by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 15, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, U Europi
Glasko-rimski muzej u Lyonu (Musée gallo-romain de Lyon-Fourvière) čuva i prezentira arheološke spomenike i artefakte od prapovijesti do razdoblja ranog kršćanstva s područja Lyona, rimskog Lugdunuma, i prostora nekadašnje rimske provincije Lugdunumske Galije (Gallia Lugdunensis), koja je obuhvaćala područje zapadne i središnje Francuske, a kojoj je Lugdunum bio glavni grad. Najveći broj izložaka pripada razdoblju rimske vladavine.
Sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća nisu postojali sigurni podaci o pretpostavljenoj predrimskoj naseljenosti područja Lyona. U to vrijeme provedena arheološka istraživanja potvrdila su kontinuiranu prisutnost ljudi na području Vaise-a (sjeverozapadni dio današnjeg grada) od razdoblja prapovijesti. Brdašce Fourvière, na kojem se nalazi današnji muzej u okviru arheološkog parka, prvi su naselili Rimljani i bilo je jezgra rimskog grada. Ipak, pronađeni rovovi s ulomcima amfora za vino italske produkcije i ostacima kostiju datiranih u 2. st. pr. n. e. dokazuju da su se na ovom području održavale religijske ceremonije asocirane s banketima karakterističnima za Kelte.
Zgradu muzeja dizajnirao je francuski arhitekt Bernard Zehrfuss 1975. godine. Inkorporirana je u brdo na način da se na vrhu vidi samo djelić arhitekture s ulazom, a zatim se rampama i blagim stepeništima povezani katovi spuštaju prirodnom padinom. Ovakva konstrukcija muzejske zgrade iskorištena je maksimalno i na najbolji mogući način. Primjerice, velike površine mozaika postavljene na nižim katovima promatraju se s viših te su na taj način pogledom obuhvaćeni čitavi njihovi gabariti uz fokus na središnji detalj, a s viših katova mogu se vidjeti i prostori depoa s uredno posloženim i primjereno zaštićenim neizloženim inventarom muzeja.
Prolazak prostorima muzeja je kontinuiran i bez većeg napora. Također, s obzirom da tematske cjeline nisu umjetno prekinute zidovima ili podijeljene u zasebne prostorije smanjuje se mogućnost zaustavljanje većeg broja posjetitelja na jednom mjestu i time onemogućavanje prirodnog tijeka razgleda eksponata. Pogledom na pojedine cjeline s viših rampi i etaža dobiva se šira perspektiva opsega i količine prezentiranog materijala.
Zbog impozantne površine Muzeja potrebno je izdvojiti nekoliko sati za detaljan pregled eksponata i čitanje tekstualnih panela. Izlošci većih dimenzija, poput kamenih i brončanih skulptura i spomenika, posebice nadgrobnih ploča i sarkofaga, te maketa, postavljeni su slobodno u prostoru, dok su oni sitniji izloženi tematski u vitrinama. Samostojeći izlošci nisu gusto grupirani te ih je moguće, u najvećem broju slučajeva, razgledati s najmanje tri strane, a često su grupirani u smislene cjeline s obzirom na njihove karakteristike i tematiku pojedine etaže.
Izložba je koncipirana kronološki te započinje prezentacijom nalaza iz najstarijih razdoblja – epipaleolitika, mezolitika i neolitika. Uz nalaze, prezentirane su makete kuća i naselja iz navedenih razdoblja te brojni didaktički materijal čija se edukativna funkcija nastavljaja i kroz iduće izložbene cjeline. Slijede nalazi iz brončanog i željeznog doba vezani uz Kelte, a najveći broj izložaka potječe iz rimskog razdoblja. Posebnom cjelinom na samom kraju obuhvaćeni su spomenici ranokršćanskog razdoblja, od kojih su najbrojniji kameni spomenici. Iako je kršćanstvo vrlo rano dospjelo u Lyon, nije utjecalo na rimski način života koji se održao do najranije 7. st. Ranokršćanski kompleks s dvije trobrodne crkve (Saint-Etienne i Sainte-Croix) i krstionicom, prezentiran je in situ uz današnju lyonsku katedralu Sv. Ivana Krstitelja.
