by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 18, 2017 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Istaknuto, Katalozi, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zagreb
Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 1996.
AMZ
Web
Za nakladnika: Ante Rendić-Miočević
Autor: Željko Demo
Prijevod: Barbara Smith-Demo
Fotografije: Nenad Kobasić, Fototeka Arheološkog muzeja – Zagreb
Crteži: Anđelka Fortuna, Franjo Matešin, Slavko Šohaj, Dokumentacija srednjovjekovnog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 128
ISBN 953-96043-2-X
Galerija fotografija [foto: VJB]
Naslovnica kataloga ‘Vukovar – Lijeva Bara’. Foto: VJB.
Katalog ‘Vukovar – Lijeva Bara’ prati istoimenu izložbu održanu u Arheološkom muzeju u Zagrebu tijekom 1995. godine. Autor kataloga i izložbe je dr. sc. Željko Demo, voditelj Srednjovjekovnog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Lokalitet ‘Vukovar – Lijeva Bara’ višeslojno je nalazište sa slojevima iz prapovijesnog, kasnobrončanodobnog, stariježeljeznodobnog te ranosrednjovjekovnog razdoblja, koji su u razdoblju od 1951. do 1953. godine istraživali zaposlenici Arheološkog muzeja u Zagrebu, dr. Zdenko Vinski, dr. Zdenska Vinski-Gasparini i prof. Marcel Gorenc sa suradnicima.
Ranosrednjovjekovno razdoblje na lokalitetu obilježeno je velikim starohrvatskim grobljem bjelobrdskog kulturnog kompleksa. Istražena su 435 srednjovjekovna groba, od kojih je polovica sadržavala priloge. Nalazi su datirani u razdoblje od druge polovice 10. stoljeća do prvih desetljeća 11. stoljeća, odnosno vrijeme vladavine kraljeva Mihajla Krešimira II. (949. – 969.), Stjepana Držislava (969. – 997.), Svetoslava (997. – 1000.) i Krešimira III. (1000. – 1030.). Značajem se ističu nalazi iz zatvorenih grobnih cjelina koji omogućuju rekonstrukciju elemenata onodobne nošnje.
Izložbom su bile obuhvaćene četiri prostorije Muzeja. Najveći broj artefakata prezentiranih na izložbi potječe iz ranosrednjovjekovnog razdoblja, ali prisutni su i nalazi iz ranijih razdoblja izloženi kronološki – prezentacija je započela razdobljem prapovijesti, odnosno nalazima koji su pripadali starčevačkoj, vučedolskoj i vinkovačkoj kulturi, zatim su uslijedili nalazi iz brončanog i željeznog doba te rimski nalazi i srednjovjekovni nalazi, a posebna cjelina obuhvaćala je artefakte koji su u Muzej dospijeli nakon oko 1886. godine. Izložbom su prezentirani muzejski dokumenti, terenska dokumentaciju te arhivska građa o arheološkoj povijesti Vukovara i provedenim iskopavanjima na Lokalitetu.
Publikacija je podijeljena na pet cjelina. ‘Predgovor – Ante Rendić Miočević’ i ‘O izložbi’ uvodna su poglavlja. Poglavlje ‘Arheološka znamenja Vukovara – Pretpovijest, rimskocarsko doba, seoba naroda’ pripada zasebnoj cjelini. Slijedi cjelina o Lokalitetu – ‘Vukovar – Lijeva Bara, Ranosrednjovjekovno groblje bjelobrdske kulture (10 – 11. stoljeće)’ s ‘Uvodom’ te poglavljima ‘Na tragu ranosrednjovjekovnog groblja’ i ‘Arheološka iskopavanja (1951. – 1953.)’ koja sadrže potpoglavlja prema kampanjama istraživanja, ‘Opći podaci o ranosrednjovjekovnim grobovima’, ‘Predmeti grobnog inventara’ (poglavlje podijeljeno prema vrstama artefakata) te ‘Vrijeme nastanka i posijedanja groblja’. Četvrta cjelina, ‘Arheološko srednjovjekovlje Vukovara – Naseobinski nalazi i nalazišta 9-14/15. stoljeća’, posvećena je arheološkim saznanjima o širem području Vukovara. Peta cjelina obuhvaća Katalog s fotografijama izložaka i njihovim opisima.
Na kraju Publikacije nalazi se popis kratica, bibliografija, popis usporednica te poglavlje na engleskom jeziku ‘Summary and Catalogue’.
Publikacija sadrži brojne slikovne prikaze – fotografije, crtežei rekonstrukcije.
Zahvaljujem izdavaču Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 6. 1. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 18, 2017 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Istaknuto, Katalozi, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zagreb
Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2011.
AMZ
Web
Za nakladnika: Ante Rendić-Miočević
Autori tekstova: Ante Rendić-Miočević, Aleksandar Durman, Krešimir Rončević
Autori izložbe: Krešimir Rončević, Jacqueline Balen
Urednica: Jacqueline Balen
Prijevod: Tomislav Bilić
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 44
ISBN 978-953-6789-59-7
Galerija fotografija [foto: VJB]
Naslovnica kataloga ‘Iluminacije’. Foto: VJB.
Katalog ‘Iluminacije – arheološki crteži Krešimira Rončevića’ prati istoimenu izložbu postavljenu u Arheološkom muzeju u Zagrebu u razdoblju od 27. 10. do 31.12. 2011. godine. Izložba je nastala u organizaciji Arheološkog muzeja u Zagrebu, a autori su Krešimir Rončević i dr. sc. Jacqueline Balen.
Izložbom su ilustracije, koje prikazuju koštane, kamene, metalne i keramičke artefakte iz razdoblja prapovijesti, antike i srednjeg vijeka, prezentirane kronološkim redoslijedom s obzirom na starost prikazanih artefaktata, dok je 28 radova odabranih za Katalog prezentirano prema kronološkom redoslijedu nastanka rada, kako bi bilo moguće pratiti razvoj crtačkih i stilskih tehnika Autora.
