by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 27, 2015 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Kazalište, Muzeji
Dirigent: Hari Zlodre
Redatelj: Krešimir Dolenčić
Scenografkinja: Irena Kraljić
Kostimografkinja: Tea Bašić
Koreografkinja: Larisa Navojec
Video: Willem Miličević
Zborovođa: Ana Šabašov
Izvođači:
Samson Leonardo Caimi (17. i 20. listopada), Vladimir Garić (22. i 24. listopada)
Dalila Terezija Kusanović (17. 20. i 24. listopada), Ivana Srbljan (22. listopada)
Daganov veliki svećenik Giorgio Surian
Abimelech Ivan Šarić (17. 20. i 24. listopada), Božo Župić (22. listopada)
Stari Židov Ivica Šarić (17. i 20. listopada), Mate Akrap (22. i 24. listopada)
Filistejski glasnik Vinko Maroević
Prvi Filistejac Špiro Boban (17. i 22. listopada ), Saša Jakelić (20. i 24. listopada)
Drugi Filistejac Mate Akrap (17. i 20. listopada), Joško Tranfić (22. i 24. listopada)
Trajanje: 3 sata
Web http://www.hnk-split.hr/Opera/Samson-i-Dalila
Link najave: http://film-mag.net/wp/?p=23674
HNK ST – Prizor iz opere ‘Samson i Dalila’. Ustupio: HNK ST PRESS.
‘Samson i Dalila’, opera u tri čina francuskog skladatelja Camille Saint-Saënsa (1835. – 1921.), modernim je ekspresivnim metodama u režiji Krešimira Dolenčića vizualno prilagođena aktualnom razdoblju. Ovo djelo starozavjetne biblijske tematike svjedoči da pojedine teme nikad ne zastarjevaju i da su karateristične ljudskom rodu.
Dok su u Bibliji hvaljena Samsonova herojska djela, Ferdidand Lemaire naglasak stavlja na njegov zaštitnički odnos prema vlasititom narodu, s jedne strane, te ljubavi prema osobi iz neprijateljskih redova, Filistejki Dalili, s druge strane (jedno nije moralo isključiti drugo, da se radilo o obostranoj ljubavi). Samson je motivirajući vođa, koji svoj narod prvo spašava iz ropstva i pogubljenja, ali ga zato drugom prilikom, usprkos indikacijama, savjetima i upozorenjima, žrtvuje. A spoznaja o izdaji vlastitog naroda izjeda ga više od kazne kojoj je sam bio podvrgnut.
Paralele sa suvremenim strahotama eksplicirane su kostimografski. Primjera radi, filistejski vojnici obučeni su u crne uniforme, kakve se povezuju s nacističkim svjetonazorom, dok karakteristični naranačasti kombinezoni, u kakvom se nalazi zarobljeni Samson u posljednjoj sceni, predstavljaju odjeću američkih zatvorenika.
Kad se prvi put Vladimir Garić (tenor klape Cambi) u ulozi Samsona pojavi na sceni, prirodne duge guste kovrčave kose, čini to iznenađujuće dojmljivo, pjevajući iz prvog reda partera. Simbolički je on iz naroda (publika) i za narod (zbor), kojemu se za nekoliko trenutaka pridružuje, a nekoliko metara bliže slušaocima u odnosu na izvedbu s pozornice značilo je uočljivu razliku u dojmu i efektu pjevne dionice. Samsona se teškim korakom usporeno kreće po pozornici i djeluje u korelaciji s većim skupinama te nije u značajnoj interakciji s Dalilom, a istaknut je vrhunskom vokalnom izvedbom.
U ulozi Dalile nastupala je Terezija Kusanović, koja je također iznimno izvela svoje pjevačke dionice. Zanimljivi su bili njezini kostimi. Prvi je obuhvaćao haljinu bijele boje, ogromni plašt ovješen preko njezinih podlaktica, koji je poslužio i kao projekcijsko platno (kasnije elegantno uklonjen), te pokrivalo za glavu s rogovima, koje ima brojne konotacije, a mene je podsjetilo na rogove glavnog negativca u kultnom filmu ‘Legenda’ Ridleya Scotta iz 1985. godine.
Pripadnici zbora igraju aktivnu ulogu. U prvom činu utjelovljuju Izraelce, a domišljatim redateljskim rješenjem kružne cirkulacije omogućen je dojam veće skupine ljudi nego što je to zaista bila. U posljednjem činu opere zbor je u ulozi Filistejaca obučenih u crne kukuljice s venecijanskim maskama.
Uz klasičnu scenografiju, koja je također sadržavala brojne simbole i asocijacije, korištene su i projekcije, koje su preko mreže koja se povremeno spuštala ispred izvođača djelovale 3D, te video projekcija uživo. Potonje je podrazumijevalo osobu s kamerom u ruci koja snima pojedinog aktera u određenoj sceni (solistička arija), a prizor je pod filterima bio izravno projiciran na platno u pozadini pozornice. Ovim načinom postignut je visoki stupanj ekspresije i usmjerenja na detalje, kao i interakcija s publikom na prisnijoj razini. Međutim, ova metoda mogla se intenzivnije iskoristiti pri prikazivanju scena i prizora koje se ne mogu izvesti na pozornici, primjerice, rušenje hrama i okretanje mlinskog kamena…
Uz soliste, Zbor i Okrestar, u predstavi je nastupao i Balet splitskog HNK. Plesne dionice upotpunjavale su solističke ili instrumentalne dionice, a najefektnija bila je posljednja, u kojoj plesači u crnom plesnim pokretima prate i vizualiziraju energične ritmove i melodiju.
I da parafraziram podatak iz obavijesti za medije:
”“Na novo splitsko uprizorenje ovoga veličanstvenog djela čekali smo više od pedeset godina, ali isplatilo se čekati.“ Tako je kritika ispratila pojavljivanje Samsona i Dalile na 61. Splitskom ljetu. Da je doista tako, u to će se ljubitelji opere i ‘oni koji to mogu postati’ moći uvjeriti u kazališnoj sezoni.”
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 26. 10. 2015.
by GOST | Oct 24, 2015 | Autorski osvrti, Istaknuto, Lokaliteti
ANTIČKI BRODOLOMI DALMATINSKOG ARHIPELAGA
Brojni su oni među vama dragi čitatelji koji su s našim morem još od najranijih dana uspostavili poseban, prisan odnos. Opojan sklad, varljiva ćud i tajanstvenost Jadrana malo će koga ostaviti ravnodušnim. Naravno, svatko privrženost moru izražava na svoj način. Jadransko more sa svojih 718 otoka i otočića, 389 hridi i 79 grebena nudi čitav niz mogućnosti kojim mu čovjek može izraziti zasluženo poštovanje. Sportski ili rekreacijski ribolov, plivanje, ronjenje ili brodarenje (nautika) samo su neke od aktivnosti koje nas uspješno odvraćaju od stresne svakodnevnice istovremeno nas povezujući s ovim jedinstvenim biserom prirode. Međutim, unatoč svojoj prividnoj blagonaklonosti, Jadran u svojim dubinama ljubomorno čuva uspomenu na mnoge sudbine koje od paleolitika naovamo svjedoče dinamičnu i nikada prekinutu nit čovjekove prisutnosti na njegovim obalama. Ovim ću tekstom nastojati ukratko predstaviti razvoj podmorske arheologije kod nas s osvrtom na antičke brodolome u podmorju dalmatinskog arhipelaga, odnosno zadarskog, šibenskog i splitskog akvatorija.