Brojni su zanimljivi arheološki artefakti izloženi u ovom arheološkom muzeju, od kojih mogu istaknuti procesijsku kočiju iz Cote-Saint-André datiranu na prijelaz brončanog u željezno doba (otprilike 700. god. pr. n. e.), lunisolarni kalendar iz Colignyja datiran u 2. st. pronađen 1897. godine, ulomke dekoracije Oltara Rome i Augusta iz saveznog svetišta Tri Galije, lyonsku ploču sa zapisanim govorom cara Klaudija, veliki mozaik s prikazom Bakha, oltar procesije žrtvovanja bika (taurobolium) iz 160. god. izvršene za povrat zdravlja cara Antonina Pia te ostavu iz Lyon-Vaisea koja sadržava posuđe, nakit i srebrne kipiće datirana u 3. st. Izloženi su brojni artefakti od keramike, kosti, kamena a posebice su, dakako, lijepi primjerci zlatnog nakita i staklenih posuda,
od kojih su neki primjerci, kao replike, dostupni u muzejskoj suvenirnici.
Arheološki lokalitet u neposrednoj okolici Muzeja, vidljiv kroz staklenu stijenu jedne od nižih etaža muzejske zgrade s kojom je na taj način povezan, obuhvaća Kazalište i Odeon iz rimskog razdoblja, spomenike uvrštene na listu UNESCO Svjetske baštine. U paru postavljeni u Lyonu jedini su takav par, uz onaj u Beču, na području Galije. Kazalište velikih dimenzija sagrađeno je oko 15. god. pr. n. e. i predstavlja jedno od najstarijih rimskih kazališta na području Galije. Nije određeno sa sigurnošću, ali smatra se da je Odeon sagrađen za vrijeme Hadrijana, kada je prošireno Kazalište. Ove građevine, restaurirane i konzervirane u okviru arheološkog parka, i danas se koriste za održavanje glazbenih i inih događanja. U Lyonu se nalazi i rimski amfiteatar na području četvrti La Croix-Rousse.
Iako je zgrada muzeja izgrađena od betona bez pretjeranog ukrašavanja fasade, najvećim je dijelom sakrivena padinom brdašca Fourvière te nije invazivna za okoliš. Moderne, logično i konstruktivno iskorištene unutrašnjosti, na prostoru s postojećim arheološkim spomenicima, Muzej svojim konceptom odaje priznanje arheologiji i, u muzeološkom smislu, izuzetnoj prezentaciji arheoloških artefakata.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 14. 10. 2016.
Praktične informacije [četvrtkom je ulaz besplatan]
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu Musée gallo-romain de Lyon-Fourvière, kojem ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti obilaska i fotografiranja.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 10, 2016 | Autorski osvrti, Edukacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Istaknuto, Lokaliteti, U Hrvatskoj
Upravo je završena prva kampanja revizijskih arheoloških istraživanja ranokršćanske bazilike na području Bilica kraj Šibenika. Istraživanja su provedena krajem rujna i početkom listopada pod vodstvom djelatnika Katedre za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uz sudjelovanje stručnih suradnika arheologa i studenata arheologije.
Vendi Jukić Buča
Biograd na moru, 9. 10. 2016.
Čišćenje zidova apside. Na slici: Katarina Lukić, Petra Nikšić. Foto: Vendi Jukić Buča.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 10, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, SLO Narodni muzej Slovenije, U Europi
Stalna arheološka izložba
Narodni muzej Slovenije – Prešernova
Autori i voditelji projekta: Timotej Knific, Tomaž Nabergoj
Oblikovanje izložbe i tehničko vodstvo: Gorazd Lemajič
Grafičko oblikovanje: Iztok Lemajič, IDFL arhitektura in oblikovanje, d.o.o.
