by dr. sc. Vendi Jukić Buča | May 10, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi
First and foremost želimo istaknuti izuzetnu dobrodošlicu u ovaj Muzej. Kako smo pisali, UZH muzeji su besplatni, ali uz njih Zürich ima i brojne zanimljive privatne muzeje. Zasićeni posjetama standardnim muzejima, Muzej čokolade, kao jedinstvena institucija, inicijalno je bio jedini muzej koji smo, kao gurmani i čokoladoljupci, planirali posjetiti. Upravo posjet ovom muzeju, tretman koji smo kao medijski djelatnici dobili te izložbeni postav, motivirao nas je da posjetimo i izbor ostalih züriških muzeja. Ovom prilikom željeli bismo zahvaliti gospodinu Danielu Huggenbergeru, PR menadžeru Muzeja na ukazanom povjerenju i VIP tretmanu. Uz osobnu poruku u paketu dobrodošlice primili smo izbor čokolada te press materijale na engleskom jeziku i USB s fotografijama. Tek naknadno sam, detaljno istražujući inventar poklon vrećice, naišla i na gutschein za Lindtovu kavanu, što nas je potaklo da ju još jednom posjetimo za sladak završetak našeg boravka.
Lindt dom čokolade nalazi se uz jezero u Kilchbergu, izvan centralnog dijela Züricha. Do njega je moguće doći tramvajem, busom, vlakom i brodićem. Prvi puta doputovali smo vlakom i vratili se brodićem, a drugog puta dolazak je bio isti, ali smo se vratili pješice (nadali smo se večeri u restoranu na obali jezera, ali smo se ipak odlučili za provjereni tradicionalni restoran u centru). Muzej je relativno nov – gradnja zgrade dizajnirane od arhitekata Christ & Gantenbein započeta je 2017. godine, a dovršena 2020. Zanimljivo je da je u temeljima zakopana i vremenska kapsula koja sadrži čokoladu napravljenu prema originalnom receptu Rudolfa Lindta (1885.-1905.), izumitelja conching aparata (polira čokoladu i uklanja nepoželjne okuse, poput gorčine). Možemo samo zamisliti kako će se iznenaditi arheološka ekipa u dalekoj nam (potencijalno čak bezčokoladnoj) budućnosti! Kompanija Lindt je zbog posvećenosti očuvanju izvrsnosti švicarske čokoladne produkcije osnovala nekoliko godina ranije (2013.) Lindt Chocolate Competence Foundation s ciljem dugoročnog učvršćivanja pozicije Švicarske kao čokoladne destinacije, daljnju konsolidaciju švicarske ekspertize u izradi čokolade te promociju održivog razvoja i inovativnosti. Razvoj novih procesnih tehnologija i produkata odvija se u suradnji sa sveučilištima i akademskim institucijama. Ovi ciljevi jasno se reflektiraju u interaktivnom postavu Muzeja, koji je glavni projekt Fondacije te služi kao interaktivna informacijska platforma za javnost i fokusira se na sve aspekte u povezanosti s čokoladom.
Uz izložbeni i ‘okusbeni’ postav, u zgradi se nalaze istraživačko postrojenje s open-view produkcijom (iza staklene stijene), prostorije za održavanje tečajeva izrade čokolade koje provode Master Chocolatiers, Lindt Café i Lindt Trgovina. U predvorju je postavljenja gigantska 9metarska čokoladna fontana.