‘Svoju je ‘arheološku’ crtačku karijeru Krešimir Rončević u najvećoj mjeri izgradio djelujući u Institutu za arheologiju, a zatim i u Odsjeku za arheologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Još i prije – a s takvom praksom i kasnije nastavio i do danas ju nije napustio – tijesno je surađivao s arheolozima različitih generacija i iz različitih sredina. na taj je način osigurao sebi mjesto među privilegiranima, među onima koje će pamtiti današnja, ali i nadolazeće generacije.’
Iz Predgovora, Ante Rendić-Miočević, tadašnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu
Predgovor Izložbi potpisuje Ante Rendić-Miočević, tadašnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu. U poglavlju ‘Arheološki crteži Krešimira Rončevića’ Aleksandar Durman, profesor na Odsjeku za arheologiju FIlozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, opisuje praksu izrade arheoloških crteža i ilustracija koja pripada procesu dokumentacije. Crtež artefakta neophodan je izvor informacija u prilikom njegovog opisa i analize, koji omogućava bolje razumijevanje nalaza i uočavanje detalja.
Tekst kataloškog dijela pisan je u trećem licu. Uz svaki crtež nalazi se komentar crtačkog stila, okolnosti izrade uz navod podataka o artefaktima ili projektu u okviru kojeg su bili izrađeni. Također, navedene su zanimljive informacije kao kurioziteti (primjerice radno vrijeme od 4 do 11 na terenu u ljetnom periodu) i osobne crtačke preferencije Autora. Ističe se brojnost crteža koji su nastali u okviru suradnje s akademikom Matom Suićem, objavljeni u monografskim publikacijama, kao i crteži materijalne građe pronađene tijekom iskopavanja arheološkog lokaliteta ‘Vučedol’, nastali u suradnji s profesorom Aleksandrom Durmanom. Kao jdan od najvećih pothvata u Autorovoj crtačkoj karijeri istaknuto je crtanje ‘Hrvatskog Apoksiomena’ u mjerilu 1:1 koje je trajalo oko dvije godine. Crteži A3 formata, njih 64, sabrani su u atlas koji se čuva u Hrvatskom restauratorskom zavodu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Uz crteže, Katalog sadrži slike te ilustracije rekonstrukcija.
Na kraju Publikacije nalazi se kratka biografija Krešimira Rončevića.
Zahvaljujem izdavaču Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 6. 1. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 17, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, U Europi
Maison des Canuts naziv je za prostor u kojem živi i radi lyonski izrađivač svile, ali je i ime lyonske ustanove u kojoj se tradicija izrađivanja svile provodi i demonstrira.
Svila potječe iz Kine, gdje se počela izrađivati još tijekom razdoblja neolitika, u 4. tisućljeću pr. n. e. za vrijeme kulture Yangshao, na što upućuje arheološki nalaz svilene čahure prerezane oštrim predmetom, s područja okruga Xia. Prirodni je materijal koji proizvodi dudov svilac (dudov prelac, svilena buba, sviloprelja), leptir, čija se gusjenica zakukulji u čahuru ispredenu od vrlo tankog svilenog vlakna. Ova neprekinuta vlakna, do kojih se dolazi odmatanjem čahura, sirovina su za proizvodnju svile. S obzirom da je prirodno stanište ovog leptira u Kini, Kina je dugi vremenski period držala monopol nad proizvodnjom svile. Ekstenzivan izvoz provodio se Svilenim putem (Silk road), mrežom karavanskih puteva kojima se povezivalo Sredozemlje s Istočnom Azijom.
Svila je na područje Europe dospjela 552. godine, kada je bizantski car Justinian uspio dobaviti prva jajašca dudovog svilca. Prema Prokopiju, Car je u Središnju Aziju poslao dva nestorijanska redovnika koji su uspjeli prokrijumčariti jajašca dudovog svilca sakrivena u bambusovim štapovima. Isprva su se svileni materijali izrađivali za cara. Tijekom vremena industrija svile se na području Istočnog Rimskog Carstva progresivno razvijala. Križarskim ratovima tehnologija se proširila i na područje Zapadne Europe. U Italiji se industrija svile intenzivno razvija nakon što su brojni majstori izrađivači doselili iz Konstantinopola.
Početak proizvodnje svile na području Lyona seže u razdoblje 15. stoljeća, kada je kralj Louis XI. odlučio uspostaviti ovu vrstu manufakture. Kralj Francois I omogućava Lyonu monopol u proizvodnji svile na cijelom području zemlje što je rezultiralo time da početkom 16. stoljeća Lyon postaje glavni grad europske trgovine svilom, napuštajući tradicionalne, a razvijajući vlastite stilove i određujući modne trendove. U Lyonu je sredinom 17. stoljeća za potrebe industrije svile bilo u upotrebi više od 14000 tkalačkih stanova, čime se prehranjivala trećina gradskog stanovništva. Sredinom 19. stoljeća taj broj narastao je na 25000.
U Lyonu se s vremenom usavršila izrada svile na žakardovom razboju (le métier Jacquard), tkalačkom stanu s uređajem koji kontrolira niti pređe. Nazvan je prema Josephu Marie Jacquardu, koji je 1804./1805. godine razvio uređaj unaprijedivši tehnologiju izrade bušenih kartica Jacquesa de Vaucansona. Uređajem su se automatski izmjenjivale bušene kartice za kontrolu tkanja tkanina prema željenom uzorku.
Lyonski izrađivači svile nazivaju se les canuts. Kada je sredinom 19. stoljeća proizvodnja svile doživjela kulminaciju, njihovi radni uvjeti postali su oskudni, kao i naknada koju su dobivali za svoj rad. Siromaštvo je nagnalo izrađivače svile na prosvjede u okviru većih socijalističkih pokreta (od razdoblja Claude-Henri de Rouvroy de Saint-Simona do Karl Marxa) pod parolom ‘živjeti slobodno radeći ili umrijeti boreći se’.