1. Podmorska arheologija – najstariji izvori i prvo podvodno istraživanje u Hrvatskoj
Podatke o prvim arheološkim nalazima u tzv. „plitkom moru“ jadranskog podmorja nalazimo u djelu istarskog kartografa Petra Kopića (tal. Pietro Coppo, lat. Pietrus Coppus) – Del sito de Listria (O Istri) tiskanom 1540. godine u Veneciji. Osim opisa podmorskih nalaza na području Simonovog zaljeva, Savudrije, Vrsara i uvale Barbariga, ovaj nam prominentni građanin talijanskog podrijetla u nasljeđe ostavlja i prvi regionalni opis, te kartografski prikaz istarskog poluotoka. Nešto više od stotinu godina poslije, 1655. njegova je zapažanja potvrdio i novigradski biskup Giacomo Filippo Tommasini. Pionire arheoloških istraživanja istarskog podmorja u to vrijeme predstavljaju obrazovani pojedinci iz visokih društvenih slojeva koji nadahnuti renesansnim duhom u pronađenim predmetima prepoznaju određenu kulturnu, ali i materijalnu vrijednost. Diljem obale istočnog Jadrana, te u rijekama i jezerima njene unutrašnjosti, ljudi uočavaju antičke ulomke sakralnih i javnih građevina – vila, rezidencijalnih zgrada, industrijskih postrojenja, zatim grobnih mjesta (sarkofazi), itd. Potopljeni djelovi arhitekture mamili su poglede mnogih prolaznika kroz stoljeća. Ti su lokaliteti, nažalost, postali plijenom različitog profila ljudi. Prva sustavna, protoznanstvena istraživanja podmorja sjevernog Jadrana, nakon renesasnog perioda, imamo tek u XIX., te početkom XX. stoljeća. Naime, sve veći broj lako uočljivih potopljenih antičkih nalaza i lokaliteta pobuđivao je maštu mnogih rezultirajući pritom bogatom znanstvenom produkcijom na temu. Iz spomenutog perioda posebno se ističu Pietro Kandler, Anton Gnirs, te Attilio Degrassi. Ovaj posljednji uspijeva obići, popisati i opisati većinu istarskih podvodnih lokaliteta, dokumentirajući ih pritom u studiji pod nazivom I porti romani dell Istria (Rimske luke u Istri).
AS – Ronjenje na području arheoparka Simonov zaliv. Ustupio: AS PRESS. Uz članak (SLO) AS – Poziv za ronjenje na području arheoparka Simonov zaliv (PRESS)
>http://www.arheologija.hr/?p=7399.
Dokumentacija arheoloških lokaliteta južnog dijela Jadrana u razdoblju prije XVIII. stoljeća ne postoji. Njihovi su prvi opisi zabilježeni su tek 1716. godine na inicijativu dubrovačkog nadbiskupa Ivana Krstitelja Konvetata (tal. Giovanni Battista Conventati), a odnosili su se na antički Epidaur (Cavtat). Vitaliano Donati, talijanski prirodoslovac koji se zanimao za jadransku floru i faunu u svom djelu Della storia naturale marina dell Adriatico (Povijest morskog života u Jadranu) usputno nabraja lokalitete plitkog mora u Diklu, Zadru, Stupici na Žirju, Visu i dr. Donatov učenik Alberto Fortis u djelu Viaggio in Dalmazia (Put po Dalmaciji) tiskanom 1774. godine u Veneciji, spominje antičke nalaze u Zadru, Ninu, Prevlaci, Prukljanskom jezeru, Makarskoj i selu Vid nedaleko Metkovića. Osim što je prvi opisao konkretan nalaz pronađen u dubinama neke hrvatske rijeke (mramorni arhitrav iz Krke), spomenuti Padovljanin ostavio nam je i prvi detaljni opis antičkog brodoloma koji je s teretom amfora završio na dnu mora nedaleko Sućurja na Hvaru. John Strange, britanski prirodoslovac i arheolog, koristi Fortisove bilješke, te ih u vidu dvaju znanstvenih članaka objavljuje 1775. i 1779. u prvom britanskom arheološkom časopisu Archaeologia u izdanju londonskog društva za starine (Society of Antiquaries of London). Članak koji je Strange objavio u prvom broju bavio se analizom nalaza potopljenog rimskog pločnika u Zadru i već spomenutog arhitrava iz Krke. Taj je članak ujedno i prvi objavljeni tekst o hrvatskim podvodnim nalazima u nekom arheološkom časopisu.
Frane Bulić, vjerojatno naš najzaslužniji arheolog, čovjek koji je čitav život posvetio proučavanju hrvatskih starina, još u svojstvu ravnatelja splitskog Arheološkog muzeja primjećuje i detaljno opisuje podmorske nalaze kod Novalje i Caske na Pagu, Ugljanu, uvali Splitskoj na Braču, u rijeci Cetini (neolitska sjekira, zbog rijetkosti posebno vrijedan nalaz), te one u salonitanskom zaljevu. Nakon što je Anton Steinbuchel von Rheinwall, profesor arheologije i ravnatelj carskog muzeja u Beču još 1818. opisao antičke sarkofage u plitkom moru uz zapadnu obalu Vranjica, Frane Bulić od Središnje pomorske uprave u Trstu 1899. traži da mu se na raspolaganje dadne – ronioc. S obzirom da je prvo ronilačko odjelo načinjeno 1865. (Francuzi Benoit Rouquayrol i August Denayrouze), Bulićeva inicijativa predstavlja prvi pravi pokušaj znanstvenog istraživanja podmorskih arheoloških nalaza u Hrvatskoj. Tim se istraživanjem nastojalo utvrditi dokaze za tezu o kontinuiranom poniranju istočne obale Jadrana, a kako od antičkih vremena nisu premještani, pronađeni i opisani sarkofazi itekako su poslužili svrsi.
