by PRESS | Dec 21, 2018 | Autorski osvrti, DVD, Inspiracija, Istaknuto
Troja
Redatelj: Wolfgang Petersen
Tko odluči umjesto ‘Ilijade’ (oko 16000 stihova) pogledati ‘Troju’ (oko 160 minuta), pa se pretvarati da je pročitao Homera, bit će ‘uhvaćen na djelu’. Jer ne samo da Petersonov film, i kad ga hvale (vidi Cover Blue Raya), ne može postići nemjerljive dimenzije Homerovog epa, već što su u filmu izmijenjene neke činjenice iz literarnog podloška koje spadaju u ‘obveznu faktografiju’ klasične naobrazbe, pa se onaj tko uz film po slavnom epu ne koristi literaturu, može proslaviti neznanjem 
.
Neke intervencije u Homerovu fabulu su prihvatljive. To što film uključuje motiv Trojanskog konja i osvajanje Grada, zaokružuje priču o Troji, iako Homer ‘Ilijadu’ zaključuje padom Hektora, a ne Troje, to jest, pogrebom i oplakivanjem njenog najvećeg junaka. Ali to što u filmu strada Menelaj, ne samo da nije točno ‘po Homeru’, već dovodi u pitanje događaje u sljedećem ključnom Homerovom i svjetskom epu, u kojem Agamemnonov brat i Helenin muž (koji ženu primi natrag poslije desetljeća veze s Parisom i nema dokaza da joj je što predbacivao ), primi u posjetu Telemaha, Odisejevog sina. Što s drugim djelima grčke tragedije koje se oslanjaju na Homera ili njegove mitološke temelje? Ako pri kraju Petersenove ‘Troje’ strada i Agamemnon, kako će ga po povratku u Grčku dotući Klitemnestra i kako će Orest izvršiti svoju osvetu, kako će se proslaviti Elektra?
Nisu to jedine žrtve filmske ‘pjesničke slobode’. U brojnim američkim filmovima baziranim na grčkoj mitologiji i klasičnoj literaturi, ima toliko izmjena, zamjena i dopuna koje nisu opravdane drugim, novim, filmu inherentnim determinizmom, kao da samo dodavanje, izostavljanje ili miješanje likova i događaja predstavlja autorsku kreaciju. Prihvaćam pravo na slobodu filmskog kreativca u odnosu literarni predložak, pa bio i Homerov, ali u pogledu načina interpretacije likova i činjenica, a ne faktografske izmjene.
Time što u Petersenovom filmu Hektor prije odlučne bitke s Ahilejem ne trči tri puta oko zidova Troje (kao što trči, to jest bježi, u epu) i što borba s Ahilejem traje dugo, time redatelj, odnosno scenarist, odlikuju svog glavnog pozitivca, (Eric Bana, kojemu bih dala prednost ne samo u duelu s Bradom Pittom , već u svakom castingu). Izostavljanjem detalja privremene malodušnosti junaka čini se prilagodba suvremenoj percepciji akcijskog junaka, u kojem ovaj ne oklijeva pred nadmoćnim protivnicima (jer je siguran da će pobijediti ).
U Homerovo doba tolerira se određena doza sraha, slabosti i tuge u junaka. Kad Hektor u 7. poglavlju ‘Ilijade’ zove na dvoboj (to nije onaj dvoboj Parisa i Menelaja prikazan (s izmijenjenim ishodom) u filmu), tek nakon Nestorovog ukora (u kojem starac sam sebe hvali ubojitim mladenačkim podvigom ), javi se nekoliko (devet) dobrovoljaca. U vrijeme kad je i najveći junak mogao zbog povrede ponosa ili gubitka djevojke roniti gorke suze, toleriralo se i taktičko izbjegavanje neprijatelja ‘junačkim trkom’, i Homer to povezuje. Apolon je Hektoru udijelio ‘junaštvo i koljena brza’ (*22. pjevanje, stih 204). To oklijevanje i povlačenje doživljavaju i drugi junaci s ahejske i trojanske snage, ali to poništava njihovu osudu, jer je njihovo ponašanje rezultat intervencija s Olimpa, napose Zeusa, ili dobivaju drugu šansu, pa ponovo u borbi, srčanošću (ili okrutnošću) vraćaju svoj ‘dobar glas’.
