by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 28, 2017 | ArheoKalendar, Autorski osvrti, Istaknuto, Uncategorized
Arheologija.hr
Projekt: ArheoKalendar© 2018.
‘Kitten Pritten in Great Britain* – Maca Oxfordaca* – PULCI predstavlja OXFORD’
Portal Arheologija.hr i petu godinu nastavlja s projektom izdanja kalendara s motivima arheoloških nalaza, muzejskih predmeta ili lokaliteta te umjetničkim reprodukcijama.
Od posljednjeg tjedna listopada 2017. redakcija portala Arheologija.hr djeluje iz Oxforda, Velika Britanija, u koji su preselili njegovi osnivači Vendi Jukić Buča i Berislav Buča, zajedno s ljubimcem Pulcijem. Dr. sc. Berislav Buča prihvatio je poslijedoktorsku poziciju na Odsjeku za fiziku Sveučilišta u Oxfordu, što je bio povod preseljenju.
*Autor Berislav Buča
O Kalendaru 2018.
Predstavljamo vizure oxfordskih znamenitosti ‘po odabiru’ Mačka Pulcija, kućnog i internetskog ljubimca portala Arheologija.hr.
Sve fotografije su autorske | Sva prava rezervirana
Autori fotografija*: Berislav Buča i Vendi Jukić Buča.
Oblikovanje Kalendara: Vendi Jukić Buča
Kalendar je izrađen u verziji formata A4 panorama
Kalendar
Čestitka 2018. u znaku je ArheoKalendara©.
ArheoMačak Pulci portretiran je u naručju oxfordskog post-doca Berislava ispred ceremonijalne hale The Sheldonian Theatre. Black board s natpisima inspiriran je pločom s Einsteinovim rukopisom koja se čuva u Museum of the History of Science, u neposrednoj blizini Sheldonian-a. Čestitka je izrađena u suradnji s portalom www.FILM-mag.net.
Autori: Vendi Jukić Buča & Berislav Buča.
Oxford, 28. 12. 2017.
Glavni i odgovorni urednik
Vendi Jukić Buča MA MSc PhD ACIfA
Popis fotografija
0. The Sheldonian Theatre – Sheldonian Theatre izgrađen je sredinom 17. stoljeća prema dizajnu Christophera Wrena za University of Oxford. Građevina nosi ime svog financijera, Gilberta Sheldona, onodobnog kancelara Sveučilišta i nadbiskupa Canterburyja. U Sheldonianu se održavaju glazbena događanja, koncerti, predavanja i sveučilišne ceremonije.
1. Magdalen College – Magdalen je osnovan sredinom 15. stoljeća, a danas je jedan od najbogatijih koledža u Oxfordu. Nalazi se uz rijeku Cherwell i posjeduje velike zelene površine na kojima obitavaju jeleni. Zatvorenim prostorom dominira masivni četverokutni toranj s kojega tradicionalno, još od vremena Henrika VII, zbor Koledža pjeva na prvi maj u 6 sati ujutro (May Morning on May Day).
2. Keble College – Keble je jedan od koledža s najvećim brojem studenata. Ustanovljen je 1870. godne i sagrađen u neogotičkom stilu od cigle karakterističkog izgleda – varijacijama u boji oblikovani su cik-cak motivi i motivi šahovnice.
3. Radcliffe Camera – Kružnog oblika, Radcliffe Camera jedan je od najprepoznatljivijih oxfordskih znamenitosti. Sagrađena je sredinom 18. stoljeća u neoklasicističkom stilu za potrebe Radcliffe znanstvene biblioteke (Radcliffe Science Library).
4. Oxford Castle – Zamak je sagrađen 1071. godine kao motte-and-bailey castle, odnosno zamak na umjetno podignutoj uzvisini s ograđenim dvorištem i zaštićen vodenim opkopom, za monastičku zajednicu s kapelicom i stambenim odajama monaha. Najstariji danas sačuvani dio zamka je St George’s tower, s čijeg vrha se prostire impresivan pogled na Oxford.