Prema lyonskom izrađivaču svile koncipiran je poseban tip lutke – Guignol (hr. Ginjol), kao glavni lik lutkarske predstave, koji predstavlja radnike u industriji svile. Kreator ginjola je Lyonac Laurent Mourguet, rođen u obitelji skromnih canuts-a. Čak je i jedno jelo tradicionalne lyonske kulinarike nazvano prema izrađivačima svile – cerveille de canut (mozak izrađivača svile). Radi se o (pred)jelu od izrazito mekanog bijelog sira. Značenje se povezuje s lošim mišljenjem koje su imućni ljudi imali o izrađivačima svile, kao siromašnoj radnoj populaciji.
Prostori u kojima su obitavali i djelovali lyonski izrađivači svile specifični su po svom obliku i dimenzijama. Kao rezultat kombiniranja stambenog i radnog prostora imali su izrazito visoke stropove jer se u njima nalazio žakardov razboj izrazitih dimenzija. Uski, a visoki, grupirani u veće radno/stambene cjeline, tvorili su specifične građevinske konglomeracije povezane prolazima koji se nazivaju traboules. Riječ traboules dolazi od latinskog izraza ‘trans-ambulare’, hr. prijeći kroz. Ovi prolazi pružali su siguran i učinkovit prolaz izrađivačima svile na putu od radnog prostora do prostora skladištenja, odnosno prostora trgovanja. Nalaze se u četvrtima Vieux Lyon i la Croix-Rousse. Danas su djelomično otvoreni za javnost; na pročeljima zgrada obilježeni su posebnim simbolom i ucrtani na karte koje se mogu dobiti prilikom posjeta Maison des canuts.
Ustanova Maison des Canuts nalazi se u lyonskoj četvrti la Croix-Rousse, u ulici 10-12 rue d’Ivry. Četvrt la Croix-Rousse nazvana je prema kamenom križu crvenkasto-smeđe boje podignutom na ovom mjestu tijekom 16. st. Nalazi se na brdašcu kojem je moguće pristupiti iz centra Lyona podzemnom željeznicom ili pješice usponom stepenicama, kojih broj nije zanemariv. Besplatna mobilna aplikacija Croix-Rousse sadrži brojne informacije o ovom području prožetom restoranima, barovima i trgovinama s lyonskim i francuskim specijalitetima.
Maison des Canuts osnovala je 1970. godine tkalačka zadruga COOPTISS (Coopérative de tissage, ustanovio je Lucien Berger 1960. godine). U okviru institucije Maison-a svila se izrađuje na tradicionalan način. Redovito se u unaprijed određenim terminima rad na žakardovom razboju demonstrira posjetiteljima. Vodstva su obično na francuskom i/ili engleskom jeziku i traju oko pola sata, uz vremenski produžetak predviđen za odgovaranje na pitanja posjetitelja. Vodstvo započinje u predvorju Maison-a prezentacijom informacija o povijesti izrađivanja svile u Lyonu i karakteristikama arhitekture kojima se radna i životna okolina prilagođavala potrebama obrtnika. Nakon ulaska u prostoriju s tkalačkim stanom, koji zauzima gotovo čitav prostor, posjetiteljima se predstavlja razboj s Jacquardovim uređajem.
Voditelj posjetiteljima objašnjava i demonstrira sistem i metodu tkanja, ukazujući na dijelove i elemente razboja koji to omogućuju. Impresivan je zvuk koji se proizvodi prilikom izrade, kao i sposobnost izrađivača da u kratkom vremenskom roku adekvatno kombinira niti potrebne za izradu određenog uzorka.
Rezultat je iznimna svilena tkanina. Razlike među vrstama svilenih materijala očigledne su, a njihova cijena iznenađuje – od 2000 eura po metru brokata, preko 4000 eura za metar velura do 9000 eura za metar brokata protkanog zlatnim nitima.
U okviru Maison des Canuta nalazi se i trgovina s izvornim proizvodima. Ručno rađene tkanine, marame i kravate ručno su i oslikane te se radi o punim unikatima. U suvenirnici mogu se kupiti i drugi proizvodi od svile i tipični lyonski suveniri. Kupljeni proizvod pakira se u kartonsku kutiju s logom Maison-a ukrašenu mašnicom i čahurom dudovog svilca.
Praktične informacije https://www.maisondescanuts.fr/en/practical-information/maison-des-canuts/
Više o Lyonu http://www.arheologija.hr/?p=9449
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu ustanove Maison des Canuts, kojoj ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti prisustovanja vodstvu i fotografiranja.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 16. 1. 2017.
Više informacija
https://www.maisondescanuts.fr/
http://www.atlasobscura.com/places/traboules-secret-passages
https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_silk
https://sh.wikipedia.org/wiki/Dudov_svilac
https://fr.wikipedia.org/wiki/Canut
https://web.archive.org/web/20070903214407/http://gourmet.ninemsn.com.au/gourmettraveller/recipes/db/gourmettraveller/53/5376.asp
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 4, 2017 | Autorski osvrti, Hrvarsko arheološko društvo, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Istaknuto, Publikacije, Stručna literatura, Zbornici
Hrvatsko arheološko društvo, Lošinjski muzej, Zagreb, 2015.
HAD
Tip: zbornik
Izdavači: Hrvatsko arheološko društvo, Lošinjski muzej
Nakladničko vijeće: Sanja Ivčević, Iva Kaić, Tatjana Kolak, Ondina Krnjak, Daria Ložnjak-Dizdar
Odgovorni urednici: Zrinka Ettinger Starčić, Domagoj Tončinić
Prijevod: Assia Barić
Jezik: hrvatski, engleski, sažeci na hrvatskom, engleskom, francuskom
Stranica: 176
ISBN HAD 978-953-6335-07-7
ISBN Ministarstvo kulture 978-953-7902-124
ISSN 0351-8884
Galerija fotografija [autor: VJB]
Naslovnica zbornika ‘Istraživanja na otocima’. Fotografija: VJB.
