Katalog – ‘Muzeopis 1846 – 1996′ [osvrt Vendi Jukić Buča]

Arheološki muzej u Zagrebu, 1996.
Web
AMZ
Tip: katalog
Izdavač: Arheološki muzej u Zagrebu
Za nakladnika: Ante Rendić-Miočević
Urednici: D. Balen, Z. Dukat
Autori tekstova: Ivan Mirnik, Šime Ljubić, Ljudevit pl. Vukotinović, Ivan pl. Bojničić, Mirko Šeper
Autori tekstova u kataloškom dijelu: Dubravka Balen Letunić, Igor Uranić, Ante Rendić-Miočević, Katica Simoni, Zdenka Dukat, Metka Marović
Autori kataloških jedinica: Lidija Bakarić, Dubravka Balen Letunić, Jacqueline Balen, Valerija Damevski, Željko Demo, Zdenka Dukat, Zoran Gregl, Dorica Nemeth-Ehrlich, Ante Rendić-Miočević, Ivan Mirnik, Katica Simoni, Marina Šegvić, Igor Uranić
Fotografije: M. Grčević, N. Kobasić, N. Povše, A. Rendić-Miočević, K. Tadić, D. Virtuoso, Fototeka AMZ, Fototeka HPM
Prijevod: M. Davies, F. Franić-Uršić, S. Wild Bićanić
Jezik: hrvatski, engleski
Stranica: 154
ISBN 953-96043-6-2
Galerija fotografija [autor: VJB]

Naslovnica kataloga ‘Muzeopis 1846 - 1996'. Foto: VJB.

Naslovnica kataloga ‘Muzeopis 1846 – 1996′. Foto: VJB.

Publikacija ‘Muzeopis 1846 – 1996’ prati istoimenu izložbu postavljenu tijekom 1996. godine u Arheološkom muzeju u Zagrebu povodom obilježavanja stotinu i pedeset godina kontinuiranog muzejskog djelovanja. Radilo se o prigodi prilikom koje su otkrivena brončana poprsja dvojice istaknutih ravnatelja Muzeja, don Šime Ljubića i Josipa Brunšmida. Izložbom su obuhvaćena dva inozemna projekta, odnosno u reduciranom opsegu izložen materijal prezentiran izložbama u Arezzu i Torinu 1991. i 1993. godine, a njezin značaj uočava se i u tome da su svi izlošci predstavljani u izvornom obliku, uslijedivši nakon ratnog razdoblja u kojem su artefakti bili pohranjeni u sigurnijim spremištima.

‘U potrazi za prikladnim naslovom takve zložbe sve je dvojbe i sporenja prikratio stalni suradnik Muzeja, lektor i književnik Isaac Salih. Njegov prijedlog da izložbu naslovimo nepostojećom riječju ‘Muzeopis’, unatoč njezinoj prividnoj nejasnoći, prihvaćen je kao najprimjereniji ‘opis’ onoga što je vilo i osnovnom idejom tog izložbenog projekta: upoznati javnost s najznačajnijim dijelom muzejskog fundusa, kako odabirom najdragocjenijeg spomeničkog materijala iz svih muzejskih zbirki, tako i izborom najzanimljivije relevantne dokumentarno-arhivske građe. Takvim konceptom izložbe željelo se javnost upoznatii s prošlošću Muzeja, pojedinim etapama njegova razvoja, a posebice i s ulogom nekih protagonista, poglavito onih koji više nisu među nama.’
Ante Rendić-Miočević, iz Predgovora

Publikacija je podijeljena na dva dijela. U prvom dijelu Ante Rendić-Miočević, tada aktualni ravnatelj AMZ-a, pedstavlja razvitak i djelovanje Arheološkog muzeja u Zagrebu. Priložena su i četiri članka o Muzeju, preuzeta iz ranijih objava i arhiva AMZ-a.

Drugi dio odnosi se na Katalog u kojem su opisane muzejske zbirke kao posebne cjeline (Pretpovijesna zbirka, Kolekcija mezopotamskih natpisa, Egipatska zbirka, Kolekcija etrušćanskih spomenika, Antička zbirka – zbirka grčkih i rimskih spomenika, Ranosrednjovjekovna zbirka, Numizmatička zbirka, Kolekcija pretkolumbovske keramike te Knjižnica Arheološkog muzeja u Zagrebu) te katalogizirani izloženi artefakti – svaki je opisan, datiran, naveden je lokalitet s kojeg potječe, navedene su njegove dimenzije, literatura uz prilog crno-bijele fotografije.