U vremenu pred, te neposredno nakon svjetskih ratova (1918.-1945.) nije bilo značajnijih arheoloških intervencija pod morem. Njihov uzlet je očekivano primjetan tek od šezdesetih godina prošlog stoljeća kada razvoj podmorske tehnologije omogućava brži i lakši pristup lokalitetima. Upravo se u tom razdoblju počelo s prvim koordiniranim akcijama zaštite kulturne baštine u dubinama hrvatskog Jadrana.
2. Antički brodolomi zadarskog, šibenskog i splitskog akvatorija
Broj od nekoliko stotina do sada detektiranih antičkih olupina u našem podmorju ne iznenađuje. Intezivne ekonomske, političke i kulturne veze koje stanovnici jadranskih obala i otoka njeguju još od najstarijih vremena, dobrim se dijelom potvrđuju upravo kroz pomorske havarije, odnosno brodolome. Neovisno o razdoblju, tipu broda, karakteru tereta koji je prenosio ili okolnostima pod kojima je završio na dnu mora, svaki je brodolom jedinstven izvor podataka o plovidbenim rutama, kulturnim utjecajima, navalnoj tehnologiji, graditeljstvu i pomorstvu uopće. S obzirom da je tema ovog članka prije svega antički brodolom, korisno je čitatelju reći da se radi o nalazima uglavnom ilirske, grčke i rimske provinijencije iz perioda od 1200. pr.n.e. do oko 500. n.e. U tipičan asortiman arheoloških nalaza na koji nailazimo istražujući antičke brodolome spadaju dijelovi brodskih konstrukcija (uglavnom se radi o drvenim kosturima s ostacima olovne oplate, čavala i sl.), plovidbeni pribor (sidra i olovne prečke, dijelovi olovnih pumpi, balastno kamenje, dubinomjeri), brodsko naoružanje, kuhinjska oprema (keramičke peći, žrvnjevi, roštilji, ostaci brodskih ognjišta, te kuhinjsko uporabno posuđe), sekundarni pribor (žrtvenici, olovni utezi za ribolov, tesarski alati), te raznovrsni teret (amfore, tegule, kameni blokovi, sarkofazi, statue, uporabno i stolno posuđe). Nažalost, u hrvatskom dijelu Jadrana samo je desetak antičkih brodoloma odoljelo zubu vremena i nesavjesnim pljačkašima, dok ih je najveći broj devastiran.
2.1. Podmorski lokaliteti zadarskog akvatorija
Zadarski je akvatorij s istočne strane omeđen slabo razvedenom obalnom linijom (iznimke su manje potopljene udoline poput Stare luke ili Foše), a sa zapadne arhipelagom s nešto više od stotinu većih i manjih otoka – Ugljana, Pašmana, Dugog otoka, Rave, Iža, Zverinca, Sestrunja, Oliba, Silbe, Ista, Molata, Premude i dr. Primorsko područje ovog akvatorija, građeno od tercijarnog vapnenca i nepropusnih flišnih naslaga, u antičkom dobu predstavlja jedno od infrastrukturno najrazvijenih dijelova starog svijeta. Dinamični društveni odnosi preslikavaju se kroz prizmu materijalne ostavštine željeznodobnih etničkih grupa poput Liburna i Rimljana koji su itekako prepoznali topografske prednosti ovog kraja. Naime, zahvaljujući spomenutim narodima i tragičnim sudbinama njihovih moreplovaca možemo naslutiti razmjere trgovačke razmjene, ali i rekonstruirati glavne prometne pravce, odnosno plovidbene rute u zadarskom akvatoriju.
Zasluge za zaštitu, prezentaciju i znanstvenu valorizaciju podmorskih nalaza zadarskog akvatorija pripadaju prije svega Arheološkom muzeju i Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru od kojih svakako treba istaći pionira podmorskih istraživanja u nas – dr.sc. Zdenka Brusića. Dotični je arheolog 1966. godine otkrio dvije olupine antičkih brodoloma iz II. st.n.e. kod rta Kremenjače u Zatonu. Tom je prilikom ubicirana i luka antičke Aenone (Nin), inače važnog rimskog uporišta u sjevernoj Dalmaciji. Na lokalitetu su pronađeni brojni nalazi poput knidske keramike, staklenih boca, gema, keramičkih svjetiljki, drvenih češljeva, nakita i novca, a posebnu pozornost privlači izvrsno očuvan drveni koloturnik.
Otoci sjevernog dijela zadarskog akvatorija poput Molata, Kamenjaka, Silbe i Premude predstavljaju važnu skupinu lokaliteta s vrlo atraktivnim nalazima. U podmorju uvale Pocukmarak na Silbi pronađena je grupa sarkofaga iz IV. st.n.e. Petrokemijska analiza kamenih uzoraka daje naslutiti kako spomenuti sarkofazi potječu s otoka Brača. Iako je većina potopljenih sarkofaga sačuvana fragmetarno, neki su od njih gotovo netaknuti. Njihov današnji položaj na dnu uvale struka objašnjava naknadnom intervencijom u kasnijem razdoblju kada su ti sarkofazi poslužili kao građevinski materijal za izgradnju manjeg gata. Na Grebenima kod Silbe pronađen je 2000. godine na 34 m dubine rimski teretni brod iz prvog stoljeća n.e. Zaštitna istraživanja ovog lokaliteta izvedena su pod vodstvom ravnatelja zadarskog Arheološkog muzeja i dugogodišnjeg voditelja Odsjeka za podvodnu arheologiju FF-a u Zadru dr.sc. Smiljana Gluščevića. Nalaz je značajan stoga što predstavlja najbolje uščuvanu olupinu antičkog brodoloma u Jadranu. Naime, od kostura broda za koji se pretpostavlja da je bio dug oko 20-ak metara, istraženo je prvih petnaest metara od pramca i tom je prilikom pronađeno oko pedeset odlično sačuvanih rebara brodske konstrukcije čiji gust raspored daje naslutiti teretnu funkciju plovila. Osim toga, pronađen je dio vanjske i unutrašnje oplate, baza jarbola ili potporanj palube, olovni dubinometar, ostaci brodske crpke, te brodski teret sačinjen od gomile lomljenog kamena i amfora tipa Dressel i Kingshole. Nadalje, u podmorju kod naselja Brgulje na Molatu pronađen je brodolom s teretom građevinskog materijala za izradu krovnih konstrukcija, odnosno tegula i imbreksa. Na širem području zadarskog akvatorija, podmorje čuva još nekoliko sličnih nalazišta.
