AMZ – Panel: UMREŽAVANJE U MUZEJIMA: društveni mediji kao most između stvarnog i virtualnog [PRESS]

Arheološki muzej u Zagrebu vas poziva na panel o revoluciji društvenih medija u muzejskom svijetu.

UMREŽAVANJE U MUZEJIMA: DRUŠTVENI MEDIJI KAO MOST IZMEĐU STVARNOG I VIRTUALNOG

srijeda, 11. listopada 2023. u 11 sati
Arheološki muzej u Zagrebu
Velika dvorana, 1. kat

PRIJAVITE SE OVDJE

Panel Umrežavanje u muzejima: Društveni mediji kao most između stvarnog i virtualnog okupit će stručnjake i zaljubljenike u kulturu i muzeje kako bi istražili načine na koje društveni mediji oblikuju i revolucioniziraju muzejski svijet.

Muzeji su se oduvijek bavili čuvanjem, istraživanjem i izlaganjem kulturnog nasljeđa. No kako se digitalno doba razvija, muzeji su prepoznali moć društvenih medija kao sredstva za povećanje svoje dostupnosti i utjecaja. Ovaj panel istražit će na koje načine muzeji koriste društvene medije kako bi proširili svoj doseg, potaknuli edukaciju te interakciju s publikom.

Tijekom panela stručnjaci iz različitih područja analizirat će i raspravljati o:

inovacijama u muzejskom sektoru  – kako muzeji koriste društvene medije za privlačenje posjetitelja, promociju svojih izložbi i pričanju priča koje inspiriraju;

edukaciji kroz digitalne alate – kako se društveni mediji koriste za edukaciju publike i pružanja dubljeg razumijevanja kulturne baštine;

interakciji s publikom – kako muzeji potiču dijalog i interakciju s posjetiteljima putem društvenih medija;

promociji kulturne raznolikosti – kako društveni mediji pomažu muzejima u promociji različitih kulturnih izričaja

Panel Umrežavanje u muzejima: Društveni mediji kao most između stvarnog i virtualnog prvi je od 4 planirana događanja koje organizira Arheološki muzej u Zagrebu u Programu Stručna događanja AMZ 2023. Na prvom će sudjelovati istaknuti govornici koji će podijeliti svoje stručno znanje i iskustvo:

Doc. dr. sc. Krešimir Dabo – znanstveni suradnik na Institutu za migracije i narodnosti, predavač na kolegijima vezanim uz odnose s javnošću u kulturi, menadžment manifestacija i interpersonalnu komunikaciju na Veleučilištu Edward Bernays, Sveučilištu VERN, Hrvatskom katoličkom sveučilištu i Hrvatskim studijima;

Ivan Dorotić – glavni urednik i pokretač online magazina Vizkultura, fotograf, publicist i komunikacijski strateg;

Mihaela Kulej – ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica;

Dario Marčac – tiktoker, kreator sadržaja na društvenim mrežama, osnivač Crew zajednice.

Panel Umrežavanje u muzejima: Društveni mediji kao most između stvarnog i virtualnog nezaobilazna je prilika za sve zainteresirane za budućnost muzeja i ulogu društvenih medija u oblikovanju kulturnog nasljeđa. Bez obzira jeste li stručnjak iz muzejskog i/ili kulturnog sektora, student ili jednostavno entuzijast za kulturu, ovaj panel će vas inspirirati i obogatiti vaše razumijevanje kako se muzeji umrežavaju s publikom putem digitalnih medija. Pridružite nam se na panelu Umrežavanje u muzejima: Društveni mediji kao most između stvarnog i virtualnog i zajedno istražimo kako društveni mediji postaju most između stvarnog i virtualnog svijeta.

