by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 7, 2017 | Autorski osvrti, Hrvatski restauratorski zavod, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Istaknuto, Monografije, Publikacije, Stručna literatura
Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2013.
HRZ
Urednik: Josip Višnjić, mag. arh.
Tekstovi: Josip Višnjić, Tihomir Percan, Ivica Pleština, Lea Čataj, Andrej Janeš, Martina Ćurković, Antonija Jozić
Recenzenti: dr. sc. Snježana Karavanić, IARH, Zagreb, dr. sc. Tatjana Tkalčec, IARH, Zagreb, dr. sc. Jacqueline Balen, AMZ
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić
3D mikroskeniranje: Vektra d.o.o., Varaždin
Crteži tabli: digitalna obrada i crteži skeniranih nalaza – Josip Višnjić, tehnički crteži nalaza – Katarina Jerbić Percan
Fotografije arheološkog materijala: Robert Mosković, Martina Ćurković, Antonija Jozić
Terenske fotografije: Josip Višnjić, Tihomir Percan, Ivica Pleština, Andrej Janeš
Geodetske izmjere i izrada tlocrta: Tihomir Percan, Andrej Janeš, Josip Višnjić, Ivica Pleština
Restauriranje i konzerviranje nalaza: Martina Ćurković, Antonija Jozić
Obrada životinjskih osteoloških ostataka: dr. sc. Tajana Trbojević Vukičević, Laboratorij za arheozoologiju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Obrada ljudskih osteoloških ostataka: dr. sc. Mario Šlaus, dr. sc. Mario Novak, Vlasta Vyroubal, Željka Bedić, Jozo Perić Peručić, Odjel za arheologiju, HAZU
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 270
ISBN 978-953-7389-14-7
Galerija fotografija [foto: VJB]
Monografija – Nove arheološke spoznaje o Donjoj Podravini. Foto: VJB.
Monografija ‘Nove arheološke spoznaje o Donjoj Podravini – Zaštitna istraživanja na magistralnom plinovodu Slobodnica – Donji Miholjac’ publikacija je kojom se znanstvenoj i široj javnosti prezentiraju nalazi i rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja provedenih prilikom izgradnje magistralnog plinovoda Slobodnica – Donji Miholjac.
Gradnja velikih infrastrukturnih objekata, pa tako i plinovoda, zaslužna je za veliki broj odrađenih zaštitnih arheoloških istraživanja diljem Hrvatske u posljednjih desetak godina. Ovakvi postupci, koji podrazumijevaju ‘simbiozu’ građevinskih i istraživačkih arheoloških radova, propisani su Zakonom o zaštiti i očuvanja kulturnih dobara Republike Hrvatske, a njihovo izvršavanje predstavlja preduvjet dobivanju uporabnih dozvola za novoizgrađene objekte. Iznimku nije predstavljala ni gradnja magistralnog plinovoda Slobodnica – Donji Miholjac.
Iz Uvoda, Josip Višnjić
Djelatnici Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda terenski su dio arheoloških istraživanja proveli u razdoblju od rujna do prosinca 2009. godine. Voditelj istraživanja bio je Josip Višnjić, zamjenik voditelja Tihomir Percan, a u arheološkim istraživanjima sudjelovali su arheolozi Andrej Janeš, Ivica Pleština, Tomislav Pušić te studentice arheologije Mirna Crnković i Hana Ivezić.
Ukupno je istraženo preko 9000 dužinska metra, a širina iskopa iznosila je 5 metara. Trasu plinovoda označavao je ured ovlaštenog inženjera geodezije, nakon čega se strojem uklanjao površinski sloj preorane zemlje. U nadzoru su bili arheolozi kako bi određivali dubinu iskopa te pomoćni radnici koji su čistili iskop radi boljeg uočavanja arheoloških struktura. Druga radna ekipa bila je zadužena za iskopavanje uočenih i označenih arheoloških struktura.
