by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jun 20, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, SLO Narodni muzej Slovenije, U Europi
U nedjelju, 11. lipnja 2017. godine, ispred Narodnog muzeja Slovenije – Prešernova, održano je svečano otvorenje izložbe ‘ARHEOMUZIKA’.
Otvorenje je započeto demonstracijom sviranja na replici keltske vojničke trube karniks iz godine 100. pr. n. e. koju je izveo Patrick Kenny. Prigodne govore održali su ravnateljica NMS-a mag. Barbara Ravnik, autor izložbe dr. Arnd Adje Both i državna sekretarka na Ministarstu za kultutu gospođa Damjana Pečnik, koja je izložbu službeno otvorila. Na kraju smo još jednom čuli zvuk arheoinstrumenata; na replici neandertalske frule iz Divjih Baba zasvirao je Boštjan Gombač, a s replike rimske vojne trube/roga Gaetano Delfini.
Putujuća izložba ostvarena je u okviru dugogodišnjeg sveeuropskog projekta EMAP (The European Music Archaeology Project). U Narodnom muzeju Slovenije postavljena je nakon gostovanja u Ystadu u Švedskoj i Valladolidu u Španjolskoj, a nakon boravka u Ljubljani, predstavit će se u Rimu.
Namjena izložbe je kroz suvremen i interaktivan način predočiti najstarija razdoblja glazbenog stvaranja, od starijeg kamenog doba do rimskog razdoblja i srednjeg vijeka.
Arheo(loška)muzika je izložbom ilustrirana kroz prezentaciju najstarijih artefakata u obliku dokaza za postojanje glazbe i proizvodnju zvuka. Koncipirana je na način da se prati razvoj glazbala unutar pojedine grupe glazbenih instrumenata. S obzirom na vrijednost i osjetljivost originala, izložene su kvalitetne replike, raspoređene po vitrinama, ali i postavljene slobodno u prostoru i na panoima.
NMS – Izložba ‘Arheomuzika’. Foto: VJB.
Obuhvaćene su tri izložbene teme/cjeline koje se međusobno isprepliću.
U okviru cjeline Prvi zvukovi čovječanstva prezentirana su znanja o glazbi u razdoblju kamenog doba. Pregledno je prikazan razvoj glazbala u razdoblju paleolitika, mezolitika i neolitika – razdoblja koja obuhvaćaju vremenski period od približno 60000 godina do 2500 godina pr. n. e. Iz tog vremena očuvali su se artefakti izrađeni od kosti, školjaka, zubiju i rogovlja. Instrumenti, koji su izrađeni od ovih materijala, podrazumijevaju, primjerice, frule izrađene od kostiju pričjih krila ili mamutovih kljova, zvečke izrađene od školjaka ili zubiju te strugaljke od rogovlja jelena. Dakako, važno mjesto među izlošcima pripada replici koštane frule iz Divjih Baba (svjetski poznatog slovenskog lokaliteta, o kojemu smo pisali na Portalu, http://www.arheologija.hr/?p=5072), koja se smatra najstarijim instrumentom na svijetu. Iz razdoblja neolitika potječu instrumenti izrađeni od gline – bubnjevi, zvečke i puhački instrumenti (flaute).
U dijelu izložbenog prostora posvećenog cjelini Glazbila skozi čas, prezentirani su razvoj glazbala i glazbeni utjecaji među pripadnicima različitih kultura, u brončanom i željeznom dobu do kraja antike. Predstavljeni su njihovi odnosi i glazbeno znanje, koje dijele skoro sve europske kulture. Izlošci podrazumijevaju drevne gudačke instrumente, rogove, dvojne frule (…). Izložena su također i srednjovjekovna i suvremena glazbala, koja su porijeklom iz starih glazbenih tradicija. Europski zemljevid piščali prikazuje raznolikost tradicionalnih keramičkih frula, koje se i danas izrađuju na području Europe, a potječu od glazbala starijih od 7000 godina.
Glasba za ljudi – glasba za bogove, cjelina je u okviru koje su prezentirani upotreba glazbala, način na koji se na njima sviralo te značenje koje se pripisuje njihovom zvuku na razini društva. Na slikovan su način prikazana antička glazbena natjecanja i predstave te pogrebni obredi, koji su uključivali izvođenje glazbe. Važnu ulogu glazba je imala i u oblikovanju antičkih mitova i legenda, kao i prilikom izvođenja vjerskih obreda. Istaknuti su nesvakidašnji artefakti pronađeni u Pompejima, koji dokazuju da je glazba bila nezaobilazan dio zvučne slike rimskog mjesta.