‘Istraživanja na otocima’ (Izdanja HAD-a br. 30/2012.) zbornik je istoimenog znanstvenog skupa koji su 2012. godine u Velom Lošinju organizirali Hrvatsko arheološko društvo i Lošinjski muzej. Tijekom Skupa održano je dvadeset i jedno predavanje na temu arheoloških istraživanja provedenih na otocima, poglavito Lošinju i Cresu, te predstavljeno šest postera u okviru sekcije Novitates. U okviru Skupa održana je godišnja skupština Hrvatskog arheološkog društva, a kao prateći sadržaj Skupa organiziran je cjelodnevni stručni izlet po otocima Lošinju i Cresu, u okviru kojeg su, uz lokalne povijesne i prirodne znamenitosti, posjećeni objekti Lošinjskog muzeja – Muzejsko-galerijski prostor Kula u Velom Lošinju, Palač Fritzy u Malom Lošinju te Arheološka zbirka Osor u Osoru.
Sadržaj
9 – 18
Zrinka Ettinger Starčić, Jasminka Ćus Rukonić
‘Pregled povijesti arheoloških istraživanja na cresko-lošinjskom arhipelagu u posljednjih stotinjak godina’
Na cresko-lošinjskom arhipelagu Osor je najbolje istraženi arheološki lokalitet, jedno od najstarijih i najznačajnijih otočnih naselja. Slijede drugi arheološki lokaliteti na otoku Cresu i cijelom cresko-lošinjskom arhipelagu. Osim kompnenih sustavnih pregleda te arheoloških istraživanja, sustavno se pregledavalo i arheološki istraživalo i podmorje arhipelaga.
19 – 30
Dražen Maršić
‘Ugradbeni nadgrobni reljefi Arbe’
Među bogatom spomeničkom baštinom antičke Arbe nalazi se i nekoliko primjeraka ugradbenih nadgrobnih reljefa s portretima pokojnika. Taj tip nadgrobnog spomenika na istočnoj je obali Jadrana prvi put prepoznat upravo na temelju jednog primjerka s Raba, a u novije se vrijeme pojavila još nekoliko spomenika sličnih karakteristika. Posebice je vrijedan fragment reljefa s imenom dekuriona Tita Bebija Justa. Za razliku od nadgrobnih stela, s kojima iskazuju najviše formativnih sličnosti, ugradbeni reljefi nisu slobodno stajali u prostoru, već su bili ugrađeni u različite oblike nadgrobne arhitekture. Njihova je pojava još jedan element u sagledavanju kulturnog i društvenog profila antičke Arbe.
31 – 38
Marija Kolega, Mate Radović
‘Rezultati završne arheološke kampanje na lokalitetu Banovac u Ninu’
U nastavku istraživanja otkriveno je istočno krilo rimske stambene kuće (domus) s ostacima nekoliko prostorija i dijelovi atrija s impluvijem. U najvećoj istraženoj prostoriji otkriven je mozaički pod izrađen od crnih i bijelih tesera ukrašen geometrijskim motivima (kvadrat, pravokutnik). Ostaci mozaičkog poda u ostalom krilu kuće sačuvani su u manjim segmentima u pojedinim prostorijama in situ ili urušeni u kulturnom sloju. Uz sam istočni profil otkriven je suhozid ranosrednjovjekovne građevine, uz čiju vanjsku liniju su istraženi istovremeni grobovi. To je kontinuitet nastanjivanja i korištenja prostora potvrđen ranijim iskopavanjima na terenu.
39 – 56
Meri Zornija, Marko Menđušić
‘Ranokršćanski sakralni kompleks u uvali Tarac na Kornatu (istraživanja 2006.-2011.)
Već nekoliko godina, počevši od pripremnih radnji 2006. godine za obnovu crkvice Gospe od Tarca (sv. Marije) na Kornatu, traju radovi na ovom značajnom lokalitetu. Zamišljeni prvotno kao građevinski i konzervatorski u trajanju od godinu ili dvije, dobili sui svoj arheološko-istraživački nastavak, iniciran pronalaskom zidova ranijeg zdanja za nužnih iskopa uz vanjske i unutrašnje stijenke ziđa srednjovjekovne crkvice. Rezultat istraživanja su saznanja da je današnja sv. Marija sagrađena na temeljima ranije, ranokršćanske crkve, čiji tloris i ostavi zidova govore da je doživjela više intervencija u smislu dogradnji i preinaka određenih dijelova. Zapravo, radi se o višeslojnom lolalitetu koji pokazuje tragove naseljenosti još od liburnskih vremena, a nije isključeno, čak je i vrlo vjerojatno, da sakralnom kompleksu prethodi rimsko ladanjsko ili gospodarsko zdanje. Pretpostavke se temelje na osnovi nekoliko antičkih ulomaka, a daljnja israživanja će, koja svakako treba nastaviti, to potvrditi ili demantirati.
57 – 66
Kristina Vodička Miholjek
‘Arheološki lokalitet Poje – antička vila u Njivicama na otoku Krku’
Istraživanjima izvedenim 2006. i 2007. godini, arheološki likalitet Poje, kao i cijelo naselje Njivice dobivaju mnogo dužu povijest, koja seže, u dosad, na ovome prostoru neistražena razdoblja antike. Rezultati dobiveni preliminarnim istraživanjem antičkih objekata govore o lokalitetu ‘Poje’ kao antičkom gospodarstvu u vremenu 3. i 4. st. po. Kr. al ii u kasnijim vremenima. Pronalazak kružnog trijema vile, hipokaust, tesere i ulomci višebojnih freski dodatan su razlog za daljnje istraživanje lokaliteta jer upućuju na luksuzno urešeno gospodarstvo u 3. st., a vrlo vjerojatno i ranije.
67 – 76
Andrej Janeš, Ivica Pleština
‘Utvrda Lopar u Novom Vinodolskom – antička i srednjovjekovna utvrda: istraživanja 2011. i 2012. godine’
Služba za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda tijekom 2011. i 2012. g. provela je dvije kampanje arheoloških istraživanja utvrde Lopar u Novom Vinodolskom. Tom prilikom utvrđeni su arhitektonski ostaci preživjeli miniranje utvrde 1936. g. kao i bogati kulturni slojevi koji dokazuju korištenje utvrde od kasne antike, ranog bizantskog razdoblja i ranog srednjeg vijeka. Pronađen je brojan inventor grube keramike koju se, radiokarbonskim analizama i analogijama s materijalom s drugih sličnih nalazišta u regiji, može datirati od 4. do kraja 6. st. te je utrvrđeni horizont ranosrednjovjekovnog zaposjedanja utvrde u 9./10. st.