Istraženo je ukupno 12 potencijalnih arheoloških lokaliteta, a nalazi su prisutni na njih devet; na pet su pronađeni značajni nalazi, dok su na preostala četiri pronađeni pojedinačni ili malobrojni nalazi.
Najstariji artefakti potječu iz razoblja neolitika, vremena sopotske kulture, s nalazišta Golinci – Selište, nalazi iz kasnog brončanog doba prisutni su na nalazištima Golinci – Ograd, Rakitovica – Kraka i Donji Miholjac – Prinčevac, a nalazi iz razdoblja ranog novog vijeka pronađeni su na nalazištu Donji Miholjevac – Farkaševci. Sva nalazišta naseobinskog su karaktera. Nakon terenskih arheoloških radova nalazi su dopremljeni u radionicu Odjela za kopnenu arheologiju HRZ gdje su pregledani i sortirani. Rekonstrukcija posuda kod ulomaka koji su to omogućavali, izrađena je u Odjelu za restauraciju arheoloških nalaza HRZ u Zadru.
Nalazi su (iznimni keramički, metalni, koštani i kameni) nacrtani i kataloški obrađeni. Prilikom dokumentiranja keramičkih nalaza korištena je suvremena tehnologija skeniranja pomoću 3D mikroskenera. Iako se navode općenite prednosti ovog načina prezentiranja arheoloških artefakata, objektivno gledajući artefakti djeluju plastično, detalji nisu istaknuti, rubovi su neravni (korištena je niska rezolucija) naglasak je stavljen na osjenčanost, a boja je siva te ne pridonosi realnoj prezentaciji artefakata. Također, nisu precizno uklopljeni u cjelinu s pridodanim crtežima, koji su također skenirani u niskoj rezoluciji pa se povećanjem stvaraju mrlje na rubovima. 3D skeniranje artefakata svakako je vrijedan doprinos njihovoj dokumentaciji i analizi, a moglo bi pridonijeti i izraženijoj prezentaciji, ali u nekom sofisticiranijem vidu od printanja slike na papir. Metalni, koštani i litički materijal crtan je tradicionalnim tehnikama.
U okviru istraživanja i prezentacije ovih lokaliteta obrađene su terenske geodetske snimke, analizirani koštani ljudski i životinjski ostaci te uzorci ugljena.
Nakon Uvoda, Publikacija je podijeljen na poglavlja prema lokalitetima, različitih autora.
Popis poglavlja:
- Donji Miholjac – Prinčevac
- Donji Miholjac – Farkaševci
- Rakitovica – Kraka
- Golinci – Ograd
- Golinci – Selište
- Ostala nalazišta na trasi plinovoda
- Konzerviranje i restauriranje keramičkih arheoloških nalaa s lokaliteta na trasi magistralnog plinovoda Slobodnica – Donji Miholjac
- Konzervatorsko-restauratorski zahvati na metalnim nalazima s lokaliteta Slobodnica – Donji Miholjac
Publikacija sadrži veliki broj slikovnih priloga – fotografija, karata, crteža i tabli.
Na kraju Publikacije nalazi se Popis literature.
Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Split, 6. 3. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 7, 2017 | Autorski osvrti, Hrvatski restauratorski zavod, Institucije, Institucije u Hrvatskoj, Istaknuto, Monografije, Publikacije, Stručna literatura
Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2009.