Neke izložene instrumente moguće je dirati i isprobati, što je obilježeno oznakom, a označeni su i oni pri kojih to nije moguće. Osim mogućnosti sviranja na za to predviđenim replikama, izloženima na brojnim mjestima prostora izložne, kao i okupljenima unutar izdvojene prostorije Raziskovalnice namijenjene njihovom istraživanju, moguće je svirati i na digitalnim instrumentima koji vjerno reproduciraju zvuk pojedinog glazbala. Iako prostorom izložbe odzvanjaju različiti zvukovi sa zvučnika i proizvedeni od korištenja testnih instrumenata od strane posjetitelja te se već njihovim slušanjem stječe dojam o ranoj glazbi, preporuča se upotreba audiovodiča, s obzirom da je za svaki pojedini artefakt/instrument snimljen zvuk koji proizvodi kako se niti jedan ne bi propustio.
U izložbenom prostoru nalazi se tamnim zastorima omeđeno područje, Zvočna vrata (Soundgate), s projekcijama na zakrivljenom ekranom u funkciji ‘vremenskog stroja’ – simulacije različnih povijesnih područja i akustike. Osim ove instalacije, posjetitljima su omogućeni interaktivni zasloni s informacijama o samom projektu, kao i mogućnost sviranja instrumenata preko video igre.
Izložba će biti postavljena do 24. 9. 2017. godine.
>Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča)
U Ljubljani, 20. 6. 2017.
Vendi Jukić Buča
by Robert | Jun 18, 2017 | Autorski osvrti, Film, Inspiracija
Mumija
The Mummy (2017.)
Universal Pictures, Dark Universe, Perfect World Pictures, 2017.
Trajanje: 98 min.
Format: 2.35 : 1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital | Auro 11.1 | Dolby Atmos | Dolby Surround 7.1
Redatelj: Alex Kurtzman
Glume: Tom Cruise, Russell Crowe, Annabelle Wallis, Sofia Boutella, Jake Johnson, Courtney B. Vance, Marwan Kenzari, Simon Atherton, Stephen Thompson, James Arama, Matthew Wilkas, Sohm Kapila, Sean Cameron Michael, Rez Kempton, Erol Ismail
Mumija – Movie Site
The Mummy – IMDb
Universal studio je, kao odgovor drugim studijima (Foy, Disney Warner Bros) na akcijske franšize sa superjunacima, započeo svoju franšizu s malo drugačijim superjunacima. S obzirom da nema autorska prava za Marvel ili DC Comics, polaže autorska prava na vlastite superjunake ili supernegativce, i može ih varirati do beskonačnosti. Prvi u seriji filmova je ‘Mumija’ s Tomom Cruisom u glavnoj ulozi, ne ulozi Mumije, nego lovca na blago koji će otvoriti svojevrsnu Pandorinu kutiju, i na kraju steći božanske (superjunačke) moći.
Mogu se istaknuti dvije zanimljivosti ovog filma. Prva – Studio unaprijed nameće za razdoblje narednog desetljeća ukus filmske poblike kroz jednu novu franšizu, ali uz njezin upitni opstanak jer je već došlo do zasićenja s ovom vrstom filmova koji jedan na drugog liče kao jaje jajetu, a osobnost kao da se izgubila u masovnoj konzumaciji franšiznih sadržaja. Drugo je to da se Tom Cruise opet pojavljuje kao glavni lik, jer je očigledno da je njegova karijera filmske zvijezde u padu pa je to još jedan od pokušaja da se održi na površini filmske slave. Čini se da Jack Reacher (junak Lee Childeovog serijala o samotnom umirovljenom policajcu koji diljem Amerike provodi pravdu na sebi svojstven način) nije polučio nadani uspjeh, Tom Cruise nije na najbolji način ‘ušao’ u taj karizmatični lik, a nešto slično dogodilo mu se i u ‘Mumij’.
Nick Morton (Tom Cruise) u ratom zahvaćenom Iraku s prijateljem Vailom (Jake Johnson) traži arheološke artefakte koje preporodaje bogatim kolekcionarima. Na jednom mjestu sukoba naiđu na, kako su pomislili u prvom trenutku, grobnicu, u kojoj je mumija zaboravljene egipatske princeze Ahmanet (Sofia Boutella). Već i sama činjenica da je egipatska princeza sahranjena u Iraku izaziva znatiželju kod znanstvenice Jenny Halsey (Annabelle Wallis), koja se nalazi u misiji na ratom zahvaćenim područjima. Stvar je složenija, jer Ahmanet nije sahranjena, već je zatočena u svojevrsnom zatvoru zbog pakta s egipatskim bogom Setom, kako bi stekla neograničene moći na ovom svjetu. Sada joj se pruža jedinstvena prilika za oslobođenje, a ima i sredstvo kojim će to postići, a to je nitko drugi do Nick Morton…
Akcijski horori imaju nedostatak da težište stavljaju na akciju, pa tako se i uloga Toma Cruisea doima kao da odrađuje svoju ulogu akcijskog junaka koju ni sam ne može ozbilno prihvatiti pa se akcijske scene doimaju kao dio neke akcijske komedije. Kao što je i rečeno, Ahmanet će u već viđenom stilu akcijskih SF frašiza pokušati pokoriti ovaj svijet, ali uvijek postoji netko tko će je u tome zasutaviti, uz obveznu jurnjavu koja više nalikuje kao videoigri nego filmu. Jedan od likova koji u filmu ima presudnu ulogu je doktor Henry Jekyll, a glumi ga Russell Crowe. Dobro ste pročitali, to je doktor Jekyll iz poznate priče ‘Doktor Jekyll i Mister Hyde’ Roberta Luisa Stevensona, jedan od likova koji će se pojavljivati u sljedećim nastavcima ove franšize. Doktor Jekyll je na čelu znanstvenog tima koji skuplja razna čudovišta, a jedno od njih je i mumija koju želi imati u svojoj kolekciji.
