sv. Luka, Sv. Marko te Sv. Ivan. Njihove simbole identificirao je Papa Grgur u 4. stoljeću kao četiri stadija Kristova života: rođen kao čovjek biva žrtvovan kao žrtveni vol, lav je u uskrsnuću te orao koji se uznosi u raj. Tzv. Hi-Ro (gr. XP, eng. Chi Ro) stranica smatra se najimpresivnijom stranicom u manuskriptu. Riječima Christi autem generatio započinje narativ Matejevog evanđelja s imenom Krista u grčkoj skraćenici Hi-ro prikazanog preko cijele visine stranice. Stranica je gusto ispunjena vizualnim podsjetnicima euharistijskog slavlja i Kristova uskrsnuća.
Knjiga Kellsa izniman je primjerak bogatstva i ljepote dekoracije. Izrađena je na posebno pripremljenoj telećoj koži (vellum). Pigmenti korišteni prilikom njezine izrade i danas su postojani. Istraživanja su pokazala da su se za njihovu izradu koristili lokalni materijali, od indiga, željezne rude, arsena i sulfata do bioloških organizama. Jedna od vitrina prikazuje izbor materijala. Boja se nanosila različitim metodama za postizanje sjenčanja, miješala se ili nanosila u slojevima. Ova skupocjena knjiga često je prepravljana i popravljana, a neki od popravaka su vidljivi. Vidljivi su i komentari opata koji su je izrađivali, a koje su zapisivali u marginama.
Iz prostorije izložbe pristupa se prostoru Stare knjižnice. Na istočnom kraju Duge sobe (The Long Room) nalazila se Knjižnica Fagel. Godine 1802. dobrotvorna ustanova Erasmus Smith kupila je za Trinity koledž oko 20000 knjiga, pamfleta i karti koji su pripadali bibliofilu Hendriku Fagelu, glavnom ministru Nizozemske. Kolekcija sadrži knjige politike, zemljopisa, povijesti, prava od 15. do 18. stoljeća. Neke karte smatraju se najstarijima na svijetu. Prilikom remodelacije Stare knjižnice tijekom šezdesetih godina XX stoljeća, polovica ove kolekcije morala je biti premještena, ali se dio originalne strukture može vidjeti u posebno ograđenom dijelu te na YouTube kanalu kolekcije. Stara knjižnica, čija se unutrašnjost izrađena u hrastovini smatra najimpresivnijom u Irskoj, trenutno se nalazi u postupku preuređenja, koji je ukratko opisan na panelima postavljenim na različita mjesta prije ulaza i u samom prostoru knjižnice. Knjižnicu su od sredine 18. stoljeća do danas koristili studenti i znanstvenici. Svaka od 200 000 knjiga pojedinačno se čisti specijalnim usisavačem, mjeri, elektronički obilježava i katalogizira prije premještaja u klimatski kontrolirano skladište. Planira se i restauracija unutrašnjosti te adaptacija u novi knjižnični i izložbeni prostor. Trenutno su mnoge police prazne (proces uklanjanja knjiga naziva se decant), a na njih su naslonjene duge ljestve za pristup najvišim područjima. U središtu Duge sobe nalaze se vitrine s posebnim izlošcima (primjerice jedna od sačuvanih kopija proklamacije Republike Irske iz 1916. godine). Tu su i biste relevantnih pojedinaca te vitrina s harfom. Najstarija harfa u Irskoj, Brian Boru harfa, asocirana je s kraljem Irske koji je izgubio život u bitci kod Clontarfa 1014. godine. Izrađena je od hrastovine i vrbe te ukrašena rezbarenjem i poludragim kamenjem (kojeg više nema), a sadrži 29 mjedene strune (radi čega ima istočnjački prizvuk). Donirana je Trinityju 1782. godine.
Posjet završava trgovinom u kojoj sam, uz brojne tradicionalne suvenire, srebrni nakit te vunene pokrivače, uočila i majicu koju mi je Berislav donio sa svog prvog posjeta Trinityju 2018. godine.
