[SLO] NMS – Otvorenje izložbe ‘ARHEOMUZIKA’ (osvrt Vendi Jukić Buča)

U nedjelju, 11. lipnja 2017. godine, ispred Narodnog muzeja Slovenije – Prešernova, održano je svečano otvorenje izložbe ‘ARHEOMUZIKA’.

Otvorenje je započeto demonstracijom sviranja na replici keltske vojničke trube karniks iz godine 100. pr. n. e. koju je izveo Patrick Kenny. Prigodne govore održali su ravnateljica NMS-a mag. Barbara Ravnik, autor izložbe dr. Arnd Adje Both i državna sekretarka na Ministarstu za kultutu gospođa Damjana Pečnik, koja je izložbu službeno otvorila. Na kraju smo još jednom čuli zvuk arheoinstrumenata; na replici neandertalske frule iz Divjih Baba zasvirao je Boštjan Gombač, a s replike rimske vojne trube/roga Gaetano Delfini.

Putujuća izložba ostvarena je u okviru dugogodišnjeg sveeuropskog projekta EMAP (The European Music Archaeology Project). U Narodnom muzeju Slovenije postavljena je nakon gostovanja u Ystadu u Švedskoj i Valladolidu u Španjolskoj, a nakon boravka u Ljubljani, predstavit će se u Rimu.

Namjena izložbe je kroz suvremen i interaktivan način predočiti najstarija razdoblja glazbenog stvaranja, od starijeg kamenog doba do rimskog razdoblja i srednjeg vijeka.

Arheo(loška)muzika je izložbom ilustrirana kroz prezentaciju najstarijih artefakata u obliku dokaza za postojanje glazbe i proizvodnju zvuka. Koncipirana je na način da se prati razvoj glazbala unutar pojedine grupe glazbenih instrumenata.  S obzirom na vrijednost i osjetljivost originala, izložene su kvalitetne replike, raspoređene po vitrinama, ali i postavljene slobodno u prostoru i na panoima.

NMS - Izložba 'Arheomuzika'. Foto: VJB.

NMS – Izložba ‘Arheomuzika’. Foto: VJB.

Obuhvaćene su tri izložbene teme/cjeline koje se međusobno isprepliću.

U okviru cjeline Prvi zvukovi čovječanstva prezentirana su znanja o glazbi u razdoblju kamenog doba. Pregledno je prikazan razvoj glazbala u razdoblju paleolitika, mezolitika i neolitika – razdoblja koja obuhvaćaju vremenski period od približno 60000 godina do 2500 godina pr. n. e. Iz tog vremena očuvali su se artefakti izrađeni od kosti, školjaka, zubiju i rogovlja. Instrumenti, koji su izrađeni od ovih materijala, podrazumijevaju, primjerice, frule izrađene od kostiju pričjih krila ili mamutovih kljova, zvečke izrađene od školjaka ili zubiju te strugaljke od rogovlja jelena. Dakako, važno mjesto među izlošcima pripada replici koštane frule iz Divjih Baba (svjetski poznatog slovenskog lokaliteta, o kojemu smo pisali na Portalu, http://www.arheologija.hr/?p=5072), koja se smatra najstarijim instrumentom na svijetu. Iz razdoblja neolitika potječu instrumenti izrađeni od gline – bubnjevi, zvečke i puhački instrumenti (flaute).

U dijelu izložbenog prostora posvećenog cjelini Glazbila skozi čas, prezentirani su razvoj glazbala i glazbeni utjecaji  među pripadnicima različitih kultura, u brončanom i željeznom dobu do kraja antike. Predstavljeni su njihovi odnosi i glazbeno znanje, koje dijele skoro sve europske kulture. Izlošci podrazumijevaju drevne gudačke instrumente, rogove, dvojne frule (…). Izložena su također i srednjovjekovna i suvremena glazbala, koja su porijeklom iz starih glazbenih tradicija. Europski zemljevid piščali prikazuje raznolikost tradicionalnih keramičkih frula, koje se i danas izrađuju na području Europe, a potječu od glazbala starijih od 7000 godina.

Glasba za ljudi – glasba za bogove, cjelina je u okviru koje su prezentirani upotreba glazbala, način na koji se na njima sviralo te značenje koje se pripisuje njihovom zvuku na razini društva. Na slikovan su način prikazana antička glazbena natjecanja i predstave te pogrebni obredi, koji su uključivali izvođenje glazbe. Važnu ulogu glazba je imala i u oblikovanju antičkih mitova i legenda, kao i prilikom izvođenja vjerskih obreda. Istaknuti su nesvakidašnji artefakti pronađeni u Pompejima, koji dokazuju da je glazba bila nezaobilazan dio zvučne slike rimskog mjesta.

