Histria Archaeologica 46/2015

by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 1, 2017 | Arheološki muzej Istre, Autorski osvrti, Časopisi, Istaknuto, Publikacije, Pula, Stručna literatura, U Hrvatskoj

Arheološki muzej Istre u Puli, Pula, 2016.
AMI
Web
Glavni i odgovorni urednik: Darko Komšo
Uredništvo: Adriana Gri Štorga, Kristina Mihovilić, Biba Teržan, Katarina Zenzerović
Recenzenti: Ana Azinović Bebek, Jasmina Beneta, Višnja Bralić, Marija Buzov, Marko Dizdar, Ivor Janković, Ivor Karavanić, Boris Kavur, Siniša Krznar, Jagoda Mardešić, Robert Matijašić, Marina Milićević-Bradač, Preston Miracle, Emil Podrug, Siniša Radović, Ivan Stevović, Maja Velicogna Novoselac, Jakov Vučić, Dario Vujević, Zrinka Znidarčić
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić, Zrinka Premužić
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 299
ISSN 0350-6320

Cijena: 70 kn

Histria Archaeologica 46/2015

Galerija fotografija [foto: VJB]

Popis članaka

Str. 5 – 24

Ivor JANKOVIĆ, Darko KOMŠO, James C. M. AHERN, Rory BECKER, Katarina GEROMETTA, Sanjin MIHELIĆ, Krunoslav ZUBČIĆ

Arheološka istraživanja u Limskom kanalu 2014. i 2015.

Lokaliteti Romualdova pećina i Abri Kontija 002, Pećina kod Rovinjskog Sela, Lim 001 i podvodni pregled Limskog kanala

Rad donosi rezultate arheoloških istraživanja provedenih tijekom 2014. i 2015. godine na četiri lokaliteta na području Limskog kanala u Istri. Istraživanja su dio projekta Hrvatske zaklade za znanost ‘Arheološka istraživanja kasnog pleistocena i ranog holocena na prostoru Limskog kanala’ (ARCHAEOLIM). Terenski rad proveden je na četiri lokaliteta: Romualdovoj pećini, Abri Kontija 002, Pećini kod Rovinjskog Sela i Lim 001. Nadalje, tijekom 2015. godine proveden je podvodni terenski pregled dijela Limskog kanala te geoarheološka uzorkovanja i geofizička mjerenja.

Str. 25 – 74

Ida KONCANI UHAČ, Maja ČUKA

Doprinos poznavanju podmorskog eneolitičkog nalazišta u uvali Zambratija

U podmorju uvale Zambratija (Umag) nalazi se potopljeno nalazište iz razdoblja ranog eneolitika, koje se pripisuje tzv. nakovanskoj kulturi. Nalazište se nalazi na dubini od -2.40 do -3.10 m, a dosad prikupljeni arheološki podaci upućuju da se najvjerojatnije radi o sojeničarskom naselju, koje je bilo smješteno u prirodnoj geološkoj depresiji. Od otvorenog mora bilo je odijeljeno prirodnim vapnenačkim hrptovima.

Str. 75 – 98

Martina BLEČIĆ KAVUR, Darko KOMŠO

Tajni grad – grad tajni

Oporovina i sustav špilja u kanjonu Lovranske Drage

Predstavljaju se arheološka istraživanja špiljskog kompleksa u kanjonu rječice Medvejica, odnosno doline Lovranske Drage, provedena tijekom 2006. godine. Rasprava se temelji na usporednoj analizi i vrednovanju rezultata prethodnih istraživanja s novoprikupljenim podacima. Bit će riječi o zabilježenih 14 špilja i abrija, u kojima je registrirana antropogena djelatnost. Najveća pozornost posvećena je istraživanju središnjeg špiljskog objekta Oporovine, gdje su istražene dvije sonde. Kronološki gledano, tijekom razdoblja kasnog neolitika i eneolitika kao sezonsko stanište korite se špiljski objekti smješteni na istočnoj strani kanjona, oko Oporovine. Na zapadnoj strani kanjona, Vrtaška peć 1 koristila se povremeno i privremeno tijekom brončanog doba, kada se život nastavio i u samoj Oporovini. Prava kulturološka metamorfoza špiljskog sustava zbiva se od kraja 4. pa do 6. stoljeća,kada se starosjedilačko romansko stanovništvo, vjerojatno iz obližnje Lauriane, ondje sklanjalo u nemirnim vremenima. Stvaranjem ‘zgrade’ velikih dimenzija u Oporovini te uređenjem drugih, manjih špiljskih objekata taj izuzetan, brižno planiran špiljski naseobinski kompleks odigrat će važnu ulogu kasnoantičkog refugija.