Panelisti:

Doc. dr. sc. Krešimir Dabo znanstveni je suradnik na Institutu za migracije i narodnosti. Završio je preddiplomski stručni studij ekonomije, smjer turistički menadžment na Zagrebačkoj školi za menadžment. Specijalistički stručni diplomski studij Upravljanje poslovnim komunikacijama završio je na Sveučilištu VERN´, a drugi, diplomski, sveučilišni studij završio je pri Sveučilištu Sjever, na studiju komunikacijskih znanosti i odnosa s javnošću. Završio je jednogodišnji studij pri Centru za mirovne studije u Zagrebu. Doktorirao je u području društvenih znanosti, polje informacijsko-komunikacijske znanosti, grana komunikologija pri Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Profesionalnu karijeru počeo je na području novinarstva, radeći u uredništvima nekoliko medijskih kuća, počevši od Radio Studenta, pa do Hrvatskog radija, Televizije Z1 do RTL Televizije. Radio je u Odjelu za odnose s javnošću na RTL Televiziji, a šest je godina vodio Službu za odnose s javnošću i marketing u Ansamblu LADO. Na mjesto ravnatelja Ansambla LADO imenovan je 1. siječnja 2015. s mandatom od četiri godine. Kao vanjski suradnik, uz Veleučilište Edward Bernays, predaje na Sveučilištu VERN’, Hrvatskom katoličkom sveučilištu i Hrvatskim studijima kolegije vezane uz odnose s javnošću u kulturi, menadžment manifestacija i interpersonalnu komunikaciju.

Ivan Dorotić je glavni urednik i pokretač online magazina Vizkultura – nezavisne platforme koja se u 10 godina postojanja prometnula u jedan od najznačajnijih domaćih medija suvremene kulture i umjetnosti. Dio je fotografskog dvojca Bosnić+Dorotić specijaliziranog za arhitektonsku fotografiju, kontinuirano surađujući s brojnim domaćim arhitektima/icama te arhitektonskim studijima, dokumentirajući projekte koji su bili laureati ili nominirani za neke od najvažnijih domaćih, regionalnih i međunarodnih arhitektonskih i dizajnerskih nagrada. Posljednjih 15 godina aktivno sudjeluje na domaćoj kulturno-umjetničkoj sceni kroz širok dijapazon uloga; kao urednik, fotograf, arhitekt, kreativni direktor, publicist, kustos te komunikacijski strateg i medijski stručnjak u sferi kulture i umjetnosti, surađujući s muzejima, galerijama i arhitektonskim studijima. Bio je dio multidisciplinarnog autorskog tima koji je predstavljao Hrvatsku na 17. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2021. godine te dio komunikacijskog tima hrvatskih paviljona na 18. Venecijanskom bijenalu 2023. te 23. Milanskom trijenalu 2022. u ulozi službenog fotografa, voditelja komunikacije, odnosa s javnošću i društvenih mreža. Od otvorenja Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju do danas angažiran je kao autor svih službenih autorskih fotografija muzeja te voditelj kreativne direkcije digitalne komunikacije muzeja i društvenih mreža, a jedan je od koautora Žute sobe – dijela stalnog postava muzeja. Izlagao je na šest samostalnih i dvadesetak grupnih izložbi. Fotografije su mu kontinuirano publicirane u brojnim stručnim inozemnim dizajnerskim i arhitektonskim magazinima.

Mihaela Kulej profesorica je povijest umjetnosti i filozofije, doktorandica na Filozofskom fakultetu, Odjelu informacijskih i komunikacijskih znanosti, područje Muzeologija, dugogodišnja ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica – muzeja koji 2020. godine dobiva nagradu Hrvatskog muzejskog društva za najbolji stalni postav, a 2022. godine  ŽIVA nagradu Foruma slavenskih kultura za najbolji slavenski muzej. Svim time Mihaela Kulej pokazuje izuzetnu stručnost u obavljanju muzejske djelatnosti i vođenju muzeja. Osim primarne muzejske djelatnosti kroz dokumentiranje, čuvanje i obrađivanje građe, Mihaela uspješno organizira niz izložbi te obogaćuje djelatnost Muzeja u pedagoško – edukativnom aspektu kroz organizaciju raznovrsnih radionica i poticanja djelatnika muzeja na kreativno – edukativan rad, po čemu su postali prepoznatljivi u široj zajednici. Također, uspješno je završila i implementirala muzeološku koncepciju novog stalnog postava “Drveno doba” u prostor novoobnovljenog Dvorca Pejačević. Bila je aktivni sudionik i stručni suradnik na integriranom projektu “5 do 12 za Dvorac” koji je uspješno završen 2019. godine, a Muzej je na četiri etaže otvorio vrata ne samo stalnog postava, već i svih dodatnih sadržaja prema današnjim muzejskim standardima.