Katalog je opremljen brojnim fotografijama u boji.
Zahvaljujem Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča
Zagreb, 29. 7. 2016.

Katalog – ‘Zbirka medalja Berislava Kopača’ [osvrt Vendi Jukić Buča]

Arheološki muzej u Zagrebu, 2005.
Web
AMZ
Tip: katalog
Izdavač: Arheološki muzej u Zagrebu
Za nakladnika: Ante Rendić-Miočević
Urednik: Ivan Mirnik
Autor tekstova i izložbe: Ivan Mirnik
Fotografije: Filip Beusan, Ivan Mirnik, arhiv Kopač
Jezik: hrvatski
Stranica: 207
ISBN 953-6789-17-5
Galerija fotografija [autor: VJB]

Naslovnica kataloga ‘Zbirka medalja Berislava Kopača’ . Foto: VJB.

Naslovnica kataloga ‘Zbirka medalja Berislava Kopača’ . Foto: VJB.

Katalog ‘Zbirka medalja Berislava Kopača – Donacija Arheološkom muzeju u Zagrebu’ prati istoimenu izložbu postavljenu tijekom 2005. godine u Arheološkom muzeju u Zagrebu, kojom je predstavljena zbirka medalja, značaka i plaketa Berislava Kopača poklonjena Arheološkom muzeju u Zagrebu. Zbirka Berislava Kopača sadrži medalje iz 19. i 20. st., od kojih je manji broj inozemnog porijekla. Zastupljena su imena gotovo svih živućih i pokojnih hrvatskih umjetnika medaljera, slikara i kipara koji su izrađivali medalje.

‘Nema stoga nikakve sumnje da je Zbirka Kopač u značajnom opsegu obogatila fundus muzejske Numizmatičke zbirke, poglavito, dakako, zbirke medalja, ali je nedvojbeno obogatila i ukupan spomenički fundus Muzeja, ne samo brojem doniranih predmeta, koji je svakako impozantan, nego nadasve sadržajem te, što smatramo osobito važnim, vrsnoćom i raznolikošću poklonjenih primjeraka.’
Ante Rendić-Miočević, iz Uvodne riječi

Publikacija je podijeljena na dva dijela. Prvi obuhvaća poglavlja ‘Stanje proučavanja umjetnosti medalje u Hrvatskoj’  i ‘Poklon Zbirke Kopač Arheološkome muzeju u Zagrebu’, kojem su predstavljeni porijeklo i postupak darovanja naslovne donacije (naveden je ugovor o darivanju u cjelosti) te donirani artefakti, kao i ranije donacije Berislava Kopača i njegove supruge Ane. Naveden je imenik zastupljenih medaljera, a posebnim poglavljima istaknuti su oni znameniti (Želimir Janeš, Ivo Kerdić, Cladimir Štoviček), kao i primjerak medalje poznate kao ‘Medalja s dna rijeke Save’.

U drugom, kataloškom dijelu, medalje su klasificirane abecednim redom, prema prezimenu i imenu majstora, a u okviru tih skupina redoslijed je kronološki. Na samom početku, u boji, publicirani su izdvojeni artefakt, dok su ostale fotografije crno-bijele.

Na kraju Publikacije nalazi se sažetak na engleskom jeziku, popis literature i indeksi autora.
Zahvaljujem Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča
Zagreb, 28. 7. 2016.

Muzej Apoksiomena [osvrt Julija Vuljanko]

Kada je 1999. godine izronjen iz mora u lošinjskom arhipelagu, točnije kod otočića Vele Orjule, moglo se samo nagađati kolika je važnost ovakvoga nalaza, a o tome gdje će brončani kip mladog atleta biti smješten se vjerojatno u tim prvim godinama nije ni razmišljalo. Ovog “našeg” Apoksiomena, nakon svih njegovih putovanja, dočekao je dostojan dom u palači Kvarner, smještenoj na rivi u Malom Lošinju.