Spomenimo još da se prva Universalova ‘Mumija’ pojavila već 1932. u režiji Karla Freunda, a mumiju je utjelovio Boris Karlof. Poznata akcijska trilogija započeta je 1999. godine u režiji Stephena Sommersa, a mumija je bio Arnold Vosloo kao Imhotep, s time da je Brendan Fraser vodio bitku protiv nadnaravnih sila. Dvije godine kasnije isti redatelj snima ‘Povratak mumije’, a 2008. Rob Cohen zaslužan je za ‘Mumiju: Grobnicu zmajskog cara’. Neka vas ne zbunjuje što se radnja ovih filmova odvija u različitim svemirima, uz mumiju, bilo žensku ili mušku, kao poveznicu između njih. A prava egipatska povijest interpretirana je na holivudski način ili, bolje rečeno, nema veze s poviješću starog Egipta.
Robert Jukić, Zagreb, 15.06.2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jun 17, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, SLO Narodni muzej Slovenije, U Europi
U utorak, 30. svibnja 2017. godine u Narodnom muzeju – Metelkova otvorena je izložba ‘Poti samurajev. Japonsko orožje in bojevniška kultura na Slovenskem’. Događaju je prisustvovao izvanredni i ovlašteni veleposlanik Japana u Sloveniji, gospodin Keiji Fukuda, koji je pred velikim brojem okupljenih uzvanika, održao govor i razmijenio prigodne darove (katana i kip Emonca) s ravnatejicom NMS-a mag. Barbarom Ravnik.
Događaj je upotpunjen performansom kaligrafije Noriakia Sangawe, Anja Hedl demonstrirala je sviranje na tradicionalnim japanskim bubnjevima taiko, a članovi sportskog društva Shubukan izveli su demonstraciju borilačkih vještina japanskog mačevanja kendō i iaidō.
Izložbu je Narodni muzej Slovenije pripremio u suradnji s Veleposlaništvom Japana u Republici Sloveniji, Bibliotekom SAZU i Filozofskim fakultetom Univerze v Ljubljani.
Izložbom je slovenskoj javnosti prvi puta do sad cjelovito predstavljeno oko 50 izabranih primjeraka japanskog oružja i zaštitne opreme iz Narodnog muzeja Slovenije te više zasebnih zbirki – preko njih ratnike, koji su ih nekoć koristili, svijet, u kojem su živjeli, i puteve, po kojima je tradicija samuraja doprla do Slovenaca.
Okop samuraja. Foto: VJB.
Postavljena u desnom krilu prizemlja zgrade Narodnog muzeja Slovenija na Metelkovoj ulici izložbom je obuhvaćen jedan veliki i jedan manji izložbeni prostor, koji su podijeljeni na konceptualno zasebne cijeline staklenim vitrinama u prostoru i uz zidove. Paneli s tekstom i slikama opisuju svaku tematsku cjelinu. Osim oružja i ratničke opreme izloženi su uporabni artefakti datirani sve do modernog razdoblja. Postavljeno je nekoliko LCD zaslona s video snimcima. U uglu manje prostorije nalazi se i izdvojeni prostor namijenjen interaktivnoj dječjoj igri.
Postav izložbe decentan je i minimalistički, obilježen tipičnim japanskim bojama – bijelom, crvenom i crnom. Vitrine postavljene u prostoru, ostakljene sa svih strana, dopuštaju otvoreni pogled na izloženi artefakt. Na ovaj način prezentirani su u najvećem broju minuciozno izrađeni oklopi, kako bi se omogućilo posjetitelju promatranje zanimljivih i neobičnih detalja koji se na njima nalaze. Pojedine kategorije izložaka, primerice noževi i mačevi, postavljeni su zajedno, u međusobnim odnosima (primjerice, poredani po veličini) kako bi se mogli sagledati u vlastitom kontekstu i međusobno usporediti.