77 – 102
Morana Čaušević Bully, Sébastien Bully
‘Redovnitvo na Kvarnerskim otocima od 5. do 11. stoljeća: nova arheološka istraživanja lokaliteta Sveti Petar kod Ilovika i Martinšćica na Punta Krizi’
Članak u prvom dijelu donosi osnovne podatke o istraživačkom programu ‘Otočno redovništvo na Kvarneru od 5. do 11. stoljeća’. U kratkim crtama postavljena je njegova problematika te su naglašeni razlozi njegova osnutka. U drugom dijelu predstavljeni su prvi rezultati preliminarnih istraživanja dvaju ključnih lokaliteta za razumijevanje mogućeg ranog redovništva kvarnerskog otočja. Ovdje se posebice obaziremo na pitanje vrlo vjerojatne reupotrebe ranijih zdanja, odnosno lokaliteta koji su postojali i u vrijeme klasične antike. Putem kombinranih metoda arheologije zidova, sondažnih istraživanja, rekognosiranja, te izrade mikro-topografskih karata, pokušali smo razviti metodološki pristup koji bi mogao pomoći u budućoj identifikaciji potencijalnih redovničkih lokaliteta.
103 – 128
Sébastien Bully, Miljenko Jurković, Morana Čaušević Bully, Iva Marić
‘Benediktinska opatija sv. Petra u Osoru – arheološka istraživanja 2006.-2013.’
U članku se predstavljaju dosadašnju rezultati sustavnih arheoloških istraživanja samostana sv. Petra u Osoru koja se izvode u sklopu hrvatsko-francuskog znanstvenog projekta u suradnji Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu i francuskog CNRS-a, a koja imaju za cilj utvrditi kronološku sekvencu izgradnje crkve i samostana, kao i njegovo pozicioniranje u postojeću urbanu strukturu iz prethodnih razdoblja. Rezultati su predstavljeni kronološkim redom, počevši od prapovijesnog preko antičkog i kasnoantičkog razdoblja. Veći dio članka posvećen je glavnom predmetu istraživanja, crkvi i samostanu sv. Petra, poglavito najzanimljivijim rezultatima, poput otkrića mauzoleja i klaustra ili kasnoantičke faze crkve, te u venecijanski zid ugrađenih samostanskih građevina, a koji su postignuti kombinacijom različitih metoda istraživanja (detaljna analiza zida, geofizička istraživanja, arheološka iskopavanja). Ta su nova otkrića omogućila definiranje topografije samostanskog sklopa u XI. i XII. stoljeću.
129 – 140
Mario Novak
‘Zdravlje i bolest tijekom antike u Baškoj na Krku’
U članku su prikazani rezultati bioarheološke analize ljudskih koštanih ostataka pronađenih tijekom zaštitnih iskopavanja koja su proveli stručnjaci Hrvatskog restauratorskog zavoda na nalazištu Sveti Marko u Baškoj na otok Krku 2007. godine.
Ukupan analizirani uzorak sastoji se od 29 osoba: u devet paljevinskih ukopa bili su pohranjeni ostaci devet osoba, a u 17 kosturnih ukopa ostaci 20 osoba. Od projnih patoloških promjena zabilježeno je vise antemortalnih fraktura koje su najvjerojatnije nastale kao rezultat nesretnih slučajeva, pokazatelja intenzivnog mehaničkog opterećenja i teškog fizičkog rada (Schmorlovi defekti i benigni kortikalni defekti na hvatištima mišića), nespecifičnih zaraznih bolesti (periostitis), subaldultnog stresa (hipoplazija zubne cakline i cribra orbitalia) i alveodentalnih lezija. Na temelju određenih patoloških promjena na kostima u dva slučaja (ishijalni bursitis i myositis ossificans) bilo je moguće provesti djelomičnu rekonstrukciju habitualnih aktivnosti kojima su se te osobe bavile tijekom života. Analiza tafonomskih karakteristika paljevinskih ukopa snažno sugerira relativno visoku temperature gorenja pogrebnih lomača u Baškoj (iznad 600 °C) i činjenicu da nije postojao postupak parcijalnog prikupljanja kostiju ili preferiranje određenih dijelova tijela/kostura. S obzirom na paleodemografske i paleopatološke karakteristike analiziranih osoba, ali i arheološke nalaze u grobovima, može se prepostaviti da su na istraženom dijelu antičke nekropole u Baškoj na otoku Krku bili sahranjivani pripadnici nižih staleža, tj. običnog puka.
141 – 146
Zrinka Premužić, Petra Rajić Šikanjić
‘Životinje i zarazne bolesti u arheološkim populacijama’
Zarazne bolesti česta su pojava među današnjim populacijama, a njihovu raširenost moguće je pratiti kroz sva povijesna razdoblja. U najvećem broju slučajeva njihovi uzročnici su patogeni mikroorganzmi. Pojava zaraznih bolesti povezuje se, između ostaloga, i s načinom života i okolišnim čimbenicima. Jedan od načina prijenosa je sa životinja na ljude i to čestim bliskim kontaktom ili konzumacijom mesa i mliječnih proizvoda. U arheološkim populacijama potvrdu prisutnosti zaraznih bolesti nalazimo na skeletnim ostacima. Dva primjera takvih bolesti su tuberkuloza i bruceloza. Njihovo prisustvo upućuje na značajnu ulogu životinja u svakodnevnom životu prošlih zajednica.