Jedini koji ne oklijeva i koji se ne boji (osim kad se skoro utopi u rijeci i to ne zbog smrti, već načina na koji bi mogao umrijeti) je Ahilej. Ali on zna (i svi znaju!) da je on najjači, pa se i nema koga bojati. On i izgleda najjači, očekivali bismo da je i najveći, njegovo koplje ne može nitko osim njega držati, pa ga Patroklo ne uzima, kad u Ahilovoj opremi ode u bitku. A ta veličina koja impresionira vojsku i koja vizualno ističe njegovu snagu nije ostvarena dodjelom uloge u filmu. U vrijeme snimanja Brad Pitt je možda bio na Olimpu holivudskog castinga, a i činjenica da je plavokos mogla je doprinijeti njegovu izboru, ali i u scenama u kojima mišićima fascinira Briseidu, ne djeluje monumentalno ni zastrašujuće u odnosu na druge ‘snagatore’. A njegovo isticanje žudnje za slavom i mehaničko shvaćanje načina kojim se postiže, čini ga gotovo jednako žrtvom celebrity mita kao i sudionici Big Brothera koji su spremni za sve kako bi se ‘proslavili’. Bez demoniziranja Ahila, kao u nekim filološkim ili psihološkim analizama ‘Ilijade’, nije ga moguće uzeti za uzor idealnog junaka, pa ne vjerujem ni da je Homer bio posve na njegovoj strani. On je podložan emocijama više nego razumu, bezumno je samoljubiv i time podložan manipulaciji, što lukavi Odisej koristi, ponaša se nezrelo i razmaženo, pod sažaljivom brigom božanske majke koja zna za njegovu sudbinu, pa mu nastoji ugoditi kao bolesnom djetetu. Njegova opsesija slavom djeluje isprazno, jer prihvaća bilo koji izazov da do nje dođe, a u filmu gubi i onu zanimljivu stranu dvojbe iz Homera. Zašto on napada Trojance, oni mu nisu ništa skrivili? To se može pitati svaki sudionik rata, napose na napadačkoj strani. Ali kad osobno osjeti napad ili gubitak, empatija za drugu stranu nestaje i izbijaju agresivni mehanizmi. Napose je motiv osvete istaknuo Homer, kao jedne od konstanti ljudske prirode. Žudnja za osvetom slađa je od meda, kaže, i taj stih nije pokopan u Troji. Ali Ahil ima pravo, pobjeda je bitna za ‘nepropadnu slavu’, a ne cilj borbe ili njena opravdanost. I to ne govori toliko o junacima, koliko o onima koji ih slave, to jest publici, društvu, svijetu, čovječanstvu. O tome Homer piše, jednako kao ratu. I danas više ljudi zna za Džingis kana nego Roberta Kocha.
Što se drugih u filmu uloga tiče, već sam spomenula Erica Banu, idealan Hektor, privlačniji od najjačeg junaka, ‘jači’ nego u Homerovom izdanju. Dobar izbor lika Andromahe (Saffron Burrows), odana supruga, majka, snaha, tragičan lik (i ona će se ‘izvući’ iz Troje, ali ne tragedije, za to treba čitati druge stihove). Nezahvalnu ulogu ‘najljepše žene na svijetu’ dobila je u ono vrijeme popularna Diane Kruger. Kako biti najljepša, kad se ‘o ukusima ne raspravlja’ ? S obzirom na ‘epske zapise’ bila je plavokosa, pa je bar to bila smjernica u izboru. U filmu je imala aktivnu ulogu u odluci Parisa da je povede iz Sparte (pri tome nisu zaboravili ponijeti blago), a uspjela je (uz Afroditinu pomoć) održati bračnu strast i poslije deset godina (partnerstva), što nije mali pothvat. Sjetimo se da je Paris, tamnokosi Orlando Bloom, u filmskom koloru, bio spreman dati blago, ali ženu ne. Petersonov Agamemnon svojim je kraljevskim ponašanjem, otvorenim vlastoljubljem i zlatoljubljem, gotovo simpatičniji od Homerovog lika. Najveću filmsku promociju dobila je epizodna Briseida (Rose Byrne), koja se iz Ahilovog objekta žudnje prometnula u muzu koja upravlja njegovim postupcima, a ne samo libidom. Ostarjeli Peter O’Tool kao Prijam dobio je svoj glasoviti govor na ne-sretnom kraju filma.