Prigodan domijenak podrazumijevao je tradicionalni japanski sushi, sake i japanski viski, ali dok smo mi pogledali malenu ali sadržajnu izložbu, sushi je bio pojeden 🙂
Uz izložbu je publiciran opsežana monografija, koja obuhvaća više od 370 stranica, bogato opremljena ilustracijama i slikovnim gradivom, koja predstavlja temeljni istraživački rad u Sloveniji, u kojoj su prvi puta u cjelosti predstavljene povijesne poveznice između Japana i Slovenije. Monografija je predstavljena na linku: http://www.arheologija.hr/?p=10974.
Narodni muzej Slovenije je također suorganizator projekta Japonska med nami (JAPOM), koji povezuje akademske i obrazovne insitucije, s glavnim ciljem prikaza heterogenih područja japanske kulture u Sloveniji i njezino približavanje slovenskoj javnosti.
U Ljubljani, 17. 6. 2017.
Vendi Jukić Buča
>Galerija fotografija (autor VJB)
by Ada Jukić | Jun 11, 2017 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Kazalište
Antigona je tako istaknuto djelo kazališnog repertoara, da svaka njena nova postava autorima nameće dramatičnu odgovornost. Kazališno djelo čija vrijednost prelazi iz ‘vlastite vrste’ u kategoriju najvećih ljudskih dostignuća, pred izvođače postavlja zahtjeve kao Beethovenova Deveta simfonija pred orkestar ili njegova posljednja klavirska sonata pred pijanista. S jedne strane, vrhunsko djelo novoj izvedbi osigurava pažnju publike i kritike, s druge strane, očekivanja su tako visoka, da ih je teško ostvariti.
Nina Ivanišin Foto: Peter Uhan ; Ustupila SNG Drama Ljubljana
Antigona u Ljubljani
Nakon toliko interpretacija, postava i pristupa Sofoklovoj Antigoni, što može donijeti nova predstava, što želi naglasiti u složenoj strukturi djela koje nije niti može biti iscrpljeno, ali ne isključuje ponavljanja? U knjižici Predstave čija je premijera održana 28. siječnja ove godine u SNG LJubljana, dramaturginja Žanina Mirčevska otkriva da su dramaturško-redateljske ishodišne točke bile pitanja zašto je Antigona dva puta pokopala brata te što znači ime Antigona. Ovo ukazuje na finu obradu detalja i značenja unutar poznatih i promišljenih odnosa. Antigonino dvostruko izlaganje opasnosti predstavlja provokaciju, ona se želi suočiti s Kreontom, a njeno ime (anti, gone) ukazuje na neukrotivost, ali i odbijanje materinstva kao obvezujuće kategorije ženskosti i potomstva koje ne može izbjeći tragičnu sudbinu. Uočen je i otklon Antigoninih motiva od ‘čistog’ izvršavanja božjih zapovijesti, ona sama otkriva da krši zakon samo zbog brata, to ne bi učinila ni za sina ni muža te obrazlaže zašto su ovi ‘zamjenjivi’, a brat jedinstven. U drugom tekstu (Mirt Komel, Antigonine Antigonoge…) razmišlja se na drugačiji način o etimologiji imena Antigona, njenom odnosu prema precima i nositeljima suprotnih stavova. Metaforički rečeno, Antigona hoda s ‘nogama u nebu’, za razliku od onih koji čvrsto koračaju zemljom.
Antigona Eduarda Milera i Žanine Mirčevske u klasični Sofoklov tekst unosi sadržajne i interpretativne promjene i učinkovito reducira casting. Uvodni prizor čini glazbena točka s temom odnosa prema mrtvima. Prazninu pozornice na kojoj su postavljeni mikrofoni oživljavaju videoprojekcije neodređenih pejzažnih oblika i povremenih poruka i ispisa. Lik Zbora nosi glazbenik s gitarom u ruci (Damir Avdić) koji tijekom cijele predstave daje ritmičku podlogu prizorima, a povremeno je i glumački aktivan u međudjelovanju s drugim likovima, napose Antigonom. Vokalno-instrumentalna dimenzija daje suvremene i svevremenske komentare, a završni samostalni glazbeni nastup poruka je oca sinu.
Antigona (Nina Ivanišin) crveno je strasna, kontradiktorno samosvjesna izuzetne uloge koju joj je namijenila sudbina, njen rod trpi zločine i sramotu, ali to ga čini izuzetnim, a time i nju. Uz originalne replike, Antigona sudjeluje i u nastupima Zbora, usložavajući svoj položaj interpretacijom okolnosti kojima je izložena. Odnos Kreonta prema nećakinji u nekoliko poza asocira incestuozni potencijal, kao refleksiju Edipova grijeha i njenog incestuoznog začeća. Milerova Izmena (Iva Babić) nije povučena, tiha i slaba žena. Ona podiže glas, svoje stavove izriče energično i time smanjuje izražajni raspon u odnosu na Antigonu, koju gotovo zasjenjuje snažni Kreontov lik (i glas) Jurija Zrneca. Zanimljivu interpretaciju Stražara, koji svojim oprezom i komunikacijskom taktikom u tragički kontekst unosi dozu humora, ostvarila je Vanja Plut.