Posebnu pozornost u ovom dijelu našeg podmorja privlači najveće rimsko naselje nedaleko Caske na Pagu – stara Cissa. Podmorje unaokolo ovog, u antičko doba vjerojatno hodočasničkog punkta, obiluje arheološkim materijalom među kojim se ističe brodolom tzv. šivane brodice (izraz koji označava tehniku spajanja drvenih platica na oplati broda metodom šivanja). Šivana brodica iz Caske očuvana je u dužini od osam metara na dubini od 1,8 m. Nalazište je zadnji put istraženo 2010. godine pod vodstvom dr.sc. Irene Radić Rossi s Odsjeka za arheologiju FF-a u Zadru, te Giulie Boetto iz francuskog CNRS-a – Centre Camille Jullian. Prilikom istraživanja pronađen je dobro očuvan dio brodskog trupa s teretom od lomljenog kamena, te drveno sidro – izniman i vrlo rjedak nalaz i na širem području Mediterana. Osim do sad opisanih podmorskih lokaliteta valja spomeniti i onaj u uvali Vlaška Mala na istočnoj obali Paga (Podvelebitski kanal) gdje je bivši Župan Ličko-senjske Županije Dražen Peranić, 2004. godine slučajno otkrio brodolom s oko stotinu amfora tipa Lamboglia. Osim spomenutih amfora, lokalitet datiran u razdoblje I. st.n.e. iznjedrio je na svjetlo dana i olovne prečke sidra, dubinomjer, žrvanj za pšenicu, te različito uporabno posuđe.
2.2. Podmorski lokaliteti šibenskog akvatorija
Za razliku od zadarskog, šibenski akvatorij karakterizira vrlo razvedena obala koja omeđuje njegov istočni dio, te otoci i otočne skupine – Kornati, Zlarin, Žirje, Prvić, Kaprije, Krapanj, Murter, Tijat i dr. Brdsko-planinski prostor izgrađen uglavnom od vapnenca i krednih dolomita, od kraja brončanog i sve u željezno doba dominantno nastanjuju ilirski narod Dalmata, koji je zbog svog otpora romanizaciji postao eponim balkanske provincije Dalmacije, te naravno Rimljani. Intezivne trgovačke veze i značaj plovidbenih pravaca u ovom akvatoriju potvrđene su, jednako kao u slučaju zadarskog akvatorija, desecima brodoloma i ostalom arheološkom građom. Nažalost, razvoj spužarstva i koraljarstva krajem XIX. st. i početkom XX. st. na Murteru, Krapnju i Zlarinu rezultirao je devastacijom najvećeg broja podmorskih lokaliteta u šibenskom akvatoriju. Spužvari i koraljari opremljeni skafanderima sa gumenom cijevi za dovod zraka bili su tako prvi svjedoci bogatstva murterskog podmorja, koji su u teškim, olovnim cipelama, nijemo koračali po morskom dnu na dubini i do 60 m. Oni su, kao prvi glasnici o podmorskoj arheološkoj baštini započeli i s često pretjeranim opisima viđenih predmeta koji su kod drugih pobuđivale maštu o basnoslovnom blagu. Jedno od tih, devastiranih nalazišta, je i ono kod rta Plavac na istočnoj obali otoka Zlarina. Uz pomoć lokalnog stanovništva, pokrenuto je 1971., na inicijativu Muzeja grada Šibenika, arheološko istraživanje tog dijela zlarinskog podmorja. Na dubini od trideset metara pronađen je drveni brod dužine 30 metara datiran na početak I. st.n.e. Prilikom istaživanja otkriveni su ostatci brodske konstrukcije, opreme – dva inkrustrirana željezna sidra, koloturi, olovni utezi za mjerenje dubine, te teret od hispanskih amfora tipa Dressel. Osim toga, pronađeni su i brojni ulomci kvalitetnog, aretinskog posuđa uvezenog iz Italije tzv. terra sigillata, te nekoliko uljanica. Ništa bolje od zlarinskog, nisu prošli ni lokaliteti u podmorju kod hridi Čavline i plićine Mijoke. Roneći u podmorju murterskog mora, njemački je državljanin sasvim slučajno 1998. otkrio, te nadležnim institucijama odmah i prijavio brodolom kod Čavline. Zaštitna istraživanja trajala su punih pet godina, a lokalitet je u potpunosti dokumentiran i istražen 2005. Tijekom rekognosciranja lokaliteta pronađeno je 59 amfora tipa Lamboglia, jedna punska amfora tipa Dressel, te jedna južnoitalska tipa Brindisi. Osim amfori pronađen je brodski žrvanj, olovne prečke sidra, fina keramika uporabnog posuđa i teret broda koji su činila tri velika, željezna sidra. Na zaključak da je brod prenosio sidra upućuje njihov položaj u odnosu na olupinu. Najinteresantniji nalaz pronađen na ovom lokalitetu je brončana aplika sa stiliziranom glavom patke. Oba su nalazišta, Čavline i Mijoke, sustavno pljačkana desetljećima, a što se plićine Mijoke tiče, osim drvene konstrukcije broda i pojedinih dijelova brodske opreme nije ostalo mnogo. Na svu sreću, u uvali Koromašna na otoku Žirju pronađen je 2006. odlično sačuvan brodolom iz II. st.n.e. s teretom amfora tipa Dressel i Riley. Zbog izvanrednog stanja očuvanosti lokaliteta, voditelj istraživanja dr.sc. Mario Jurišić, a uz pomoć Ministarstva kulture, uspijeva zaštititi ovo nalazište podvodnom, željeznom ogradom. Trenutno u podmorju pod jurisdikcijom Republike Hrvatske, postoji ukupno osam zaštićenih podmorskih lokaliteta.