Dario Marčac je istinski predstavnik Z generacije, mlade i nove publike koja se treba povezati s muzejima. Ovako kaže za sebe:
Pozdrav! Ja sam Dario Marčac i pomažem brendovima i kreatorima da izgrade uspješne profile na TikToku.
Na svom TikTok profilu imam preko 500.000 pratitelja, a moji klijenti su ostvarili preko 120 milijuna pregleda. Osnivač sam Crew zajednice koja ukupno broji preko 8 milijuna pratitelja i predstavlja najveću zajednicu TikTok kreatora u regiji Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije i Austrije. TikTok kreatori unutar zajednice Crew su birani prema tri glavna kriterija: dobronamjeran sadržaj, snaga njihove zajednice i profesionalan pristup.
Osim na TikToku, redovito objavljujem sadržaj na LinkedInu, Instagramu, Facebooku i YouTubeu. Ukupno preko 850.000 pratitelja redovito prati moj sadržaj. Ostvario sam suradnju s preko 70 brendova, kroz koje većini kompanija vodim njihove TikTok profile ili organiziram TikTok marketinške kampanje. Brendovima koji su prepoznali snagu najbrže rastuće TikTok platforme i koji žele samostalno stvarati sadržaj održavam edukacije, mentoring i radionice kako bi brže savladali potpuni drugačiji koncept stvaranja sadržaja u odnosu na Instagram i Facebook.
Osim toga, najmlađi sam kolumnist Jutarnjeg lista te redoviti gost brojnih konferencija i festivala gdje govorim o TikToku, Influencer marketingu, kreiranju sadržaja i društvenim mrežama.
Mediji redovito prenose moj rad, a moj izazov #BookTok u kojem je sudjelovalo 16 školskih knjižničara iz cijele Hrvatske bio je popraćen u emisijama nacionalnih TV postaja, novinama i časopisima.
Kao stručnjak za TikTok, pomažem brendovima da iskoriste potencijal ove platforme i postignu uspjeh.

Dodatne informacije: zbabic@amz.hr

PRIJAVITE SE OVDJE

Program Stručna događanja AMZ 2023. sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

Krakov – Izložba ispod Crkve sv. Adalberta u Krakovu [piše i fotografira Vendi Jukić Buča]

Mala izložba ‘Povijest krakovskog trgovačkog trga i Crkve sv. Adalberta’ Arheološkog muzeja u Krakovu postavljena je u kripti Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha), koja se nalazi na jugoistočnom rubu najvećeg sačuvanog srednjovjekovnog trga u Europi, Glavnog trga (Rynek Główny) iz 13. stoljeća. Crkva je nazvana prema omiljenom poljskom misionaru mučeniku sv. Adalbertu (polj. św. Wojciech). Prema legendi sv. Adalbert posvetio je crkvu 997. godine i u njoj propovijedao do odlaska na misiju u Prusiju. Smatran je svecem već tijekom života, a kanoniziran je relativno brzo nakon smrti. Posvećene su mu brojne crkve u Europi, a preko dvije stotine religioznih građevina u Poljskoj. Pod crkve nalazi se ispod današnje razine Glavnog trga. Najstariji ostaci upućuju na prvotnu drvenu konstrukciju s kraja 10. stoljeća, dok su temelji prve kamene crkve vidljivi u donjem dijelu sadašnjih zidova. Ova najranija crkva istovremena je s crkvama sv. Adalberta u mjestima Modlnica, Dankowice te Książ Wielki. Nova crkva izgrađena je tijekom 11. ili 12. stoljeća od manjeg kamena u obliku pravokutnika, a djelomično je restaurirana tijekom razdoblja baroka.