Glazba Jamesa Hornera uključuje istočnjački leitmotiv dubokog ženskog glasa koji asocira na ‘Gladijatora’ (Ridley Scott, 2000., skladatelj Hans Zimmer).
Masovne i akcijske scene ostvarene su, kao što bi se i moglo očekivati uz tehnološke resurse početka 21. stoljeća, dojmljivo. Rekonstrukcija Troje, grčke flote, ratne opreme, bitaka i dvoboja zadovoljavajuće su produkcije. Ali to nije film o kojem će se govoriti izvan konteksta vremena i prostora u kojem je nastao. A to je ono što je postigla ‘Ilijada’.
Ada Jukić
U Zagrebu, 18. prosinca 2018.
* Citati i podloge iz knjige Homer ‘Ilijada’, preveo i protumačio Tomo Maretić, pregledao i priredio Stjepan Ivšić, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1987.
** Povod za ponovno gledanje Filma je Godina Troje (proglašena povodom 20-godišnjice uvrštenja nalazišta Troje u Turskoj u fundus vrijednosti UNESCO-a). Godina Troje u Hrvatskoj obilježena je programom događanja u Arheološkom muzeju Zagreba tijekom 2018., između ostalog, izložbama i predavanjima od kojih sam nekima sa zadovoljstvom nazočila:
AMZ – Godina Troje u Hrvatskoj (Predavanje o Troji – prof. dr. sc. Rüstem Aslan)
AMZ – Predavanje – TRAGOVIMA IZGUBLJENIH TROJANACA I UKRADENOGA TROJANSKOGA BLAGA (dr. sc. Helena Tomas)
AMZ – Predavanje REFLEKSIJE TROJANSKOG RATA U KULTURI – ODABRANE TEME (dr. sc. Marina Milićević Bradač)
Detalji o filmu:
Troy (2004.)
Scenarij: David Benioff po Homeru
Glazba: James Horner
Glume: Brad Pitt, Eric Bana, Orlando Bloom, Diane Kruger, Brendan Gleeson, Brian Cox, Sean Bean, Saffron Burrows, Julie Christie, Peter O’Toole,
Još glume: Gulian Glover, Nathan Jones, Adoni Maropis, Jacob Smith, John Shrapnel, Siri Svegler, Lucie Barat, Ken Bones, Manuel Cauchi, Garrett Hedlund, James Cosmo, Rose Byrne, Tyler Mane
Warner Bros., Helena Productions, Latina Pictures, 2004. / 2010., CF
Informacije o Blu Ray izdanju:
Trajanje: 162 min
Format: 2.41 : 1
Film u boji
Jezici: DTS-HD Master Audio: engleski 5.1; Dolby Digital: turski 2.0, ruski 2.0, poljski 5.1, mađarski 5.1, češki 5.1, engleski 5.1, tajlandski 5.1
Podnaslovi: hrvatski, engleski, slovenski, estonski, češki, bugarski, arapski, tajlandski, korejski, islandski, kineski, portugalski, ukrajinski, turski, srpski, ruski, rumunjski, poljski, litvanski, latvijski, mađarski, hebrejski, grčki
Blu Ray dodaci:
U središtu bitke – Analiza uzbudljivih akcijskih scena
Od ruševina do stvarnosti – Povijest i produkcija filma
Troja: Odiseja efekata
Galerija bogova – 3D animirani vodič kroz grčku mitologiju
Grčka brodogradnja – Vizualizacija scena
Kino najava
Napomena: Tekst je prenesen s portala www.film-mag.net
by PRESS | Dec 20, 2018 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Putovanja, Uredništvo
Predstavljamo čestitku za 2019. godinu u suradnji s Manar al-Athar projektom Sveučilišta u Oxfordu.
