by Suradnik | Nov 10, 2014 | Autorski osvrti, Film, Inspiracija, Istaknuto
Saga o Vikinzima
Northmen: A Viking Saga (2014.)
Elite Filmproduktion, 2014.
Trajanje: 97 min
Format: /
Color: Color
Zvuk: /
Redatelj: Claudio Fäh
Glume: Tom Hopper, Ryan Kwanten, Charlie Murphy, Leo Gregory, Anatole Taubmam, Ed Skrein
Saga o Vikinzima – Movie Site
Northmen: A Viking Saga – IMDb
Preuzeto s FILM-MAG.NET >Link
Mala skupina Vikinga u prvim scenama ovoga uratka prolazi kroz masivnu oluju na moru, nasukava se na obalama Škotske, i nakon teškog uspona na jednu liticu – uz gubitak jednog čovjeka – poražava poveću skupinu vojnika koji su se nalazili baš na tom dijelu obale.
Jedan od protivnika pobjegne, a unsrećenim Vikinzima ostane ranjeni suborac i jedna škotska plemkinja s čijim otkupninom planiraju ‘kupiti’ ulaz u najbližem vikinškom naselju.
Scena iz fila ‘Saga o Vikinzima’. Fotografiju ustupio: Blitz
Tu malu skupinu predvodi Asbjorn, ostatak skupine sačinjavaju religiozni mladić, nezadovoljni odmetnik, nabrijani starčić i nekolicina boraca koji su odbačeni od vlastitog kralja (jer su mu se suprostavili). No cijela ta priča polako kapka tokom cijeloga filma. Ovdje scenarij ne pruža puno više od usputnih rečenica, režanja i povremenih urlika. Malu skupinu ubrzo počinje ganjati vučja skupina karpatskih manijaka koji su u službi škotskog kralja Dunchaida (koji pak ne želi ispasti slabić pa ne želi vidjeti svoju kćer živu, pogotovo ako bi njezina sloboda bila plaćena s novcem), a to pruža priliku da se kopiraju pokreti kamere nad pokretnim skupinama ljudi iz zraka, dok prelaze velike zelene pustopoljine.
Posvemašnja izgubljenost scenarija i glumačke izvedbe koje ne mogu nuditi ništa više od karikaturalnih prikaza. Paušalni pokušaji stvaranja bilo kakvih karakternih crta izvan ponekog citata o vikinškoj hrabrosti i snazi te vitlanja oružjem ne sačinjavaju dobar film. Ovo ostvarenje, osim lijepe okoline i izvrsnih lokacija, ne nudi ništa pozitivno niti uzbudljivo. Kada se u to ubace nadnaravni elementi (ali samo u tragovima) i karikaturalni neprijatelji, čija škrgutajuća čeljust i nadnaravna snaga ne ostavljaju dovoljno dobre volje za degustaciju ovog nedovršenog i zbrčkano pripremljenog filmskog jela.
Posvemašnja izgubljenost cijelog filma, u koji se pokušava ubaciti humor, opasnost, intrige, brutalnost, nemoć i gotovo uvijek zanimljiva borba između dviju strana, dok premoć počiva na zločestoj potenciraju i dodatno izlažu svaki nedostatak filma, a što se više približava kraju, to su te nedorađene ideje i loši izbori sve naporniji i nepodnošljiviji. I da ne pričamo o činjenici da su tadašnje razlike između dobrih i loših bile praktički nevidljive, Vikinzi ovdje imaju sreće da se nalaze u ulozi protagonista. Upozorenje za sve ljubitelje povijesnih spektakala i/ili povijesne točnosti: izbjegavati u širokom luku.
Robert Tabula
by Suradnik | Aug 15, 2013 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Istaknuto, Katalozi, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zagreb
OPĆI PODACI
Katalog izložbe ‘Od nepobjedivog sunca do sunca pravde – rano kršćanstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj’
- Arheološki muzej Zagreb
- Za nakladnika: Ante Rendić-Miočević
- Autorica: Branka Migotti
- Fotografije: Nenad Kobasić, Lazo Bjelajac, Elio Ciol, Ivo Pavlović, Ante Rendić-Miočević, Željko Šepić, Nikola Šipuš
- Stranice: 212
- Jezici: hrvatski, engleski
- Dimenzije (cm): 30x22x1.6
Katalog je popratio izložbu ‘Od nepobjedivog sunca do sunca pravde – rano kršćanstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj’ koja je bila otvorena od 4. rujna do 22. studenog 1994. godine u Arheološkom muzeju Zagreb.