HRZ
Urednik: mr. Lea Čataj
Tekstovi: Služba za arheološku baštinu, HRZ: mr. Lea Čataj, Ivana Hirschler, Andrej Janeš, Marijana Krmpotić, Maša Vuković Buriš
Laboratorij za arheozoologiju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: dr. sc. Tajana Trbojević Vukičević
Arheološki muzej Istre, Pula: Darko Komšo
Recenzenti: mr. sc. Jacqueline Balen, AMZ, doc. dr. sc. Jasna Šimić, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet Osijek, dr. sc. Tajana Sekelj-Ivančan, Institut za arheologiju, Zagreb
Prijevod na engleski: Ana Majurić
Crteži: keramika i metal – Marijana Krmpotić, litika – Darko Komšo
Terenske fotografije: Lea Čataj, Ivana Hirschler, Igor Humjan, Marijana Krmpotić, Vinko Madiraca, Sara Popović, Slavica Postonjski, Petar Protić, Hrvoje Tkalac, Dora Vukčević
Fotografije arheološkog materijala: Jurica Škudar, Foto-laboratorij, Informacijsko-dokumentacijski laboratorij HRZ
Mirkofotografije arheološkog materijala: Darko Komšo, AMI, Pula (Analiza kamenih izrađevina, slika 1), Marijana Fabečić, Prirodoslovni laboratorij, KRZ (Retz-Gajary kultura, slike 37 i 38)
Mozaik fotografija (str. 286): Maša Vuković Biruš
Digitalna obrada fotografija i tabli: Dora Vukčević
Geodetske izmjere i izrada tlocrta: Lea Čataj
Nacrti profila: Ivana Hirschler, Marijana Krmpotić, Sara Popović, Slavica Postonjski
Restauriranje i konzerviranje nalaza: Matija Krklec, Maša Vuković Biruš
Obrada ljudskih osteoloških ostataka: dr. sc. Mario Šlaus, Odjel za arheologiju, HAZU
Laboratorijska XRF analiza: Domagoj Mudronja, Prirodoslovni laboratorij HRZ
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 295
ISBN 978-953-7389-07-9
Galerija fotografija [foto: VJB]
Monografija – Josipovac Punitovački – Veliko polje I. Foto: VJB.
Monografija ‘Josipovac Punitovački – Veliko polje I – eneolitičko, brončanodobno i srednjovjekovno naselje’ publikacija je kojom se znanstvenoj i široj javnosti prezentiraju nalazi i rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja provedenih prilikom izgradnje koridora autoceste C5, na dionici Đakovo-Osijek.
Magistralni pravci autocesta, plinovoda ili plovnog kanala na području Slavonije sa Srijemom i Baranjom, neposredno su povezani s arheologijom, odnosno s arheološkim rekognosciranjem tih pravaca, praćenjem građevinskih radova i arheološkim istraživanjem lokaliteta zatečenih izgradnjom. Gledajući arheološki te pravce rastvaranja površinskih slojeva zemlje, možemo sagledati kao sonde golemih razmjera, koje će obogatiti arheološku kartu regije. Pri tome će pokretni nalazi nakon konzervatorsko-restauratorskih postupaka, zauzeti svoje mjesto u muzejskim zbirkama ili depoima, dok će građevne arheološke strukture, koje se nađu na pravcu buduće autoceste, najvjerojatnije ostati tek dokumentirane.
Iz Predgovora, Ferdinand Meder, prof., ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda
Istraživanja, započeta 2007. godine, provedena su u organizaciji Odjela za kompnenu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda u suradnji s Hrvatskim autocestama. Voditeljica arheoloških istraživanja bila je Lea Čataj, a zamjenica Ivana Hirschler, arheologinje zaposlenice Zavoda. Više arheologa i studenata arheologije sudjelovalo je u istraživanju površine od oko 40.000 m2 s petstotinjak pronađenih objekata.
U Publikaciji su prezentirani arheološki i konzervatorsko-restauratorski rezultati dosadašnjih radova na istraživanju i nalazima lokaliteta Josipovac Punitovački – Veliko polje I.
Prvi stanovnici ovog područja doselili su u vrijeme eneoltika, a na temelju nalaza određena je njihova pripadnost Retz-Gajary i badenskoj kulturi. Provedene radiokarbonske analize datiraju uzorke u četvrto tisućljeće pr. n. e. Nalazi iz brončanog doba pripadaju vinkovačkoj kulturi 2. polovice 3. tisućljeća pr. n. e. i grupi Belegiš 15. st. pr. n. e. Nalazi srednjovjekovnog naselja datirani su u razdoblje od 11. do 13. st.