Neke izložene instrumente moguće je dirati i isprobati, što je obilježeno oznakom, a označeni su i oni pri kojih to nije moguće. Osim mogućnosti sviranja na za to predviđenim replikama, izloženima  na brojnim mjestima prostora izložne, kao i okupljenima unutar izdvojene prostorije Raziskovalnice namijenjene njihovom istraživanju, moguće je svirati i na digitalnim instrumentima koji vjerno reproduciraju zvuk pojedinog glazbala. Iako prostorom izložbe odzvanjaju različiti zvukovi sa zvučnika i proizvedeni od korištenja testnih instrumenata od strane posjetitelja te se već njihovim slušanjem stječe dojam o ranoj glazbi, preporuča se upotreba audiovodiča, s obzirom da je za svaki pojedini artefakt/instrument snimljen zvuk koji proizvodi kako se niti jedan ne bi propustio.

U izložbenom prostoru nalazi se tamnim zastorima omeđeno područje, Zvočna vrata (Soundgate), s projekcijama na zakrivljenom ekranom u funkciji ‘vremenskog stroja’ – simulacije različnih povijesnih područja i akustike. Osim ove instalacije, posjetitljima su omogućeni interaktivni zasloni s informacijama o samom projektu, kao i mogućnost sviranja instrumenata preko video igre.

Izložba će biti postavljena do 24. 9. 2017. godine.

>Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča)

U Ljubljani, 20. 6. 2017.

Vendi Jukić Buča

 

[SLO] NMS – Otvorenje izložbe ‘Poti samurajev. Japonsko orožje in bojevniška kultura na Slovenskem’ (osvrt Vendi Jukić Buča)

U utorak, 30. svibnja 2017. godine u Narodnom muzeju – Metelkova otvorena je izložba ‘Poti samurajev. Japonsko orožje in bojevniška kultura na Slovenskem’. Događaju je prisustvovao izvanredni i ovlašteni veleposlanik Japana u Sloveniji, gospodin Keiji Fukuda, koji je pred velikim brojem okupljenih uzvanika, održao govor i razmijenio prigodne darove (katana i kip Emonca) s ravnatejicom NMS-a mag. Barbarom Ravnik.

Događaj je upotpunjen performansom kaligrafije Noriakia Sangawe, Anja Hedl demonstrirala je sviranje na tradicionalnim japanskim bubnjevima taiko, a članovi sportskog društva Shubukan izveli su demonstraciju borilačkih vještina japanskog mačevanja kendō i iaidō.

Izložbu je Narodni muzej Slovenije pripremio u suradnji s Veleposlaništvom Japana u Republici Sloveniji, Bibliotekom SAZU i Filozofskim fakultetom Univerze v Ljubljani.

Izložbom je slovenskoj javnosti prvi puta do sad cjelovito predstavljeno oko 50 izabranih primjeraka japanskog oružja i zaštitne opreme iz Narodnog muzeja Slovenije te više zasebnih zbirki – preko njih ratnike, koji su ih nekoć koristili, svijet, u kojem su živjeli, i puteve, po kojima je tradicija samuraja doprla do Slovenaca.

Okop samuraja. Foto: VJB.

Postavljena u desnom krilu prizemlja zgrade Narodnog muzeja Slovenija na Metelkovoj ulici izložbom je obuhvaćen jedan veliki i jedan manji izložbeni prostor, koji su podijeljeni na konceptualno zasebne cijeline staklenim vitrinama u prostoru i uz zidove. Paneli s tekstom i slikama opisuju svaku tematsku cjelinu. Osim oružja i ratničke opreme izloženi su uporabni artefakti datirani sve do modernog razdoblja. Postavljeno je nekoliko LCD zaslona s video snimcima. U uglu manje prostorije nalazi se i izdvojeni prostor namijenjen interaktivnoj dječjoj igri.

Postav izložbe decentan je i minimalistički, obilježen tipičnim japanskim bojama – bijelom, crvenom i crnom. Vitrine postavljene u prostoru, ostakljene sa svih strana, dopuštaju otvoreni pogled na izloženi artefakt. Na ovaj način prezentirani su u najvećem broju minuciozno izrađeni oklopi, kako bi se omogućilo posjetitelju promatranje zanimljivih i neobičnih detalja koji se na njima nalaze. Pojedine kategorije izložaka, primerice noževi i mačevi, postavljeni su zajedno, u međusobnim odnosima (primjerice, poredani po veličini) kako bi se mogli sagledati u vlastitom kontekstu i međusobno usporediti.