U prostor kripte ulazi se s vanjske strane, preko širokog i krupnog praga izrađenog od velikih kamenih blokova, radi kojih, da bi se prekoračilo, treba dobrano raširiti noge pritom pazeći da se ne posklizne na njihovu upotrebom izglačanu površinu. Zidovi su otkopani i obilježeni kako bi se vidjele razvojne faze crkve (temelji sakristije, romanički zid, moderni zid). Isto je učinjeno i s presjekom stratigrafskih slojeva (podovi iz različitih razdoblja, kulturni slojevi). Područje uz jedan dio zidova natkriveno je staklenim pločama kroz koje dopire dnevno svjetlo koje omogućuje vidljivije proučavanje fotografija iskopavanja koje su postavljene na zidu direktno ispod.

U vitrinama su izložene keramičke posude iz razdoblja izgradnje postojeće crkve, rekonstrukcije prvotne drvene i kamene crkve te kameni spomenici iz razdoblja romanike. U kutu kripte izložen je kostur pokojnika iz 11. stoljeća za koji mi je osoba na prodaji karata potvrdila da se ne radi o replici, te ukazala na još nekoliko lubanja ispod ulaznih stepenica. Ovi kosturni ostaci potječu s područja crkve, ali nisam sigurna da li su postavljeni u blizini mjesta pronalaska.

Izložba prikazuje i krakovsku vodovodnu mrežu razdoblja 14. do 17. stoljeća s ilustracijama aparature za crpljenje vode i bušenja rupa u drvenim cijevima. Karte prikazuju ranosrednjovjekovne grobove na području Starog grada te crkvena groblja iz razdoblja 13. – 15. stoljeća na širem području povijesnog centra.

Zanimljivo mi je posjećivati originalne strukture i izložbe u originalnom prostoru. Imam osjećaj ulaska u arheološku strukturu uz strukturalnu sigurnost davno završenih istraživanja. Iako je mala i old school, izložba je vrlo zanimljiva, a tekstovi djelomično prevedeni na engleski. Crkva je aktivna i nalazi se vidljiva na glavnom trgu te su posjetitelji brojni i u crkvenom prostoru i u prostoru kripte.

Vendi Jukić Buča
Kopenhagen, 2. listopada 2023.

Krakov – Arheološki muzej u Krakovu [piše i fotografira Vendi Jukić Buča]

Namjena stalnog postava Arheološkog muzeja u Krakovu tematski je prikazati kontekst prapovijesti i ranog srednjeg vijeka na području Male Poljske (južno i jugoistočno područje današnje Poljske) korištenjem originalnih artefakata, rekonstrukcija, maketa, karata i kompjuterske tehnologije. Mnogi stari muzeji intenzivno se moderniziraju po uzoru na zapadne. Digitalna tehnologija omogućava dodatnu vizualnu dimenziju te posjetiteljevo osobno sudjelovanje u priči koju se artefaktima te informativnim tekstovima nastoji ispričati. Ovo je jednostavnije postići kod potpuno novih izložbenih koncepata i njima namijenjenih prostora nego kod adaptacije postojećih koja ovisi o nizu potencijalnih restrikcija. Zanimljivost Arheološkog muzeja u Krakovu je u tome što se na jednom prostoru, čini se, stapaju starija i novija izložbena koncepcija koje su obje bile izvedene u okviru modernih metoda svoga vremena u prostoru koji je za muzejske potrebe adaptiran 1950tih godina. Naime, u katalogu stalnog postava tiskanog 2006. godine ne spominju se egipatska zbirka i zbirka artefakata iz Perua, koje su vjerojatno u muzejski postav uključene naknadno, a prezentirane su po suvremen(ij)im (?) izložbenim i konzervatorskim standardima – sobe su zatamnjene crnih zidova, artefakti se nalaze u staklenim vitrinama s preciznim osvjetljenjem, sarkofazi su postavljeni uzdignuti nad ogledalima kako bi se mogli vidjeti zanimljivi detalji na stražnjoj strani, tekstualni paneli u peruanskoj zbirci nalaze se na osvijetljenoj podlozi, čini su čini se da su vlaga i temperatura regulirani itd. Egipatska zbirka sadrži artefakte koje su iznjedrile poljske istraživačke kampanje u Egiptu. Neke od njih proveo je prvi poljski egiptolog Tadeusz Smoleński, iz Krakova, početkom 20. stoljeća. Peruanska zbirka prezentira izabrane arheološke i etnografske artefakte koje je Władysław Kluger, inženjer iz Krakowa, donirao Poljskoj akademiji umjetnosti i znanosti. Kolekciju je sakupio tijekom svog boravka u Peruu, gdje je radio za peruansku vladu.