Pronađeni su ostaci naseobina i jedan paljevinski grob te veliki broj keramičkih i kamenih artefakata. Keramičke posude određene su prema tehnološkim, oblikovnim i dekorativnim karakteristikama, koje se znanstvenim metodama sustavno obrađuju te konzerviraju i restauraju. Obnavljanjem je proizvedeno 28 različitih keramičkih predmeta, a provedena su i dva arheološka eksperimenta; provjeren je način dobivanja vrpčastih ukrasa na keramičkim posudama starije faze grupe Belegiš, te način izrade i primjena eneolitičke pintadere – pečata s lokaliteta Josipovac.
Litičke nalaze analizirao je ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo. Tajana Trbojević Vukičević s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu anazirala je životinjske kosti.
Nakon Predgovora i Uvoda Publikacija je podijeljena na tematska poglavlja različitih autora.
Popis poglavlja:
- Uvod (L. Čatej, I. Hirschler)
- Geografski okvir (I. Hirschler)
- Arheološka slika prostora (I. Hirschler)
- Metodologija i tijek istraživanja (I. Hirschler)
- Retz-Gajary kultura (L. Čataj)
- Badenska kultura (L. Čataj)
- Vinkovačka kultura (I. Hirschler)
- Grupa Belegiš (M. Krmpotić)
- Srednji vijek (A. Janeš)
- Konzerviranje i restauriranje keramičkih nalaza (M. Vuković Biruš)
- Arheološki eksperiment: Čemu su služile pintadere iz Josipovca? (M. Vuković Biruš)
- Arheološki eksperiment: Vrpčasti ukrasi na ulomcima starije faze grupe Belegiš s lokaliteta Josipovac Punitovački – Veliko polje I (M. Krmpotić, M. Vuković Biruš)
- Analiza kamenih izrađevina (D. Komšo)
- Govedo – osnova stočarstva na lokalitetu Josipovac Punitovački – Veliko polje I (T. Trbojević Vukičević)
- Pogovor (L. Čataj, I. Hirschler, A. Janeš, M. Krmpotić, M. Vuković Biruš)
Publikacija, velikih dimenzija i tvrdo ukoričena, sadrži veliki broj slikovnih priloga – fotografija, karata, crteža i tabli.
Na kraju Publikacije nalazi se Karta nalazišta i Popis literature.
Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Split, 6. 3. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Feb 17, 2017 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, U Europi
U Lyonu se nalazi najstariji muzej posvećen Africi u Francuskoj – Musée africain de Lyon. Ovaj muzej ujedno je i jedan od najstarijih u Lyonu. Ustanovila ga je 1861. godine Société des missions africaines, organizacija rimokatoličkih misionara, pod utjecajem osnivača Društva monsinjora Melchior-Marie-Joseph de Marion-Brésillaca (1813. – 1859.). Materijalna građa prezentirana u Muzeju priskbljena je djelovanjem misionara na području Zapadne Afrike.
Na današnjoj adresi, Cours Gambetta 150, Muzej se nalazi od 1930. godine. Cours Gambetta avenija je koja dijeli 3. i 7. arrondisement. Iako se ovo područje nalazi izvan najužeg centra grada, radi se o mirnoj četvrti kojoj se najjednostavnije pristupa podzemnom željeznicom, a u produžetku iz smjera centra nalazi se i znameniti Institut Lumiere. Obnova građevine i njezina restauracija, koja je započela 1998. godine, dovršena je 2001. kada je Muzej formalno otvoren. Gradska višekatnica adaptirana je u 750 m² muzejskog prostora.
Prostor prizemlja namijenjen je povremenim tematskim izložbama. U vremenu naše posjete bila je postavljena izložba ‘Jeux d’enfants – figurines rituelles’ kojom su bile izložene ritualne antropomorfne figurice koje čuva Muzej, ali i iz kolekcija drugih muzeja.