147 – 163
Michael Doneus, Nives Doneus, Christian Briese, Geert Verhoeven
‘Airborne laser scanning and Mediterranean Enviroments’
Coastal archaeology combines research in different environments: land surface, intertidal zone and sub-aquatic area. In consequence of the use of different archaeological methods for these different physical environments, there is a border between land and underwater zones. Archaeological topographic research is mainly confined to land surfaces and intertidal zones. This is unfortunate since knowledge of offshore underwater topography is essential to understand the organization and distribution of sites on islands and coastal zones. Bridging the ‘border’ between land and water in archaeological topographic research therefore requires the development of new archaeological documentation methods.
The latest technique to combine terrestrial and underwater survey is Airborne Laser Bathymetry (ALB, which utilizes a green, water-penetrating laser and therefore can be applied for mapping surfaces under shallow water. Depending on the water clarity these systems can provide a detailed characterization of the underwater topography and even be used to prospect archaeological sites under shallow water.
The presented paper will discuss the actual available ALB hardware and possibilities and limitations to the bathymetric sensor technique using sample data sets in Croatian case study areas in the northern Adriatic Sea. Maritime archaeological prospection is being tested in this area to provide high quality topographic mapping for later research questions regarding the rise and decline of settlements due to the changes in the shipbuilding, topography and navigational routes/natural harbours, and topography and harbor organization.
165 – 176
Geert Verhoeven, Nives Doneus, Michael Doneus, Seta Štuhec
‘From pixel to mesh – accurate and straightforward 3D documentation’
Most people like 3D visualizations. Whether it is in movies, holograms or games, 3D (literally) adds an extra dimension to conventional pictures. However, 3D data and their visualizations can also have scientific archaeological benefits: they are crucial in removing relief distortions from photographs, facilitate the interpretation of an object or just support the aspiration to document archaeology as exhaustively as possible. Since archaeology is essentially a spatial discipline, the recording of the spatial data component is in most cases of the utmost importance to perform scientific archaeological research. For complex sites and precious artefacts, this can be a difficult, time-consuming and very expensive operation.
In this contribution, it is shown how a straightforward and cost-effective hard- and software combination is used to accurately document the inventory some of the cultural heritage of the Cres/Lošinj archipelago in three or four dimensions. First, standard photographs are acquired from the site or object under study. Secondly, the resulting image collection is processed with some recent advances in computer technology and so-called Structure from Motion (SfM) algorithms, which are known for their ability to reconstruct a sparse point cloud of scenes that were imaged by a series of overlapping photographs. When complemented by multy-view stereo matching algorithms, detailed 3D models can be built from such photo collections in a fully automated way. Moreover, the software packages implementing these tools are available for free or at very low-cost. Using a mixture of archaeological case studies, it will be shown that those computer vision applications produce excellent results from archaeological imagery with little effort needed. Besides serving the purpose of a pleasing 3D visualization for virtual display or publications, the 3D output additionally allows to extract accurate metric information about the archaeology under study (from single artefacts to entire landscapes).
Zahvaljujem izdavaču Hrvatskom arheološkom društvu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 3. 1. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 4, 2017 | Autorski osvrti, Hrvatsko muzejsko društvo, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Istaknuto, Publikacije, Stručna literatura, Zbornici
Hrvatsko arheološko društvo, Konzervatorski odjel u Imotskom, Zagreb, 2015.
HAD
Tip: zbornik
Izdavači: Hrvatsko arheološko društvo, Konzervatorski odjel u Imotskom
Nakladničko vijeće: Sanja Ivčević, Iva Kaić, Tatjana Kolak, Ondina Krnjak, Daria Ložnjak-Dizdar
Odgovorni urednici: Ivan Alduk, Domagoj Tončinić
Prijevod: Assia Barić
Jezik: hrvatski, sažeci na talijanskom, engleskom, latinskom
Stranica: 144
ISBN HAD 978-953-6335-08-4
ISBN Ministarstvo kulture 978-953-312-030-0
ISSN 0351-8884
Galerija fotografija [autor: VJB]
Naslovnica zbornika ‘Istraživanja u Imotskoj krajini’. Fotografija: VJB.
‘Istraživanja u Imotskoj krajini’ (Izdanja HAD-a vol. 29/2011) zbornik je istoimenog znanstvenog skupa koji su 2011. godine organizirali Hrvatsko arheološko društvo i Konzervatorski odjel u Imotskom. Tijekom Skupa održano je gotovo dvadeset predavanja tematski vezanih uz arheološka istraživanja na području Imotskog, Vrgorca, Sinjske krajine i Hercegovine te predstavljeno deset postera s uvodima u različita istraživanja. Kao prateći sadržaj Skupa otvorena je izložba ‘Arheološka istraživanja na trasi autoceste u Zabiokovlju i Plini’ u organizaciji Gradskog muzeja Makarska i privatnih arheoloških firmi, koju je pratio opširan katalog te predstavljena knjiga profesorice dr. sc. Tihomile Težak-Gregl ‘Uvod u prapovijesnu arheologiju’.
Sadržaj
9 – 26
Ivan Alduk
‘Arheološka istraživanja u Imotskoj krajini’
Tijekom 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća (ali i ranije) s područja Imotske krajine pristižu nam različite vijesti o arheološkim nalazištima, a u splitski Arheološki muzej dolaze i predmeti pronađeni na više mjesta na prostoru imotskih sela.
Prva istraživanja 1897./1898. godine na Crkvini-Bublinu u Zmijavcima vodio je fra Ivan Tonković čime je udaren temelj budućoj zbirci imotskog franjevačkog samostana, koju je u drugoj polovini 20. stoljeća fra Vjeko Vrčić uvelike proširio i obogatio.
Iako su arheološka istraživanja na ovom prostoru bila skromna i rijetka neka od njih dala su nalaze od izuzetne važnsti za lokalnu i regionalnu povijest, ali zanimljive i u europskim razmjerima. Posebno ona koja su se na pojedinim lokalitetima odvijala od 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća.
Gradnja autoceste u južnom, podbiokovskom, dijelu Imotske krajine potaknula je istraživanje većeg broja arheoloških lokaliteta što je ovaj prostor jasnije pozicioniralo na, još uvijek imaginarnoj, arheološkoj karti Hrvatske.