Kostimi izravnom simbolikom boja predstavljaju likove. Antigona je u crvenoj haljini, Izmena i Hemon su u bijelom, a ostali likovi u crnini, pred sivom podlogom dinamične videokulise. Ništa ne ukazuje na katarzično svjetlo izlaza i perspektivu. Pa kad Tiresija (Saša Pavček) proriče Kreontu crnu sudbinu, može li se to uopćiti na budućnost čovječanstva?
‘Antički Hamlet’
Antigona je po kazališnoj slavi ravna Shakespearovom Hamletu. I oni koji ne čitaju Shakespearea i nisu čuli za Sofokla, znaju za Hamleta i Antigonu. U tom smislu Antigona je ‘antički Hamlet’. Po slavi, po glasu, ‘popularnosti’, kako kažu danas, a ne po karakteru lika. Zapravo ove zvijezde kazališne literature oprečni su likovi. Postavljaju jednako univerzalna i nerješiva pitanja, ali prema izazovima se različito odnose. Hamlet je sav oklijevanje, muče ga dvojbe, usporava neodlučnost, njegovo ‘Biti ili ne biti’ upućuje na one koji promišljaju prije nego što učine u uvjerenju ili strasti. Antigona nema tih sumnji. Ona apsolutno zna što treba učiniti u koliziji normi, ona ne promišlja niti drugima daje vremena da promisle, to je napose vidljivo u odnosu na Izmenu. Antigona je nestrpljiva i ne koristi argumente kojima bi nagovorila sestru da joj se pridruži, ona kratko i jasno stavlja do znanja što od nje očekuje i kao da jedva dočeka njeno odbijanje. Svako sestrino nastojanje da se opravda rasplamsava prezir i mržnju prema njoj. Antigona ne želi njeno suosjećanje, ne želi ni njenu solidarnost kad upadne u nevolju, sama želi biti junakinja svoga podviga i to takvim načinom kao oni kojima je slava na prvom mjestu, a ne principi.
Antigonino samouvjerenje razvija se u oholost, a Zeus, kako upozorava i Sofoklo, ne trpi oholost kod ljudi i kažnjava one koji to zaborave. Upravo je neposredno pred Antigonin čin Zeus gromom kaznio oholog vojskovođu (jednog od sedam napadača na Tebu, koji se s bakljom popeo na gradski zid), a Zbor u Antigoni spominje to kao upozorenje. Zeusov gnjev bio bi redundantan u odnosu na Antigonu, jer joj je tragična sudbina određena od rođenja, ali njen primjer potvrđuje pravilo o granicama ljudskog.
Damir Avdić i Nina Ivanišin Foto: Peter Uhan ; Ustupila SNG Drama Ljubljana
Antigona Celebrity
U nizu interpretacija Antigonine uloge, njenog političkog stava, aktivizma, suprostavljanja tiraniji, jednoumlju, strahovlasti i zalaganja za tradicijske, obiteljske, božje, prirodne zakone, meni je uočljiva njena eksplicitna težnja za slavom. Žudnja za slavom ‘legitimna’ je i u staroj Grčkoj, kao društveno prihvaćena i društveno korisna potreba, to je motivacija za Ahilove podvige i podvig na Maratonu, ali Antigona ne može ići u rat. Ona ima ograničene resurse za ulazak u mit ili povijest. Spremna je na smrt kao ulog u vlastitu besmrtnost i u njoj ne želi sudionike.
Taj aspekt častohlepnosti, ta žudnja za slavom koja iracionalizira Antigonu, može se živo usporediti s današnjom tragičnom žudnjom za slavom, jednako snažnom kod talentiranih velikana i onih koji su spremni za trenutak slave izložiti se poniženju ili preziru svijeta.
U strasnom predsmrtnom govoru, kao politički kandidat na predizbornom skupu, Antigona naglašava svoju ulogu i negira bilo kakvu podršku. Time pokazuje nezasluženi prezir prema onima kojima je stalo do nje i koji to pokazuju na svoj način i u ‘svoje vrijeme’. S tog aspekta su Izmena i Hemon, zapravo, najtragičniji likovi. Doduše, Izmena izbjegne smrt, ali kao uzgred, slučajno, Kreont se u zadnji čas sjeti njene nedužnosti kao sitnice. I njegova žena Euridika, strada, ali njen majčinski lik može biti i izostavljen, kao u ovoj u predstavi.