Ovo nije tekst o centralnom izlošku Muzeja Apoksiomena, već o samom muzeju, ali kako bez Apoksiomena ne bi bilo niti muzeja niti mogućnosti pisanja ovog teksta, potrebno se osvrnuti na kip mladog atleta, koji predstavlja iznimno rijedak nalaz. Brončani kip, grčke provenijencije, pripada poznatom skulpturalnome tipu. Od osam sačuvanih, poznatih antičkih inačica i varijanti sa sličnim motivom – atletičar koji čisti svoje tijelo nakon natjecanja, ovaj Hrvatski Apoksiomen ističe se iznimnom očuvanošću, cjelovitošću, izvedbom i umjetničkom vrijednošću. Pretpostavlja se da datira u kasno klasično ili rano helenističko doba, akademik Nenad Cambi tip kipa datira u sredinu 4. st. pr. Kr. te zaključuje da je ovaj kip vjerojatno helenistička kopija iz 2. – 1. st. pr. Kr., dok ga profesor Vincenzo Saladino smješta u doba helenizma oko 300. g. pr. Kr., a širenje njegovih kopija u 1. st. pr. Kr. O izgledu kipa, restauratorskim radovima i drugim divnim stvarima o kojima govori muzejska priča o Apoksiomenu, autorica ovog teksta nema namjeru pisati i to će prepustiti fotografijama i već dostupnim materijalima, a ako vas zanima više o Apoksiomenu, stručna literatura, društvene mreže i web su prepuni informacija.

Apoksiomen. Autori: Bosnic, Dorotic. Ustupili: MA PRESS.

Apoksiomen. Autori: Bosnić, Dorotić. Ustupili: MA PRESS.

Investitori Muzeja Apoksiomena su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske te Grad Mali Lošinj. Autori projekta Muzeja su Saša Randić i Idis Turato, koji je radio i dizajn interijera. Stalni postav Muzeja Apoksiomena koncipirala je Iskra Karniš Vidovič iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, a u izvedbi ovog modernog muzeja sudjelovao je velik broj stručnjaka iz raznih područja. Kako piše na mrežnim stranicama Muzeja:

Muzej i izložba Apoksiomena predstavljaju prostornu materijalizaciju ceremonije prolaska kroz razne sobe i hodnike na ‘putu’ do same skulpture.”

Novi, moderni Muzej, smjestio se u prostor već postojeće palače Kvarner, koji je temeljito promijenjen i to tako da je na postojeće kamene zidove građevine umetnuta čelična konstrukcija izložbenog prostora. Vođeni obilazak, u grupi s vodičom, prolazi kroz zgradu tj. kroz svaku od 6 soba, svaku na svoj način posebnu – Plavo prizemlje gdje počinje obilazak i to tako da se pokretnim stubama penje kroz zgradu do Crne sobe u kojoj se upoznajemo sa skulpturom, preko Žute sobe u kojoj su skupljena sva Apoksiomenova putovanja (fizička i medijska). Nakon toga se gleda kratki film o pronalasku i restauraciji kipa, u Šarenoj sobi ili sobi tepiha, malom kinu ili čak amfiteatru obloženom predivnim, šarenim tepisima. Iz ovog obilja boja prelazi se u Prolaz masline, hodnik obložen drvetom masline s malim eksponatima žitarica i gnijezda nađenih u kipu, koji polako smiruje i vodi nas prema Bijeloj sobi, gdje svaka od ovih soba/priča dolazi do svog vrhunca i predmeta radnje. Također u ovom prolazu nalazi se nekoliko prozora, svaki daje drugačiji dijelić perspektive brončanog atleta. U Bijeloj sobi vlada odsustvo zvuka i boja i svega onoga što posjetitelj doživljava u svom prolasku kroz Muzej, prostorijom dominira Apoksiomen, okružen “zidovima” bijeloga platna. Ovo je mjesto susreta s glavnim eksponatom, s kipom, s Apoksiomenom i ovdje se jednostavno mora zastati i diviti svemu što on predstavlja – kip, rad velikog broja stručnjaka i vrijeme koje je u to uloženo, povezanost nas i nekih drugih ljudi iz drugih vremena koji su mu se isto tako divili. Nakon bjeline i posvećenosti kipu, slijedi još i Kaleidoskop soba, iz koje se pruža pogled na lošinjsku luku, a dojam dodatno pojačavaju ogledala koja istu tu luku reflektiraju. Ovdje posjetiteljica i autorica ovog teksta dobiva još jednu, za ovaj posjet posljednju priliku, da baci pogled na Apoksiomena kroz okrugli prozorčić i još jednom zastane pred njegovom svevremenskom ljepotom, predivno uklopljenom u zanimljiv, inspirativan i moderan interijer Muzeja Apoksiomena.