Vodstvo projektnog ureda: Polona Bitenc
Stručni suradnici: Polona Bitenc, Barbara Jerin
Nacrt položaja predmeta u vitrinama: Igor Ravbar, Gorazd Lemajič
Konzervacija i restauracija: Aleš Lah, Irma Langus Hribar, Gorazd Lemajič, Zoran Milić, Nataša Nemeček, Sonja Perovšek, Miran Pflaum, Igor Ravbar, Janja Slabe, Anita Virag
in zunanji sodelavci: Miran Erič, Ivo Nemec, Nadja Šičarov
Kopije i rekonstrukcije: Miran Pflaum
Maketa knjige: Arhiv Republike Slovenije
Izložbena oprema: Lesnina MG oprema d.d., Ljubljana
podizvajalca: Archa inženiring d.o.o. – proizvodnja muzejskih vitrin, Mreža, Blatnik in družbenik d.n.o.
Prijevodi na engleski jezik: Strokovno prevajanje, Andreja Maver s.p.
Lektoriranje: Borut Petrović Jesenovec (slovenščina), David Limon (angleščina)
Redakcija tekstova: ScripTadel, d.o.o.
Ekspertize i analize: Metka Culiberg, Biološki inštitut Jovana Hadžija ZRC SAZU (analize sjemenki), Miha Jeršek, Prirodoslovni muzej Slovenije (određivanje kamena za brušenje), Ágnes Kustár, Magyar Természettudományi Múzeum, Budimpešta, Boštjan Podvršič, Marija Štefančič, Univerza v Ljubljani, Oddelek za biologijo (rekonstrukcija lica hunskg vojnika), Petra Leben-Seljak, Žiri (antropološke analize), Zoran Milić (analize XRF), Poznań Radiocarbon Laboratory (radiokarbonske analize), Borut Toškan, Inštitut za arheologijo ZRC SAZU (određivanje životinjskih kostiju), Žiga Šmit, Institut Jožef Stefan (analize PIXE), Dimitrij Mlekuž, Center za preventivno arheologijo ZVKDS (obrada lidarskih snimki)
Izrada zemljovida: GeoPodobe Vida Bitenc s.p.
Crteži: Ida Murgelj, Roman Hribar, Igor Rehar
Panoramske fotografije: Jože Hanc
Fotografije: Tomaž Lauko, Jože Hanc in Agencija RS za okolje, Bayerische Staatsbibliothek München, Igor Dolinar, Boris Farič, Srečo Habič, Loški muzej Škofja Loka, Narodna in univerzitetna knjižnica, Narodni muzej Slovenije, National Museum of Ireland, Nejc Saje, Igor Sapač, Vinko Šribar, Samo Tanacek, Umetnostnozgodovinski inštitut Franceta Steleta ZRC SAZU, Universitätsbibliothek Heidelberg, Boris Vičič
Tehničke službe: Hamid Koso, Kajo Močevnik, Maj Močevnik, Boštjan Pogorelc, Petra Grom
Samo Šterk (večpredstavnost)
Izložena građa: Narodni muzej Slovenije in Arhiv Republike Slovenije, Pokrajinski muzej Murska Sobota, Zavod za varstvo kulturne dediščine, Območna enota Maribor, zasebne zbirke
Dječji kutak: dizajn Andreja Breznik, Timotej Knific, Gorazd Lemajič, Alja Vute;
crteži Ivan Mitrevski
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča]
Galerija fotografija [autor Tomaž Lauko]
Izložba ‘Srednjeveške zgodbe s stičišča svetov’/‘Srednjovjekovne priče s područja doticaja svjetova’ posljednji je dio novoobnovljenog stalnog postava arheološke izložbe Narodnog muzeja Slovenije. Izložba je otvorena 18. lipnja te se kronološki i prostorno nastavlja na antičku izložbu ‘Rimske zgodbe s stičišča svetov’ otvorene krajem 2014. godine.
Srednjovjekovna izložba prezentira život stanovnika današnjeg prostora Slovenije u razdoblju od 5. do 15. stoljeća, odnosno u razdoblju kasne antike i srednjeg vijeka. Ovaj tranzicijski prostor doticanja velikih zemljopisnih, jezičnih, etničkih i kulturnih područja obilježen je značajnim događajima i promjenama u navedenom razdoblju (pad Zapadnog Rimskog Carstva, jačanje kršćanstva i Crkve, nastanak barbarskih kraljevstava, doseljenje Slavena, oblikovanje feudalnih gospodarstava, grofovija i država, uspon grada te kriza kasnog srednjeg vijeka).