Sporedni likovi
Epizodisti plaćaju jednaku cijenu i jednako gube kao glavni lik, a ne dobivaju ništa. Oni ne stradaju zbog vlastitih principa ili ostvarujući svoj cilj, već zbog svoje veze s nekim tko ih ostvaruje ili onim tko je stradao zbog njih. Njihova tragična empatija predstavlja potpuni gubitak. I Kreont gubi, ali pripada glavnim likovima. On se borio za svoja uvjerenja, potpuno uvjeren da je u pravu, kao svi ‘rođeni vlastodršci’. Borio se za ‘svoju stvar’. I izgubio. Mali gubitnici, međutim, koji se žrtvuju za ‘nekoga’, a ne ‘Nešto’, gube i u kazališnoj podjeli.
Ada Jukić
u Ljubljani, 9. lipnja 2017.
Informacije o predstavi:
Naslov izvirnika:
Αντιγόνη
Režiser
Eduard Miler
Igrajo
Nina Ivanišin – Antigona
Jurij Zrnec – Kreon
Iva Babić – Ismena
Nik Škrlec – Hajmon
Saša Pavček – Tejrezias
Vanja Plut – Stražar
Damir Avdić – Zbor
Prevajalec
Kajetan Gantar
Avtorica priredbe in dramaturginja
Žanina Mirčevska
Scenograf
Branko Hojnik
Kostumografinja
Jelena Proković
Skladatelj
Damir Avdić
Glasbeni opremljevalec
Eduard Miler
Oblikovalec luči
Andrej Hajdinjak
Oblikovalec videa
Atej Tutta
Lektor
Jože Faganel
Asistentka kostumografinje
Neli Štrukelj
[izvor informacije SNG Drama Ljubljana]
by Suradnik | May 17, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Monografije, Publikacije, SLO Narodni muzej Slovenije, Stručna literatura, U Europi
Narodni muzej Slovenije
Serija Katalogi in monografije, 42
Vrsta: znanstvena monografija
Založnik / Izdavač: Narodni muzej Slovenije, 2016
Zanj / Za: Barbara Ravnik, direktorica
Glavni in odgovorni urednik serije: Peter Turk
Tehnična urednica: Barbara Jerin
Uredniški odbor: Dragan Božič, Janez Dular, Janka Istenič, Timotej Knific, Biba Teržan
Avtorji / Autori: Biba Teržan, Elisabetta Borgna, Peter Turk s sodelavci Patricija Bratina, Daniele Girelli, David J. Heath, Katja Hrobat, Brigitta Mader, Paola Maggi, Andrej Mihevc, Boris Orel, Primož Pavlin, Maša Sakara Sučević, Neva Trampuž Orel
Prevajanje in jezikovni pregledi / Prijevod i ezični pregled: Martin Cregeen (sl.-ang.), Ivan Hrovatin (it.-sl.), Miha Kunstelj (sl.-it.), Elena Leghissa (it.-sl.), Dušan Merhar (sl.), Sara Perosa (sl.-it.), Anja Ragolič (nem.-sl.), Lidija Rupel (sl.-it.), Barbara Smith-Demo (sl.-ang.), Brina Škvor Jernejčič (sl.-it.)
Risbe na tablah / Crteži na tablama: Sneža Tecco Hvala, Irena Lazar (table 1-34), Giuliano Merlatti, Giuliano Righi (table 35-69)
Risbe v besedilu / Crteži u tekstu: Ida Murgelj
Karte razprostranjenosti: Vesna Svetličič
Recenzenta: Janez Dular, Mitja Guštin
Oblikovanje: Barbara Predan
Tisk/Tisak: Tiskarna Present
Jezik: slovenski, italijanski, nemški
ISBN 978-961-6981-07-1
Fizični opis/Fizički opis: 764 str., 25 x 33,5 cm, 155 slik in 86 tabel
Naklada: 400 izvodov
Galerija fotografij / Galerija fotografija [autor VJB]
Monografija – Depo iz Mušje jame pri Škocjanu na Krasu (osvrt Pavla Peterle Udovič)
Znanstvena monografija je temeljna in analitična objava depoja iz Mušje jame pri Škocjanu na Krasu, ki je največji prazgodovinski depo z ozemlja Slovenije. Razdeljena je na štiri osnovne sklope: Uvodne študije, Raziskave predmetov, Zaključke, Katalog in table.
V prvem sklopu je objavljena speleološka študija brezna, ki prinaša nov opis in izmero tega jamskega najdišča. Zgodovina raziskav nudi v zanimiv vpogled v delo mladega tržaškega jamarja Savinija, ki mu je bil cilj izkopavanj lastni dobiček in o sodnih postopkih, ki so jim sledili. Okolica Škocjana je bila večkrat predmet različnih raziskav, monografija pa predstavlja celosten katalog arheoloških najdišč Škocjana in okolice ter novo karto najdišč tega prostora.