Uvodnu riječ na početku kataloga je napisao tadašnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu, koji ukratko objašnjava pozadinu organiziranja ove izložbe. Uz mali broj predanih osoba izložba je poslužila kao protuteža uvriježenim starokršćanskim skupovima koji su se održavali u Splitu i Solinu, a ujedno je ukazivala na slabu istraženost i zanimanje za ranokršćanski horizont u sjevernim dijelovima zemlje. Rendić-Miočević naglašava vrijednost izložbe koja nije ostala samo na razini izložbene aktivnosti već se pretvorila u sustavnu i opsežnu revalorizaciju zapostavljenih, novo pronađenih i krivo interpretiranih nalaza.
Nakon uvoda u pozadinu izložbe, prvo poglavlje govori o svetom Kvirinu, biskupu i mučeniku grada Siscie (Siska) autora Frane Bulića – koji je uvijek naglašavao potrebu da se istražuju sjevernohrvatski panonski prostori. Tekst je preuzet iz Bogoslovne smotre i ukratko opisuje život i put svetog Kvirina, točnije vodi nas od mjesta gdje počiva do opsežnog i kompliciranog puta kojim je išlo njegovo tijelo do zadnjeg počivališta.
Novo poglavlje donosi opsežan pregled obitavanja starokršćanskih zajednica u tekstu ‘Povijest starokršćanskih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske’ Mirje Jarak. Od prvih progona do razvijenijih starokršćanskih zajednica, dobivamo uvid u plodno tlo za daljnja istraživanja, kako u arheološkom, tako i u povijesnom, etnološkom i antropološkom smislu.
U sljedećem poglavlju, autorica izložbe Branka Migotti donosi presjek arheološke građe iz ranokršćanskog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj, a putem kojeg nastoji ‘izvući’ duhovnu komponentu tih ranih kršćanskih zajednica; čija je ostavština u tome pogledu relativno štura.
Kroz ‘predkršćanski’ (2-3. stoljeće) i ranokršćanski horizont (4-7.stoljeće) autorica sažima religije i kultove koji su vodili do kšćanstva te grobnih nalaza i umjetničkih obrta kršćanske religije. Religije koja je tada bila u povojima i ni blizu današnje uniformiranosti. Sagledavanje ranokršćanskog razdoblja u panonskoj Hrvatskoj po autorici otvara više pitanja nego što daje odgovora. U tom naizgled neplodnom tlu, autorica vidi ogroman prostor koji zahtijeva puno više istraživanja i propitivanja kako bi se otkrivale nove komponente i razine zahtjevnog ranokršćanskog horizonta.
Katalog kojeg je uredio Željko Demo donosi fotografije različitih nalaza ‘predkršćanske’ građe i ranokršćanske ostavštine. Uz fotografije, dimenzije i signature, gotovo svaki predmet je opisan s nekoliko rečenica. Nakon bibliografije, katalog završava s presjekom reprodukcija fotografija u boji Nenada Kobasića koje izdvajaju neke od zanimljivijih eksponata; među kojima se, između ostalih, nalaze Antoninijan carice Salonine, dno staklene posude i semis cara Honorija.
Zahvaljujem Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.
U Zagrebu, 14. kolovoza, 2013.
Robert Tabula
Naslovnica kataloga izložbe ‘Od nepobjedivog sunca do sunca pravde – rano kršćanstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj’. Foto: VJB.
[slideshow gallery_id="15"]
by Suradnik | Jul 19, 2013 | Autorski osvrti, Istaknuto, Publikacije, Stručna literatura, Vodiči
OPĆI PODACI
- Nakladnik: Janus tours d.o.o. Sućuraj
- Fotografije: Nikolaj
- Lektura: Vesna Barbarić
- Prijevod na engleski: Lora Tomaš
- Dizajn: Dino Markić
- Priprema i tisak: Galešnik d.o.o.