Temeljni izvori za izložbeno pripovijedanje arheološki su nalazi iz razdoblja kasne antike (5. i 6. st.), ranog srednjeg vijeka (7. – 10. st.), visokog srednjeg vijeka (11. i 12. st.) te kasnog srednjeg vijeka (13. – 15. st.). Izloženo je 830 artefakata koji se čuvaju u Narodnom muzeju Slovenije i 16 posuđenih artefakata. Građa potječe s približno 70 nalazišta na području Republike Slovenije. Najistaknutija nalazišta na kojima su iskopavale arheološke ekipe Narodnoga muzeja su Pristava na Bledu, Blejski otok, Ajdovski gradec nad Vranjem, Gradišče nad Bašljem i Otok pri Dobravi, a arheološki nalazi iz Ljubljanice, proizašli kroz aktivnosti podvodnih arheologa, obuhvaćeni su posebnom zbirkom. Obuhvaćeni su i nalazi ranijih istraživača, pogotovo oni s groblja Lajh u Kranju te slučajno pronađeni pojedinačni artefakti.
Autori navode kako su zastupljenost i očuvanost arheoloških nalaza zajedno s podacima o artefaktima i njihovim nalazištima utjecali su na izbor istaknutih podataka. Prema tome, za razdoblje kasne antike i ranog srednjeg vijeka ističe se raznovrsnost stanovništva (nationumdiversitas), koja je na području Slovenije bila specifična, s obzirom da su se uz starosjedioce Rimljane naselili Germani, potom Slaveni i druge etničke skupine o kojima svjedoče brojni arheološki nalazi oružja, vojničkih garnitura, keramike, novaca i dr. Kriterij po kojem su prezentirani arheološki nalazi i nalazišta u razdoblju visokog i kasnog srednjeg vijeka odnosi se na podjelu posjeda srednjovjekovnog društva. Istaknuta su nalazišta Ljubljanica i srednjovjekovni Gutenwerd (Otok pri Dobravi). Srednjovjekovni kulturni krajolik prepoznaje se i danas. Sačuvano naslijeđe srednjeg vijeka obuhvaća arheološke nalaze i pisanu riječ, koja je u stoljećima od Brižinskih spomenika (napisanih između 972. i 1039. god) do Primoža Trubarja (1508. – 1586. god.) zapisana na slovenskom jeziku.
Gradivo je izloženo tematski i kronološko. Osim arheoloških artefakata prezentirani su panoi s tekstom, zemljovidi, reprodukcije odlomaka iz povijesnih dokumenata, rekonstrukcije i crteži. U nekoliko prostorija gusto postavljene vitrine prezentiraju brojne nalaze od različitih materijala – kamena, stakla, keramike, metala, stakla, drva i kosti. Prisutno je i nekoliko LCD televizora na kojima se reproducira edukativan video-materijal.
Vrlo je inovativno, zanimljivo i poučno osmišljen dječji kutak u obliku srednjovjekovnog gradića. Djeca su motivirana otvarati male prozore i vrata te viriti što se dešava s druge strane. Osim što je taktilan i vizualan, djeci namijenjen sadržaj obuhvaća i mirnisne ‘artefakte’ uz brojne opise i objašnjenja.
Izložbu prati istoimeni katalog [katalog uskoro predstavlja mag. Pavla Peterle Udovič].
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 10. 9. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 9, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, SLO Narodni muzej Slovenije, U Europi
Izložba ‘Pisalno pohištvo na Slovenskem. Zgodbe o lepoti, moči in vrednotah od 16. stoletja do danes’ (‘Namještaj za pisanje na području Slovenije. Priče o ljepoti, moći i vrijednostima od 16. stoljeća do danas’) autorice dr. sc. Maje Lozar Štamcar postavljena je u Narodnom muzeju Slovenije u razdoblju od 14. travnja do 31. listopada 2016. godine. Izloženo je 60 pisaćih stolova izrađenih u vremenu od 16. stoljeća do danas.