V sklopu Raziskave predmetov so v ločenih študijah obravnavane vse zvrsti najdenih predmetov. Predstavljenih je več kot 800 bronastih in železnih predmetov: napadalnega in obrambnega orožja, konjske opreme, posodja, orodja, noše in nakita. Predstavitvam sledi študija o kemični sestavi bronastih predmetov in obsežno zaključno poglavje. V slednjem so povzeta dognanja raziskav in predstavljena teza o kulturno-zgodovinskem pomenu škocjanskega prostora na stičišču različnih svetov. Najdišče je kot eno osrednjih nadregionalnih votivnih mest umeščeno v sredozemski in srednjeevropski prostor v času pozne bronaste dobe in zgodnje železne dobe (13. – 8. stoletje pr. n. št.). Škocjansko pokrajino so v tem času “dojemali kot sveti kraj, kot kontrastno stičišče naravnih elementov, kjer se odpira podzemlje, kjer se sredozemski svet stika z evropsko celino in kjer poteka razvodje med Črnim in Jadranskim morjem” (429 s).
Monografija velja v arheoloških krogih za ključno etapo pri preučevanju mlajše prazgodovine. Po dolgi vrsti člankov, komentarjev, citatov in delnih objav je sedaj pred nami celovita študija s številnim in bogatim slikovnim materialom (risbe, fotografije najdb in najdišča, grafi, karte razprostranjenosti).
Narodnemu muzeju Slovenije se zahvaljujemo za promocijski izvod kataloga.
Serija Katalogi in monografije izhaja od leta 1955. Predstavlja sintetične predstavitve arheološkega gradiva različnih obdobij s pomembnih slovenskih arheoloških najdišč. Vse publikacije so prevedene v enega svetovnih jezikov.
Pavla Peterle Udovič
V Ljubljani, 14. 5. 2017
***
Znanstvena monografija je temeljna i analitička objava depoa iz Muše jame kod Škocjana na Krasu, najvećeg prapovijesnog depoa na području Slovenije. Podijeljena je na četiri osnovne cjeline: Uvodne studije, Analiza građe, Zaključci te Katalog i table.
U prvom je dijelu objavljena speleološka studija ponora, koja donosi novi opis i mjere tog pećinskog nalazišta. Povijest istraživanja nudi zanimljiv uvid u rad mladog tržaškog speleologa Savinia, kojemu je cilj iskopavanja bila vlastita dobit, te o sudskim procesima koji su uslijedili. Okolica Škocjana je bila više puta predmet različitih istraživanja, a Monografija predstavlja cjelovit katalog arheoloških nalazišta Škocjana i okolice te donosi novu kartu nalazišta tog prostora.
U okviru poglavlja Analiza građe u zasebnim su studijama obrađene sve vrste pronađenih predmeta. Predstavljeno je više od 800 brončanih i željeznih predmeta: oružje za napad i obranu, konjska oprema, posuđe, oruđe, nošnje i nakit. Slijedi studija o kemijskom sastavu brončanih predmeta i opsežno zaključno poglavlje. U potonjem su sažeta otkrića analize i predstavljena teza o kulturno-povijesnom značaju škocjanskog prostora na čvorištu različitih svjetova. Nalazište je kao jedno od središnjih nadregionalnih zavjetnih mjesta postavljeno u prostor Sredozemlja i srednje Europe u vremenu kasnog brončanog i ranog željeznog doba (13. – 8. stoljeće pr. n. e.). Škocjansku pokrajinu su u tom vremenu ‘percipirali kao sveti kraj, kao kontrasno čvorište prirodnih elemenata, gdje se otvara podzemlje, gdje se mediteranski svijet dotiče s europskom cjelinom i gdje se nalazi prekretnica između Crnog i Jadranskog mora’ (429 str.).
U arheološkim krugovima ova monografija se smatra ključnom etapom pri proučavanju mlađe prapovijesti. Nakon dugog niza članaka, komentara, citata i djelomičnih objava je sada pred nama cjelovita studija s brojnim i bogatim slikovnim materijalom (crteži, fotografije nalaza i nalazišta, grafovi, karte rasprostranjenosti).
Zahvaljujemo Narodnom muzeju Slovenije na ustupljenom recenzentskom primjerku.
Serija Katalogi in monografije izlazi od 1955. godine. Prezentira sinteze arheološkog gradiva različitih razdoblja s važnih slovenskih arheoloških nalazišta. Sve publikacije su prevedene u jedan od svjetskih jezika.
Pavla Peterle Udovič
U Ljubljani, 14. 5. 2017.