5. Christ Church – Christ Church objedinjuje koledž i katedralu oxfordske dijeceze. Kralj Henry VII osnovao ga je 1546. godine, a danas je jedan od najvećih i najbogatijih koledža. Christ Church posjeduje Christ Church Meadow – veliku livadu usred grada okruženu rijekama Thames i Cherwell.
6. University Church of St Mary the Virgin Tower – Sveučilišna crkva smještena je na sjevernoj strani High Street te predstavlja centar iz kojeg se razvio University of Oxford. Njezina župa sastoji se gotovo u potpunosti od sveučilišnih građevina i koledža. Crkveni toranj iz 13. stoljeća završava vrhom (spire) za koji se smatra da je jedan od najljepših u Engleskoj (nadimak Oxforda je The City of Dreaming Spires).
7. University Church of St Mary the Virgin na križanju High Street i St Mary’s Passage.
8. The Sheldonian Theatre.
9. Hertford Bridge (‘the Bridge of Sighs’) – Ovaj zatvoreni most spaja dvije građevine Hertfort koledža iznad ulice New College Lane. Nadimak je dobio radi pretpostavljene sličnosti s poznatim Mostom uzdaha u Veneciji, iako više nalikuje venecijanskom mostu Rialto.
10. Lamb & Flag Passage – Pasaža spaja ulicu St Gile’s s Museum Road, od puba Lamb & Flag do ulaza u Keble College. Pub posjeduje St John’s College. Nazvan je prema simbolu Krista kao janjeta (Agnus Dei) koje nosi križ s barjakom (Knjiga Otkrivenja). Križ s barjakom povezuje se i s Ivanom Krstiteljem, čime se demonstrira vlasništvo koledža St John the Baptist.
11. Carfax Tower – Križanje glavnih ulica (Carfax) najstarijeg, zemljom ograđenog, naselja, postoji i danas (križanje St Aldate’s Street, Cornmarket Street, High Street i Queen Street) te se smatra središtem Oxforda. Nekoć je na ovoj poziciji postojala St Martin’s Church s tornjem (danas Carfax Tower) na kojem su se nalazili bell-ringeri u obliku drvenih rimskih vojnika iz 16. stoljeća. Oni se danas čuvaju u Museum of Oxford, a zamijenjeni su replikama.
12. Radcliffe Camera u pozadini te All Souls College s Codrington Library i Hertford College na desnoj strani.
Prethodni ArheoKalendari©
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 1, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, U Europi, UK
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča.
Ashmolean Museum (punim imenom The Ashmolean Museum of Art and Archaeology) kultna je muzejska institucija i arheološka meka, prvi sveučilišni i najpoznatiji arheološki muzej na svijetu. Osnovan je na temelju privatne kolekcije koju je Elias Ashmole (1617. – 1692.) darovao Sveučilištu u Oxfordu 1677. godine. Prvotna kolekcija sadržavala je antički novac, knjige, geološke uzorke i zoološke primjerke (primjerice, posljednjeg prepariranog dodoa, koji je u međuvremenu propao). Ovaj kabinet kurioziteta prvotno je smješten u građevinu u Broad Street (‘Stari Ashmolean’), u kojoj se danas nalazi Museum of the History and Science. Smatra se da je ova građevina prva u Britaniji, a vjerojatno i na svijetu, izgrađena za muzej, odnosno u skladu s potrebama muzeja.
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča.
‘Old Ashmolean’ sadržavao je golemu količinu artefakta prirodne i umjetne (artificial – proizvedeno ljudskom rukom) provenijencije pohranjenih (naguranih) u jednoj prostoriji. U građevini su se nalazili još prostor za predavanja i laboratorij. Stoga je ova građevina, za koju se prvi puta u povijesti uvriježio naziv muzej (originalno značenje riječi odnosti se na svetište muza), obuhvaćala djelatnosti čuvanja i prezentacije (artefakata), proučavanja (na temelju čega su nastajala saznanja i zaključci) i poučavanja (očuvanja znanja i njegov prijenos).
Građevinu u Beaumont Street, u kojoj se danas nalazi Muzej, izgradio je u razdoblju od 1841. do 1845. godine Charles Robert Cockerell (1788. – 1863.), engleski arhitekt, arheolog i pisac.