Osnivač i urednik portala Arheologije, doktor teorijske fizike Berislav Buča (prvi s lijeva u drugom redu , vidi na LINKU), postdoktorski istraživač na University of Oxford Physics, dobitnik je prestižnog granta danske fondacije VILLUM FONDEN # VELUX FONDEN. Dodijeljen mu je maximalni iznos od 1.1 milijun eura za vlastiti projekt i osnivanje grupe u trajanju od 5 godina.
Manar al-Athar is pleased to announce the launch of the Judith McKenzie Student Essay Prizes, named after its founder and first Director.
Petra – Deir (No. 462) البتراء – الدير Photo Credit: Otto Nieminen / Manar al-Athar (CC BY-NC-SA 2.0)
The Essay Prizes will be awarded yearly to outstanding essays on a site, building, inscription, mosaic, wider theme, and so on, featured on the Manar al-Athar website. They will consist of £200 for the winner and £100 for the second best. The winning essays will be published on the Manar al-Athar website.
Essay instructions
Essays should be built around 7 to 10 images from the Manar website.
Essay length should be between 750 and 1,000 words.
Essays should be submitted in English.
You should write for a general audience. This means that you should avoid things like technical terminology or detailed discussion of what scholars have said about a particular point.
Deadline: 23.59 on 11 January 2021.
Winners will be announced at the end of January 2021.
Eligibility
The competition is open to anybody who is studying for a degree in the academic year 2020-2021, to students at any institution, in any country, and in any discipline.
The Manar al-Athar photo-archive (www.manar-al-athar.ox.ac.uk), based in the Faculty of Classics at the University of Oxford, provides high-resolution, searchable images for teaching, research, publication, and heritage work. These images of archaeological sites, buildings and artworks, cover the areas of the former Roman Empire which later came under Islamic rule (such as Syro-Palestine/the Levant, Egypt and North Africa), and adjoining regions (such as Armenia and Georgia). The chronological range is from Alexander the Great (i.e. from about 300 BC) through the Islamic period.
The photo-archive is open-access so that it can be freely used by anyone anywhere in the world. Photographs can be freely downloaded as original high-resolution images (tif images) without water marks, making them immediately available in a format suitable for publication or research, simply by acknowledging the source. Material is labelled in both English and Arabic to facilitate regional use, with the main instructions also available in other languages. Manar al-Athar means ‘Guide to Archaeology’ in Arabic.
Manar al-Athar currently has c. 80 000 photographs online. Strengths include Late Antiquity (AD 250–750), the period of transition from paganism to Christianity and, in turn, to Islam, especially religious buildings (temples, churches, synagogues, mosques) and monumental art (including floor mosaics); early Islamic art (paintings, mosaics, relief sculpture); Roman and early Islamic (Umayyad) architecture; Petra and Nabataean sites; and iconoclasm.
Call for Papers Frühes Christentum im archäologischen Kontext Early Christianity in the Archaeological Context 12./13. November 2020, Aguntum (Dölsach), Austria
Zum Thema:
Der 5. Aguntum-Workshop mit dem bewusst offen gehaltenen Titel „Frühes Christentum im archäologischen Kontext“ widmet sich der Spätantike, wobei das Frühe Christentum besonders im Fokus steht. Dieses soll in unterschiedlichen Kontexten beleuchtet werden:
– Öffentliche Architektur: Kirchen, Baptisterien, Bischofssitze
– Private Architektur: Anzeichen für frühchristlichen Kult im privaten Wohnbau
– Kult: Reliquien, Stiftergräber und andere Bestattungen, frühchristlicher Ritus
– Mensch: Naturwissenschaftliche / Anthropologische Daten
– Materielle Kultur: mit dem frühen Christentum in Verbindung stehende Kleinfunde
– Siedlungsentwicklung: Topographie, Anzahl/Lage christlicher Kultbauten, Einbindung in den jeweiligen Siedlungsraum
– Konservierung und Restaurierung: Konzepte zur Erhaltung und musealen Präsentation
frühchristlicher Befunde
Die Idee zu diesem Workshop entstand durch die laufende Neubewertung der sogenannten „Bischofskirche“ von Lavant (Osttirol) und die Neuentdeckung der Kirche und der spätantiken Höhensiedlung von Irschen (Kärnten). Trotzdem wollen wir uns nicht ausschließlich auf den Ostalpenraum fokussieren, sondern freuen uns vor dem Hintergrund genannten Themenfelder über Beiträge aus unterschiedlichen Bereichen der römisch-spätantiken Welt.