Prigodan domijenak podrazumijevao je tradicionalni japanski sushi, sake i japanski viski, ali dok smo mi pogledali malenu ali sadržajnu izložbu, sushi je bio pojeden 🙂

Uz izložbu je publiciran opsežana monografija, koja obuhvaća više od 370 stranica, bogato opremljena ilustracijama i slikovnim gradivom, koja predstavlja temeljni istraživački rad u Sloveniji, u kojoj su prvi puta u cjelosti predstavljene povijesne poveznice između Japana i Slovenije. Monografija je predstavljena na linku: http://www.arheologija.hr/?p=10974.

Narodni muzej Slovenije je također suorganizator projekta Japonska med nami (JAPOM), koji povezuje akademske i obrazovne insitucije, s glavnim ciljem prikaza heterogenih područja japanske kulture u Sloveniji i njezino približavanje slovenskoj javnosti.

U Ljubljani, 17. 6. 2017.

Vendi Jukić Buča

>Galerija fotografija (autor VJB)

AMZ – Međunarodni kolokvij ‘Razmatranje arheološke baštine Srednjeg Podunavlja između 3. st. pr. Kr. i 4. st.’ (PRESS)

Arheološki muzej poziva na Međunarodni kolokvij u sklopu istraživačkog projekta AMZ-a financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost / International colloquium of the AMZ research project funded by the Croatian science foundation IP-11-2013-1549 Cultural, economic, monetary and social transformations in view of the archaeological heritage of the Middle Danubian region 279 B.C. – A.D. 582

Reassessment of archaeological heritage of the Middle Danubian region 
3rd c. B.C. – 4th c. A.D.
Razmatranje arheološke baštine Srednjeg Podunavlja između 3. st. pr. Kr. i 4. st.

u petak, 26. svibnja od 10 sati

Program skupa

Izvor
AMZ PRESS

[SLO] SNG DRAMA – Premijera predstave ‘BIBLIJA, PRVI POSKUS’ [piše Vendi Jukić Buča]

Predstavu Jerneja Lorencija ‘Biblija, prvi poskus’ gledala sam premijerno u Ljubljani, dan prije nego su u Splitu organizirani prosvjedi protiv predstave ‘Naše nasilje i vaše nasilje’ Olivera Frljića, predviđene u programu ovogodišnjih Marulićevih dana. Kada su tijekom Lorencijeve ‘Biblije’ dva glumca skinula odjeću, pa je mlađi k tome sjeo u krilo obučenom starijem kolegi, dok Boga glumi Žena, pitala sam se koje bi reakcije predstava s ovakvom scenom potaknula u Hrvatskoj. Jernej Lorenci u europskoj Ljubljani može skinuti glumca kao Adama bez smokvinog lista i posjesti ga u krilo drugog muškarca, slobodno izražavajući svoj umjetnički stil. Tako blizu.

U tri sata, koliko predstava traje s pauzom, dramaturški je predstavljeno nekoliko dijelova Starog zavjeta. Nije bilo riječi o uprizorenju cijele Biblije, a ova predstava je ionako ‘prvi poskus’, pa nije nerazumno očekivati i druge. Na pozornici je postavljeno toliko stolica koliko će se s vremenom pojaviti glumaca, a započinje ulaskom jednog od njih koji gradacijskim postupkom otpjeva dio ‘Sve ima svoje vrijeme’ iz knjige ‘Propovjednik’. Slijedi ‘Pjesma nad pjesmama’ koju izvodi nekoliko glumaca u paru, povremeno demonstrirajući tjelesne užitke i ljubavne radnje. Slijedi ‘Knjiga o Jobu’ i ‘Ezekiel’ s dramatičnim i vizualno efektnim završetkom.


Biblija, prvi poskus ; Foto: Peter Uhan / SNG Drama Ljubljana

Scenografija obuhvaća stolice, odnosno dva nasuprotno postavljena reda stolica ispred publike, dok je stražnji dio scene ispražnjen kako bi se omogućio vizualni doživljaj dubine i širine prostora. Iz najdaljeg ruba scene postupno izviru glumci, jedan po jedan ili u paru. Kostimografija je suzdržanog izraza, dominiraju crna odijela s bijelim košuljama na glumcima Jerneju Šugmanu, Gregoru Zorcu, Marku Mandiću i Janezu Škofu, a iznimka je Aljaž Jovanović koji je obučen u rozu vestu i ‘starke’, sukladno svojim godinama i sportskom izgledu. Glumice su obučene znakovito: u bijeli kombinezon (Pia Žemljič), crvenu provokativnu haljinu (Tina Vrbnjak), zlatnu raskošnu haljinu (Nina Ivanšin) te neutralnu oker (Nataša Barbara Gračner).