Str. 99 – 108

Darko KOMŠO, Ivor KARAVANIĆ, Jacqueline BALEN

Stijenska umjetnost u pripećku na plaži Povilac kod Selca – prapovijesna slikarija ili recentni falsifikat

U ovom članku objavljujemo slikarije koje se nalaze u jendom pripećku kod Selca. Ne postoje bitne sličnosti povilačkih slikarija s onima na drugim nalazištima. Najvjerojatnije su recentna tvorevina, nastala najviše prije nekoliko desetljeća. Premda su slikarije potpuno uništene atmosferilijama, njihove fotografije, čiji izbor ovdje objavljujemo, vjerno su svjedočanstvo i dokumentacija tog nalazišta.

Str. 109 – 148

Astrid Mirjana MAJKIĆ

Oslikana žbuka iz rimske vile na poluotoku Sorna kraj Poreča

U ovom članku obrađuju se ulomci oslikane žbuke iz rimske vile smještene na prevlaci poluotoka Sorna južno od Poreča. Očuvani dekor pripadao je zidnoj i stropnoj površini te otvorima. Jedini figurativni prikaz koji je skoro u potpunosti očuvan pripada stropnoj dekoraciji, a prikazuje krilatog Erota. Uglavnom su očuvani malobrojni ulomci koji pripadaju jednoj cjelini. Stropni ulomci ukrašeni su linearnim trakama koje imitiraju čipkastu borduru, vegetabilnim viticama i motivom kružnica koje se presijecaju. Zidnoj dekoraciji pripadaju ulomci s prikazom imitacije stupova na crvenoj i žutoj podlozi te imitacija mramora. Arheološki kontekst nije moguće identificirani, budući da rimska vila nije u potpunosti istražena te nema podataka o namjeni prostora kojem su navedeni ulomci pripadali.

Str. 149 – 168

Astrid Mirjana MAJKIĆ, Đeni GOBIĆ-BRAVAR

Idejna rekonstrukcija podnih, zidnih i stropnih dekoracija rimske vile na lokalitetu Sorna

U ovom ćemo se članku osvrnuti na istraživanje materijalnih ostataka podnih, zidnih i stropnih dekoracija s lokaliteta Sorna kraj Poreča, kao i na dokumentacijsko istraživanje podataka zabilježenih tijekom arheoloških iskopavanja lokaliteta. Detaljno su obrađeni ostaci oslikanih žbuka i mramornih oplata, dok su mozaične površine obrađene isključivo uvidom u dostupnu fotografsku dokumentaciju. Namjera je članka ponuditi moguću interpretaciju izgleda podnih, zidnih i stropnih dekoracija antičke vile na poluotoku Sorna bazirajući se na postojećim ulomcima, dokumentaciji i paralelama sa sličnim dekoracijama u rimskim vilama diljem carstva. Predložene su interpretacije, naravno, idejne i svakako podložne reinterpretaciji i dopuni.

Str. 169 – 194

Vendi JUKIĆ BUČA

Svjetiljke iz gornjih slojeva lokaliteta u četvrti sv. Teodora u Puli

Keramičke svjetiljke prezentirane člankom potječu iz gornjih slojeva lokaliteta u četvrti sv. Teodora u Puli, gdje je između 2005. i 2009. godine provođeno zaštitno arheološko istraživanje. Stratigrafska jedinica unutar koje su pronađene ove svjetiljke nalazi se iznad antičkog sloja, ali je poremećena naknadnim intervencijama te su se u istom sloju našle antičke i kasnoantičke svjetiljke. Ovim člankom obrađene svjetiljke mogu se tipološki odrediti kao one s volutama, s okruglim nosom, s radioničkim pečatom (Firmalampen) i kasnoantičke (‘afričke’) svjetiljke.

Str. 195 – 240

Damir DEMONJA

Elementi arhitekture franjevačkih crkava građenih do kraja 16. stoljeća u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva

Franjevačke crkve u Istri (Puli, Poreču i Pazinu) i na otocima Kvarnerskog zaljeva (Krku, Cresu, Lošinju, Rabu i Pagu), građene do kraja 16. stoljeća, arhitektonska su ostvarenja određenog arhitektonskog zadatka prema unaprijed uspostavljenim i podržavanim načelima. Ona su, pak, temeljena na prostornim i konstrukcijskim rješenjima, a njihova jasnoća proizlazi iz ekonomičnosti i osjetljivosti za detalje. Stoga usredotočenost na elemente arhitekture, koje obilježava čistoća oblikovanih detalja, pa i one malobrojnije, naglašenije plastičke ili dekorativne obrade, nije bila primjerena, nije im bila posvećivana dovoljna pozornost. Pri preciznijim datiranjima franjevačkih crkava na obrađivanom prostoru elementi arhitekture nisu uzimani u obzir u većoj mjeri, tek su u rijetkim slučajevima posebno izdvajani i tumačeni, jer su se datacije izvodile poglavito temeljem arhivskih podataka. Upravo zbog toga što su građene prema usvojenoj ideji koja se ne može dovoditi u vezu sa stilovima, u ovome članku obrađene franjevačke crkve, ali i općenito, isključuju u većoj mjeri stilske kategorije pa elementi arhitekture nisu imali onoliku važnost kao u drugim crkvama. Međutim, analiza elemenata arhitekture franjevačkih crkava u istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva omogućava stvaranje slike o njihovoj ulozi i značenju u okvuru stilsko-kronološkog razlikovanja.