Mit der multiplen Kontextualisierung des Frühen Christentums hoffen wir, im Rahmen des 5. Aguntum Workshops neue Zusammenhänge erkennen und diskutieren zu können. Dabei ist ein ausdrückliches Ziel der Veranstaltung, die Diskussion über die Archäologie hinaus auf althistorische, naturwissenschaftlich-anthropologische, bauforscherische und restauratorische Forschungsgebiete auszudehnen. Vor diesem interdisziplinären Hintergrund freuen wir uns auf Ihre Teilnahme am 5. Aguntum-Workshop.
Conference theme:
The 5th Aguntum-workshop carries the consciously open title “Early Christianity in the Archaeological Context” and is going to focus on the Late Antique – Early Christian period, in which a special focus is
given to Early Christianity. The latter shall be discussed in varying contexts:
– Public Architecture: churches, baptisteries, bishop ́s sees
– Private Architecture: evidence of early Christian cult in private houses
– Cult: relics, donor ́s graves and other burials, early Christian rites
– People: Science, Anthropology
– Material Culture: findings associated with Early Christianity
– Settlement development: topography, Number/Position of ceremonial buildings, involvement in the settlement area
– Conservation and Restauration: maintenance concepts and public presentation of early
Christian features
The idea to organize this workshop emerged from actual research as the reevaluation of the so-called “Bishop ́s church” in Lavant (Eastern Tyrol) and the discovery of a former unknown hilltop settlement
with an Early Christian Church in Irschen (Carinthia). Nonetheless, we do not intend to lay our focus exclusively on the Eastern Alpine Region, but welcome contributions from other regions of the Late Antique world, which will give the possibility to interconnect the suggested topics.
By presenting and discussing Early Christianity in these multiple contexts, we hope to reveal new connections during the 5th Aguntum Workshop. It is an explicit aim of this workshop to stimulate a discussion that is not limited to archaeology but opens to other fields of research like Ancient History, Anthropological Science, Architectural Survey and Restauration. Against this interdisciplinary background, we are looking forward to your participation in the 5th Aguntum-Workshop.
Veranstalter / Organizer
Institut für Archäologien, Universität Innsbruck, Curatorium Pro Agunto
Konferenzsprache / Conference language
English (preferred) / Deutsch
Poster
Posterdruck kann von den Organisatoren übernommen werden (Kosten: 10 Euro [DIN A1]).
Print can be arranged by the organizers (Costs: 10 Euro [DIN A1]).
Unterkunft / Accomodation
Allgemeine Informationen unter: http://www.lienzerdolomiten.net
For general Information see: http://www.lienzerdolomiten.net
Anreise / Travel
Es wird empfohlen mit eigenem PKW anzureisen. Je nach Bedarf wird ein Shuttle zum Tagungsort organisiert.
It is recommended to travel by private car. A shuttle to the venue can be organized if necessary.
Anmeldung / Application
Abstract des Vortrages / Posters (max. 500 Wörter) bis 31.08.2020.
Abstract of paper / poster (max. 500 words) until 31.08.2020.