Početna kolekcija vremenom je proširena arheološkom i povijesnoumjetničkom građom, a dio vezan za zoološke primjerke i geološke uzorke pripao je današnjem Museum of Natural History, smještenom u Parks Roadu (odlična ponuda kave i kolača, preporučamo red velvet cake, u caféu na galeriji s impozantnim pogledom na dinosaure i muzejski postav).
Stalni postav potpuno je besplatan za posjetitelje, a plaća se samo ulaz na povremene izložbe, dok su donacije svakako dobrodošle i podupiru rad Muzeja (isti sistem vrijedi za sve sveučilišne Gardens, Libraries & Museums).
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.
Postav se prostire na nekoliko etaža i obuhvaća odjele ‘Antiquities’ (Antikviteti), ‘Coins’ (Numizmatika), ‘Western Art’ (Zapadnjačka umjetnost), ‘Eastern Art’ (Istočnjačka umjetnost) i ‘Cast Gallery’ (Galerija odljeva). Arheološki artefakti prezentirani su unutar ‘Antiquities’, podijeljeni na kolekcije: ‘Prehistoric Europe’ (Prapovijesna Europa), ‘Ancient Near East’ (Drevni Bliski Istok), ‘Ancient Egypt and Sudan’ (Drevni Egipat i Sudan), ‘Minoan Aegean’ (Minojska egejska kultura), ‘Mycenean and Classical Greece’ (Mikenska i klasična Grčka), ‘Ancient Cyprus’ (Drevni Cipar), the Roman world (Rimski svijet), ‘Medieval and later Europe’ (Srednjovjekovna i kasna Europa) te muzejska ‘Founding Collection’ (početna kolekcija) i povijesni arhivi.
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.
Osim arheoloških izložaka predstavljen je i rad konzervatorskog odjela (Conservation department). Osim što je odgovoran za skrb i zaštitu muzejske građe, Odjel provodi konzervaciju papira, tekstila, artefakata i slika. Pomoću suvremenih metoda, poput rentgena, radiografije i RTI tehnologije, omogućava se pogled od 360 stupnjeva na ispodpovršinske dijelove nekih od najznačajnijih muzejskih artefakata.
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.
Muzej ima četiri kata uz prizemlje i prostor koji se nalazi na -1 nivou. Izlošci su prezentirani tematski, a gdje je moguće i kronološki. Često se na istom katu mogu vidjeti izlošci iz različitih vremenskih razdoblja (primjerce u istoj vitrini nalaze se artefakti iz kasne antike i umjetnine iz 19. stoljeća).
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.
Na -1 nivou arheološke kolekcije prezentirane su kroz cjeline ‘Exploring the past 1’ (Istraživanje prošlosti 1), ‘Ark to Ashmolean’ (Arka k Ashmoleanu), ‘Conservation’ (Konzervacija), ‘Crossing Cultures’ (Isprepletene kulture), ‘Money’ (Novac), ‘Reading and Writing’ (Čitanje i pisanje), ‘Textiles’ (Tekstili), a nastavljaju se u prizemlju cjelinama ‘Aegean World’ (Egejski svijet), ‘Ancient Cyprus and Ancient Near East’ (‘Drevni Cipar i drevni Bliski Istok), ‘Ancient Egypt and Nubia’ (Drevni Egipat i Nubija), ‘Cast Gallery’ (Galerija odljeva), ‘China to AD 800, Chinese Painting’ (Kina do 800. godine, kinesko slikarstvo), ‘European Prehistory’ (Europska prapovijest), ‘Greece, Italy and Rome’ (Grčka, Italija i Rim) i ‘India to AD 600’ (Indija do 600. godine).
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1896-1908. Red pottery lion.
Na prvom katu arheološki artefakti uglavnom su prezentirani u okviru cjelina ‘Asian Crossroads’ (Azijska raskrižja), ‘India from AD 600’ (Indija od 600. godine), ‘Islamic Middle East’, ‘Medieval Cyprus’ (Srednjovjekovni Cipar), ‘Mediterranean World’ (Mediteranski svijet). Na drugom značajnija cjelina tiče se srednjovjekovne Engleske – ‘England 400 – 1600’ (Engleska od 400. do 1600. godine).
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.