Izložba se nalazi na prvom katu, obilazi se uz pomoć bežičnog audio vodiča i započinje prikazom kultivacije kakaa. Kakova zrna rastu na drvetu, kakaovcu, u sjeni većih biljaka, prirodno na području vlažnog i toplog Ekvatora, a danas se kultiviraju na području Zapadne Afrike. Zrna su velikih dimenzija i žarkih boja u zreloj fazi. Video projekcije prikazuju način i različite faze uzgoja kakaovca, čije rekonstrukcije obuhvaćaju cjelovite biljke, od korijena do krošnje. Izložen je alat koji je potreban za kvalitetnu produkciju kakovih zrna. Iduća prostorija, vizualno vrlo zanimljiva i originalno dizajnirana, posvećena je povijesti razvoja čokolade. U središtu prostorije nalazi se glomazni okrugli stol s predmetima koji bi se uobičajeno nalazili na stolu, a tiču se izrade i konzumacije kakaa i čokolade (većina njih namijenjena je interaktivnom istraživanju posjetitelja), uz video projekciju s tekstualnim podacima i vizualnim demonstracijama. Cijeli okomiti zid ove kružne prostorije služi kao projekcijsko platno video projekciji. Vremenska lenta postavljena je uz zid, a sadrži legende i staklene vitrine s izlošcima. Kakao se pio na području Srednje Amerike još 4000 godina pr. n. e. Olmeci, Maje, Asteci i druge civilizacije prije dolaska Španjolaca pile su gorak napitak od kakaovca, koristile sjemenke kao valutu i prinosili ih kao žrtvu bogovima. Kakaov maslac smatrao se čudesnom supstancom koja se polagala kao prilog u grobovima njihovih kraljeva. Izložen je metate – tradicionalno kameno oruđe kojim su se mljela zrna kakaovca. I danas se koristi u srednjoameričkoj gastronomiji, a izloženi primjerak potječe iz 20. st. Kada se pomiješaju s vodom, nastane jako, gorko piće koje se naziva cacahuatl, u prijevodu ‘kakaova voda’. Faksimil Zouche-Nuttall kodeksa iz 14. stoljeća (original se nalazi u British Museum-u), jednog od osam piktografskih kodeksa Mišteka ‘preživjelih’ španjolsko osvajanje, prikazuje nevjestu koja mladoženji prinosi šalicu čokoladnog napitka. Uz kodeks, izložena je i replika posude iz kakve se pio čokoladni napitak tijekom 6. – 8. st. u Gvatemali. Tijekom svojih osvajanja čokoladu su kusali Španjolci – ‘unaprijedili’ su ga šećerom, začinima i zapjenili izrezbarenim drvenim pjenjačama (molinillo) te predstavili europskom tržištu i raširili djelovanjem dominikanaca. Isprva rezervirana samo za plemstvo i crkvenjake, srednja klasa također je razvila nepce za čokoladu. Daljnji ‘prodor’ u Europu odvio se preko religijskih odnosa, kraljevskih vjenčanja i gusarskog krijumčarenja. Na koncu je započeta masovna proizvodnja te je i radnička klasa bila u mogućnosti priuštiti sebi ovu deliciju. Ostali izlošci obuhvaćaju porculanske setove za ispijanje čokoladnih napitaka, farmaceutsku vagu za prodavanje čokolade za izradu ljekovitog tonika, mali aparat za prodaju čokolade i brojne druge. Kao priznanje općoj popularnosti kakaa, Carl Linnaeus imenovao ga je ‘Theobroma Cacao L.’, izvedeno iz grčkog izraza ‘hrana za bogove’.
Iduća prostorija posvećena je povijesti tehnologije produkcije čokolade. Predstavljeni su brojni švicarski izumi (npr. namatanje aluminijske folije, ciferšlus). Saznajemo da je Cailler najstariji švicarski čokoladni brend koji je još uvijek aktivan. Osnovan je 1819. u malom mjestu Vevey (Ženevsko jezero), u kojem je osnovano još sedam drugih tvornica čokolade. Među ostalim farmaceut Henri Nestlé je ovdje izumio ‘dječje brašno’, smjesu dvopeka i kondenziranog mlijeka (bebi papa), što je inspiriralo Daniela Petera da kondenzirano mlijeko pomiješa s čokoladom izumivši mliječnu čokoladu. Suchard se proslavio pametnim reklamiranjem, a u suradnji s Theodorom Toblerom izrađeni su posteri koji se danas nalaze izloženi u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (u NY putujemo krajem godine te ćemo se potruditi da specijalno razgledamo ove postere). Najistaknutiji izložak je conching aparat u funkciji, s pravom čokoladom. Aparat se nalazi na podiju koji kruži tako da ga sa svih strana možete razgledati stojeći na jednom mjestu. Ovaj proces revolucionarizirao je izradu čokolade. Lindtu je uspjelo ‘pretvoriti’ krhku i lomljivu masu poznatu pod nazivom čokolada u tekuću masu te ju formirati u glatke sjajne štangle. Züriški slastičar Rudolf Sprüngli-Ammann prepoznao je potencijal Lindtovog izuma te je, otkupivši ga, započeo proizvodnju čokolade u Kilchbergu.