- Stranice: 12
- Jezik: hrvatski
Autor ovoga kratkog vodiča zaista održava obećanje kroz zadanu postavku samoga naslova, pa nakon kratkog uvoda o samoj općini Sućuraj i župama koje su se tamo nalazile, započinje kratak povijesni pregled vezan uz tu općinu, ističući najzanimljivije arheološke nalaze i lokalitete. Tako se podaci o prvom spomenu Sućuraja i Bomogolje te nalazi impresso keramike koji potvrđuju najranije prisutstvo ljudi (oko 6000 g. prije Kr.) postavljaju kao početna točka ovog vodiča. Pregled se nastavlja s neolitičkom hvarskom kulturom, bakrenim i brončanim dobom – koja obuhvaćaju kamenu sjekiru s otvorom sa držalo pronađenom početkom 20. st. u Sućurju i ostatke gradina koje su bile smještene na istaknutim i prirodno dobro branjenim područjima. Kao najznačajnije gradine se spominju veliki objekti vidljivi u krajoliku kao Vela Moševčica, Grčka gomila, Liković, Humac i Likova glava.
Željezno dobra predstavlja pronalazak grčko-ilirske kacige iz 5. st. prije Krista koja je izvađena iz mora ribarskom mrežom kod rta Sućuraj. Pisana povijest kreće s osnivanjem grčkih kolonija na Hvaru i Visu, koje iza sebe ostavljaju nalaze helenističke keramike. Rimska prisutnost je vidljiva kroz ville rustice, te ostataka istih koji uključuju antičku keramiku i ostatke rimskog mozaika na mjestu današnjeg samostana u Sućurju, kasnoantički zid u Košćaku, itd. Mletačka vlast se pojavljuje 1420. godine, povlačenje stanovništva s kopna na otoke zbog turskih osvajanja se odvija tijekom 16. st., u kojem je Sućuraj bio više puta spaljen (Ciparski rat 1570. – 1573.).
Nakon nekoliko stoljeća branjenja i obrambenih napora, početkom 18.st., Turci mirovnim ugovorom napuštaju ovo područje, ali se oporavak događa znatno sporije zbog dugotrajnog ratovanja. Gospodarski rast počinje u drugoj polovici 19. st. uslijed ekspanzije vinogradarstva i vinarstva, a s time i trgovine, pomorstva i ribarstva. Osnivaju se i domoljubna društva. Razdoblje prosperiteta traje kratko, bolest vinove loze dovodi do iseljavanja. Koja se nastavljaju tokom, između i nakon svjetskih ratova, zbog čega mnogo Selčana i Sućurana živi na Novom Zelandu, Australiji i SAD-u. I tako jedan kratak vodič, s prigodnom kartom svih spomenutih lokaliteta na otoku, donosi kratki i sažeti povijesni pregled s najvažnijim točkama razvoja i destrukcije u zadnjih 8000 godina.
Autorov pristup kompozicije ovog kratkog vodiča svakako treba istaknuti kao svijetli primjer konstruktivnog spajanja povijesti, arheologije i turizma.
Ovo izdanje će sasvim sigurno biti primamljivo ljudima koji nisu skloni dodatnom čitanju i proučavanju dublje povijesti mjesta u kojem žive (ili samo posjećuju), zbog sažetosti i kratkoće. No to ne umanjuje njegovu informativnu vrijednost za avanturiste, ljubitelje povijesti ili ljude iz struke, kao kratak podsjetnik i dobar uvod za opširnije proučavanje jednog geografskog specifikuma.
U Zagrebu, 16 7 2013
Robert Tabula
Naslovnica ‘Kratkog vodiča kroz povijest općine Sućuraj’ Nikše Vujnovića. Foto: RT.
by Suradnik | Jul 11, 2013 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Hrvatskoj, Zagreb
Izložba ‘Transparentna ljepota – Staklo iz hrvatskih muzeja’ je u organizaciji tri nacionalna muzeja (AMZ, MUO, Mimara) predstavila najviše domete obrtničke i umjetničke staklarske djelatnosti od pretpovijesti do danas. Po mnogočemu jedinstveni muzejski projekt, okupio je, uz organizatore, još 33 muzeja, kako bi se kulturna i umjetnička baštine Hrvatske prikazala u svojem punom sjaju.