Dragi čitatelji portala arheologija.hr, arheolozi i svi ostali, ako vam se ukaže prilika ili vas put nanese u Mali Lošinj, svakako svratite i posjetite Muzej i pozdravite Apoksiomena.

http://www.h-r-z.hr/index.php/djelatnosti/konzerviranje-restauriranje/metal/222-hrvatski-apoksiomen

http://www.muzejapoksiomena.hr/

Galerija fotografija [autori: Bosnić, Dorotić; ustupili: MA PRESS]

Julija Vuljanko

U Zagrebu, 8. 7. 2016.

[SLO] NMS  – Velikanska najdba. Prva odkritja kolišč na Ljubljanskem barju [osvrt Vendi Jukić Buča]

U Narodnom muzeju Slovenije produženo je trajanje izložbe ‘Velikanska najdba. Prva odkritja kolišč na Ljubljanskem barju’/ ‘Važan nalaz. Prva otkrića sojenica na Ljubljanskom barju’ do 31. kolovoza 2016. godine. Izložbu je predstavila mag. Pavla Peterle Udovič, a osvrt je dostupan na linku http://www.arheologija.hr/?p=8693.

NMS - Velikanska najdba. Prva odkritja kolišč na Ljubljanskem barju. Fotografija: Vendi Jukić Buča.

NMS – Velikanska najdba. Prva odkritja kolišč na Ljubljanskem barju. Fotografija: Vendi Jukić Buča.

Kao mjesto za postav izložbe smisleno je odabran kraj hodnika prvog kata zgrade Narodnog muzeja Slovenije, uz ulaz u Stalni postav koji započinje prapovijesnim nalazima, pa se tako ova privremena izložba konceptualno uklapa sa stalno postavljenom izložbom.

Na velikom horizontalno usmjerenom panou tekstualno i slikovno istaknuti su najvažniji podaci vezani uz istraživanje sojenica na području Ljubljanskog barja. Također, fotografijama su zabilježeni i postupci demonstracije izrade keramičkih artefakata. Uz replike nalaza, koji se odnose na keramičke posude specifičnog izgleda te oružje i oruđe (primjerice sjekira), kao i kalupe za izradu oružja, izložene su i makete prezentiranog područja te velika ilustracija idealne rekonstrukcije naselja. Postamenti na kojima se nalaze izlošci crne su boje, a na njihovim podnožjima ističu se bijele pojednostavljene silhouette ljudi prilikom izvođenja različitih svakodnevnih djelatnosti. Postamenti su različitih većina te na taj način dostupni razgledu i djeci i odraslima.

Izložba predstavlja koncentrat informacija vezanih uz značajan nalaz koji prezentira život ljudi tijekom jednog prapovijesnog razdoblja na području Ljubljanskog barja, odnosno onog područja na kojem se danas nalazi slovenska prijestolnica Ljubljana.

Galerija fotografija [autor VJB]

Vendi Jukić Buča
Ljubljana, 20. 6. 2016.

Monografija ‘Temporis signa’ [osvrt Vendi Jukić Buča]

Arheološki muzej Istre u Puli, Pula, 2016.
AMI
Web
Za organizatora i izdavača: Darko Komšo
Autorice koncepcije izložbe i tekstova: dr. sc. Tatjana Bradara, Ondina Krnjak
Autori tekstova: dr. sc. Elena Uljančić-Vekić (Odijevanje u 17. i 18. stoljeću: arhivski izvori za grad Poreč), dr. sc. Tomislav Šeparović (Numizmatika)
Autor kataloških jedinica br. 181 i 182: Darko Komšo
Transkripcija i prijevod latinskih i talijanskih tekstova: mr. sc. Milena Joksimović, mr. sc. Vedrana Delonga
Suradnica u glazbenom postavu: dr. sc. Lada Duraković
Recenzenti: dr. sc. Miroslav Beroša, dr. sc. Katarina Predovnik, dr. sc. Predrag Marković
Urednice: dr. sc. Tatjana Bradara, Ondina Krnjak
Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, dr. sc. Kristina Mihovilić, Ondina Krnjak
Fotografije: Alfio Klarić, Tanja Draškić Savić, Tanja Kocković Zaborski, Vedran Kos i dr.
Crteži: Goran Čvrljak
Prijevod na talijanski: Elis Geromella Barbalich
Prijevod na engleski: Miloš Ilgo
Jezici: hrvatski, engleski, talijanski
Stranica: 462
ISSN 0352-9428
ISBN 978-953-6153-99-2
Galerija fotografija [foto: VJB]

Naslovnica monografije ‘Temporis signa’ . Foto: VJB.