Čestitka najavljuje ovogodišnji ArheoKalendar© pod nazivom ‘An Elephantastic Adventure in Petra’ (‘Slonofantastična avantura u Petri’) – priču o dva slona u potrazi za svojim kljovama u Petri, autorice profesorice Judith McKenzie, direktorice Projekta.
Kalendar objavljujemo idući tjedan.
U Oxfordu, 20. 12. 2018.
Uredništvo
by PRESS | Nov 8, 2018 | Festivali, Film, Inspiracija, Muzej hrvatskih areholoških spomenika, Muzeji, PRESS, Split, Susreti
Pozivamo vas na otvorenje 5. Međunarodnog festivala arheološkog filma u četvrtak 8. 11. u 18,00h u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika – Split.
Napomena, kao uvertira festivalskih događanja 7. 11. u srijedu u 17,30 u prostorijama Alliance Francaise Split u Marmontovoj ulici bit će predavanje Gerarda Sabatiera, Vauban i suvremene fortifikacije.
http://www.mhas-split.hr/ostalo/novosti/artmid/671/articleid/167/5-me%c4%90unarodni-festival-arheolo%c5%a0kog-filma
Izvor
MHAS PRESS
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Aug 14, 2018 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Lokaliteti, Muzeji, Putovanja, UK
Najveći, najbolje očuvan i najbolje prezentiran lokalitet rimskog razdoblja u Velikoj Britaniji nalazi se u Bathu. Osim Britanaca Bath posjećuju brojni turisti, a red ispred ulaza ovog arheološkog i povijesnog spomenika dug j4e čak i tijekom radnog dana. Termalni izvori u tolikoj su mjeri bili značajni za razvoj Batha, da je po njima moderni grad dobio ime. Bath je engleska riječ za kupanje i kupalište, a tako su lokalni stanovnici nazivali termalne izvore koji su obilježili cjelokupni gradski krajolik. Grad je 1987. godine dobio status Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
The Roman Baths
Galerija fotografija (autor VJB)
Rimske terme – Roman Baths – muzejski je kompleks s rimskim lokalitetom prezentiranim in situ. Rimski grad, koji je nosio ime Aquae Sulis (vode Sulisa), osnovan je 60. godine. Rimljani su, po osnutku grada u dolini rijeke Avon, izgradili terme, hram božice Minerve te kružnu građevinu (pretpostavljeni Tholos, jedini poznati u Britaniji). S obzirom da je grad naseljen u kontinuitetu, rimski kupališni kompleks, koji se nalazi ispod razine današnjeg grada, otkriven je i istražen tek tijekom kasnog 19. stoljeća.
Iznenađujući su veličina, razina očuvanosti te kvaliteta prezentacije ovog lokaliteta.
U središnjem dijelu današnjeg muzejskog kompleksa nalazi se otvoreni bazen The Great Bath. Obložen je s 45 olovnih ploča i ispunjen vrućom termalnom vodom koja protječe kroz cijele Rimske terme (na pojedinim mjestima vide se mjehurići koji izbijaju na površinu). Nekoć je Veliki bazen bio natkriven bačvastim svodom, visine 40 metara na najvišem mjestu. U bazen, dubok 1,6 metara, spušta se stepenicama koje se nalaze na svim njegovim stranama. Uokolo se nalaze niše, za koje se pretpostavlja da su natkrivale klupe i male stolove. Danas bazen nema krovište, a poviše je okružen terasom izgrađenom 1894. godine. Na ogradi ophoda nalaze se viktorijanske skulpture rimskih careva i guvernera Britanije koje ‘nadgledaju’ Veliki bazen.