2.3. Podmorski lokaliteti splitskog akvatorija
Broj od nekoliko desetaka relativno dobro očuvanih antičkih brodoloma u podmorju splitskog akvatorija upućuje na vrlo dinamičnu pomorsku tradiciju ovog kraja. Plovidbeni pravci koji su tekli usporedno s razvedenom obalom u oba smjera prolazili su vrlo atraktivnim arhipelagom sačinjenim od vapnenačkih, laporastih i pješčanih otoka – Šolte, Čiova, Brača, Hvara, Visa, Korčule i dr. Za razliku od zadarskog i šibenskog akvatorija, ovaj splitski, osim Ilira – Dalmata i Rimljana, od IV. st.pr.n.e. naseljavaju i Grci. Nalazi keramike, novca i drugih predmeta helenske produkcije daju naslutiti da našim morem ovaj narod plovi još od VII. st.pr.n.e. Najviše antičkih brodoloma pronađenih u podmorju splitskog akvatorija nalazi se u neposrednoj blizini lučkih središta i kamenoloma. Uvala Sutivan na Braču skrivala je do 2008. godine, rimski brodolom iz I. st.n.e. na dubini od 32 m. Na lokalitetu veličine 40 m² pronađeno je sedam sarkofaga, dva kamena poklopca, jedna kamenica s vidljivom perforacijom, devet kamenih blokova, te jedan stup kružnog presjeka. Pretpostavlja se, s obzirom na situaciju in situ, da je većina pronađenog tereta bila jednako raspoređena i onda kada ga se ukrcalo na brod, s iznimkom kamenice koja se prilikom potonuća broda jednostavno otkotrljala. Drvena konstrukcija brodoloma, kao ni ostali popratni nalazi koji bi poslužili za vjerodostojniju dataciju lokaliteta površinskim rekognosciranjem 2008. nisu pronađeni, međutim u kasnijim istraživanjima ovog nalazišta proveden u razdoblju od 2010. do 2012. u dubljem su sloju mulja nađeni konkretni nalazi od kojih se posebno ističu manja nadgrobna ploča tzv. stela i koštana kockica za bacanje. Ronioci podvodno-istraživačkog kluba „Mornar“ iz Splita su 2012., uz neizbježnu suglasnost splitskog Odjela za zaštitu i očuvanje povijesne baštine Ministarstva kulture RH, izvadili nekoliko amfori pronađenih u podmorju kod Crkve Gospe od Prizidnice na južnoj strani Čiova. Taj je brodolom poznat još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je pod vodstvom dr.sc. Nenada Cambija iz splitskog Arheološkog muzeja, provedeno i zaštitno istraživanje. Nadalje, u splitskoj uvali Spinut pronađene su 1958. hispanske amfore tipa Dressel, a naknadnim sondiranjem lokaliteta otkriveno je da se radi o ostacima antičke obale. Naime, u antičko su doba ostatke keramičkog posuđa često koristili za drenažu terena. Antički brodolomi u splitskom akvatoriju pronađeni su još kod otočića Šćedra i u uvali Stori Stoni na Paklenim otocima kod Hvara, zatim kod rta Izmetišća, u uvali Petrov bok zapadno od grada Hvara, te u uvali Dubokoj kod Jelse. Brodolom s kraja II. i početka I. st.n.e., pronađen u uvali Veloj Svitnji na Visu, najveći je do danas istražen podmorski lokalitet u Hrvatskoj. Prva istraživanja, koja od 1972. godine vodi Arheološki muzej u Splitu, rezultirala su pronalaskom velikog broja arheološkog materijala. Na dubini od 35 metara pronađen je izvrsno očuvan rimski brod dužine 16 metara s potpuno čitavim teretom amfora. Naime, s morskog je dna prilikom posljednje ekspedicije izvađeno 548 amfora tipa grčko-italskog i Lamboglia, te mnoštvo cijelih, keramičkih posuda, dvije uljanice, brončana posudica na dugačkom dršku, dva loše sačuvana primjerka rimskog, brončanog novca i tri olovna utega. Sveukupan broj nalaza na ovom podmorskom lokalitetu broji oko tisuću amfora čiji se veći dio danas može vidjeti izložen u prostorijama viškog Arheološkog muzeja u tvrđavi Batarija.
Literatura:
Dasen Vrsalović, Istraživanja i zaštita podmorskih arheoloških spomenika u SR Hrvatskoj, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb.
Igor Miholjek, Igor Mihajlović, Antički brodolomi s teretom sarkofaga na području Dalmacije, Godišnjak hrvatskog restauratorskog zavoda 2, 2011.
Irena Radić Rossi, Hidroarheologija ili podvodna arheologija; O nekim problemima arheološke terminologije, Illyrica Antiqua, ab honorem Duje Rendić-Miočević, Radovi s međunarodnoga skupa o problemima antičke arheologije, 2003.
Irena Radić Rossi, Razvoj i postignuća podvodne arheologije u Hrvatskoj, u J.Balen – B. Čečuk (ur.), Hrvatska arheologija u XX. stoljeću, Zbornik radova, Matica hrvatska, Zagreb.
Irena Radić Rossi (ur.), Skriveno blago Novalje, Podvodna baština 1, Grad Novalja – Hrvatski ronilački savez.
Marinko Petrić, Kulturno-povijesna baština hvarskog podmorja. Istraživanja, nalazišta, stanje. Prilozi povijesti otoka Hvara XII, 2014.
Mario Jurišić, Hrid Čavlin, Hrvatski arheološki godišnjak 2, 2005.
Vesna Zmaić, Plićina Mijoka, Hrvatski arheološki godišnjak 3, 2006.
Web stranice:
Međunarodni centar za podvodna istraživanja u Zadru; http://icua.hr/hr/arheoloskiprojekti/102-antiki-brodolom-sa-sarkofazima-kod-sutivana-na-otoku-brau
Scribd; https://bs.scribd.com/doc/37040390/PODVODNA-ARHEOLOGIJA
U Splitu, 24. 10. 2015.
Ante Granić, mag.hist./mag.educ.hist.
Orginalna lokacija članka: http://www.podvodni.hr/more/prilozi/1691-anticki-brodolomi-dalmatinskog-arhipelaga [na portalu Arheologija.hr objavljeno na inicijativu Autora]
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 21, 2015 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Istaknuto, Katalozi, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zagreb
Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2003.
Web
AMZ
Tip: katalog
Izdavač: Arheološki muzej u Zagrebu
Za nakladnika: Ante Rendić-Miočević
Autori: Ivor Karavanić, Jacqueline Balen
Fotografije: Saša Burić, Craig Chesek, Damir Doračić, Dennis Finnin, Miljenko Gregl, Ivor Karavanić, Nenad Kobasić, Günter Konrad, Giancarlo Ligabue, Enzo Morović, Marko Radigović, Rose Sevick, Daniel Virtuoso, © American Museum of Natural History, Centro Studi Ricerche Ligabue, PRISM, Arizona State University, Nicholas Toth
Crteži: Miljenka Galić, Miljenko Gregl, Krešimir Rončević
Jezik: hrvatski
Stranice: 62
ISBN 953-6789-05-1
>Galerija fotografija [Foto: VJB]
Katalog ‘Osvit tehnologije’ prati istoimenu izložbu Jacqueline Balen i Ivora Karavanića, koja je u Arheološkom muzeju u Zagrebu bila postavljena u razdoblju od 30. 1. do 31. 3. 2003. godine.
Publikacija je konceptualno više koncipirana monografski nego kao katalog koji prati izložbu, a to je mišljenje i samih autora, što u Predgovoru ističe tadašnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu, Ante Rendić-Miočević.
Razmišljanja potencijalnog posjetitelja izložbe s naslovom ‘Osvit tehnologije’, a u još većoj mjeri za pretpostaviti je, i čitatelja istoimene publikacije tiskane za potrebe izložbe – za tu su publikaciju, doduše, već sami autori uvodno istaknuli da više odgovara karakteru knjige, nego uobičajenom izložbenom katalogu koji bi trebao poslužiti lakšem snalaženju prezentiranog sadržaja i jednostavnijem identificiranju odabranih izložaka – vjerojatno će, sukladno vremenu u kojem živimo, biti prvenstveno asocijativno usmjerena prema virtualnom doživljaju najranijih pretpovijesnih razdoblja i čovjekovih napora da korak po korak ovlada prirodnim silamai život učini podnošljivijim i lakšim.