Naslovnica monografije ‘Temporis signa’ . Foto: VJB.

Publikacija ‘Temporis signa – arheološka svjedočanstve istarskog novovjekovlja’ objavljena je kao 26. publikacija serije Monografije i katalozi Arheološkog muzeja Istre u Puli.

Autorice su djelatnice AMI-ja, viša kustosica dr. sc. Tatjana Bradara, voditeljica Novovjekovne zbirke i dokumentaristica i viša kustosica Ondina Krnjak, voditeljica dokumentacijske zbirke.

Publikacija upotpunjava izložbu ‘Istra, lav i orao’, koja je, kao dio istoimenog projekta, bila postavljena u Muzejsko – galerijskom prostoru Sveta srca u razdoblju od 2. srpnja 2015. do 31. siječnja 2016. godine. O izložbi smo pisali uoči otvorenja, a osvrt je dostupan na linku http://www.arheologija.hr/?p=7433. Izložbu je pratio katalog u skraćenom obliku, koji smo predstavili na linku http://www.arheologija.hr/?p=7438.

Izložbom i katalogom predstavljena je materijalna građa Novovjekovne zbirke Arheološkog muzeja Istre u Puli, a koja obuhvaća postmedijevalne arheološke artefakte rađene u različitim materijalima (kamen, keramika, drvo, staklo, kost, metal i dr.).

Projekt pod nazivom ‘Istra, lav i orao’ jedan je od najvećih izložbenih, nakladničkih, promotivnih, edukacijskih i kulturoloških aktivnosti Arheološkog muzeja Istre u Puli. Njegov je osnovni cilj po prvi puta predstaviti bogate i značajne nalaze koji se čuvaju u Novovjekovnoj zbirci Muzeja. Ovo je prva novovjekovna zbirka među arheološkim muzejima u Hrvatskoj. Srkbi o materijalnoj ostavštini Istarskog poluotoka iz razdoblja od 14. do 18. stoljeća, doba kada je Istra bila podijeljena između Mletačke Republike i Kuće Austrije. Sam projekt je zamišljen kao platforma koja omogućava trajnu diseminaciju novih spoznaja i promociju materijalne baštine, naracija i tradicija novog vijeka Istre.

Iz Predgovora, ravnatelj AMI-ja Darko Komšo

Osim artefakata Novovjekovne zbirke AMI-ja, prikazana je i arheološka građa prikupljena arheološkim istraživanjima koja su vodili djelatnici AMI-ja na području Istre, a koja se nalazi u drugim muzejskim institucijama (Zavičajni muzej Poreštine, Muzej grada Umaga, Muzej grada Pazina i mnogi drugi), a navedeni su i literarni izvori te dokumentacijska građa.

Publikacija je podijeljna na poglavlja i potpoglavlja koja obuhvaćaju brojne segmente novovjekovnog života u Istri. Započinje prezentacijom osnovnih povijesnih smjernica i ustrojem Istarskog poluotoka u razdoblju novovjekovlja, a najveći fokus usmjeren je na način života stanovnika Istre te prezentaciji onodobnih djelatnosti i aktivnosti, vjerskog aspekta te značajnih građevina, spomenika i artefaktata. Na kraju se nalaze popisi skraćenica i korištene literature.

Publikacija je velikih dimenzija, tvrdo ukoričena i opskrbljena brojnim slikovnim prilozima – fotografijama, kartama, crtežima,

Zahvaljujem Arheološkom muzeju Istre u Puli na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča

Ljubljana, 17. 6. 2016.

Histria Archaeologica 44/2013

Arheološki muzej Istre u Puli, Pula, 2014.
AMI
Web
Glavni i odgovorni urednik: Darko Komšo
Uredništvo: Kristina Mihovilić, Ondina Krnjak, Adriana Gri Štorga
Recenzenti: Marijan Bradanović, Tatjana Bradara, Klara Buršić-Matijašić, Zrinka Ettinger Starčić, Ivo Fadić, Dunja Glogović, Anamarija Kurilić, Irena Lazar, Robert Matijašić, Kristina Mihovilić, Željko Miletić, Marina Milićević Bradač, Snežana Miljanić, Tea Perinčić, Robert Peskar
Prijevod na engleski: Miloš Ilgo, Petra Rajić Šikanjić
Prijevod na hrvatski: Loretta Gropuzzo
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 163
ISSN 0350-6320
Galerija fotografija [foto: VJB]

Histria Archaeologica 44/2013. Foto: VJB.