Muzej je organiziran uokolo Velikog bazena. Dostupni su audiovodiči na više jezika koji sadrže informacije o artefaktima te dodatna objašnjenja muzejskih stručnjaka osobno. Na samom početku izložene su makete područja termi i hrama. Jedan od najznačajnijih kamenih izložaka je prednja strana hrama, u kojem se čuvao kip Minerve Sulis, jednog od dva hrama klasičnog razdoblja na području Rimske Britanije. Zabat prikazuje reljef Meduze Gorgone (ova teorija smatra se najvjerojatnijom, iako se radi o prikazu muškarca), koja je smatrana simbolom Minerve Sulis. Uokolo zabata postavljene su stepenice kružnog oblika, u formi gledališta amfiteatra, kako bi posjetilji mogli sjediti dok gledaju animaciju rekonstrukcije koloriranog zabata iz rimskog razdoblja, odnosno njegovog pretpostavljenog originalnog izgleda.
Muzej je organiziran prema sljedećim cjelinama.
People of Aquae Sulis and the Beau Street Hoard, kojom je prezentiran život građana Aquae Sulis i znamenita ostava rimskog novca (preko 17000 primjeraka datiranih u razdoblje od 32. god. pr. n. e. do 274.) iz Beau Street otkrivena 2007. godine.
Roman Worship, kojom je prezentiran postupak posjete termama i štovanja božice Minerve Sulis. Izloženi su privatni oltari postavljeni u dvorištu Hrama te poznati tzv. curse tablets –privatne poruke ispisane na olovnim i kositrenim pločicama, koje su se zamotane u svitak bacale u Izvor u kojem je, prema vjerovanju, obitavao duh Božice. Poruke su sadržavale kletve ljutitih koji su molili Božicu da ih osveti na način da kazni one koji su im učinili nepravdu, često navodeći imena potencijalnih počinitelja. Uglavnom se radi o nedjelima poput krađe osobnih predmeta i imovine. The curse tablets uključeni su u UNESCO Memory of the World Register.
qu[i] mihi vilbiam in[v]olavit execro qui involaver-
sic liquat com[o] aqua ….. -it qui Deomiorix de hos
qui eam [invol] avit -[i]pitio suo perdiderit qui-
… Velvinna Ex[s]upereus -cumque r[es] deus illum
Verianus Severinus inveniat sanguine et
Augustalis Comitianus vitae suae illud redemat
Minianus Catus
Germanill[a] Iovina
May he who has stolen Vilbia I curse (him) who has stolen,
become as liquid as water … who has robbed Deomiorix from
who has stolen it (or her) his house. Whoever (stole his)
Velvinna, Exsupereus, property, the god is to find him.
Verianus, Severinus, Let him buy it back with his own life.
Augustalis, Comitianus,
Minianus, Catus,
Germanilla, Jovina.
Temple Courtyard and Minerva – unutar moderne muzejske konstrukcije nalazi se natkriveni i zaštićeni prostor hramskog dvorišta iznad kojeg se prolazi metalnim stepeništima i ograđenim putevima. Ovo područje bilo je namijenjeno okupljanju štovatelja božice Minerve Sulis. Izloženi su oltar na kojem su se prinosile žrtve, brojni oltari s inskripcijama te pozlaćana brončana glava Božice – jedan od najpoznatijih artefakata rimskog razdoblja u Britaniji.
The Sacred Spring and Associated Objects – u središtu Muzeja nalazi se staklom ograđena terasa s pogledom na izvor termalne vode. Svakodnevno izvire preko 1,170,000 litara mineralne ljekovite vode temperature 46°C. Bio je običaj u Izvor bacati darove Božici – pronađeno je preko 12,000 rimskih kovanica te veliki broj tabli s kletvama. Metalne posude (patere) s inskripcijama DSM (Deae Sulis Minerva) vjerojatno su bile namijenjene prinosu žrtvi i darova svete vode.