Stalni postav različito je prezentiran u odnosu na egipatsku i peruansku zbirku – ako ne i starijom od početka milenija, čini mi se karta lokaliteta na kojoj se pritiskom na određeni gumb upale odgovarajuća svjetla. Zanimljivo je vidjeti ručno izrađene makete i rekonstrukcije prapovijesnih ljudi, ali uočljiv je nedostatak kose i tjelesne dlakavosti, pogotovo kod muških figura, te se posjetitelj može zapitati koliko se pridavalo pažnje detaljima i točnosti. Često nije jasno radi li se o originalnim artefaktima ili rekonstrukcijama, što nije pojašnjeno ni u Katalogu. Čak i ukoliko je cilj muzeju prezentirati komplicirani kontekst na način da ga je u stanju razumjeti šira javnost te laici, podaci bi trebali biti jasni, precizni i detaljni za stručnjake koji će se možda s većim zanimanjem posvetiti njihovom proučavanju. Kopije su vrlo vjerne. Znamenita posuda iz Bronocica s prikazom kola kopija je koju su izradili studenti Državne visoke škole za umjetnost u Krakovu, dok se original čuva u Institutu za arheologiju i etnologiju Poljske akademije znanosti, također u Krakovu. Sudeći prema načinu njezine prezentacije i zaštite ne bi se dalo naslutiti da se radi o kopiji, ali je ova informacija navedena uz izložak. Veliki dio postava prezentira klimu i okoliš tijekom različitih povijesnih razdoblja. Artefakti se nalaze uz makete i rekonstrukcije, a često su u vitrinama postavljeni u širi kontekst – primjerice srpovi i druge ratarske alatke pridružene su snopovima pšenice te keramičkim posudama napunjenim zrnjem. Poseban dio prvog dijela izložbe (u suradnji s Interreg Central Europe) prilagođen je taktilnom doživljaju artefakata slijepim i slabovidnim osobama, ali i svakome tko bi volio dobiti iskustvo rukovanja povijesnim artefaktima. Za tu svrhu izložene su kopije izabranih izložaka, različitih funkcija i od različitih materijala, a o kojim se artefaktima radi, pojašnjeno je također i na brajici. Postavljen na ulazu u izložbeni prostor, plakat nudi detaljnije informacije o projektu. Iduća pri obilasku, velika prostorija sadrži makete različitih vrsta nastambi tijekom povijesti u mjeri 1:20 . S obzirom da su makete postavljene na postamente, postavljena je i mala pokretna klupica za najmlađe posjetitelje. Uz zid prostorije nalaze se pretpostavljene rekonstrukcije nošnji, nakita i oružja na lutkama u prirodnoj veličini, izrađene na temelju podataka s različitih lokaliteta u Maloj Poljskoj. U prostoriji o proizvodnji i razmjeni nalaze se zasloni s projekcijama animiranih tehnika proizvodnje kamenog oruđa, keramičkih posuda, nakita, željeznih artefakata te načina gradnje. Koncept razmjene i trgovine prikazuju vitrine sa sirovinama i trgovačkim rutama. Meni osobno najzanimljiviji dio postava izložba je u koju sam pristupila obrnuto nego je zamišljeno kako bi joj se trebalo pristupiti (kroz izložbu o povijesti Muzeja) te mi se njezina lokacija činila skrivenom. Naravno, ukoliko biste, za razliku od mene, nastavili prostorijom o razmjeni i trgovini, na njezinom kraju nalazi se službeni ulaz u taj dio postava. Ovaj, meni najzanimljiviji dio izložbe, odnosi se na prikaz starih vjerovanja i umjetnosti. Prostor je dizajniran na način da vam se čini kao da prolazite šumom ili močvarom, a s obje strane ‘puteljka’ po kojem hodate nalaze se grobovi s ostacima pokojnika u podnim vitrinama (nije jasno radi li se o rekonstrukcijama ili originalnim ostacima). Na početku ove prostorije, ili kraju, ovisno kako ste u nju ušli, nalazi se kamena skulptura koja se povezuje s prikazom Svetovita (Świętowit), četveroglavog slavenskog boga rata i proricanja, tzv. Zbrucz idol. S obzirom da su mu glave okrenute prema sve četiri strane svijeta, smatra se da sve vidi te otuda i ime Svevid (‘svjetovid’ – onaj koji vidi svijet?). Ovaj artefakt jedan je od prvih koji je dospio u kolekciju Arheološkog muzeja u Krakovu. Pronađen je u rijeci Zbrucz u Ukrajini 1848. godine te dopremljen u Krakov 1851. Po izlasku iz ove izložbe (ili u mom slučaju ulasku), nalazi se posebna prostorija u kojoj je prezentiran fotografski i arhivski materijal vezan uz razvoj i djelatnost Muzeja od njegovog osnutka 1850. godine.