Ashmolean čuva neke od najpoznatijih i najzanimljivijih arheoloških artefakata – mogu se istaknuti zbirke iznimnih i jedinstvenih primjeraka. Obradovalo me uživo vidjeti keramičke božice sa zmijama u rukama i posude s prikazima živopisnih hobotnica o kojima sam slušala na predavanjima o minojskoj civilizaciji, na studiju arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, profesorice Helene Tomas, koja je doktorirala u Oxfordu s temom linear A i linear B pisma. Ovo su bila neka od najzanimljivijih predavanja, praćena fascinantnim ilustrativnim materijalom.
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1911.608. Knosos three-handled jar depicts an octopus.
Artefakti potječu iz raznih krajeva svijeta, a treba istaknuti i lokalne znamenitosti. U okviru zbirke ‘England 400 – 1600’ nalaze se dva izuzetna artefakta – Alfred Jewel, dragulj kralja Alfreda Velikog (vladao 871. – 899.) i škrinjica Thomasa Becketa. Prvi je značajan jer sadrži natpis kojim je navedeno da ga je dao izraditi Alfred te prikaz samog kralja u emajlu, a na drugom je prikazano ubojstvo arhibiskupa Canterburyja (primas engleske crkve),Thomasa Becketa (1119. – 1170).
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1836 p.135.371. Alfred Jewel.
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN2008.36. Thomas Becket casket.
Ashmolean čuva i jedan vrlo poznati artefakt pronađen na području Hrvatske – glavu carice Livije koju je Arthur Evans otkupio u Metkoviću 1878. godine. Izložena je na postamentu u prostoriji s rimskim izlošcima.
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1941.808 Marble head from a statue of Livia.
Osim artefakata, Ashmolean čuva jednu od najstarijih, najvećih i najbolje očuvanih zbirki odljeva grčkih i rimskih skulptura u Britaniji. Kolekcija okuplja povijesne odljeve izrađene tijekom 18. i 19. stoljeća, a oformljena je 1884. godine za potrebe poučavanja klasične arheologije na Sveučilištu. Među brojnim poznatim prikazima ističe se obojan odljev Augusta Prima Porta (jedan od najpoznatijih portreta cara Augusta, iz 1. stoljeća, pronađen u ruševinama Vile Livije, danas u Novom krilu vatikanskih muzeja).
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.
Donju etažu s izlošcima koje, zbog njihove brojnosti, nije bilo moguće izložiti u Galeriju posjetitelji mogu obići u okviru stučnih vodstava svakog četvrtka i subote. Po dva vodiča zainteresiranima će prezentirati karakteristike i izradu odljeva te prezentirati pojedinačne skulpture po vlastitom izboru. Po završetku vodstva moguće je samostalno razgledati odljeve.
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. Vendi & August.
Prvi puta posjetila sam Ashmolean u lipnju, a vratila sam se još tri puta u posljednjih mjesec dana, otkad sam u Oxfordu. Svaki put obišla sam jedan kat, a nakon što ih obiđem sve, zaključujem da će mi još mjeseci biti potrebni za detaljno proučavanje svih prostorija zasebno. Šetnja kroz arheološko carstvo u gradu koji živi svoju povijest, producira znanje okupljajući vrhunske znanstvenike, posebno je iskustvo koje vrijedi ponavljati.
Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.
Osim stalnog postava, Muzej organizira povremene izložbe na trećem katu. Također, Ashmolean ustupa svoje prostore u suradnji s brojnim organizacijama pri održavanju različitih festivala. Prošli vikend održan je One World Festival u Oxfordu te je dio programa održan u Ashmoleanu. Tom prilikom prisustvovali smo predavanjima, glazbenim izvedbama i degustirali specijalitete sirijske i indijske kulinarike.
Kao organizator sadržaja namijenjog različitoj publici, Ashmolean je institucija otvorena i zanimljiva svima, od znanstvenika do znatiželjnika.
U okviru Muzeja djeluje kavarnica s raznolikom ponudom kolača i malih zalogaja, muzejski shop i veliki restoran na krovnoj terasi (četvrta etaža). Preporučamo carrot cake i posjet suvenirnici.