Niz postera i izložaka u idućoj prostoriji prikazuju razvoj čokolade kroz desetljeća. Prepoznajemo neke dobro poznate kalupe (npr. Lindtov uskršnji zeko) i limene kutije, omote čokolada i bombonijera, pakovanja kakaa i dr. Nekoliko okruglih postaja detaljno demonstrira proces izrade čokolade, od zrna do konačnog proizvoda i vodi do dugo očekivanih postaja za degustaciju. Bilo je moguće probati tri vrste tekuće čokolade i komadiće tamne čokolade s različitim dodacima koja je svježe izlomljena ispadala iz posebnih visećih staklenih aparata u kojima je bio vidljiv proces lomljenja. Gužva je bila neviđena. I djeca i odrasli ‘borili’ su se da dođu do čim više ulomaka izlomljene čokolade. Moram pohvaliti razinu higijene – dostupne su bile posebno upakirane žličice i dezinficijens (koji je osim nas rijetko tko koristio) te maramice i posebni otvori za ubacivanje iskorištenog pribora. Brojni vodiči i zaposlenici objašnjavali su proces proizvodnje i čistili degustacijske postaje. Radi velike gužve, opskrbivši se čokoladicama, brzo smo produžili u posljednju prostoriju izložbe – Čokoladni svemir. Berislava je najviše zanimao zaslon detektorom pokreta. Pikazana je digitalna karta Švicarske s lokacijama proizvođača čokolade, globusi s ‘pojasom kakaa’ i ‘svijetom reklame’ te kugle s utjecajem održive kultivacije kakaovca. Ali degustacijama nije bio kraj! Na samom kraju dočekalo nas je more Lindor čokoladnih bombica u svim postojećim okusima kojih se na licu mjesta može pojesti koliko oči vide, srce želi, a želudac može primiti. Ukoliko ih želite degustirati izvan prostorije, dozvoljeno je preuzeti po primjerak od svake vrste.
Nakon što smo obišli izložbu ponovo smo se našli na prvom katu gdje je iza staklene stijene nalazi Laboratorij inovacija gdje eksperti i specijalisti razvijaju najnovije čokoladne kreacije i bave se pitanjem razvoja i čokoladne industrije. Posljednje iznenađenje prije završetka izložbe bio je aparat koji skeniranjem ulaznice kombinacijom fizičke i virtualne mašinerije producira čokoladicu. S obzirom da je u trenutku našeg obilaska bio u kvaru, čokoladicu nam je ustupila hostesa.
Iako smo znali da nas i na kraju izložbe očekuje degustacija, jedva smo čekali posjetiti Café. Ponuda nije izrazito široka, ali je zato ono što se nudi vrhunsko: vafli, vruća čokolada, sladoled, domaći korneti, razne druge slastice i poneki slani zalogaj te odličan kapučino s hrpom mlijeka i čokoladnim bombonom (ovo je najbolji kapučino u Zürichu, a i najpovoljniji). Začuđujuće, u ponudi nema čokoladnog fondua, iako čokolada teče na sve strane. Najoduševljeniji smo bili upravo šalicom tekuće čokolade (kakva se nekad mogla naručiti i u Krašu u Ilici) koju smo dodatno prelijevali preko sladoleda i vafli.