Šarmantnost old school muzeja očituje se u činjenici da ste u njegovom obilasku najčešće jedan od rijetkih, ako ne i jedini posjetitelj. Ipak, niste sami. Štoviše, na gotovo svakom uglu nalaze se zaposlenici koji vas upućuju na pravi smjer obilaska i ponekad objasne što možete očekivati u prostoriji u koju upravo ulazite. Iako određen, smjer obilaska nije pravocrtan te je pomoć dobrodošla. Ipak, povratak u prostor koji ste već obišli mogao bi zahtijevati obrazloženja.

U podrumskoj prostoriji zgrade nalazi se privremena izložba, koja se obilazi posljednja. Prikazani su brončanodobni i željezni artefakti pronađeni tijekom arheoloških istraživanja u regiji Beskid na području rijeke Soła, koja je proveo Povijesni muzej Bielsko-Biała u razdoblju od 2019. do 2021. godine. Tipološki organizirane vitrine prikazuju uglavnom oružje, oružje i nakit. Izložbu ilustrira gust fotografski materijal provedenih arheoloških iskopavanja.

Muzej se nalazi u velikoj povijesnoj građevini iz 17. stoljeća okruženoj zidinama i krasnim vrtom, unutar područja Starog grada Krakova. Građevina izvorno sagrađena kao samostanski kompleks, prenamijenjena je 1797. godine u zatvor i sudište. Sredinom 20. stoljeća poduzet je opsežan poduhvat renovacije kako bi se građevina adaptirala za potrebe muzeja, te uključivala spremišta, istraživačke i konzervatorske prostorije te izložbeni prostor.

Muzej skrbi i o izdvojenoj izložbi u podrumu Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha) iz 11. stoljeća, koja se nalazi na glavnom gradskom trgu (Rynek Główny). Više o izložbi pročitajte na linku: http://www.arheologija.hr/2023/10/02/krakov-izlozba-ispod-crkve-sv-adalberta-u-krakovu-pise-i-fotografira-vendi-jukic-buca/

Vendi Jukić Buča
Kopenhagen, 1. listopada 2023.