Zahvaljujemo muzeju Ashmolean na mogućnosti obilaska i dozvoli objave fotografija.
Vendi Jukić Buča
U Oxfordu, 25. 11. 2017.
*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.
Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford).
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Nov 7, 2017 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Rekonstrukcije, U Hrvatskoj, Zagreb
Glava mlade djevojke pronađene u Solinu, skulptura poznata kao Solinjanka (možda Plautilla, supruga rimskog cara Karakale), jedan je od najpoželjnijih arheoloških suvenira, kao artefakt koji je, uz vučedolsku golubicu, vjerojatno najpoznatiji arheološki nalaz s područja Hrvatske. Glava Solinjanke izložena je u stalnom postavu Antičke zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu, čiji je prepoznatljivi zaštitni znak.
U muzejskoj Suvenirnici bilo je moguće kupiti vjernu repliku ovog antičkog portreta u originalnoj veličini izrađenu od gipsa.
Radi proširenja ponude kroz fascinaciju ovom jedinstvenom skulpturom, povodom Međunarodnog dana muzeja 2016. godine Arheološki muzej u Zagrebu koncipirao je posebno izdanje svog zaštitnog znaka – repliku skulpture u smanjenoj veličini te intenzivno obojanu skulpturu u obje veličine (izvornoj i smanjenoj).
Boje su različite te se kombiniranjem različito obojanih glava u prostoru postižu efektne vizualne kompozicije. Koncept je inspiriran pop-artom, umjetničkim pokretom sredine prošlog stoljeća, i djelima njegovog najpoznatijeg predstavnika, Andy Warhola.
Solinjanke u ovom izdanju predstavlje su u razdoblju od 14. do 22. svibnja 2016. godine, a čega se uvrštene u stalnu ponudu Suvenirnice AMZ-a.
Podaci o suvenirima
Originalna visina: 22,5 cm
Umanjena visina: 13 cm
Materijal gips, boja
Cijena skulpture u originalnoj visini: 400 kn
Cijena sculpture smanjenih dimenzija: 200 kn
Galerija (fotografije ustupio AMZ PRESS)
Galerija (autor Vendi Jukić Buča)
Vendi Jukić Buča
Oxford, 7. studenog 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Nov 4, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, U Europi
Povijest Oxforda (o kojem ćemo pisati u zasebnom članku) započinje naseljavanjem Saxonaca i osnivanjem grada oko 900. godine.
Grad je oštećen i osvojen tijekom normanskog osvajanja Engleske pod vodstvom Williama Osvajača (1066.-1071./1088). Prema podacima iz Abingdon Chronicles (Historia Ecclesie Abbendonensis) napisanih u 12. stoljeću, na zapadnom dijelu grada Zamak je sagradio 1071. godine Williamov suborac normanski barun Robert D’Oyly, koji je po uspostavi vlasti imenovan višim šerifom Oxfordshirea (High Sheriff of Oxfordshire). Građen kao motte-and-bailey castle, odnosno zamak na umjetno podignutoj uzvisini s ograđenim dvorištem i zaštićen vodenim opkopom, nije bio namijenjen vojnom korištenju, već je u njemu D’Oyly organizirao monastičku zajednicu s kapelicom i stambenim odajama monaha. Ova zajednica jedan je od najstarijih britanskih obrazovnih centara – ovdje je 1139. godine Geoffrey of Monmouth napisao poznatu History of the Kings of Britain (najpoznatija je među ovim legendama ona o kralju Arturu).
Najstariji danas sačuvani dio zamka je St George’s tower, s čijeg vrha se prosire impresivan pogled na Oxford.
U podnožju se nalazi kapela s kriptom, rekonstruirana 1794. godine upotrebom normanskih stupova i kapitela, od kojih je jedan posebno zanimljiv jer sadrži ljudski prikaz. Od 13. stoljeća do 1577. godine Zamak je bio u funkciji administrativnog centra.
Organizacija muzejskog postava organizirana je u okviru zatvorske funkcije zamka. Zatvorom je postao nakon 3. engleskog građanskog rata (1649. – 1651.), a ova funkcija mu je ukinuta 1996.(!) godine.