Histria Archaeologica 44/2013. Foto: VJB.

Str. 5 – 30
Sara MOČINIĆ, Tea ZUBIN FERRI
FT-IR spektroskopska analiza prapovijesne keramike s Osora (izvorni znanstveni članak)

U ovom radu predstavljamo rezultate analize kemijskog sastava prapovijesne keramike iz Osora metodom infracrvene spektroskopije s Fourierovom transformacijom (FT-IR). Infracrvena spektroskopija pokazala se vrlo korisnom za razvrstavanje velikog broja uzoraka prema sličnosti u kemijskom sastavu, što se kod arheološke keramike može koristiti za razlikovanje porijekla ulomaka slične izrade. Cilj ovog istraživanja bio je otkriti može li infracrvena spoktroskopija pomoći u relativnoj dataciji keramike. U tu su svrhu uzeti uzorci iskopani na tri različite dubine s lokaliteta Kaštel u Osoru. Odabrane su tri skupine od dvadeset međusobno vrlo različita uzoraka, ne bi li se izbjegao utjecaj fakture i drugih strukturnih karakteristika keramike na konačan rezultat analize. Nakon provedbe spektroskopske analize uz pomoć dendrograma istražene su sličnosti ispitanih uzoraka. Osim usporedbe triju skupina analizirana je i svaka skupina posebno. Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu da nije pristuna uvozna keramika te da se na temelju njihovog sastava uzorci s dna iskopa i oni iz sredine jasno razlikuju, dok su uzorci s površine vjerojatno miješanog porijekla.

Str. 31 – 62
Josip VIŠNJIĆ, Fabio CAVALLI, Tihomir PERCAN, Dario INNOCENTI
Žarni ranoželjeznodobni grob iz Berma
Rezultati arheoloških i MDCT istraživanja (izvorni znanstveni članak)

Stotinu i trideset godina nakon prvog istraživanja željeznodobne nekropole u Bermu, tijekom 2013. g. provedeno je probno arheološko sondiranje na lokalitetu. Tom je prilikom otkriven žarni grob datiran u sam početak korištenja ove nekropole. U članku su predstavljeni rezultati istraživanja koja su osim samih arheoloških iskopavanja i analize materijala obuhvatila i MDCT snimanje pronađenog žarnog groba, restauraciju arheoloških nalaza te različite druge analize koje su upotpunile spoznaje o karakteru i dataciji pronađenog arheološkog materijala.

Str. 63 – 82
Valentina ZOVIĆ
Minervin kult na području rimskodobne Histrije (pregledni znanstveni članak)

Procesom romanizacije na području rimskodobne Histrije uz ostale je aspekte rimske kulture pristigla i religija, rezultat čega je podizanje zavjetnih spomenika u čast novopridošlih bogova i gradnja svetišta za njihovo štovanje Jedno od glavnih rimskih božanstava i dio Kapitolijske trijade bijla je Minerva, božica mudrosti i umijeća ratovanja, pa je tako i njen kult dospio na taj prostor i postao dio duhovne kulture tamošnjeg stanovništva.O njegovoj prisutnosti svjedoče najviše epigrafski spomenici te u manjoj mjeri figurice, tako da će se u ovom radu na temelju njih obraditi prisutnost i rasprostranjenost Minervina štovanja u Histriji, a posebna će se pažnja posvetiti i pitanju sinkretizma nekog od autohtonih božanstava s Minervom te postojanju i lokaciji njena svetišta unutar kolonije Pole.

Str. 83 – 92
Astrid MAJKIĆ
Fragmenti štukature iz juhoistočnog ugla rimskog foruma u Puli (izvorni znanstveni članak)

U ovome se članku obrađuje devet malih fragmenata profiliranog vijenca od štukature, ukrašenog motivom u obliku zaobljenih listića unutar kojih se nalazi jajoliki ukras. Skroman očuvani dekor pripadao je zidnoj površini, tj nalazio se na spoju između zida i stropa. Arheološki kontekst nije moguće identificirati, budući da rimska inzula nije u potpunosti istražena te nema podataka o namjeni prostora kojem su navedeni fragmenti pripadali.