Glumci recitiraju različite, uvjetno rečeno, uloge koje zapravo ne postoje, već su dijalozi teksta raspodijeljeni izvođačima. Predstavljanje onoga tko progovara omogućava praćenje radnje i uvid o kome se radi. Od rekvizita prisutni su kanta i pepeo koji se istrese na pozornicu i kojim se glumci posipaju. U nekoliko scena korištena je boja (plava i crvena) te zlatna gusta tekstura namazana po licu. Posljednje scene osobito su vizualno dojmljive. Troglavi entitet sastavljen od tria glumaca, naglašen svjetlom svjetiljke spuštene na njihovu razinu, izvire iz mraka i vraća se u mrak. Tijelo je kostim sam po sebi. Obnaženi Marko Mandić izvijanjem tjelesne skupture sjedi na jednom koljenu obučenog Jerneja Šugmana, dok Tina Vrbnjak sjedi na drugom. Uz pokrov od zlata i zlatnu haljinu, omotani krznenim kožuhom i umrljanom crvenom bojom, postaju jedno. Svjetlo usmjerava pažnju gledatelja i ograničava realnost u odnosu na ono što postoji izvan vidljivog snopa. Ograničenje na detalj potencira njegovu važnost i konturira cjelinu prikaza. Impresivna je i scena u kojoj Janez Škof u zgrčenom položaju, gol, izgovarajući tekst, nekoliko minuta na stolici održava ravnotežu.

Tekst snažnih i društveno zaštićenih vrijednosti dramatiziran je minimalističkom kazališnom infrastrukturom. Scenografska osnova djeluje poput pozornice dramskog pokusa (u skladu s naslovnom natuknicom, poskus), kostimi koji su mogli biti kreativna re-kreacija kostimografskog fundusa drugih predstava. Ukupni autorski pristup težište stavlja na pojedinačne metafore i glumački izražaj.

Naprej čakamo drugi poskus.

Vendi Jukić Buča 

Ljubljana, 24. 4. 2017.

Podaci o predstavi: SNG Drama Ljubljana

Katalog – Rezultati zaštitnih istraživanja na trasi autoceste Beli Manastir – Osijek – Svilaj [osvrt Vendi Jukić Buča]

Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2008.
AMZ
Za nakladnika: Ante Rendić-Miočević
Tekst: Jacqueline Balen
Fotografije: Ivan Drnić, Igor Krajcar, Ana Solter, Ivana Turčin
Jezik: hrvatski
ISBN 978-953-6789-33-7
Galerija fotografija [foto: VJB]

Katalog – Rezultati zaštitnih istraživanja na trasi autoceste Beli Manastir - Osijek - Svilaj. Foto: VJB.

Katalog – Rezultati zaštitnih istraživanja na trasi autoceste Beli Manastir – Osijek – Svilaj. Foto: VJB.

Katalog ‘Rezultati zaštitnih istraživanja na trasi autoceste Beli Manastir – Osijek – Svilaj’ prati istoimenu izložbu postavljenu u Arheološkom muzeju u Zagrebu 2008. godine.

Izložbom su prezentirani rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja na trasi autoceste Beli Manastir – Osijek – Svilaj provedenih 2006. godine na šest lokaliteta u okolici Đakova: Pajtenica, Ivandvor, Franjevac, Palanka, Palača i Stara Vodenica. Otkriveni su ranije nepoznati prapovijesni, antički i srednjovjekovni lokaliteti, koje potvrđuje veliki broj arheoloških nalaza.

Tijekom istraživanja primjenjivane su suvremene metode terenskih istraživanja i odgovarajuće obrade podataka dobivenih o otkrivenim nalazima.

Radovi na cestovnoj infrastrukturi na taj su način postali svojevrsnim generatorom napretka arheološke prakse u Hrvatskoj, a stručnjacima koji su u tome sudjelovali oni su poslužili kao izvrsna ‘škola’, osiguravši im i znatno povoljniju startnu poziciju u rješavanju još zahtjevnijih zadataka koji bi se mogli očekivati u bližoj i daljoj budućnosti.

Ante Rendić-Miočević

Radove su izvodili Služba za arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, Odsjek za arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru, Institut za arheologiju, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Odsjek za arheologiju, Arheološku muzej u Osijeku, Muzej Slavnije, Muzej Brodskog Posavlja i Muzej Đakovštine.

Publikacijom su predstavljeni istraženi lokaliteti po poglavljima.

Brojne fotografije prikazuju tijek istraživanja, sudionike, nalaze i lokalitete.

 

Zahvaljujem Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča

U Zagrebu, 26. 3. 2017.