Changing Rooms and Saunas – uokolo Velikog bazena nalaze se Istočne i Zapadne terme. Istočne terme obuhvaćaju veliku kupelj s toplom vodom koja je dopirala cijevima iz Velikog bazena te niz grijanih prostorija, čiji se broj povećavao kako su terme rasle do svog maksimuma u 4. stoljeću. U nekoliko prostorija, kao i na području Zapadnih termi, postavljeni su transparentni zasloni s video projekcijama, CGI rekonstrukcije i zvučni efekti prikazuju Rimljane u postupku korištenja ovih objekata.
Heated Rooms and Plunge Pools – Zapadne terme obuhvaćaju niz bazena i grijanih prostorija s hipokaustima (s dobro očuvanim stupcima od opeke) te krugli bazen s hladnom vodom dubok 1,6 metara.
Na samom kraju posjete može se okusiti voda o kojoj se toliko priča – postavljena je slavina iz koje istječe topla ljekovita mineralna voda, a ukoliko nemate vlastitu bocu, na volju su papirne čašice. Čin-čin!
The Thermae Spa
Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)
S obzirom da su termalni izvori u Bathu, jedni od tri najznačajnija u Velikoj Britaniji i dalje aktivni, adaptirani su za moderni užitak kupanja u formi termalnog kompleksa Thermae Spa (u daljnjem tekstu Thermae) u Bath Street. Thermae obuhvaćaju dvije lokacije koje se međusobno nalaze u neposrednoj blizini – The Cross Bath (manje) i The New Royal Bath (veće terme). The Cross Bath terme (Grade I listed building) povijesni su spomenik obnovljen 1789. u stilu neoklasicizma te restauriran 1990. godine. Nalazi se uz bolnicu Sv. Ivana (St John’s Hospital) koju je, kao jednu od prvih ubožnica u Engleskoj, dao sagraditi početkom 12. stoljeća Reginald Fitz Jocelin, biskup Batha i nadbiskup Canteburyja. Radi se o nenatkrivenom bazenu u obliku velikog jacuzzija okruženom prostorijama svlačionica i recepcije. Namijenjene su posjeti manjeg broja ljudi i dolazak je potrebno prethodno najaviti. Također, moguće ih je zakupiti za privatnu sesiju.
S obzirom da se nalaze u užoj gradskoj sredini, razvoj većih termi nije mogao biti proveden na horizontalnoj, već samo na vertikalnoj osnovi. Stoga je glavni kompleks organiziran na nekoliko etaža – što ga čini zanimljivim i aktivnim mjestom posjete.
U Glavnoj zgradi (The New Royal Bath) nalaze se dva bazena – jedan u prizemlju, koncipiran u kružni tok s vodenom strujom, a drugi na samom vrhu građevine, s impresivnim pogledom na Bath. Na prvom katu nalaze se svlačionice i tuševi, dok se na drugom nalaze moderni ‘tepidariumi’ i ‘frigidarium’.
Thermae nude nekoliko vrsta cjenovnih ‘paketa’, među kojima se ističe kombinacija s posjetom Rimskih termi. Posjet je limitiran na 2 sata (duži boravak u termalnim ljekovitim vodama ne preporuča se iz zdravstvenih razloga) s dodatnih završnih 15 minuta namijenjenih sušenju kose i oblačenju. U cijenu je uključena posudba ručnika i kupaće ogrtača, u kojemu obilazite katove, saune i bazene stepenicama ili liftom. Posvuda se nalaze kukice za odlaganje ogrtača, a ako ga i izgubite u moru sličnih (kao što se dogodilo meni J), dodijelit će vam se novi ogrtač. Japanke, koje su također uključene u cijenu, možete zadržati za uspomenu (za posjetu termama ne treba vam ništa osim kupaćeg kostima).