Postav je, uz figurice izrađene od drva, keramike i tkanine, uključivao i figurice suvremenih autora, izrađene od modernih materijala, primjerice plastike.
Antropomorfne figurice tipična su igračka djece s područja Subsaharske Afrike i koriste se u igri te, prema vjerovanjima, potiču fertilnost.
Stalnom izložbom prezentirana materijalna građa obuhvaća preko 2000 (od 8000 koliko ih se nalazi u muzejskoj kolekciji) arheoloških, povijesnih, povijesnoumjetničkih i etnoloških izložaka s područja Zapadne Afrike.
Uz originalne artefakte izrađene pretežno od kamena, kostiju, metala i keramike nalaze se suvremene brončane stilizirane figurice malih dimenzija postavljene u vitrine, kojima je cilj demonstrirati lokalne i tradicionalne radnje i običaje te upotrebu (izloženih) artefakata u Africi. Ljudi i životinje, zajedno s originalnim artefaktima, postavljeni su u međusobne odnose i poze koji čine određenu scenu (primjerice lova ili produkcije određenih proizvoda). Ovim načinom omogućen je vizualni doživljaj određenog konteksta.
Stalna izložba tematski je podijeljena na veće cjeline: Svakidašnji život, Socijalni život i Religijski život.
Prvi kat građevine zauzima dio stalnog postava koji tematizira svakidašnji život. Izloženi su artefakti koji su izrađeni kao rezultat kreativnosti i osnovnih potreba za sakupljanjem, pripremanjem i konzerviranjem hrane te njegom tijela i međusobnom komunikacijom.
Ističu se brojni primjerci posuda izrađenih od tikve vrg (lat. Lagenaria siceraria) koje su ukrašene urezivanjem. Uz arheološke artefakte obuhvaćeni su i oni etnološki – prezentiran je materijal, proces tkanja, te konačni rezultat.
Drugi kat posvećen je demonstraciji društvenog života. Izloženi su artefakti koji su cirkulirali u procesu razmjene i trgovine, u odajama poglavica i sezonskim ceremonijama. Oblici mnogih artefakata, uz svoju praktičnu funkciju, odražavaju određeno društveno značenje. Kontakti i razmjene utjecaja s drugim kulturama uočavaju se u promjeni izgleda, oblika i ukrasa, lokalnih artefakata.
Na trećem katu nalazi se dio stalnog postava posvećen religijskom životu. Izlošci podrazumijevaju artefakte značajne u formiranju i održavanju komunikacije. Ističu se brojne maske različitih stilova, značenja i upotrebe. Maske, izrađene rezbarenjem u drvetu, dio su tradicionalnog kostima koji pokriva tijelo, izrađenog od tkanine, rafije ili drugih materijala. Svaka maska simbolizira utjelovljenje duha, a služi kao kanal za komunikaciju kroz ples i pjesmu, u zajednici s drugim maskama.
Izlošci su prezentirani u zaštićenim vitrinama, kojih je 140, a uz artefakte nalaze se i brojne fotografije, karte te rekonstrukcije.
Praktične informacije http://www.musee-africain-lyon.org/musee-pratique.html
Više o Lyonu http://www.arheologija.hr/?p=9449
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu ustanove Musée africain de Lyon, kojoj ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti fotografiranja i individualnom vodstvu.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 30. 1. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 18, 2017 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Istaknuto, Katalozi, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zagreb
Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 1996.
AMZ
Web
Za nakladnika: Ante Rendić-Miočević
Autor: Željko Demo
Prijevod: Barbara Smith-Demo
Fotografije: Nenad Kobasić, Fototeka Arheološkog muzeja – Zagreb
Crteži: Anđelka Fortuna, Franjo Matešin, Slavko Šohaj, Dokumentacija srednjovjekovnog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 128
ISBN 953-96043-2-X
Galerija fotografija [foto: VJB]
Naslovnica kataloga ‘Vukovar – Lijeva Bara’. Foto: VJB.