Iz Predgovora, Ante Rendić-Miočević
Studenti prve godine Arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu svladali su ‘korak po korak’ osnove za razumijevanje arheološke znanosti te nastanka i početaka razvoja ljudi u razdoblju prapovijesti tijekom slušanja kolegija prof. dr. sc. Ivora Kravanića i to upravo pomoću ove publikacije, svojevrsnog udžbenika. Napisana je razumljivo i koncizno, istaknute su najznačajnije opservacije i prezentirani najznačajniji nalazi. Brojne rekonstrukcije demonstriraju tehniku obrade kamenog oruđa i oružja najranijih ljudi, kojima su one bile uvjet za opstanak i napredak, a kojima se i danas služe neka plemena, uz eksperimentale izvedbe njihove izrade i obrade.
Publikacija je pregledno i učinkovito raščlanjena na tematska poglavlja koja počinju Uvodom i poglavljem određenja same arheologije, slijede ona vezana uz arheološko razdoblje prapovijesti te razvoj čovjeka i tehnologije izrade rukotvorina (kamenih alatki i oruđa).
Brojne skice, grafikoni, fotografije, crteži i rekonstrukcije vizualiziraju tekst i olakšavaju razumijevanje.
Na kraju su: Rječnik tehnologije kamenih rukotvorina, popis literature te podaci o katalogu i izložbi.
Zahvaljujem Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.
U Splitu, 20. 10. 2015.
Vendi Jukić Buča
Naslovnica kataloga ‘Osvit tehnologije’. Foto: VJB.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jul 22, 2015 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, Muzeji s arheološkim zbirkama, U Hrvatskoj
U Galeriji Klovićevi dvori, u utorak 21. srpnja 2015. godine u 11 sati, održana je press konferencija povodom predstavljanja izložbene sezone 2015./2016. koja započinje u rujnu.
GKD – Press konferencija, srpanj 2015. Foto: VJB.
Sudjelovale su Jasmina Bavoljak, v. d. ravnateljica Galerije Klovićevi dvori, Anne – Sophie Braud, zamjenica direktora Francuskog instituta s kojim Galerija Klovićevi dvori sudjeluje u okviru Festivala Francuske u Hrvatskoj, Nevena Tudor Perković – voditeljica Službe za Međunarodnu kulturnu suradnju, Ministarstvo kulture RH, Marina Paulenka, direktorica festivala Organ Vida i Lara Stolnik, PR projekta Na Gornjem gradu!
Naglašeno je kako GKD tijekom ljeta omogućuje ulaz besplatan za sve mlade do 25 godina, starije od 65 godina te građane u poteškoćama, korisnike socijalne pomoći.
Jesenski program GKD obuhvaća izložbe i prokete:
• Festival Organ vida 3. – 18. 9. 2015.
• Na Gornjem gradu! Device art 5.015 i Gričevanje 24. 9. – 4. 10. 2015
• Edita Schubert – Retrospektiva 24. 9. – 15. 11. 2015.
• #Street Art, Inovacija u srcu pokreta 26. 9. – 29. 11. 2015.
• Vela Špilja – Korčula prije Krista 22. 10. – 29. 11. 2015.
• Menci Klement Crnčić 29.10. 2015. – 2016.
• Umjetnička baština Istre 17. 12. 2015. – 2016.
U okviru navedenih događanja ističu se izložbe arheološke i povijesne tematike Vela Špilja – Korčula prije Krista i Umjetnička baština Istre.
VELA SPILA – KORČULA PRIJE KRISTA [PRESS]
22. 10. – 29. 11. 2015.
>Galerija fotografija [ustupila: GKD PRESS]
Projekt Korčula prije Krista ima za cilj promovirati, zaštiti i očuvati kulturni izričaj lokaliteta Vela spila na otoku Korčuli.
Izložba je bazirana na rezultatima 150 godina arheoloških istraživanja na otoku Korčuli, posebno na intenzivnim iskapanjima u Veloj spili. Zahvaljujući jedinstvenim i bogatim otkrićima, danas smo u mogućnosti precizno rekonstruirati život od kraja zadnjeg ledenog doba (prije 18.000 godina) pa do danas, a ova izložba bavi se prapovijesnim razdobljem. Program predviđa postavljanje izložbe u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu na jesen 2015. godine, popraćenu konferencijom, edukativno-kreativnim radionicama te katalogom na hrvatskom i engleskom jeziku.
Vela spila, smještena na zapadnom dijelu otoka Korčule, intenzivno se istražuje od 1974. i poznata je, uglavnom, samo uskom krugu stručnjaka. Dosadašnji rezultati pokazali su da se radi o vrlo vrijednom lokalitetu, jednoj od izvorišnih točaka europske civilizacije, mjestu gdje je začeta suvremena zapadna društvena misao i arhivu u kojem su „uskladištene“ činjenice o posljednjih barem 20.000 godina naše prošlosti. Imamo privilegiju što na jednom mjestu, u 11 metara debelim naslagama, možemo „iščitati“ praktički cjelokupnu povijest ljudskog roda.
Izložba će prikazati protok vremena zgusnut u napretku tehnologije i vrlo velikih promjena reljefa, biljnog i životinjskog svijeta. U isto vrijeme, civilizacija uz sva stagniranja i oscilacije – neminovno napreduje. To je izazov koji se ne može riješiti bez suvremene tehnologije poput 3D ekrana, animacije, rekonstrukcije (s glumcima) i maketa pojedinih cjelina. Galerijske dvorane, koje se nižu od paleolitika pa do modernog doba, međusobno su povezane vremenske kapsule u kojima je adekvatnim tehnološkim rješenjima predočen prikaz pojedinog razdoblja. Događanja na pojedinim ekranima se jednostavno nižu „povijesnim redoslijedom“.
Projekt, odnosno izložba će biti popraćena dvojezičnim katalogom. Organizirana je konferencija za vrijeme trajanja izložbe, a u svrhu prezentacije i edukacije o samom lokalitetu, pronađenim i istraženim predmetima, promjenama koje su se dogodile od ledenog doba do danas. Izložba će biti pedagoški popraćena edukativno-kreativnim radionicama u cilju dugoročne suradnje s obrazovnim ustanovama i podizanja stupnja svijesti i znanja o baštini, povijesti i kulturi.
Postavljanjem stalnog muzejskog postava na otoku Korčuli, osigurali smo nastavak projekta, širenja ostvarenih rezultata te njegovu održivost.
Ostvarena je suradnja s Arheološkom zbirkom Vela spila, Muzejom Korčule i Arheološkom zbirkom Dubrovačkih muzeja.