Bazen u prizemlju kružnog je oblika s polukružnim dijelom unutar kojeg struji voda. U sredini se nalaze klupe s masažnim mjehurićima, a prisutan je i masažni slap. Uokolo bazena postavljene su ležaljke, a uz bazen se nalaze i prostorije za masažne tretmane. Na drugom katu nalaze se dvije tematski različite saune – rimska s mozaikom Minerve i sauna u georgijanskom stilu te vruća infracrvena komora. Uz njih se nalazi i prostorija s izrazito hladnim zrakom i koritom leda koji se konstantno generiraju. osjećaj hlađenja na uzavreloj koži zaista je fantastičan. Sve četiri prostorije su maglovite, pa se krećemo se u njima pomoću vlastite intuicije, osjećaja za orijentaciju i zvukova, a iskustvo kretanja je vrlo zanimljivo. Celestijalna dvorana namijenjena je relaksaciji. Na istom katu nalaze se i masažni te stropni tuševi praćeni svjetlosnim efektima. Konačno, na vrhu građevine nalazi se veliki krovni bazen ograđen staklenim panelima s pogledom na Bath. U ovom bazenu provela sam najviše vremena u ugodnom razgovoru sa Stephane, zaposlenicom Thermae, koja mi je navela ostale znamenitosti Batha i opisala korištenje tubaste plutače* u bazenu (*moj prijedlog naziva derivirao je iz njegovog oblika i namjene).
Kao šlag na kraju, posjetila sam restoran gdje sam naručila obrok po izboru. Menu je sadržavao delicije u stilu slow food ili fine dining restorana. Upućena sam za stol za dvoje uz prozor kroz koji je zraka svjetlosti obasjavala stol, a ugodan povjetarac rashlađivao je posjetitelje netom izašle iz vruće vode. Naručila sam specijalite kuće – quiche s kruškom i plavim sirom za predjelo, ribu za glavno jelo i vruću čokoladu s daškom vanilije za desert. Rastopljena čokolada stigla je stigla prva, poslužena odvojeno od gustog mlijeka s bogatom pjenom i čokoladnim kapljicama na vrhu, uz komad tradicionalnog biskvita (pudding). Pojela sam pola porcije čololade prije nego sam ostatak umiješala u zapjenjeno mlijeko. Puding i čokolada zabavljali su me 15-ak minuta, kada je stigao topli quiche na salati. S obzirom da sam bila pozvana na tour de Bath Abbey u 16 sati, bila sam primorana otkazati ribu, kako bih stigla na vrijeme. Naime, čak 35 minuta bilo je potrebno za poslužiti ova dva jela, svježe pripremljena, ukusna i vrhunske kvalitete. Praktični feature je taj da se vrijeme provedeno u restoranu ne odbija od ukupnog vremena namijenjenog boravku u termama. Napustila sam Thermae nakon točno dva sata, i mokre kose otputila se do Opatije, udaljene 2 minute trčanja.
The Bath Abbey
Galerija fotografija (autor VJB)
Opatija se izdvaja stilski i funkcionalno i kronološki.
Puno ime Opatije (anglikanske župne crkve i nekadašnjeg benediktinskog samostana) je The Abbey Church of Saint Peter and Saint Paul. Osnovana je u 7. stoljeću, a današnja građevina iz 16. stoljeća jedan je od najboljih primjera engleske gotike. Križnog tlocrta, izgrađena je od bathskog žućkastog kamena, s brojnim vitrajima.
Svakodnevno je organizirano nekoliko vođenih obilaska Opatije, a ja sam prisustvovala posljednjem. Obilazak obuhvaća penjanje preko 270 stepenica u nekoliko etapa, s pauzama prilikom kojih se objašnjava funkcioniranje Opatije, upravljanje zvonima te karakteristike arhitekture. Rečeno mi je također da se u podrumu Opatije trenutno vrše arheološka iskopavanja. Prisjetila sam se predavanja održanog u okviru Humanities Division Sveučilišta u Oxfordu, kojem sam prisustvovala prije nekoliko mjeseci, a u kojem je prezentirana njezina renovacija i projekt prezentacije kao značajnog primjera kulturne baštine u Britaniji.