Najdragocjeniji i najznačajniji izlošci pisaćeg namještaja (stolići, ormarići, kabineti, sekretari), predstavljeni kronološki, okosnice su oko kojih su ispričane priče o svakom pojedinom razdoblju, ukusu onoga vremena, stilu i djelatnostima. Pratećim izlošcima ilustrirane su informacije o tome što se pisalo i iz kojih potreba, na čemu i s čime. Demonstrirane su karakteristike društvenog sloja pojedinca koji ima u vlasništvu izuzetan komad pisaćeg namještaja, ali i širi društveno-gospodarsko-politički kontekst u kojem je živio. Pojedini izlošci istaknuti su i vrlo detaljno aranžirani tipičnim artefaktima razdoblja kojemu pripadaju, a neki su na taj način postavljeni i u zasebna područja muzejske prostorije, u okviru kompletne pisaće sobe. Izrađeni su od različitih materijala, drveta, kamena, metala, plastike, a kao jedan od rijetkih i zanimljivijih ističe se šiblje vrbe.
Pojedini izlošci bili su osobni pisaći stolovi znametih Slovenaca, uglednika koji su djelovali na području kulture: Antona Aškerca, Janeza Bleiweisa, Petera Grasselija i Janeza Evangelista Kreka. Druge su izradili poznati umjetnici i smatraju se remek-djelima priznatih dizajnera i arhitekata Hermana Husa, Nika Kralja, Branka Uršiča te radionica i tvornica u Ptuju, Ljubljani i Kamniku. Najmlađi su suvremeni pisaći stolovi dizajnera Mateje Panter i Dejana Kosa.
Veliki broj izložaka porijeklom je iz domova važnih slovenskih građanskih obitelji u Celju, Kamniku, Kopru i Ljubljani, zatim plemićkih obitelji iz dvoraca Bled, Dol, Gornja Polskava, Gornja Radgona, Hrastovec, Jablje, Križ pri Komendi, Murska Sobota, Ptuj, Rajhenburg, Snežnik, Stara Loka, Šenek, Škofja Loka i Šrajbarski turn te iz drugih krajeva Europe – Augsberga, Venezije, Beča, Pariza, Ženeve te iz drugih krajeva svijeta – Japana, Kine i Egipta. Istaknuti izložak je pisaći ormar iz Firenze, firentinsko renesansno remek-djelo koje je najstariji izložak. Izložen je i stol iz nekadašnje slovenske narodne skupštine.
Tekstovi izložaka i panoa napisani su na slovenskom i engleskom jeziku. Izložbu prati pedagoško-andragoški program koji uključuje brojne radionice, vodstva i predavanja. U zasebnom dijelu postavljen je kutak prilagođen djeci u okviru kojeg se mogu zabaviti sami pišući i crtajući na prilagođenim stolovima te veliki direktorski stol s telefonom i ispijenom šalicom kave za kojim odrasli posjetitelji mogu upisati svoje mišljenje u knjigu dojmova, kap što direktori potpisuju važne dokumente 🙂
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča]
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 9. 9. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 8, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Manifestacije, Muzeji, Popularni, PRESS, Susreti
U Solinu se svake prve subote u rujnu, u organizaciji solinske Turističke zajednice, grada Solina i Udruge Solinjani, organizira gastronomska manifestacija pod nazivom ‘Iz Solinskog lonca – Što su jeli naši stari?’ radi prezentacije lokalne kulturno-povijesne baštine te gastronomskih specijaliteta grada Solina. Kao mjesto održavanja odabrana je pitoreskna lokacija, restaurirana građevina iz 18. stoljeća na rijeci Jadro – Gašpina mlinica. Manifestaciji je dodijeljeno priznanje Plavi cvijet HTZ-a za najbolji turistički proizvod, a nagrađena je i nagradom ‘Simply the best’ 2014. godine za inovativnost u razvoju turističke ponude.