U Lindt trgovini moguće je kupiti sve vrste Lindt čokolada, kao i personalizirati kupnju – primjerice napisati ime na bloku čokolade, a izložena je i još jedna mala fontana. Mi smo potražili artikle koji nisu uobičajeno dostupni u prodavaonicama i pronašli premaz, vruću čokoladu i preljev za sladoled koji je fantastičan. Postoji sekcija s popustima lom čokolade ili velikih pakiranja. Gotovo svaki posjetitelj Muzeja po izlasku je viđen s prepoznatljivom smeđom većom ili manjom Lindt papirnom vrećicom. Kao što sam napomenula na početku teksta, mi smo se u Café vratili dvaput, za čokoladni i početak i kraj boravka u Zürichu.
Brojčani podaci
- Investirano više od 100 milijuna CHF
- Impozantna zgrada muzeja je dovršena u rekordnih 36 mjeseci
- Izložba se prostire na 1500 kvadratnih metara
- Očekivna posjeta od preko 350000 ljubitelja čokolade iz Švicarske i globano
- Najveća Lindt čokoladna trgovina na svijetu
- Najviša čokoladna fontana – 9 metara
- Švicarci su najveći konzumenti čokolade na svijetu – godišnje u prosjeku konzumiraju 10,4 kg (uvjerena sam da su naše osobne brojke više)
Vendi Jukić Buča & Berislav Buča
Kopenhagen, 9. svibnja 2023.
Izabrana litaratura
https://www.lindt-spruengli.com/about-us/history/rodolphe-lindt
https://en.wikipedia.org/wiki/Conching
https://www.britishmuseum.org/collection/object/E_Am1902-0308-1
https://www.jstor.org/stable/23760087
https://chocosuisse.ch
by PRESS | May 9, 2023 | Izložbe, Lokaliteti, PRESS
Izložba: Vis-à-Vis 200 – Arheološka baština otoka Visa
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 11. svibanj – 2. srpanj 2023.
Autori izložbe: Boris Čargo, Jelena Jovanović, Maja Bonačić Mandinić
Kustosice izložbe: Jelena Jovanović, Jasmina Bavoljak
Izložbeni prostor: prizemlje
Vis-à-Vis 200 – Arheološka baština otoka Visa
Dana 11. svibnja 2023. u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu otvara se velika izložba Vis-à -Vis 200 – Arheološka baština otoka Visa, koja je prvotno bila postavljena u Splitu u povodu dvjestote obljetnice osnutka splitskoga Arheološkog muzeja.
U svjetlu najnovijih otkrića i obavljenih restauratorsko-konzervatorskih radova na suvremen se i atraktivan muzeološki način prezentira malo vidljiva, a iznimno značajna hrvatska baština grada i otoka Visa. Obljetnička izložba predstavlja više od 750 odabranih, najreprezentativnijih spomenika Arheološkog muzeja u Splitu pronađenih na prostoru otoka/grada Visa (antička Issa), jednom od najznačajnijih i najvećih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj. Raznorodni arheološki predmeti (natpisi, skulpture, vaze i druge keramičke posude, terakote, nakit, oružje, oruđe, novac) svjedoče o najranijim tragovima života na otoku, od pretpovijesti pa sve do ranoga srednjeg vijeka, s naglaskom na grčki polis(grad državu) Isu i njegov dinamičan razvoj tijekom razdoblja helenizma.
Najstariji eksponat na izložbi je ulomak impresso keramike iz starijeg neolitika (prva polovica 6. tisućljeća pr. Kr.) iz Krajicine spile (Tvardo špila) na Visu, dok su najmlađi eksponati srebreni nakit i elementi nošnje pokojnika (trojagodne naušnice, naušnice s granuliranim koljencima, puceta i kopčice) iz 15. stoljeća pronađeni u grobu uz crkvu sv. Marije u Podselju (Velom Selu) na Visu.
Raznovrsne keramičke posude pronađene u isejskim grobovima od 4. st. pr. Kr. do 1. st. po. Kr. najzastupljeniji su eksponati, a atraktivno prezentirane pružaju sjajan uvid u razvoj keramičke proizvodnje u antici.
U nekoliko tematskih cjelina izložba osvjetljava pretpovijesno razdoblje i prve kontakte s Grcima, isejsko gospodarstvo, svakodnevni život grada, novac, pogrebne običaje, rimske (carske) skulpture te razdoblje kasne antike i srednjega vijeka na otoku Visu.