Stručni suradnici su: Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU, P. T. Miracle sa Sveučilišta u Cambridgeu, Županija dubrovačko-neretvanska, Grad Korčula, Općine Vela Luka, Blato, Lumbarda i Smokvica te Ministarstvo kulture RH.
‘Vela spila – Korčula prije Krista’. Ustupila: GKD PRESS.
UMJETNIČKA BAŠTINA ISTRE [PRESS]
17. 12. 2015. – 2016.
Galerija Klovićevi dvori priprema veliki izložbeni projekt radnoga naziva Umjetnička baština Istre, što će se otvoriti krajem ove godine, a predstavit će povijesni, civilizacijski, kulturološki i, dakako, umjetnički pregled života na našem najvećem poluotoku od pretpovijesti do pada Republike Venecije.
Izložba je zamišljena kao sažeti prikaz umjetnosti istarskog poluotoka od prvih tragova materijalnih kultura do kraja baroka te želi pokazati najznačajnije spomenike tog dugog vremenskog razdoblja putem artefakata i multimedije po kronološkom slijedu unutar kojeg su predviđene i manje tematske cjeline.
U želji da se prenese ne samo iscrpna informacija, već i doživljaj cjelovitosti civiliziranog i kulturnog života ključnog za poimanje osobitosti istarskoga čovjeka i teritorija izložba će, uz najznačajnije artefakte, obilovati virtualnim prikazima i kompjutorskim simulacijama, koje će nadomjestiti autentične lokalitete te omogućiti da se virtualno prikaže mnogo više materijala no što to može ograničen galerijski prostor.
Idejni autori izložbe: Marina Viculin i Mladen Lučić
Direktorica izložbe: Jasmina Bavoljak
Producent: Mladen Lučić
Aktualne izložbe u GKD [osvrt Vendi Jukić Buča]
Trenutno su u Galeriji Klovićevi dvori postavljene četiri izložbe, od kojih dvije traju do kraja tjedna (Tim Loveless: Srebrenica i Žarko Beker: Retrospektiva).
Izložba Tim Loveless: Srebrenica postavljena je postavljena povodom 20. obljetnice stradanja više od 8000 srebreničkih muškaraca i dječaka Bošnjaka. Organizirana je u suradnji institucija Galerija Klovićevi dvori, SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu Pula i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću. Tim Loveless britanski je fotograf koji je tijekom 1999. i 2000. godine snimio fotografije na više lokacija masovnih grobnica za koje je istražni tim utvrdio da su povezane sa Srebrenicom. Izložba se nalazi se u podrumu Galerije, u mračnim i tihih prostorima u kojima se čuje isprekidano odzvanjanje mehanizma obližnjeg lifta uz tihe glasove koji dopiru iz nekoliko video projekcija. U središnjoj prostoriji projicira se film o stradanjima na području Srebrenice. Izložene fotografije reproducirane su u crno-bijeloj tehnici i raspoređene u dvije prostorije, na trokutaste panoe na podu. S druge strane svakog panoa nalaze se kratki povezani komentari. U bočnoj prostoriji nalaze se četiti LCD zaslona na kojima se prikazuju projekcije svjedočenja preživjelih i presuda suda.
‘Svrha je ovih fotografija da prenesu drugima kakav je osjećaj bio nalaziti se na lokaciji masovne grobnice tijekom ekshumacije. Na njima se namjerno ne nalaze nikakvi identifikacijski nazivi ili brojevi koji bi mogli odvratiti pozornost od samih fotografija. (…) Nadam se da one doista prokazuju ne samo užas nasilne smrti nego i tu izvanrednu individualnost i dignitet žrtava, čak i u krajnosti kakva je masovna grobnica.’
Tim Loveless, iz Kataloga
U nekoliko prostorija prizemlja Galerije, postavljena je izložba Primjenjeno & svakodnevno. Suvremeni austrijski dizajn (do 2. kolovoza). Postavljena je povodom 60. obljetnice osnivanja Austrijskog kulturnog foruma Zagreb designaustria. Izloženi su primjerci i koncepti aktualnog i inovativnog proizvodnog dizajna iz Austrije, koji prikazuje nova strujanja i razvoj austrijske dizajnerske scene te predstavlja proizvode usmjerene prema budućnosti. Izlošci su grupirani u smislene cjeline stambenog prostora (spavaća soba, dnevni boravak), a duž hodnika Galerije nalaze se oni zasebni, istaknuti, poput izrazito funkcionalnog stolića. Pojedini izlošsci izuzetno su moderni, drugi se u svojoj modernosti vraćaju u prošlost podsjećajući na nove dizajnerske koncepte 60tih i 70tih godina prošlog stoljeća.
Na prvom katu Galerije postavljena je izložba Žarko Beker: Retrospektiva, kojom je nastavljen niz stripaških i ilustratorskih retrospektiva (ranije posvećenih majstorima Ivici Bednjancu, Andriji Mauroviću i Walteru Neugebaueru). Žarko Beker, po zanimanju arhitekt, kultni je hrvatski strip crtač, čija je tehnika ne samo na razini vrhunskih svjetskih strip crtača već i portret majstora, uz zavidno razumijevanje perspektive. Uz vrlo zahtjevne projekte strip serijala, bavio se ilustracijom u okviru izrade plakata, reklama i dr., a sudjelovao je i na nekoliko projekata animacije. Najčešće je stvarao u tehnici tuša na papiru, a pojedini radovi izrađeni su i u boji. Zanimljiv je razvoj i opseg njegovih stilova, od vrlo jednostavnih kratkih humorističkih strip pošalica i doskočica do velikih povijesnih saga. Izrazito su njegovi ženski likovi senzualni i ženstveni, a veliku pažnju posvećuje izradi sjenčanih detalja te efektnoj igri svjetla i sjene. Ističe se strip Špiljko, kojim na humoristični način dočarava život pračovjeka.
GKD – Ž. Beker ‘Špiljko’. Foto: VJB.
Na drugom katu postavljena je izložba Sveto i profano – slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj (do 2. kolovoza). Ovaj izniman projekt obuhvaća 110 slika i crteža talijanskih majstora 17. i 18. stoljeća, koje potječu iz brojnih muzejskih ustanova s područja Hrvatske. Prema riječima v. d. ravnateljice GKD V. Bavoljak, ne zna se kada će se idući put na jednom mjestu okupiti ovakav opseg djela talijanskih mastoja te izložba predstavlja par exellence mogućnost njihovog pregleda u živo. Uz izložbu je tiskan i katalog, čija se online verzija u .pdf-u može preuzeti >ovdje.
>Galerija fotografija [foto: VJB]
U Zagrebu, 22. 7. 2015.Vendi Jukić Buča
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jul 7, 2015 | Arheološki muzej Istre, Autorski osvrti, Istaknuto, Publikacije, Pula, Stručna literatura, U Hrvatskoj
Arheološki muzej u Pule u Istri, Pula, 2015.