Izložba u AMZ-u obuhvaća 180 eksponata iz razdoblja od 2. tisućljeća pr. Kr do 14. stoljeća. Podijeljena na četiri kronološke cjeline – stari vijek, antika, srednji vijek te predmeti islamske umjetnosti – izložba je koncipirana na rubu vizualnog minimalizma. Osim informativnih tekstova na zidovima i fotografskih reprodukcija izložaka iznad izložbenih vitrina, ono što dolazi u prvi plan, i što uostalom predstavlja cijelu ideju izložbe, jest samo staklo.
Različite boje, teksture, oblici, posebne namjene i raznovrsne metode izrade otvaraju svijest o stalnoj snazi i prisutnosti stakla, kao dokaza ljudske kreativnosti i snalažljivosti. Staklo je uvijek bilo cijenjeno i prisutno; posvećenost detaljima i rasprostranjenost mnogobrojnih radionica kroz različita razdoblja ljudske povijesti, ostavili su veliko blago kojemu se danas možemo diviti. I nije patina vremena dala ovim izloženim predmetima neku veću, nematerijalnu vrijednost.
Ono što plijeni pažnju, i pridonosi većem razumijevanju potrebe za ovako velikim i sistematiziranim izložbenim projektom, jest vrhunska umjetnička izrada staklenih predmeta. Izrada stakla je u starom vijeku bila mukotrpna i teška, ono što je izlazilo iz staklarskih radionica bilo je namijenjeno samo najbogatijima. Takve rijetke i dragocjene stvari nekako su, kroz vihor stoljeća i stoljeća ratova, uništavanja i ponovnih izgrađivanja, dočekale svoju novu ulogu – kao svjedoci prošlih vremena i zaboravljenih ljudi. Nakon što su tisuće generacije nestale i odavno se pretvorile u prah i pepeo, veličanstveno staklo je i dalje tu.
Sigurno, izloženo, skriveno iza staklenih vitrina, još uvijek relevantno. I kao sirovina i kao uporabni predmet i kao ahreološki artefakt koji pruža podatke i informacije, zaliječeno, obnovljeno, restaurirano. Možda nikada neće dostići prvobitni sjaj novoizrađenog predmeta namijenjenog vladarima, ali će zbog svoje izdržljivosti te arheološke i povijesne važnosti zauzeti stalno mjesto u bogatoj riznici materijalnih ostataka ljudske povijesti. Takva izložba ne treba previše detalja, vizualnih podstreka i pretjeranih parafernalija. Staklo govori za sebe, iza svih tih staklenih vitrina leži prošlost, a vrijeme oko nje se isteže, savija i prilagođava. Staklo je i dalje prisutno – da ga se gleda i proučava. Da mu se promatrači dive. Više se ne upotrebljava, niti ga se dira bez jako dobrih razloga. Ova izložba kao da toj bogatoj staklenoj povijesti prenosi poruku da se više ne mora brinuti. Vrijeme služenja i uporabe je prošlo, sve što ostaje je jedan važan doprinos bogatstvu materijalne ostavštine prošlih vremena.
U Zagrebu, 11 7 2013
Robert Tabula
> Galerija fotografija (Vendi Jukić Buča)
Zahvaljujemo Arheološkom muzeju na razgledu izložbe i mogućnosti fotografiranja.
AMZ - Izložba 'Transparentna ljepota - Staklo iz hrvatskih muzeja'. Foto: VJB.
by Suradnik | Jun 24, 2013 | Autorski osvrti, Knjige, Muzeji, Popularna literatura, Publikacije
Troja. Sačinjena od raznih legendi, neizbrisivo utkana u Homerov opus, utopljena u mitološki snažan okoliš koji je svakako čini jednim od najpoznatijih gradova koji nikada nije postojao, barem ne u kontekstu Homerovih epova, nastavla živjeti kroz priče, filmove, stripove i umove mnogobrojnih fanatika, obožavatelja, istraživača i pisaca. Plodno tlo koje nudi Troja, omogućuje dobrim autorima ulaz u svijet koji može ‘istrpjeti’ i najluđe teorije, misli i priče. Kada se približimo svijetu Troje, malo toga ostaje mašti na volju, a ono što nudi Troja Davida Gemmella je izvrsno i minuciozno tkanje zanimljivih likova opterećenih nesretnim sudbinama i uronjenih u izvrsnu akciju, brutalnost nesigurnih vremena te u okrutan igrokaz velikih frakcija, moćnih onoliko koliko im to dopuštaju mačevi, zlato i posjedi.