Među najznačajnijim eksponatima izložbe su brončana glava božice Artemide, kameni grčki natpisi i nadgrobni spomenici, među kojima je i najstariji grčki natpis u stihu pronađen u Hrvatskoj, onaj na steli isejskog junaka Kalije. Izložba prvi put, nakon dugogodišnjih i kompleksnih restauratorsko-konzervatorskih radova, predstavlja dvije monumentalne rimske carske skulpture iz Ise. Treća skulptura, isejski lorikat (kip u oklopu), moći će se razgledati u Lapidariju Arheološkog muzeja u Zagrebu.
S obzirom na atraktivnost izložbenog materijala, za koji ne sumnjamo da će privući brojne ljubitelje umjetnosti, turiste, posjetitelje svih generacija, učenike i studente, uvjereni smo da će i zanimanje za naše likovne radionice biti veliko. U Artionici će se rekonstruirati i u keramičkoj peći izrađivati replike grčke keramike, a organizirat će se i radionice izrade stakla.
Izložba će biti otvorena do 2. srpnja 2023. godine.
[PRESS]
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 15, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi
U zadnji čas, posljednjeg dana našeg boravka u Antwerpenu, uspjeli smo posjetiti Rubensovu kuću. Neposredno nakon našeg obilaska, Kuća je zatvorena radi renovacija. Može se obići virtualno na službenim stranicama (https://rubenshuis.be/en/content/rubens-house), iako, čini se, 3D i video prezentacije sadrže tekstove i audio zapise samo na nizozemskom. Naši dojmovi opisani su u nastavku.
Nismo imali puno vremena za uživanje u Rubensovim umjetninama – manje od jednog sata proveli smo u Kući dok bi za sveobuhvatni doživljaj bili potrebni dani. Zanimljivo je da je upravo Rubens dizajnirao i opremio svoju kuću te nisu impresivne i zanimljive samo u njoj pohranjene umjetnine, već cjelokupna arhitektura i skulptura ove prostrane jednokatnice smještene u centru Antwerpena. Prostor trga pred kućom bio je u renovacijama. Muzejski shop i prodavaonica karata moderna je prizemnica ispred Kuće izgrađena većinom od staklenih stijena kako bi se sadržaj trgovine mogao razgledati u bilo koje doba dana ili noći.
U Kuću se ulazi kroz portal direktno s trga. Rubens je osobno dizajnirao proširenje kuće i opremio umjetninama zamamni portik i vrtni paviljon – nije ih bilo moguće obići u vrijeme našeg posjeta, ali se pogled na njih pružao s nekoliko prozora i pozicija iz unutrašnjosti kuće.
Kolekcija sadrži Rubensove slike i umjetnine, ali i one njegovih kolega te suvremenika koje je Rubens posjedovao baveći se otkupom i prodajom umjetnina. Većina ovih umjetnina izložena je u Galeriji slika. U svom studiju naslikao je većinu slika, a mnoge su i dalje u njemu izložene. Kolekcija skulptura izložena je u polukružnoj prostoriji s kupolom.
Peter Paul Rubens neosporno se cijeni kao jedan od najvećih umjetnika 16./17. stoljeća te vjerojatno najpoznatiji slikar nizozemskog dijela Belgije. Iznimne riječi hvale navedene su upravo na internetskim stranicama Kuće.
He was capable of everything and knew everything. He was a brilliant and versatile artist, run a large studio, spoke several languages, collected art, designed his own home, travelled around Europe as a diplomat and was interested in science. Rubens was well-versed in almost everything. (https://rubenshuis.be/en/content/rubens)
Slikao je mitološke reprezentacije, krajolike, scene lova, portrete, dizajnirao je skulpture, naslovnice i tapiserije. Ono što ga čini posebnim u odnosu na druge znamenite autore, su vještine zapažanja i apliciranja različitih umjetničkih tehnika. Bio je željan učenja, stoga je strastveno sakupljao knjige. Poznavao je brojne znanstvenike diljem Europe. Bio je inteligentan istraživač koji nije prestao eksperimentirati tijekom svoje karijere. Na Rubensa je najveći utjecaj imao Otto van Veen, pogotovo u vidu izražavanja simbolizmom, u čemu je postao ekspert.