Ove godine Manifestacija je održana 3. rujna, a program je trajao oko 40ak minuta. Natupili su Solinski bubamarci, ženska klapa Tamarin iz Vranjica te Veterani KUD-a Salona, uz Miju Sesartić koja je pročitala ulomke iz svoje knjige ‘Solin sve u šešnest’ o starim običajima grada Solina. U organizaciji Udruge Solinjani već se tradicionalno održala izložba starih običaja i zanata, s ovogodišnjom temom ‘Ručni radovi’.
Gašpina mlinica. Foto: VJB.
Za vrijeme manifestacije, kao i svakim danom, bilo je moguće razgledati zanimljiv prostor Gašpine mlinice, jedne od rijetkih sačuvanih mlinica na rijeci Jadro, građene početkom 18 st., a koja se u dokumentima prvi put spominje 1711. godine. Mlinica se sastoji od četiri kamene zgrade u nizu s dvostrešnim krovovima pokrivenim kamenim pločama. Voda se kroz jaže (kolovaje) s istočne strane slobodnim padom usmjeravala do donjih dijelova mlinova tj. do žlica pričvršćenih na mlinska vretena. Iznad glavnih ulaznih vrata na zapadnoj strani kao nadvratnik je upotrijebljena antička nadgrobna stela. Unutar mlinice sačuvani su statični kameni dijelovi mlinova s kamenim mlinskim kolima. Prema sačuvanoj arhitekturi i podacima iz starije literature pretpostavlja se da je najstariji dio ovoga kompleksa onaj na jugu dok je srednji nešto povišeniji podignut ponovno nakon što ga je 1885. godine razrušila nabujala rijeka. Gašpina mlinica djeluje do šezdesetih godina 20. stoljeća, a tridesetih je godina u njoj bila i brusionica stakla, a zatim se prostor napušta te mlinica propada. Prema povijesnom kontinuitetu i prema entografskim vrijednostima kompleksa ova mlinica predstavlja spomenik kulture te je kao takva upisana u Registar spomenika kulture Republike Hrvatske, a obnovio ju je Grad Solin u suradnji s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture 2008. godine. Dana je na koncesiju te je danas u njoj prezentirana etnografska građa ovoga kraja u vidu uporabnih predmeta te proizvoda lokalnih obrta i zanata. Ističu se primjerci čipke i narodne nošnje, a može se kupiti i svježe samljeveno pšenično brašno. Od izložena tri mlina danas je u pogonu samo jedan, središnji, koji je žito mljeo i za vrijeme našeg posjeta. Prezentirano je i jedno vreteno s istrošenim drvenim žlicama, kako bi se demnostrirao utjecaj vode tijekom vremena. Kat, na koji se pristupa drvenim stepenicama, rezerviran nastupajućim i organizatorima ovom prilikom nije bio dostupan za posjetitelje. Rečeno nam je da se s kata prostire impresivan pogled na područje rijeke Jadro.
Udruga Solinjani, Restoran Gašpić i Veterani KUD-a Salona pripremili su tradicionalna solinska jela: pašta sa šalšom, kiseli kupus s kobasicama, tripice, a mi smo probali odličnu manistru s bobom i, s razlogom najtrazeniji, brujet od lokalne pastrve s palentom. Uz ‘glavna jela’ mogli su se degustirati maramorni kolac i kolac od jabuka koje je pripremila slastičarnica ‘Diana’ iz Vranjica. Tradicionalno se ušlo u Gašpinu mlinicu na prva vrata, a izašlo po svoju porciju delicije na druga. Iako je manifestaciji prisustvovao veliki broj posjetitelja skoro svaki je mogao uzivati u svojoj porciji izabranog solinskog jela. Oni koji ipak nisu uspjeli osigurati svoju porciju, a i oni koji jesu, mogli su se pogostiti povoljnim svježim poljičkim soparnikom.
Iako je Solin iz arheološke i povijesne domene najpoznatiji po Saloni oko koje je nastao, prilikom obilaska antičkog grada preporučamo posjet i Mlinici, koja se nalazi u neposrednoj blizini.
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča]
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 8. 9. 2016.