Katalog ‘Vukovar – Lijeva Bara’ prati istoimenu izložbu održanu u Arheološkom muzeju u Zagrebu tijekom 1995. godine. Autor kataloga i izložbe je dr. sc. Željko Demo, voditelj Srednjovjekovnog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Lokalitet ‘Vukovar – Lijeva Bara’ višeslojno je nalazište sa slojevima iz prapovijesnog, kasnobrončanodobnog, stariježeljeznodobnog te ranosrednjovjekovnog razdoblja, koji su u razdoblju od 1951. do 1953. godine istraživali zaposlenici Arheološkog muzeja u Zagrebu, dr. Zdenko Vinski, dr. Zdenska Vinski-Gasparini i prof. Marcel Gorenc sa suradnicima.
Ranosrednjovjekovno razdoblje na lokalitetu obilježeno je velikim starohrvatskim grobljem bjelobrdskog kulturnog kompleksa. Istražena su 435 srednjovjekovna groba, od kojih je polovica sadržavala priloge. Nalazi su datirani u razdoblje od druge polovice 10. stoljeća do prvih desetljeća 11. stoljeća, odnosno vrijeme vladavine kraljeva Mihajla Krešimira II. (949. – 969.), Stjepana Držislava (969. – 997.), Svetoslava (997. – 1000.) i Krešimira III. (1000. – 1030.). Značajem se ističu nalazi iz zatvorenih grobnih cjelina koji omogućuju rekonstrukciju elemenata onodobne nošnje.
Izložbom su bile obuhvaćene četiri prostorije Muzeja. Najveći broj artefakata prezentiranih na izložbi potječe iz ranosrednjovjekovnog razdoblja, ali prisutni su i nalazi iz ranijih razdoblja izloženi kronološki – prezentacija je započela razdobljem prapovijesti, odnosno nalazima koji su pripadali starčevačkoj, vučedolskoj i vinkovačkoj kulturi, zatim su uslijedili nalazi iz brončanog i željeznog doba te rimski nalazi i srednjovjekovni nalazi, a posebna cjelina obuhvaćala je artefakte koji su u Muzej dospijeli nakon oko 1886. godine. Izložbom su prezentirani muzejski dokumenti, terenska dokumentaciju te arhivska građa o arheološkoj povijesti Vukovara i provedenim iskopavanjima na Lokalitetu.
Publikacija je podijeljena na pet cjelina. ‘Predgovor – Ante Rendić Miočević’ i ‘O izložbi’ uvodna su poglavlja. Poglavlje ‘Arheološka znamenja Vukovara – Pretpovijest, rimskocarsko doba, seoba naroda’ pripada zasebnoj cjelini. Slijedi cjelina o Lokalitetu – ‘Vukovar – Lijeva Bara, Ranosrednjovjekovno groblje bjelobrdske kulture (10 – 11. stoljeće)’ s ‘Uvodom’ te poglavljima ‘Na tragu ranosrednjovjekovnog groblja’ i ‘Arheološka iskopavanja (1951. – 1953.)’ koja sadrže potpoglavlja prema kampanjama istraživanja, ‘Opći podaci o ranosrednjovjekovnim grobovima’, ‘Predmeti grobnog inventara’ (poglavlje podijeljeno prema vrstama artefakata) te ‘Vrijeme nastanka i posijedanja groblja’. Četvrta cjelina, ‘Arheološko srednjovjekovlje Vukovara – Naseobinski nalazi i nalazišta 9-14/15. stoljeća’, posvećena je arheološkim saznanjima o širem području Vukovara. Peta cjelina obuhvaća Katalog s fotografijama izložaka i njihovim opisima.
Na kraju Publikacije nalazi se popis kratica, bibliografija, popis usporednica te poglavlje na engleskom jeziku ‘Summary and Catalogue’.
Publikacija sadrži brojne slikovne prikaze – fotografije, crtežei rekonstrukcije.