Tip: katalog
Izdavač: Arheološki muzej Istre
Za nakladnika: Darko Komšo
Uredništvo: dr. sc. Kristina Mihovilić, Adriana Gri Štorga, Ondina Krnjak
Autori tekstova: dr. sc. Tatjana Bradara, Ondina Krnjak, dr. sc. Elena Uljančić-Vekić, dr. sc. Tomislav Šeparović
Transkripcija te prijevod latinskih i talijanskih tekstova: mr. sc. Milena Joksimović, mr. sc. Vedrana Delonga
Fotografije: Alfio Klarić, Tanja Kocković Zaborski, Vedran Kos, Nenad Kuzmanović, Jelena Prekalj, Tatjana Bradara, Dokumentacijski odjel Arheološkog muzeja Istre, Državni arhiv u Pazinu, Fondo Forlati Ferdinando e Bruna: FAST – Foto Archivio Storico Trevigiano della Provincia di Treviso, Gradska knjižnica i čitaonica Pula
Crteži: Goran Čvrljak
Jezik: hrvatski
Stranice: 83
ISBN 978-953-6153-96-1
>Galerija fotografija [Foto: VJB]
>O izložbi (osvrt Vendi Jukić Buča i Silvana Petešić)
Katalog ‘Istra, lav i orao (TEMPORIS SIGNA Arheološka svjedočanstva istarskog novovjekovlja)’ prati istoimenu izložbu Arheološkog muzeja Istre u Puli autorica dr. sc. Tatjane Bradare i Ondine Krnjak, postavljenu 2015. godine u pulskoj galeriji Sveta Srca.
Namjera je izložbom i katalogom predstaviti i zaokružiti jednu povijesnu cjelinu, vremenski raspon od 14. do kraja 18. stoljeća. To je vrijeme kada je najveći dio Istarskog poluotoka bio pod vlašću Mletačke Republike. Manji dio poluotoka pripadao je Kući Austriji.
Iz Uvoda, Tatjana Bradara
Katalog je podijeljen na poglavlja i potpoglavlja koja obuhvaćaju prezentaciju širih i lokalnih povijesnih okolnosti u okviru kojih se nalazila Istra u navedenom razdoblju, gospodarske i proizvodne djelatnosti, umjetnost, obrt i dr., a koja su napisali Tatjana Bradara (Uvod, Mletačko-austrijska granica u Istri, Statuti i urbari, Kultura stanovanja, Blagovanje, Prikazi odjeće na arheološkoj materijalnoj građi od 15. do 16. st., Ukrasno uporabni predmeti, Svakodnevne aktivnosti u kućanstvu, Igra, zabava i dokolica, Istarske šume tijekom povijesti, Keramičarski radionički centri na Istarskom poluotoku, Proizvodnja šećera, Istarski kamen, Rudarstvo, Kamena skulptura, Glagoljica, O glazbi i glazbenicima), Ondina Krnjak (Znakovlje mletačke prisutnosti na području Istre, Proizvodnja soli, Lov na tune, Uzgoj riže, Vjerski život, Zidne slike), Ondina Krnjak i Tatjana Bradara (Osnovne povijesne smjernice), Elena Uljančić-Vekić (Odijevanje u 17. i 18. st.: arhivski izvori za grad Poreč) i Tomislav Šeparović (Numizmatika). Na kraju publikacije navedena je osnovna literatura.
U okviru svakog poglavlja organizirane su i prezentirane fotografije opisanih izložaka. Uz netom spomenute, publikacija sadrži brojne fotografije, uključujući arhivske te fotografije lokaliteta, crteže rekonstrukcija, karte i dr.
Zahvaljujem Arheološkom muzeju Istre u Puli na ustupljenom primjerku.
U Puli, 6. 7. 2015.
Vendi Jukić Buča i Silvana Petešić
AMI – Naslovnica kataloga izložbe ‘Istra, lav i orao’. Foto: VJB.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jul 7, 2015 | Arheološki muzej Istre, Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, Pula, U Hrvatskoj
U pulskoj galeriji Sveta Srca, u četvrtak 2. srpnja 2015. godine u 20 sati, otvorena je izložba ‘Istra, lav i orao ‘ Arheološkog muzeja Istre u Puli. Velikom broju prisutnih posjetitelja obratili su se ravnatelj AMI-ja Darko Komšo te autorice izložbenog projekta dr. sc. Tatjana Bradara i Ondina Krnjak. Kostimirani članovi Giostre iz Poreča predstavili su se plesovima, a nekoliko skladbi izvele su flautistice Samanta Stell i Nataša Dragun. Izložbu su otvorili dogradonačelnica Elena Puh Belci i Vladimir Torbica, pročelnik za kulturu Istarske županije.
Popularno-znanstvenom izložbom koju je dizajnirao Noel Mirković predstavljeni su artefakti i spomenici datirani u razdoblje od 14. do 18. st. iz Novovjekovne zbirke Arheološkog muzeja Istre u Puli osnovane 2010. godine, koju vodi dr. sc. Tatjana Bradara. Također, izložba obuhvaća istovremenu građu pohranjenu u muzejima u Rovinju, Labinu, Poreču, Umagu, Buzetu i Pazinu. Izlošci su prezentirani modernim tehnološkim pomagalima putem rekonstrukcija i 3D rekonstrukcija, hologramskih projekcija, multimedijalnog vodiča i dr. te prilagođena slijepim i slabovinim osobama. Izložba je najavljena kao najveći ovogodišnji izložbeni projekt Arheološkog muzeja Istre, koji uključuje popratne sadržaje, manifestacije i gostovanja (tečaji kaligrafije, koncerti renesansne i barokne glazbe i dr.).
Izložbeni materijal raspoređen je u okviru više tematskih cjelina; uz arheološke spomenike, artefakte i nalaze od kamena, keremike, stakla, drva, kosti i metala prikazane su ondašnje gospodarske djelatnosti, a ističu se sačuvane freske s prikazima biblijskog sadržaja te rekonstukcija kuće (doma) labinske plemićke obitelji Scampicchio, koja se do rušenja bombardiranjem 1944. godine nalazila na području Kandlerove ulice u Puli.
Izložbu prati katalog u ediciji serije ‘Kulturno-povijesni spomenici Istre’ AMI-ja s tekstovima dr. sc. Tatjane Bradare, Ondine Krnjak, dr. sc. Elene Uljančić-Vekić i dr. sc. Tomislava Šeparovića, a u pripremi je i opširni katalog na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku.
Izložba je otvorena do 15. studenog 2015. godine.
>Galerija fotografija (Foto: VJB)
U Puli, 6. 7. 2015.
Vendi Jukić Buča i Silvana Petešić
AMI – Otvorenje izložbe ‘Istra, lav i orao’. Foto: Vendi Jukić Buča.