Literatura
Prehistory and Early Middle Ages of Little Poland. Arcaheological Museum in Cracow, Crakow, 2006.
https://ma.krakow.pl/en/

AMZ – Godišnji znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA održat će se u Belom Manastiru od 2. do. 6. listopada 2023. [PRESS]

Godišnji znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA održat će se u Belom Manastiru od 2. do. 6. listopada 2023. godine. Svečano otvorenje znanstvenog skupa održat će se u utorak, 3. listopada s početkom u 9 sati, u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru. Na izdvojenoj lokaciji, u sklopu znanstvenog skupa, održat će se Svečano uručenje nagrada Hrvatskog arheološkog društva za 2021. godinu i otvorenje dvije izložbe u Arheološkom muzeju Osijek.

Ove godine Arheološki muzej u Zagrebu suorganizator je znanstvenog skupa Hrvatskog arheološkog društva TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA uz Centar za kulturu grada Belog Manastira, Etnološki centar baranjske baštine, Arheološki muzeja Osijek i Institut za arheologiju.

Znanstveni skup
TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA
2. – 6. 10. 2023.
Otvorenje znanstvenog skupa 3. 10. 2023. u 9 sati
Etnološki centar baranjske baštine
Ul. kralja Tomislava 70
Beli Manastir

Preuzmite knjigu sažetaka i program godišnjeg znanstvenog skupa Hrvatskog arheološkog društva

Sudionici znanstvenog skupa TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA u svojim izlaganjima dat će pregled rezultata najnovijih zaštitnih i sustavnih arheoloških istraživanja, te također i multidisciplinarnih istraživanja, zatim izdavačke i izložbene djelatnosti.

Iz programa izdvajamo predavanje Liminal zones, bottleneck and a new core area: the spread of farmers and the birth of the Central European Neolithic, koje će održati Eszter Bánffy, predsjednica Europskog arheološkog društva u utorak. 3. listopada, s početkom u 18.30 sati u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru. Te također, promociju publikacije Arheološka istraživanja bjelovarsko-bilogorske županije i okolnih krajeva u nakladi Hrvatskog arheološkog društva i Jazz koncert izvođača Zrinke Barić na violončelu i Gorana Jurića na gitari koje će se održati u srijedu 4. listopada s početkom u 20 sati u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru

Svečano uručenje nagrada Hrvatskog arheološkog društva za 2021. godinu
Otvorenje dvije izložbe
5. 10. 2023.
Arheološki muzej Osijek
Trg Sv. Trojstva 2
Osijek

Kao dio programa godišnjeg znanstveni skupa Hrvatskog arheološkog društva TISUĆLJEĆA MEĐU RIJEKAMA – ARHEOLOGIJA MEĐURJEČJA u Arheološkom muzeju u Osijeku u četvrtak, 5. listopada, s početkom u 17 sati održat će se svečano uručenje Nagrada Hrvatskog arheološkog društva za 2021. godinu. Nagrada Hrvatskog arheološkog društva “Don Šime Ljubič” za rad u Društvu dodjeljuje se dr. sc. Bruni Kuntić Makvić. Godišnje nagrade „Josip Brunšmid“ dobivaju: dr. sc. Mate Parica za monografiju Prapovijesne maritimne konstrukcije Dalmacije i Kvarnera te dr. sc. Ina Miloglav za popularizaciju arheologije u zemlji i svijetu za organizaciju konferencije METARH – Methodology and Archaeometry.

Nakon dodijele nagrada u Arheološkom muzeju Osijek, s početkom u 19 sati održat će se svečano otvorenje dvije izložbe Tisućljeća među rijekama – arheologija međurječja. Najnovija arheološka istraživanja na području Baranje i Arheologija iz zraka.