Zahvaljujem izdavaču Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 6. 1. 2017.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Jan 18, 2017 | Arheološki muzej u Zagrebu, Autorski osvrti, Istaknuto, Katalozi, Publikacije, Stručna literatura, U Hrvatskoj, Zagreb
Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2011.
AMZ
Web
Za nakladnika: Ante Rendić-Miočević
Autori tekstova: Ante Rendić-Miočević, Aleksandar Durman, Krešimir Rončević
Autori izložbe: Krešimir Rončević, Jacqueline Balen
Urednica: Jacqueline Balen
Prijevod: Tomislav Bilić
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 44
ISBN 978-953-6789-59-7
Galerija fotografija [foto: VJB]
Naslovnica kataloga ‘Iluminacije’. Foto: VJB.
Katalog ‘Iluminacije – arheološki crteži Krešimira Rončevića’ prati istoimenu izložbu postavljenu u Arheološkom muzeju u Zagrebu u razdoblju od 27. 10. do 31.12. 2011. godine. Izložba je nastala u organizaciji Arheološkog muzeja u Zagrebu, a autori su Krešimir Rončević i dr. sc. Jacqueline Balen.
Izložbom su ilustracije, koje prikazuju koštane, kamene, metalne i keramičke artefakte iz razdoblja prapovijesti, antike i srednjeg vijeka, prezentirane kronološkim redoslijedom s obzirom na starost prikazanih artefaktata, dok je 28 radova odabranih za Katalog prezentirano prema kronološkom redoslijedu nastanka rada, kako bi bilo moguće pratiti razvoj crtačkih i stilskih tehnika Autora.
‘Svoju je ‘arheološku’ crtačku karijeru Krešimir Rončević u najvećoj mjeri izgradio djelujući u Institutu za arheologiju, a zatim i u Odsjeku za arheologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Još i prije – a s takvom praksom i kasnije nastavio i do danas ju nije napustio – tijesno je surađivao s arheolozima različitih generacija i iz različitih sredina. na taj je način osigurao sebi mjesto među privilegiranima, među onima koje će pamtiti današnja, ali i nadolazeće generacije.’
Iz Predgovora, Ante Rendić-Miočević, tadašnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu
Predgovor Izložbi potpisuje Ante Rendić-Miočević, tadašnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu. U poglavlju ‘Arheološki crteži Krešimira Rončevića’ Aleksandar Durman, profesor na Odsjeku za arheologiju FIlozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, opisuje praksu izrade arheoloških crteža i ilustracija koja pripada procesu dokumentacije. Crtež artefakta neophodan je izvor informacija u prilikom njegovog opisa i analize, koji omogućava bolje razumijevanje nalaza i uočavanje detalja.
Tekst kataloškog dijela pisan je u trećem licu. Uz svaki crtež nalazi se komentar crtačkog stila, okolnosti izrade uz navod podataka o artefaktima ili projektu u okviru kojeg su bili izrađeni. Također, navedene su zanimljive informacije kao kurioziteti (primjerice radno vrijeme od 4 do 11 na terenu u ljetnom periodu) i osobne crtačke preferencije Autora. Ističe se brojnost crteža koji su nastali u okviru suradnje s akademikom Matom Suićem, objavljeni u monografskim publikacijama, kao i crteži materijalne građe pronađene tijekom iskopavanja arheološkog lokaliteta ‘Vučedol’, nastali u suradnji s profesorom Aleksandrom Durmanom. Kao jdan od najvećih pothvata u Autorovoj crtačkoj karijeri istaknuto je crtanje ‘Hrvatskog Apoksiomena’ u mjerilu 1:1 koje je trajalo oko dvije godine. Crteži A3 formata, njih 64, sabrani su u atlas koji se čuva u Hrvatskom restauratorskom zavodu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Uz crteže, Katalog sadrži slike te ilustracije rekonstrukcija.
Na kraju Publikacije nalazi se kratka biografija Krešimira Rončevića.
Zahvaljujem izdavaču Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Zagreb, 6. 1. 2017.