Rubens je rijetko je slikao autoportrete, a jedan je izložen upravo u Kući.
Kuću je upio 1610. godine, zajedno sa svojom prvom suprugom Isabellom Brant, za 8,960 guildera i jednu autorsku sliku. Nakon 1750-tih kuća je u značajnoj mjeri podvrgnuta renovacijama, ali uglavnom originalni su ostali portik u vidu trijumfalnog luka (inspiriran Michelangelovom Porta Piom u Rimu) te vrtni paviljon. Za javnost, Kuća je otvorena 1946. godine. Kuća se obilazi u jednom smjeru, uz obilježja smjera kretanja. Prostor Studija namijenjen je zadržavanju posjetitelja, kao i u galerijama – postavljeni su sjedeći blokovi i nije određeno vrijeme u kojem se prostorija mora napustiti. Prostor je ispunjen slikama i umjetninama. I ostali dijelovi Kuće sadrže umjetnine, ali i privatne uporabne predmete i namještaj. Posebno je zanimljiva drvena postelja vrlo kratkih dimenzija. Čak su i brojni kamini umjetnička djela. S obzirom da slike uglavnom prikazuju tada suvremenu tematiku, posjetitelj dobiva dojam putovanja kroz vrijeme u prostor koji govori o intimnom životu, ali i vanjskom okolišu te ondašnjem svijetu znamenitog pojedinca.
Kuća se trenutno renovira kako bi ju se učinilo održivom, sigurnom i ekonomičnom. Odmah uz Kuću sagradit će se nova zgrada za recepciju koju su dizajnirali Robbrecht and Daem Architects te novi ulaz kao startna pozicija nove i pristupačne posjetiteljske rute kroz kuću i vrt. Renovirani muzej će se udvostručiti u veličini.
Vendi Jukić Buča i Berislav Buča
Kopenhagen, 14. ožujka 2023.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 27, 2022 | Arheološki muzej Istre, Izložbe, Muzeji, PRESS, Pula, U Hrvatskoj
“Sfinga – nalaz s Velikog rimskog kazališta u Puli” naziv je izložbe autorice Silvane Petešić postavljene u “Prozoru u prošlost”, u Carrarinoj 4 u Puli.
Ulomak vijenca od prokoneškog mramora s konzolom izrađenom u obliku sfinge spada među ljepše nalaze s Velikog rimskog kazališta. Datiran je u kraj 1. do početka 2. st. poslije Krista. Pronađen je 1911. godine na gradilištu austrougarskog časničkog doma u Puli (Marine-Kasino). Proizašla iz mitologije drevnih civilizacija, sfinga je obično biće s lavljim tijelom, ljudskom glavom i orlovskim krilima. Na ulomku vijenca prezentiranom ovom izložbom prikazana je frontalno, raširenih krila, s dojkama na lavljem tijelu i s glavom mlade žene.
S obzirom na kontekst kojemu pripada, prikaz ove Sfinge mogao bi biti inspiriran dramskim predstavama s mitološkom temom o tragičnom tebanskom kralju Edipu.
Izložba je popraćena katalogom u kojem autorica Petešić posvećuje pažnju ne samo izloženom mramornom vijencu s reljefnim prikazom sfinge, nego i njezinom izvornom kontekstu, odnosno Velikom rimskom kazalištu. Danas gotovo da nema nikakvih vidljivih tragova ovog zdanja. Zahvaljujući starim zapisima, grafičkim prikazima, arheološkim istraživanjima i nadzorima te pronađenim ulomcima arhitektonske dekoracije dobivena su određena saznanja o građevini koja je svojevremeno, uz amfiteatar, dominirala cjelokupnom vizurom grada.