Baranjski kraj prebogat je arheološkom baštinom i svjedoči kontinuitet u ovim krajevima nastanjenim od mlađeng kamenog doba. U međuriječju Save, Drave i Dunava je posljednjih 15tak godina u sklopu velikih infrastrukturnih projekata izvršen veliki broj  zaštitnih arheoloških istraživanja. Također, uz podršku Ministarstva kulture i medija, istraživanje Dunavskog limesa je postavljeno kao strateški projekt u sklopu nominacije „Granice Rimskoga Carstva – spomenik svjetske baštine“ na UNESCO listu svjetske baštine. Izuzetno značajan i kontinuiran rad brojnih arheologa potaknula su Hrvatsko arheološko društvo da se u 2023. godini skup Društva, po prvi puta održi u Belom Manastiru.

[AMZ PRESS]

AMI – Jestiva izložba u Svetim srcima [PRESS]

Kamo ćete u petak, 29. rujna na marendu? Mi ćemo u Muzejsko-galerijski prostor Sveta srca, gdje će u podne učenici “Lipe” posluživati najbolju hranu u gradu.

Program je naslovljen „Na antičkom jelovniku”, a predstavlja “jestivu izložbu” koja obuhvaća zanimljive kulinarske kreacije poput punjenih datulja s pinjolima, orasima, zelenim paprom – kuhanih u medu ili pak kruha od pirovog brašna sa slanim srdelama.

Učenici slastičarskog i turističko-hotelijerskog usmjerenja Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu prezentirat će rimska jela koja su pripremili pod mentorstvom nastavnika ugostiteljskih predmeta: Grga Komazina, Roberta Perića i Igora Černjula.

Inspirirani antikom, učenici naše popularne “Lipe” prezentirat će bogatu povijest i kulturu hrane te svoje ugostiteljske i kreativne vještine, oslanjajući se na povijesne i književne izvore te približavajući doživljaj hrane iz rimskih kuhinja suvremenom načinu življenja.

Dobat tek svima!

Arheološki muzej Istre

 

[PRESS]

AMI – Herkulovo svetište u Puli [PRESS]

Pored Gradske knjižnice i čitaonice u Puli nalazio se rimski hram nešto manji od Augustovog, dimenzija 8 puta 16 metara. Otkriven je u arheološkim istraživanjima provedenim od 2005. do 2009. godine, a kameni blok s reljefom toljage, pronađen na lokaciji, upućuje na Herkulov kult. Upravo ovaj monumentalni nalaz izložen je u Prozoru u prošlost.

U dvorištu hrama, pored prirodnog izvora vode, postoje ostaci kultnih struktura koje su mu prethodile.

Gradnja hrama započela je odmah po osnutku rimske kolonije Pole 46–45 pr. Kr. Na toj lokaciji nije sagrađen slučajno. Postojala je kultna veza između izvora, osnutka rimske kolonije Pole, između mogućeg božanskog pretka i osnivača grada kojemu je Herkul bio zaštitnik, i čuvar gradskih vrata. Osim toga, hram, koji je bio direktno naslonjen na gradske terme, nalazi se u neposrednoj blizini središta centurijacijske mreže (nalazilo se na potezu od mora do danas neočuvanih gradskih vrata Sv. Ivana).

Rimsko svetište sastojalo se od hrama s dvorištem i trijemovima na terasi. U dvorištu se nalazio hipogej (podzemno svetište) i bunar nad izvorom. Prema dimenzijama hramskih temelja i arhitektonskih ulomaka proizlazi da je hram bio vrlo nalik Augustovom: bio je eustil (razmak među stupovima je 2,25 promjera donjeg dijela stupa), s četiri stupa s kompozitnim kapitelima na pročelju, i po jednim na bočnim stranama trijema. Gradnja hrama trajala je između 7 i 20 godina, a u njegovoj je izgradnji sudjelovalo do 200 radnika.

Ukupna cijena izgradnje svetišta procijenjuje se na približno 400 000 sestercija, što je za to doba bila uobičajena cijena gradnje objekta tih dimenzija. Iznos ne uključuje izradu unutrašnje mramorne i fresko dekoracije. Hram je potpuno razoren, do zemlje, u kasnom V. st. O razlozima ili uzrocima rušenja zasad nema podataka.

Autorica izložbe je Alka Starac, a autor postava Vjeran Juhas.

 

[PRESS]