Unutrašnjost zamka preuređena je u muzej koji je moguće obići u okviru organiziranih vodstava. Vodiči utjelovljuju pojedine osobe znamenite za povijest Oxforda i samog znamka: ranije spomenuti Robert D’Oyly i Geoffrey of Monmouth, Black Bess iz 18. stoljeća (uhićena i osuđena, pronašla je propust u zakonu kako bi izbjegla smrt), Daniel Harris (zaposlenih Zatvora – kao guverner je mijenjao zatvorsku politiku te je prvi poduzeo arheološka istraživanja na području Zamka tijekom kojih je otkrio nadsvođenu prostoriju prikrivenu uzvisinom i kriptu), Mary Blandy (optuženica za očevo ubojstvo iz višeg društvenog sloja radi čega je imala zatvorske privilegije – smatra se da je oca ubila zato što joj je preko oglasa tražio supruga nudeći svoje bogatstvo, a nakon čega nije prihvatio njezin odabir), Elizabeth Boswell (prva zatvorenica koja je uspjela pobjeći iz zatvora te jedina koja je uspjela pobjeći dvaput), Isaac Darkin (u najboljem odijelu obučen prilikom izvršenja smrtne kazne vješanjem nije čekao egzekutera da ga objesi) te Mr Barker (zatvorski čuvar – podržavao je izdržavanje kazne teškim fizičkim radom). Mene, i grupu s kojom sam obišla Muzej, vodio je Giles Freeman Covington, dvadesettrogodišnji pomorac osuđen za ubojstvo škotskog torbara, obješen 7. ožujka 1791. godine. Njegovo je tijelo, nakon izvršenja smrtne kazne, preuzeo ‘Dr Pegge’ kako bi ga prezentirao na javnom predavanju Škole anatonije (Anatomy Scool at Christ Church). Kasnije su njegove kosti očišćene i povezane žicom kako bi se koristile pri poučavanju idućih 70 godina. Danas je u muzejskom postavu prikazana njihova fotografija, a izložene su u Oxfordskom muzeju.
Vodstvo traje oko sat i pol i organiziarano je u malim grupama. Obilazi se prvo St George’s tower, a zatim se razgledavaju zatvorske prostorije. U pojedinim prostorijama prezentiran je onodobni interijer te scene iz života zatvorenika (primjerice soba Mary Blandy).
Izložene su fotografije zatvorenika, paneli s propisima, zatvorskim pravilima, tekstualnim opisima suđenja i služenja zatvorske kazne te egzekucija, popisima smaknutih i načinima njihovih smaknuća te zanimljivostima iz zatvorskog života.
U vitrinama su izloženi i artefakti koje su koristili zatvorski čuvari, ali i osobni predmeti zatvorenika. Samostojeće su rekonstrukcije naprava namijenjenih izvršenju smrtne kazne (sam čin prikazan je u crtežu).
Na posebnom aparatu može se iskusiti fizički napor uložen u guranje kola, čime se kažnjavalo zatvorenike.
Posjetiteljima je omogućeno fotografiranje (en face i u profilu) ispred linija koje obilježavaju visinu, kakvo je uobičajeno prilikom uhićenja (mug shot), a izrađena fotografija može se kupiti.
Umjetno podignuti brežuljak iz 11. stoljeća, koji se nalazi u neposrednoj blizini, posjetitelji obilaze sami. Na vrhu se nalazi rešetkama zatvoreni ulaz u komoru za vodu iz 13. stoljeća.
U okviru Muzeja djeluje i suvenirnica, a obližnji restoran/kafić nudi veliku kavu, a za dodatnu funtu uključen je i kolač (u našem slučaju sponge cake s double cream and jam) kao okrepljujući završetak opsežnog informativnog obilaska i jedinstvenog iskustva.
Zahvaljujem organizaciji ‘Oxford Castle Unlocked’ na mogućnosti obilaska i fotografiranja.
Vendi Jukić Buča
U Oxfordu, 3. 11. 2017.
*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.
Galerija fotografija (autor: VJB)
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 16, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Muzej antičkog stakla, Priručnici, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zadar
Muzej antičkog stakla u Zadru, Zadar, 2017.