Kontakt / Contact
Martin.Auer@uibk.ac.at
Gerald.Grabherr@uibk.ac.at
Archaeological excavations conducted by the Israel Antiquities Authority in the area of the Gihon Spring in the City of David, in the Walls around Jerusalem National Park, have unearthed a layer of rich finds including thousands of broken pottery shards, clay lamps and figurines. Most intriguing is the recent discovery of a ceramic bowl with a partially preserved inscription in ancient Hebrew. While not complete, the inscription presents us with the name of a seventh century BCE figure, which resembles other names known to us from both the Biblical and archaeological record (see examples below) and providing us with a connection to the people living in Jerusalem at the end of the First Temple period. This fascinating find will be presented at Megalim’s Annual Archaeological Conference which will take place on Thursday, August 29th in the City of David.
The most similar name to our inscription is Zechariah the son of Benaiah, the father of the Prophet Jahaziel. The name Zechariah the son of Benaiah appears in 2 Chronicles 20:14 where it states that Jahaziel, son of Zechariah, son of Benaiah, a Levite of the sons of Asaph, prophesized before the Biblical King Jehoshaphat before the nation went off to war against the ancient kingdoms of Ammon and Moab.
Israel Antiquity Authority archaeologists Dr. Joe Uziel and Nahshon Zanton, who discovered the bowl while excavating remains associated with the First Temple period destruction, explained that the letters inscribed on the shard likely date to the 8-7th centuries BCE, placing the production of the bowl sometime between the reign of Hezekiah and the destruction of Jerusalem under King Zedekiah. The archaeologists also explained that the inscription was engraved on the bowl prior to firing, indicating that the inscription originally adorned the rim of the bowl in its entirety, and was not written on a shard after the vessel was broken.
While the purpose of the inscription on the bowl is unclear, archaeologists have posited that the bowl may have contained an offering, likely given by the individual whose name was inscribed on the bowl, or alternatively given to him.
Inscription Analysis
The first letter of the ceramic bowl’s partially preserved inscription in ancient Hebrew script is broken and is therefore difficult to read, but appears to be the letter ר. The next three letters יהו constitute the theophoric suffix (the component in which the name of the deity appears as part of the first name, such as Yirme-yahu and Eli-yahu, etc). These letters are followed by בנ (the son of) after which appears the patronymic name composed of the three letters בנה. According to archaeologists Uziel and Zanton, “If we consider the possibility that we are dealing with an unvowelized or ‘defective’ spelling of the name בניה (Benaiah),then what we have before us is the name “…ריהו בן בניה“
Many of the first names mentioned in the Bible contained the theophoric component יהו, as is the case of this inscription from the City of David. Besides the biblical references, other examples of this have also been found in archaeological excavations, written on a variety of objects such as seals, bullae, pottery vessels or even carved on rock. Noteworthy among the many names that end with the theophoric suffix יהו are several prominent examples that were previously discovered in City of David by Professor Yigal Shiloh, such as Gemar-yahu the son of Shaphan, Bena-yahu theson of Hoshayahu, etc. which were also found in the destruction layer and the ruins of the Babylonian conquest.
Fragment keramičke posude iz kraja perioda Prvog hrama s natpisom “ryhu bn bnh”. Foto: Clara Amit. Ustupio: Israel Antiquities Authority.
Čestitka 2023.
Nakon nadogradnje PHP-a na Portalu, brojač pregleda pojedinog posta je resetiran s datumom 29. 4. 2018. u 14h (prethodni podaci prikupljeni po brojaču započetog 21.3.2016. u 22h izbrisani su ponovnom instalacijom plugin-a). Broj pregleda po pojedinom postu prije navedenog datuma (29. 4. 2018.) nije evidentiran i uključen u prikaz, tj. prikazani broj pregleda pojedinog posta odnosi se na stanje od trenutka uključenja plugin-a. Brojač je uključen radi transparentnog praćenja broja pregleda pojedinog posta na Portalu.
Izdvojeno
Riječ Urednika – ‘Summa summarum aktivnosti 6 godina poslije osnivanja Ususret 7. godini ‘arheološke ere’ avec les bonnes résolutions pour 2016′
, vidi na 