27 – 40
Ivo Glavaš
‘Stanica beneficijarija u Novama’
U radu se daje općeniti kritički osvrt na funkciju i položaj konzularnih beneficijarija. Temeljem brojnih nalaza beneficijarijskih zavjetnih žrtvenika, na prostoru rimskih Nova (današnje naselje Ramović južno od Imotskog) na magistralnoj cesti Akvileja-Dirahij, dokazano je postojanje stanice konzularnih beneficijarija u kojoj službuju legionari sljedećih legija: legio I Adiutrix, legio I Italica, legio X Gemina, legio XI Claudia i legio XIII Gemina, Zavjetni žrtvenici posvećeni su Jupiteru, Jupiteru i Geniju municipija, Silvanu i Fortuni Redux. Glavnina žrtvenika pronađena je u neposrednoj blizini župne crkve u Runoviću te na tom mjestu treba tražiti beneficijarijsku stanicu u Novama.
41 – 58
Iva Kaić
‘Intagliji iz zbirke Franjevačkog samostana u Imotskom’
Među različitim predmetima pohranjenima u zbirci Franjevačkog samostana u Imotskom posebno mjesto zauzimaju zavjetni darovi. U jednoj od vitrina izložena je zbirka nakita i sakralnih predmeta koji su prikupljeni kao zavjetni dar Majci Božjoj. Zbirku sačinjavaju krunice, križići, ogrlice, naušnice i prstenje. Od darovanih prstenova izdvaja se 21 primjerak s intaglijima. Svo je prstenje recentne izrade. Još je jedan intaglio umetnut u recentnu naušnicu. Sedam intaglija iz kolekcije datirano je u rimsko doba, jedan intaglio dvojbene je datacije, dok preostali pripadaju novovjekovnom razdoblju. Nažalost, o porijeklu i načinu nabave ovih predmeta nisu nam sačuvani nikakvi podaci. Možemo samo pretpostaviti da su rimskodobni intagliji, koji su sekundarno iskorišteni pri izradi recetnog nakita, nađeni na području Imotskog i okolice.
59 – 68
Zrinka Šimić-Kanaet
‘Istraživanja u Imotskoj krajini. Lokalno je univerzalno’
Nakon provedene tipološke i kronološke analize rimske keramike iz Tilurija utvrđeno je da velik broj nalaza pripada uporabnoj kuhinjskoj keramici, a izdvojeno je 35 ulomaka kuhinjske keramike (lonci) za koje možemo reći da su izrađeni unutar jednog područja pod snažnim utjecajem tradicije te pripadaju lokalnoj proizvodnji. Lokalna proizvodnja rimske keramike je nastavak proizvodnje uporabne keramike u provincijama čije prepoznavanje, analiza i kronologija pomažu u stvaranju nove ekonomske i etničke slike jednog područja.
69 – 90
Ana Pavlović
‘Reducirani numi siscijske kovnice tipa Iovi Conservatori Avgg Nn iz ostave u Trijebnju’
U članku se analiziraju reducirani numi tipa Iovi Conservatori Avgg Nn iskovani u rimskoj carskoj kovnici u Sisku (Siscia) od 312. do 313. godine. Obrađuje se njihova datacija, okolnosti i vrijeme početka njihove emisije u kovnicu te značaj koji predstavljaju u novčanim reformama tetrarhijskog perioda. Dio su velike tetrarhijske ostave brončanog rimskog novca, otrkivene 1936. godine u Trijebnju u Bosni i Hercegovini kao slučajan nalaz, a za koju se naknadnom revizijm utvrdilo da je sadržavala 11072 brončana komada, većinom numa uz nešto predreformskih antoninijana i centenionala. Od 6613 komada koji su potekli iz siscijske kovnice njih 6035 pripada tipu Iovi Conservatori Avgg Nn. Tako velika brojčana zastupljenost omogućila je analizu rada i organizacije jedne rimske carske kovnice kao što je Siscija, a koju karakterizira visoki sutpanj specijalizacije u pojedinim oficinama unutar kovnice.
91 – 102
Vinka Bubić
‘Terenski pregled lokaliteta kod Velića’
Nakon što je početkom 2011. godine Konzervatorski odjel u Splitu zaprimio dojavu o postojanju nadsvođene grobnice na lokaciji uz cestu Trilj-Livno između sela Jabuka i Velić, stručnjaci iz četiri institucije obavili su terenski pregled naznačene lokacije. Područje triljskog kraja bogato je arheološkom građom iz svih razdoblja što je i zabilježeno u literaturi. Među objavljenom građom je i istaknuti nalaz miljokaza iz Velića, datiran u 3. st. Međutim, pokazalo se da lokacija na kojoj je pronađena grobnica dosad nije spominjana u literaturi. Zbog toga je glavni cilj terenskog pregleda bio registrirati, dokumentirati i zaštiti novi lokalitet između Jabuke i Velića. Zabilježeni podaci ukazuju na postojanje ostataka bedema unutar kojih se nalaze urušeni građevinski objekti. U blizini spomenute grobnice primijećene su strukture u obliku humaka karakteristične za nadsvođene grobnice te veća građevina koja bi mogla predstavljati crkveni objekt. Iako je lokalitet prekriven gustim raslinjem, uočeni su brojni ulomci građevinske krovne opeke i keramike.
103 – 112
Ivan Alduk
‘Radionice stećaka u Imotskoj krajini’
S obzirom na veliki broj sačuvanih stećaka u Imotskoj krajini (oko 80 lokaliteta), izrazito bogatstvo reljefa, način na koji ih ‘majstori –kovači’ upotrebljavaju te pojavu pojedinih tipova stećaka danas nam se na ovom području kristalizira nekoliko ‘radionica’ i kovača koje djeluju na prostorima pojedinih sela, al i znatno šire.