Ovo nije Homerova Troja, ovo je jedna alternativna verzija mitološke i neuhvatljive Troje, koja uzbudljivim i napetim poglavljima sigurno korača kroz poznata područja i likove, započinjajući cijelu priču nekoliko godina prije samoga rata. Glavni lik je Eneja (koji se ipak odaziva na puno draže ime, Helikaon), kralj Dardanije koji je pretrpio teško djetinjstvo i koji je izrastao u najopasnijeg moreplovca Velike zelene pučine. Njegova iskrenost, odanost i milosrdnost ne umanjuju činjenicu da o njemu kruže nimalo pretjerane priče koje ne ostavljaju puno dvojbi oko toga koliko je daleko spreman ići za pravdu. Ili barem za onom pravdom koju sam nastoji iskrojiti. Ususret nesrećama i gubicima voljenih osoba, Helikaonove osvete su brutane i konačne. U svijetu u kojemu vladaju pojedinci koji ne drže puno do ljudskih života (a još manje ako se radi o ženama i robovima), Helikaon predstavlja nekakvu naznaku pravednosti i moralnosti. Ne libeći se ubijati i paliti bez obzira na posljedice, ali uvijek s dozom opreza. Razmišljajući o budućnosti i fragilnosti odnosa na teritoriju koji nije za one slaba srca ili lijena uma.
Njegova sudbina se kroz ovaj prvi roman iz trilogije o Troji, isprepliće sa Andromahinom, svećenicom s Tere koja se mora podrediti volji svojega oca i zamijeniti mjesto preminule sestre u bračnoj luci s Hektorom, ratnikom-herojem, naizgled nepojedivim sinom Prijama, kralja Troje.
David Gemmell postavlja sve likove na svoja mjesta, miješajući im puteve, usmjeravajući ih prema bezizlaznim situacijama, bacajući ih u nemilosrdnu vatru ondašnjih vremena. Nitko ne ostaje jednodimenzionalan i tup, neprijatelji i prijatelji mijenjaju strane, a oni koji se bore za čast te posjeduju visoku dozu morala (u odnosu na prosjek) sklapaju saveze unutar najluđih kombinacija. Događaji koji spajaju nespojive odišu organskom putanjom likova, ništa nije forsirano, a napisano je na takav način da i najmanje pojedinosti koje čine razliku izazivaju trnce.
Jedan u nizu zanimljivih likova (svakako jedan od najpoznatijih) je i Odisej. I dok smo upoznati sa samo jednom verzijom Odiseja, ovdje dobivamo karakterizaciju koja je svježa, posebna i izrazito životna. On doduše je dobar pomorac i vrlo ugledan ratnik neugledna izgleda, ali dogodovštine i avanture koje prepričava zahvalnoj publici gotovo su uvijek pretjerano napuhane i nestvarne – ono što ih čini boljima od stvarnosti je Odisejeva moć pripovijedanja i obuzimanje publike. Gotovo da se može prozvati avatarom autora. Nitko ne može odoljeti njegovom šarmu, a njegova prisutnost u romanu predstavlja samo jedan od mnogobrojnih sastojaka koji djeluju i koji privlače čitatelja (tj. mene). Knjiga se čita lako, brzo i s užitkom. Idealan dodatak svakom ljetnom štivu, sasvim zanimljiva i privlačna i za one koji su povezani strukom i za one koji samo vole čitati odlične knjige. David Gemmell je vrlo sposoban i upečatljiv pisac, a jedini nedostatak ovoga djela je prazan hod između čitanja prve knjige i čekanja da izađu preostala dva naslova.
U Zagrebu, 23 6 2013
Robert Tabula
David Gemmell 'Troja – Gospodar srebrnog luka' - Naslovnica. Foto: RT.