Izvori
http://solin-info.com/hr/znamenitosti/solin-danas/gaspina-mlinica/
http://solin.hr/index.php/novosti-aktualno-solin/item/3032-iz-solinskog-lonca-sto-su-jeli-nasi-stari
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 5, 2016 | Autorski osvrti, Glazba, Inspiracija, Istaknuto, Muzeji, Muzeji s arheološkim zbirkama, U Hrvatskoj
Nakon doživljenog cjelokupog programa 7. MAGfestivala, možemo s uvjerenjem izjaviti da je FILM-mag.net s pravom ponosni medijski pokrovitelj ovog iznimnog glazbenog događaja koji kvalitetom nadmašuje komercijalne ‘kulturne’ događaje i ističe se u okviru izvornih kulturnih sadržaja Splita.
Kao što sam već spomenula u članku o ovorenju, koncerti su održavani u svečanoj dvorani gotičko-renesansne palače plemićke obitelji Papalić, građene po projektu Jurja Dalmatinca, a u kojoj je danas smješten Muzej grada Splita. Ova dvorana s muzejskim izlošcima ima izvorni gotički drveni strop, izrezbaren i obojen u crvene i plave tonove, čija su uzdužna polja odijeljena gredama dodatno ukrašena bordurama u formi kvadrata. Impozantna gorička kvadrifora dominira cjelokupnim prostorom i glavni je izvor svjetla te je zaštićena staklenom stijenom kako bi i dalje vršila svoju izvornu funkciju, ali i služila kao muzejski izložak. U prostoriji se nalazi i kip Marka Marulića, kojemu je Svečana dvorana bila prostor redovite aktivnosti. Muzej grada Splita, kao partner projekta i suorganizator Festivala omogućio je posjetiteljima besplatni obilazak postava muzejskog objekta te Galerije Emanuel Vidović.
Tijekom tjedna održavanja (27. 8. – 4. 9. 2016.) Festival je obuhvatio pet koncerata koji su svojim disperziranim rasporedom omogućavali posjetiteljima naizmjenično osvježavanje kupanjem u ljetnom Splitu i razgledavanje povijesnih znamenitosti Splita te odmorno i ugodno prisustvovanje glazbenim večerima.
Redoviti početak koncerata bio je u 20 sati, s akademskim odmakom od 15 minuta, kako bi se publika smjestila i pripremila za prijem glazbenih izričaja, a potpunom prepuštanju glazbi jedino su se djelomice ‘opirale’ stolice koje nisu bile najudobnije, sto je razumljivo s obzirom da se radi o prostoru koji nije prvenstveno namijenjen održavanju koncerata (prijedlog: postaviti jastučiće sljedeće godine :).
Trio Korngold. Foto: VJB.
Koncerti su u prosjeku trajali malo više od sat vremena, a posljednji je, zajedno s pauzom, trajao oko dva sata. Publika je, ponesena emocijama, energičnim pljeskom nagrađivala izvođače, koji put i ranije nego što je predviđeno. Svaki koncert sadržavao je pažljivo koncipiran program s povremenim izrazito zahtjevnim dionicama u kojima su izvođači demonstrirali svoja umijeća i darovitost. Posebnost prve (Ars Longa) i druge večeri (gudački trio u sastavu Laura Vadjon – violina, Antigoni Tsalla – flauta i Mislav Režić – gitara) očituje se i u upotrebi izvornih instrumenata i njihovih replika kroz program koji reflektira smjernice i ukus svoga razdoblja. Festivalski ansambl broji najviše članova te je i program sadržavao zahtjevan repertoar namijenjen orkestru. Modernije ritmove izvrsno su ‘ispuhali’ članovi Brass kvinteta Podium, koji su uz gostovanje solista na alt saksofonu izveli integralnu praizvedbu Saxbrass suite Ivana Josipa Skendera. Festival je zatvorio trio Korngold intenzivnim programom, uz pljesak koji je, kao i koncerti druge i četvrte večeri, rezultirao bisom.
MAGfestival konceptom, programom, organizacijom i ambijentom omogućuje izvorni doživljaj komorne glazbe. Ako se već nije moglo otputovati u prošlost, moglo se čuti kako prošlost zvuči i to na povijesnim instumentima u ambijentu povijesne građevine čija je funkcija prezentacija (i rekonstrukcija) prošlosti.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 5. 9. 2016.