Opatija je velika i impozantna. Brodovi su presvođeni lepezastim svodovima – izvedba koja se smatra najboljim svjetskim primjerom ove vrste gradnje. Uz Opatiju u Bathu nalazi se veliki broj crkvi sagrađenih unutar i izvan gradskih zidina građenih za stanovništvo koje nije bilo u mogućnosti obilaziti Opatiju.
Na vođenom obilasku najviše je bilo riječi o crkvenim zvonima kojih je deset; osam zvona izrađeno je 1700. godine, a dva manja dodana su 1774., kako bi ih ukupno bilo deset. Sva zvona još uvijek vise o originalnom drvenom okviru. Najveće i najteže zvono (1,5 tona) je posebno – nakon što je iznenada napuklo 1869. godine, trebalo ga je ponovno izliti. Nakon dvostrukog ugađanja (ispostavilo se da je ostarjeli orguljaš koji ga je pratio na podešavanje nagluh) koje je koštalo za to vrijeme enormnu količinu novaca (oko sto i nešto funti) i problema s isplatom za to potrebite donacije, od milja je prozvano the troublesome one. Posjetili smo i stražnju stranu sata, koje se nekoć navijalo ručno, a danas elektronički, stisnuti u malu prostoriju nad crkvenim stropom.
Vodstvo završava na najudaljenijem tornju sa širokim pogledom na grad.
Osim što je poznat po rimskom i suvremenom kupalištu, Bath je znamenit i po tome što je u njemu obitavala Jane Austin. Brojne gradske ture posvećene su njoj i njezinom opusu. Veliki gradski park uz rijeku nudi Afternoon Tea, a zamijetila sam i restoran sa srednjovjekovnim jelima i bathskim specijalitetom (koji nisam imala vremena probati, ali izgledom i sastojcima podsjeća na nešto između buhtle, peciva i pince) – the Bath bun. Nalazi u najstarijoj očuvanoj kući u Bathu, iz 1482. godine.
Zahvaljujem Rimskim termama (The Roman Baths), Thermae Spa i Bath Abbey na obilasku muzeja, kupanju i obilasku opatije!
Posjet Bathu ostat će mi u posebnoj uspomeni – posjetila sam ga netom nakon što mi je ponuđena pozicija na Faculty of Classics (zato kasni članak – radim!) i ovim posjetama i doživljajima proslavila svoje oxfordsko zaposlenje 🙂
Vendi Jukić Buča
Oxford, 14. 8. 2018.
>Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)
by PRESS | Jul 17, 2018 | Arheološki muzej u Zagrebu, Inspiracija, Izložbe, PRESS, Rekonstrukcije, U Hrvatskoj, Zagreb
Arheološki muzej u Zagrebu,
Collection of Antiquities & Glyptothek Münich i
AMD Akademie Mode & Design
imaju iznimnu čast pozvati Vas na otvorenje izložbe
„DIVINE X DESIGN – DRESSING ANTIQUITY“,
koje će se održati u srijedu, 18. srpnja 2018. u 18 sati
u Velikoj dvorani Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Izvor
AMZ PRESS
by PRESS | Jun 14, 2018 | Arheološki muzej u Zagrebu, Glazba, Inspiracija, PRESS, U Hrvatskoj, Zagreb
U srijedu, 20. 6. 2018. godine s početkom u 20 sati, u susret Svjetskom danu glazbe, u Velikoj dvorani Arheološkog muzeja u Zagrebu, u sklopu cjelogodišnjeg programa „Hrvatska u vrijeme kneza Branimira – Branimirova godina“, darujemo posjetiteljima Koncert srednjovjekovne i renesansne glazbe u izvedbi ansambla Marco Polo.
ULAZ JE BESPLATAN!
Program: Defte lai (Bizant, XI. st.), Evo je prišal (Hvar, XV. st.), O Virgo splendens (Libre Vermell, Španjolska, XIV. st.), Joan Ambrosio Dalza, Bartolomeo Trombocino, Luys de Narvaez, Alonso Mudarra, Mateo Flecha, Alfonso X el Sabio, Marizapalos (Španjolska, XVII. stoljeće)
Izvor
AMZ PRESS