113 – 126
Radoslav Dodig
‘Podrijetlo imena Imotski’
O imenu Imotski pisalo je vise autora: J. Krahe, P. Skok, A. Mayer, A. Ujević, P. Šimunović i A. Loma, ali nisu ponudili uvjerljive etimologije. Najčešće se podrijetlo tražilo u imenu putne postaje Aemate (Lamatis), spomeute u kartografskim izvorima. U članku će se raspravti o svim dosadašnjim pokušajima, uz topografske, povijesne i arheološke argumente i ponuditi prihvatljivija etimologija. Ona će se temeljiti na romanskoj osnovi mont- (brdo), kako je to već ranije naslutio D. Alerić.
127 – 138
Ivor Janković
‘Tradicionalna vs. 3D geometrijska mormometrika u bioarheologiji’
Morfometrika, ili mjerenje oblika, jedna je od osnova bioarheološke znanosti. U radu su prikazane osnovne razlike između tzv. ‘tradicionalne’ i geometrijske morfometrike, kao i teoretske te praktične razlike i mogućnosti ova dva pristupa.
139 – 143
Zrinka Premužić, Petra Rajić Šikanjić
‘Primjeri osteoporoze u arheološkim populacijama Hrvatske’
Osteoporoza je bolest koju karakterizira smanjenje gustoće kostiju zbog koje one postaju porozne te izrazito krhke i lako lomljive. Na njezin nastanak i razvitak utječe više čimbenika, među kojima je najvažniji promjena u razini hormona. Bolest je u modernim populacijama česta kod starijih osoba, osobito žena. Osteoporozu nalazimo i na skeletnim ostacima arheoloških populacija. Na skeletnom materijalu dijagnoza se postavlja ukoliko su prisutne smanjena gustoća kosti i s njom povezana fraktura. Učestalost ovog oboljenja prikazana je na tri hrvatska arheološka lokaliteta.
Zahvaljujem izdavaču Hrvatskom arheološkom društvu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 3. 1. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 3, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Monografije, Publikacije, Stručna literatura
Profil Knjiga d.o.o., Zagreb, 2016.
Web
Tip: monografija
Izdavač: Profil Knjiga d. o. o.
Za nakladnika: Daniel Žderić
Urednik: Ivana Žderić
Recenzent: dr. sc. Ivan Basić
Fotografije: Arheološki muzej u Splitu, Jasen Boko, Nikolina Uroda
Jezik: hrvatski
Stranica: 335
ISBN 978-953-313-547-2
Cijena: 99 kn
Galerija fotografija [autor: VJB]
Naslovnica publikacije Jasena Boke ‘Dioklecijan’. Fotografija: VJB.
‘Dioklecijan. Biografija kontroverznoga rimskog cara: reformator ili progonitelj kršćana?’ biografsko je djelo o rimskom caru Dioklecijanu, poznatom po izgradnji palače na istočnoj obali Jadrana, u kojoj je boravio od umirovljenja do smrti. Tijekom stoljeća, a napose nakon pada Salone, područje njegove palače intenzivno je naseljavano te je ona sama postala središte novoga grada, s uočljivim građevnim fazama od kasne antike do suvremenog doba.
Jasen Boko, autor publikacije, rođen je u Splitu. Fakultetsko obrazovanje (Dramaturgija i Svjetska književnost) stekao je u Beogradu, nakon čega živi i radi u Splitu – u Hrvatskom narodnom kazalištu (ravnatelj Drame, dramaturg) te dnevniku Slobodna Dalmacija (novinar-komentator i kazališni kritičar). Kao rezultat brojnih putovanja, autor je brojnih putopisa, a do ‘Dioklecijana’ objavio je jedanaest knjiga.
Na temelju dostupnih povijesnih informacija i preciznih datuma Autor gradi složenu biografsku pripovijest o konkretnoj povijesnoj osobi u okviru šireg vremenskog raspona i globalnih događanja. Povijesne podatke analogijama veže uz suvremenu situaciju, do kritike aktualnih događajanja u današnjem društvu. Da se povijest ponavlja, uočljivo je osobito s aspekta negativnih okolnosti kojima se nije uspjelo othrvati suvremeno društvo.
Privrženost rodnom kraju Autora usmjerava i potiče na zagovaranje i argumentiranje ideje o Dioklecijanovom porijeklu s naših prostora. Kada je u pitanju navođenje povijesnih podataka, oni su potkrijepljeni citatima izvora i suvremenih autora uključujući najnovije datume (npr. publikacija o Dioklecijanu N. Cambija iz 2016. godine). U procesu profiliranja Cara, Autor glavnom povijesnom izvoru Laktanciju, kojeg mnogi znanstvenici bezrezervno smatraju glavnim autoritetom na području pružanja informacija o Dioklecijanovom životu, zamjera pristranost i selektivnost, često argumentirajući svoj stav suprotan Laktanciju, u korist Dioklecijana.
Autor koji nije po profesiji povjesničar niti arheolog, koristi dramaturške sposobnosti i iskustvo proučavanja svjetske književnosti u interpretiranju povijesnih činjenica, ograničenih uglavnom na podatke o ratovanjima, u zanimljivu i dinamičnu biografiju, a nedostatak opisa povijesnih okolnosti na važnim mjestima postaje prostor za izražavanje osobnih Autorovih vizualizacija. Piščeva elokvencija i smisao za humor uočavaju se kontinuirano u okviru svakog poglavlja knjige, koja su duhovito naslovljena kako bi istaknula sukus rasprave, ali i aktivirala čitateljevu radoznalost i progresiju čitanja asocijacijama koje često, na prvi pogled, ne djeluju povezane ili smislene. Autor se izravno obraća čitatelju i navodi osobne zgode, stoga čitajući publikaciju, uz cara Dioklecijana upoznajemo i Autora knjige o njemu.
Način na koji je koncipirana ova biografija pridonosi razumijevanju širih povijesnih okolosti širem krugu čitatelja te predstavlja dobro ishodište i usmjerenje k detaljnijem upoznavanju određenog razdoblja svjetske, rimske te hrvatske prošlosti.
Zahvaljujem izdavaču Profil Knjiga d.o.o. na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 1. 1. 2017.