MAS
Za nakladnika: Ivo Fadić, ravnatelj Muzeja antičkog stakla u Zadru
Tekst: Ivo Fadić, Šime Perović
Fotografije: Foto arhiv Muzeja antičkog stakla u Zagrebu, Gradski muzej Sisak, Arheološki muzej Narona, Ivo Fadić, Irena Jukić, Šime Perović
Crteži: Jadranka Belevski
Jezik: hrvatski
Stranica: 100
ISBN 978-953-7866-59-4
Galerija fotografija [foto: VJB]
Naslovnica Priručnika. Foto: VJB.
‘Terminološki rječnik antičkog staklarstva’ autora Ive Fadića i Šime Perovića priručnik je, kako piše u Predgovoru, nastao iz potrebe da se omogući terminološka dosljednost i standardiziranost izraza korištenih u proučavanju antičkog stakla.
Naime, kao posljedica utjecaja izvora i literature pisanih različitim jezicima, u hrvatskoj arheološkoj akademskoj zajednici se akumulirao tezaurus pojmova i naziva o povijesti staklarstva, koji su jasni užem čitalačkom krugu, no za njihovu lakšu, precizniju i širu uporabu neminovno je sazrijelo vrijeme da se napravi cjeloviti popis takvih pojmova, donese njihovo tumačenje na hrvatskom jeziku s mogućim istoznačnicama. Pritom je naš metodološki pristup obogaćen sistematizacijom istoznačnica što mislimo da pruža dodatnu vrijednost ovom projektu sakupljanja i objavljivanja termina.
Iz Predgovora
Konceptualna ideja ovog priručnika temeljnena je na stvarnoj potrebi izrade priručnika ove vrste. Priručnik je sadržajno podijeljen na tri cjeline: Oblici, Tehnike izrade i ukrašavanja te Tehničke termine, uz dodatak Kazala i Literature.
U poglavlju Oblici abecednim redom navedeni su oblici staklenih posuda – prvo je prezentirana morfologija, a zatim su imenovani i opisani oblici, uz navod zanimljivih detalja. Uz hrvatske, navedeni su engleski i talijanski nazivi koji također izviru iz originala. Ovisno o obliku, navedeni su poznati podaci o dataciji, veličini, načinu izrade, funkciji i dr.
U poglavlju Tehnike izrade i ukrašavanja tehnike su navedene abecednim redom i opisane, a također je naveden i njihov izraz na engleskom i talijanskom jeziku.
Poglavlje Tehnički termini donosi specifične pojmove koji su vezani uz opis, izradu te karakteristike pojedinih staklenih oblika ili procesa njihove izrade. Izrazi su, osim na hrvatskom, navedeni i na engleskom i talijanskom jeziku te opisani.
Uz većinu pojmova pridodan je ilustrativan aspekt crteža ili fotografije, radi njihovog boljeg razumijevanja, a kod poglavlja o tehnikama izrade, kod brojnih se metoda nalaze slike postupka izrade u stripu kao vizualizacija procesa.
Kazalo je podijeljeno na tri dijela – obuhvaća zasebne abecedne popise pojmova na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku.
Zahvaljujem Muzeju antičkog stakla na ustupljenom recenzentskom primjerku publikacije.
Vendi Jukić Buča
U Zagrebu, 16. 10. 2017.
Uz članak Priručnik – Terminološki rječnik antičkog staklarstva (osvrt Vendi Jukić Buča) >http://www.arheologija.hr/?p=11093. fotografije: Vendi Jukić Buča.
Posted by Arheologija on 16. listopada 2017
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 16, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Monografije, Publikacije, Stručna literatura
Založba Amalietti & Amalietti, Ljubljana, 2016.
Web
Urednik: Peter Amalietti
Jezik: slovenski
Stranica: 220
Cijena: 19 EUR
ISBN 978-961-6934-77-0
Galerija fotografija [foto: VJB]
Naslovnica Publikacije. Foto: VJB.
Publikacija “Platno v jami: rojstvo umetnosti in zavedanja”/“Platno u spilji: rođenje umjetnosti i svijesti”, autora Boštjana Kovačića, objavljena je u okviru zbirke Prazgodovina/Prapovijest ljubljanskog izdavača Založbe Amalietti & Amalietti.