[AMI PRES]
by PRESS | Aug 17, 2022 | Arheološki muzej u Zagrebu, Izložbe, Muzeji, PRESS, U Hrvatskoj, Zagreb
U četvrtak, 18. kolovoza 2022. godine u 20 sati u Lazaretima – kreativnoj četvrti Dubrovnika otvara se izložba Arheološkog muzeja u Zagrebu “Arheologija iz zraka” koja ostaje otvorna do 1. listopada 2022.
Arheologija i zračne fotografije imaju dugu zajedničku povijest koja seže u početak 20. stoljeća kada su iz balona snimljene prve zračne fotografije Stonehengea i Rimskog foruma. S vremenom se razvila i posebna grana naše znanosti, zračna arheologija, koja se bavi proučavanjem tragova ljudske aktivnosti iz prošlosti u krajoliku. Fotografije snimljene iz zraka korištene su također za dokumentiranje i prezentaciju arheoloških nalazišta. Do nedavno su u tu svrhu korišteni baloni, ljestve, servisna vozila i druge platforme, ali razvojem novih tehnologija i komercijalizacijom bespilotnih letjelica postupak dokumentiranja lokaliteta je znatno ubrzan, a kvaliteta prezentacijskih fotografija je dobila novu dimenziju.
Bespilotne letjelice ili kolokvijalno dronovi imaju dugu povijest i širok spektar primjene, međutim tek u posljednjih desetak godina dolazi do njihovog ubrzanog razvoja i komercijalizacije. Posebno mjesto u širokom spektru različitih letjelica zauzimaju rotorne letjelice zbog mogućnosti lebdenja na mjestu od kojih je najpopularnija inačica svakako kvadkopter. U početku su letjelice zahtijevale i dodatnu opremu te je kamera za snimanje dolazila neovisno od samog drona, dok danas one dolaze s već integriranim kamerama u tzv. RTF (engl. Ready to fly) verzijama. Dronovi su nam omogućili snimanje lokaliteta iz dotada nemogućih kuteva i pozicija, a sama činjenica da se radi o financijski relativno jeftinom proizvodu pomogla je da s vremenom postanu sastavni dio alata u svim većim institucijama koja provode arheološka istraživanja. Time se u znatnoj mjeri povećao broj zračnih fotografija arheoloških lokaliteta.
Izložba Arheologija iz zraka postavljena je s ciljem prikazivanja nekih od najzanimljivijih i najatraktivnijih zračnih fotografija arheoloških lokaliteta s prostora Republike Hrvatske. Ova izložba fotografija odudara od klasičnih arheoloških izložaba i osnovni fokus stavljen je na fotografije, dok su podaci o arheološkom kontekstu svedeni na minimum.
Impresum
Organizator: Arheološki muzej u Zagrebu, Dubrovačka baština d.o.o., Dubrovački muzeji
Autori izložbe: Miroslav Vuković (Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Jacqueline Balen (Arheološki muzej u Zagrebu)
Autori fotografija i voditelji istraživanja: Ivan Alduk, Ana Azinović-Bebek, Jacqueline Balen, Giulia Boetto, Igor Borzić, Sébastien Bully, Josip Burmaz, Morana Čaušević Bully, Eva Buća, Lea Čataj, Martina Čelhar, Robert Čimin, Maja Čuka, Löic Damelet, Luka Drahotusky-Bruketa, Zoran Grbin, Maja Grgurić, Andrej Janeš, Tomislav Jerončić, Hrvoje Kalafatić, Vedran Katavić, Ida Koncani Uhač, Miroslav Katić, Domagoj Kristović, Saša Kovačević, Antonio Kovačević, Nela Kovačević Bokarica, Marin Kraljev, Dora Kušan Špalj, Dženi Los, Marin Mađerić, Hrvoje Manenica, Igor Miholjek, Ina Miloglav, Enzo Morović , Zlatan Novak, Dorica Nemeth-Ehrlich, Mate Parica, Silvana Petešić, Domagoj Perkić, Tajana Pleše, Hrvoje Potrebica, Dinko Radić, Irena Radić Rossi, Marta Rakvin, Antonio Ribić, Borko Rožanković, Petar Sekulić, Bartul Šiljeg, Krešimir Šobat, Jure Šućur, Dinko Tresić Pavičić, Ante Uglešić, Marko Uhač, Željko Ujčić, Josip Višnjić, Dalibor Vugrinec, Miroslav Vuković, Igor Zirojević