(Prijevod: VJB)
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Apr 27, 2017 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Kazalište, Muzeji
Predstavu Jerneja Lorencija ‘Biblija, prvi poskus’ gledala sam premijerno u Ljubljani, dan prije nego su u Splitu organizirani prosvjedi protiv predstave ‘Naše nasilje i vaše nasilje’ Olivera Frljića, predviđene u programu ovogodišnjih Marulićevih dana. Kada su tijekom Lorencijeve ‘Biblije’ dva glumca skinula odjeću, pa je mlađi k tome sjeo u krilo obučenom starijem kolegi, dok Boga glumi Žena, pitala sam se koje bi reakcije predstava s ovakvom scenom potaknula u Hrvatskoj. Jernej Lorenci u europskoj Ljubljani može skinuti glumca kao Adama bez smokvinog lista i posjesti ga u krilo drugog muškarca, slobodno izražavajući svoj umjetnički stil. Tako blizu.
U tri sata, koliko predstava traje s pauzom, dramaturški je predstavljeno nekoliko dijelova Starog zavjeta. Nije bilo riječi o uprizorenju cijele Biblije, a ova predstava je ionako ‘prvi poskus’, pa nije nerazumno očekivati i druge. Na pozornici je postavljeno toliko stolica koliko će se s vremenom pojaviti glumaca, a započinje ulaskom jednog od njih koji gradacijskim postupkom otpjeva dio ‘Sve ima svoje vrijeme’ iz knjige ‘Propovjednik’. Slijedi ‘Pjesma nad pjesmama’ koju izvodi nekoliko glumaca u paru, povremeno demonstrirajući tjelesne užitke i ljubavne radnje. Slijedi ‘Knjiga o Jobu’ i ‘Ezekiel’ s dramatičnim i vizualno efektnim završetkom.
Biblija, prvi poskus ; Foto: Peter Uhan / SNG Drama Ljubljana
Scenografija obuhvaća stolice, odnosno dva nasuprotno postavljena reda stolica ispred publike, dok je stražnji dio scene ispražnjen kako bi se omogućio vizualni doživljaj dubine i širine prostora. Iz najdaljeg ruba scene postupno izviru glumci, jedan po jedan ili u paru. Kostimografija je suzdržanog izraza, dominiraju crna odijela s bijelim košuljama na glumcima Jerneju Šugmanu, Gregoru Zorcu, Marku Mandiću i Janezu Škofu, a iznimka je Aljaž Jovanović koji je obučen u rozu vestu i ‘starke’, sukladno svojim godinama i sportskom izgledu. Glumice su obučene znakovito: u bijeli kombinezon (Pia Žemljič), crvenu provokativnu haljinu (Tina Vrbnjak), zlatnu raskošnu haljinu (Nina Ivanšin) te neutralnu oker (Nataša Barbara Gračner).
Glumci recitiraju različite, uvjetno rečeno, uloge koje zapravo ne postoje, već su dijalozi teksta raspodijeljeni izvođačima. Predstavljanje onoga tko progovara omogućava praćenje radnje i uvid o kome se radi. Od rekvizita prisutni su kanta i pepeo koji se istrese na pozornicu i kojim se glumci posipaju. U nekoliko scena korištena je boja (plava i crvena) te zlatna gusta tekstura namazana po licu. Posljednje scene osobito su vizualno dojmljive. Troglavi entitet sastavljen od tria glumaca, naglašen svjetlom svjetiljke spuštene na njihovu razinu, izvire iz mraka i vraća se u mrak. Tijelo je kostim sam po sebi. Obnaženi Marko Mandić izvijanjem tjelesne skupture sjedi na jednom koljenu obučenog Jerneja Šugmana, dok Tina Vrbnjak sjedi na drugom. Uz pokrov od zlata i zlatnu haljinu, omotani krznenim kožuhom i umrljanom crvenom bojom, postaju jedno. Svjetlo usmjerava pažnju gledatelja i ograničava realnost u odnosu na ono što postoji izvan vidljivog snopa. Ograničenje na detalj potencira njegovu važnost i konturira cjelinu prikaza. Impresivna je i scena u kojoj Janez Škof u zgrčenom položaju, gol, izgovarajući tekst, nekoliko minuta na stolici održava ravnotežu.
Tekst snažnih i društveno zaštićenih vrijednosti dramatiziran je minimalističkom kazališnom infrastrukturom. Scenografska osnova djeluje poput pozornice dramskog pokusa (u skladu s naslovnom natuknicom, poskus), kostimi koji su mogli biti kreativna re-kreacija kostimografskog fundusa drugih predstava. Ukupni autorski pristup težište stavlja na pojedinačne metafore i glumački izražaj.
Naprej čakamo drugi poskus.
Vendi Jukić Buča
Ljubljana, 24. 4. 2017.
Podaci o predstavi: SNG Drama Ljubljana