Boštjan Kovačič diplomirani je sociolog. Bavi se proučavanjem fenomena razvijanja svijesti i drugih sličih pitanja. U svojoj prvoj knjizi “Ples, duh in človeška kultura”/“Ples, duh i ljudska kultura” predstavio je ples kao pojavu širu od kulture, dok se u drugoj publikaciji, “Platno v jami: rojstvo umetnosti in zavedanja”/“Platno u spilji: rođenje umjetnosti i svijesti”, posvetio pitanjem početka svijesti, kulture i umjetnosti ljudske vrste te predstavio svoj izvorni model djelovanja svijesti, koji je imenovao Noesis.
Vsaka umetnost zrcali svoj čas in svet, v katerm se rodi. Najstarejša znana umetnost so jamske slikarije. Te jamske podobe v sebi skrivaju goščo informacij in so sredstvo komunikacije ali nekakšna prva semantika mislečega človeka, obenem pa tudi predstavljajo prvo kognitivno projekcijsko platno tako resničnega kot tudi imaginarnega sveta in nam razkrivajo dobo skokovitega razvoja človeškega zavedanja. Stena paleolitske jame je obenem tudi kanvas ali projekcijsko platno, na katerega se prenašajo v zavesti zajete podobe iz zunanjega ali notranjega sveta, in ki obstaja kot prazaslon za mišljenje realnosti in nekakšna starodavna camera obscura. Slikarije niso torej le podobe zunanjega sveta, temveč tudi nekakšna psihična geografija. Morda je ta skriti svet za človeka gornjega paleolitika poln nevidne duhovne substance, duše in duha in so zato te slike polne vitalnosti in življenja, istočasno pa so tudi prav nasprotno slike smrti, mirovanja in negibnosti.
Svaka umjetnost zrcali svoje vrijeme i svijet u kojemu je nastala. Najstarija poznata umjetnost su spiljske slikarije. Ti spiljski prikazi u sebi skrivaju brojne informacije i sredstvo su komunikacije ili nekakva prva semantika mislećeg čovjeka, istovremeno predstavljaju prvo kognitivno projekcijsko platno kako realnog, tako i imaginarnog svijeta te nam otkrivaju razdoblje brzog razvoja ljudske svijesti. Zid paleolitske spilje istovremeno je kanvas ili projekcijsko platno, na kojeg se prenose oblici pohranjeni u svijesti iz vanjskog ili unutrašnjeg svijeta, i koji postoji kao prazaslon za mišljenje realnosti i nekakva drevna camera obscura. Slikarije nisu samo prikazi vanjskog svijeta već također nekakva psihička geografija. Možda je taj skriveni svijet za čovjeka gornjeg paleolitika pun nevidljive duhovne supstance, duše i duha te su zato te slike pune vitalnosti i života, istovremeno su priustne nasuprotne slike smrti, mirovanja i nepokretnosti.
Boštjan Kovačić
Prijevod: VJB.
Na temelju jamskih slika Autor razvija tri izvorna teorijska modela – model ljudske svijesti Noesis, model magičnog mišljenja i model kreativnog anthroposa. Pri njihovom razvoju naglašava važnost ritma kao temeljne konstante svijesti.
Knjiga je podijeljna na tri dijela – Prvi dio sadrži poglavlja Tu se zavedam, Platon v jami, Platno v jami; poglavlja Model zavedanja Noesis, Ustvarjanje realnosti, Podoba in ideja, Magični prostor pripadaju Drugom dijelu, dok Treći dio obuhvaća poglavlja Lovec in smrt, Simbol in kultura te Kognitivna revolucija.
Publikacija je objavljena u mekom uvezom, A5 dimenzija te sadrži brojne crno-bijele fotografije spiljskih slika.
Zahvaljujem gospodinu Boštjanu Kovačiču na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 16. 10. 2017.
Uz članak Boštjan Kovačič ‘Platno v jami: rojstvo umetnosti in zavedanja’ (osvrt Vendi Jukić Buča) >http://www.arheologija.hr/?p=11090. Fotografije: Vendi Jukić Buča.
Posted by Arheologija on 16. listopada 2017