U ovome radu analizirat će se elementi arhitekture: ziđe i ostaci podziđa, potpornjaci, vijenci, prozori, portali, prozorske ruže (rozete), trijumfalni lukovi, svodovi, rebra i konzole na franjevačkim crkvama građenim ado kraja 16. stoljeća u Istri (Puli, Poreču i Pazinu) i na otocima Kvarnerskog zaljeva (Krku, Cresu, Lošinju, Rabu i Pagu): crkvama sv. Franje u Puli i Poreču i crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu, crkvi sv. Franje na Krku, crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije na Košljunu, crkvi sv. Marije Magdalene u Portu (Krk), crkvi sv. Marije u Glavotoku (Krk), crkvi sv. Franje u Cresu, crkvi sv. Franje u Nerezinama (Lošinj), crkvi sv. Bernardina u Kamporu(Rab), crkvi sv. Franje u Komrčaru (Rab) i crkvi sv. Frane u Pagu. Analizom nabrojanih elemenata arhitekture pokazat će se njihova arhitektonska i stilska razrada (vrsnoća) te u kojoj mjeri su oni primjenjivi u preciznijiem datiranju franjevačkih crkava obuhvaćenih ovim radom.

Str. 241 – 270

Tatjana BRADARA, Petra RAJIĆ ŠIKANJIĆ, Zrinka PREMUŽIĆ

Kapitularna dvorana franjevačkog samostana u Puli

Arheološka i antropološka istraživanja

Kapitularna dvorana crkve i samostana sv. Franje u Puli najpoznatija je po rimskom mozaiku datiranom u 2.-3. st. poslije Krista, a pronađenom u istraživanju 1963. godine. Od 2011. do 2014. godine arheološki se istraživala cijela dvorana, osim dijela s mozaikom, koji zauzima skoro četvrtinu prostorije. Tijekom istraživanja ispod recentnog su poda pronađeni mnogobrojni ostaci pokojnika, koji su bili položeni na antičku arhitekturu.

Str. 271 – 280

Andrea SARDOZ

Bikonična posuda – kada rekonstrukcija i zašto, a na kraju i kako

U ovom se članku razlaže kada i što rekonstruirati kada za restauraciju predmeta nisu udovoljeni minimalni osnovni preduvjeti koje nalaže struka. Prilikom rada na bikoničnoj posudi provedena je konzervacija i restauracija. konzervacija je podrazumijevala dokumentaciju, analizu, čišćenje i stabilizaciju predmeta, a restauracija nadogradnju nedostajućih dijelova. Osnove restauracije keramike nalažu da se rekonstrukcija ne započinje prije prehodne konzervacije. Keramičke posude kojima nedostaje veliki dio (više od 60% cjeline) u teoriji se ne bi trebale podvrgavati restauraciji, ali konzervaciji bi trebale. U ovom slučaju posuda je rekonstruirana u dogovoru s odgovornom kustosicom, zbog jedinstvenosti ornamenta i finoće te završne obrade keramike. Sama restauracija posude predstavljala je pravi izazov zbog njenog specifičnog oblika i ornamenata. U obradi rekonstruiranog dijela restauratorica je koristila suvremene alatke, te zbog toga nije bilo jednostavno ‘imitirati’ ručni i detaljni rad prapovijesnog autora.

Str. 281 – 296

Monika PETROVIĆ, Tea ZUBIN FERRI

Sentimentalni rezovi iz 19. stoljeća

Restaurirana slika izrađena od kose na staklu

U ovom članku se daje kratki povijesni osvrt na predmete izrađene od kose, tehnike rada s organskim materijalom (kosom) te kemijska analiza veziva. Zatim se opisuje predmet i zatečeno stanje te postupci konzervatorsko-restauratorskih zahvata čišćenja, integracije, nadogradnje, konsolidacije i retuša.

Str. 297 – 299

Upute autorima

Zahvaljujem Arheološkom muzeju Istre u Puli na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča

Zagreb, 20. 12. 2016.