Koordinatori izložbe: Domagoj Perkić i Zrinka Lucianović
Informacija o fotografiji korištenoj za plakat izložbe:
Foto: Antonio Kovačević
Voditelj istraživanja: dr. sc. Domagoj Perkić
Institucija: Dubrovački muzeji, Arheološki muzej, Dubrovnik
Lokalitet: Gomila na Osmolišu, BG 1
Mjesto: Brsečine, grad DubrovniK
Info:
AMZ PRESS
by PRESS | Aug 13, 2022 | Arheološki muzej Narona, Izložbe, Muzeji, Narona, PRESS, U Hrvatskoj
Ovim putem vas pozivamo na otvorenje izložbe Knez iz Bojne. Novo poglavlje hrvatske povijesti. Izložba je organizirana u suradnji Arheološkog muzeja Narona te Ministarstva kulture i medija, Hrvatskog restauratorskog zavoda, Arheološkog muzeja u Zagrebu, Gradskog muzeja Sisak i Instituta za antropologiju iz Zgreba. Gostovanje izložbe je predviđenu u razdoblju od 15. srpnja do 15. listopada 2022. godine. Svečano otvorenje izložbe je u petak 15. srpnja 2022. godine u 20 sati.
Arheološko nalazište Bojna – Brekinjova Kosa nalazi se na području Grada Gline u Sisačko-moslavačkoj županiji. Smješteno je na visinskom strateškom položaju koji je omogućavao nadzor prometa između Pounja i Topuskog. Ovo dugo zaboravljeno mjesto danas je prekriveno šumom te unutar eksploatacijskog polja kamenoloma. Upravo su zbog eksploatacije kamenoloma provedena zaštitna arheološka istraživanja 2011. i 2015. godine kad su nađeni i iznimno vrijedni ranosrednjovjekovni nalazi.
Pronađeni ranosrednjovjekovni nalazi, među njima i 37 grobova, neprocjenjivi su za poznavanje najranije hrvatske povijesti u razdoblju od 7. do 9. stoljeća. Zbog malog broja arheoloških nalaza s područja kontinentalne Hrvatske koji se mogu datirati u ovo razdoblje i malo povijesnih izvora, ovi nalazi pružaju dragocjene podatke. Među nalazima bogato opremljenih pokojnica i pokojnika ističe se grob kneza koji je sahranjen s luksuznom opremom (srebrne, pozlaćene ostruge s garniturom za pričvršćivanje, privjesak s gorskim kristalom, zlatan novac bizantskog cara Konstantina V. Kopronima te odjeća protkana zlatnim nitima), poput njegova suvremenika iz Biskupije kod Knina, jednog od najznačajnijih središta ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine. Otkrića s Bojne ukazuju na postojanje jednako snažnog političkog središta na području današnje Banovine, čime se otvara novo poglavlje u poznavanju najranije hrvatske povijesti.
Kako bi se vratio izvorni sjaj vrijednim nalazima iz do sada istraženih grobova provedena je konzervatorsko-restauratorska obrada. Tijekom složenih i dugotrajnih konzervatorsko-restauratorskih postupaka obavljena su i brojna arheometrijska istraživanja, kojima je određen sastav materijala te su rekonstruirani tehnološki procesi njihove izrade.
Kosturni ostaci pokojnika su zbog izuzetno kisele zemlje gotovo u potpunosti propali, no i skromna količina preostalih bioarheoloških ostataka rezultirala je važnim saznanjima o spolu pokojnika, starosti u trenutku smrti, načinu prehrane te eventualnim preživjelim traumama. Arheološka istraživanja te konzervatorsko-restauratorski radovi još uvijek traju, a nova otkrića će upotpuniti sliku o populaciji koje je živjela i koja je sahranjena na ovom položaju.
Info:
AMN PRESS