Str. 93 – 110
Klaudia BARTOLIĆ SIROTIĆ
Kasnoantički ulomci stakla s lokaliteta Višnjan-Brestić (prethodno priopćenje – novitates)

U razdoblju od 25. travnja 2009. do 20. travnja 2010. godine na trasi Istarskog ipsilona Umag – Pula obavljeno je zaštitno arheološko istraživanje na lokalitetu Višnjan-Brestić, gdje je pronađen antičko/kasnoantički objekt gospodarske vile. U ovom će radu biti predstavljen dio kasnoantičkog staklenog materijala, od kojih su najzanimljiviji i najzastupljeniji ulomci čaša korištenih kao recipijenti za piće, moguće i kao svjetiljke, te perlice pronađene kao grobni nalaz.

Str. 111 – 124
Monika PETROVIĆ
Očuvanje arheološkog stakla (stručni članak)

U ovom članku se opisuju načini očuvanja arheološkog stakla, njegov sastav te čimbenici koji utječu na propadanje. Opisuju se postupci očuvanja stakla, od samog iskopavanja, restauratorske obrade (čišćenja, konsolidacije, desalinizacije, integracije i nadogradnje) u konzervatorsko-restauratorskoj radionici do pravilnog pohranjivanja, rukovanja i izlaganja staklenih predmeta. 

Str. 125 – 142
Damir DEMONJA
Prilog proučavanju crkve sv. Franje u Puli (pregledni znanstveni članak)

Osnovni tip franjevačkih crkava sagrađenih na hrvatskoj obali do kraja 16. st. je jednobrodna crkva otvorenoga krovišta s tri svedene četverokutne apside. Taj tip oblikovan je prihvaćanjem tipa tlocrta koji donose fanjevci iz srednje Italije i upotrebom tradicionalnih rješenja koja su otprije udomaćena, kao što je na primjer četverokutna apsida, redovito svedena. Samo u jednoj crkvi, onoj sv. Franje u Puli, vidljivo je izravno preuzimanje tlocrtnog tipa iz izvorišta franjevačkog reda, iz srednje Italije, poglavito Umbrije i Toskane.
Crkva trodijelnog svetišta uobičajen je tip u franjevačkom sakralnom graditeljstvu srednjovjekovne Europe i načešći je među franjevačkim crkvama zemlje matice reda, Italije. Na hrvatskoj obali Jadranskog mora taj tip zastupljen je franjevačkom crkvom sv. Franje u Puli, jedinstvenim po oblikovanju svetišta i arhitektonsko-plastičnom ukrasu.
U ovom članku arhitektonski i tipološki analizirat če se ta crkva, njezina zastupljenost u određenom broju znanstvenih i stručnih radova hrvatskih i inozemnih autora, kao i talijanska ishodišta njezinog tlocrtnog tipa. Temeljem otrpije uspostavljenog, jednog od rijetkih prijedloga tipologije propovjedničkih crkava u Umbriji i Toskani, pokušat će se sustavnije definirati njen tlocrtni i arhitektonski tip. 

Str. 143 – 160

Mauro PITTERI
Granične oznake Motovunske šume iz 1779. godine (izvorni znanstveni članak)

Godine 1779. mletački Senat dekretom odobrava određivanje granica šume u Motovunskoj dolini i postavljanje graničnih oznaka izrađenih od kamena vezanog vapnom. Zahvaljujući tom dokumentu znamo da ih je projektirao inženjer Cristoforo Bighignato, a poznati su i troškovi izvedenih radova, koji su iznosili 1.500 venecijanskih dukata, i borj novih oznaka, kojih je bilo tristo. Smatralo se potrebnim odrediti područje šume ne bi li se spriječilo neovlašteno korištenje i prelaženje neđe te učinilo vidljivim crtu koja odvaja javno zemljište u vlasništvu države i zemljište u privatnom vlasništvu. Nadalje, dekret Senata dokumentirano i sa sigurnošću potvrđuje istraživanja na terenu koja je proveo Arheološki muzej Istre.

Str. 161

Upute autorima

Zahvaljujem Arheološkom muzeju Istre u Puli na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča

Ljubljana, 17. 6. 2016.