by Suradnik | Apr 9, 2012 | Arheolozi, Autorski osvrti, Istaknuto, Razgovor, Uncategorized
NOĆ MUZEJA ’12: Arheološki muzej u Splitu
Noć muzeja 2012. privukla je čak 325.000 posjetitelja na 180 lokacija. Preko 80 gradova i mjesta te njihovih kulturnih ustanova, a pogotovo muzeja, uključilo se i pridonijelo iznimno atraktivnom programu. U Splitu je bilo 39.000 posjetitelja, a od toga približno 3800 ljudi pogledalo je matičnu zgradu Arheološkog muzeja u Splitu.
Arheološki muzej u Splitu najstariji je arheološki muzej u Hrvatskoj. Uz arheološku djelatnost prikupljanja obrade i prezentiranja arheološkog materijala i spomenika, AMS provodi sustavna arheološka istraživanja na lokalitetima Saloni i Isi (antička Issa), te posjeduje područnu zgradu u Solinu – Tusculum i Arheološku zbirku Issa u Visu. Ove dvije zbirke također su sudjelovale u Noći muzeja s popriličnim uspjehom.
O atmosferi, događanjima i izložbama održanima u sklopu ove manifestacije pročitajte u našem razgovoru s Jelenom Jovanović, kustosicom Arheološkog muzeja u Splitu. Kako sama kaže, trenutno se bavi inventarizacijom muzejske građe, revizijom iste te piše članak za muzejski časopis Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku. U organizaciji Noći muzeja sudjelovala je između ostalog održavanjem radionice za srednjoškolce, koja je ostvarila izuzetan uspjeh.
Jeleni se ovom prilikom zahvaljujemo na dosadašnjoj suradnji, a radujemo budućoj te želimo puno uspjeha u daljnjem radu.
Razgovor je vodila Julija Vuljanko.
Razgovor s Jelenom Jovanović, kustosicom Arheološkog muzeja u Splitu
Julija: Noć muzeja je, kao i svake godine, a ove u još većem opsegu, naprosto zapanjila odazivom javnosti. Kako je Arheološki muzej u Splitu pristupio samoj manifestaciji i organizaciji iste?
Jelena: Arheološki muzej u Splitu ove je godine organizirao prigodan program povodom manifestacije Noć muzeja čak na tri različite lokacije: u matičnoj zgradi u Splitu, u zgradi Tusculum u Solinu (gdje se nalazi naša istoimena priručna zbirka i lokalitet), te po prvi puta u Gospinoj Batariji, u gradu Visu (gdje se nalazi naša priručna zbirka i lokalitet Issa).
Na sve tri lokacije posjetitelji su uživali u zabavno-glazbenim programima, organiziranim stručnim vodstvima, muzejskim publikacijama i suvenirima dostupnima po sniženim cijenama, te prigodnim domjencima uz koje su se mogli ugrijati. Posebno bih istaknula malu izložbu postavljenu u matičnoj zgradi u Splitu, na kojoj su izložene fotografije ključnih spomenika iz našeg lapidarija, koje su fotografirali učenici srednjih škola grada Splita. Točnije, 45 učenika iz 6 splitskih srednjih škola, sudjelovalo je u muzejskoj edukativnoj radionoci ‘FotoARH’, koja je zahvaljujući njihovoj aktivnosti i zainteresiranosti rezultirala istoimenom izložbom. Izložba traje do kraja veljače.
Julija: Arheološki kompleks Salona dio je Vašeg muzeja. Kako je tamo uspjela Noć muzeja?
Jelena: Drugu godinu za redom Arheološki kompleks Salona ponudio je bogati i raznovrsni program za Noć muzeja. Ove godine, uz stručna vodstva po lokalitetu, posjetitelji su mogli razgledati spomen sobu don Frane Bulića u zgradi Tusculuma, te uživati u dramsko-glazbenom programu glumice Ksenije Prohaske i pijanistice Irine Nykolenko. Osim autobusa, koji je bio posebno organiziran za prijevoz posjetitelja od zgrade Muzeja u Splitu do Arheološkog kompleksa Salona u dva termina, standardni međugradski autobus na relaciji Split-Solin, prometovao je svakih petnaest minuta. Unatoč dislociranosti i hladnom vremenu, brojka od 1100 posjetitelja Priručne zbirke i arheološkog lokaliteta Salona za Noć muzeja 2012. možda najbolje govori o uspješnosti.
Julija: Kakve su bile reakcije (ciljane) publike i općenito atmosfera?
Jelena: Arheološki muzej u Splitu svake se godine nalazi na samom vrhu najposjećenijih muzeja u Splitu. Ove godine bilo je oko 3800 posjetitelja u našoj matičnoj zgradi, a posebno bih istaknula preko 250 ljudi koji su posjetili priručnu zbirku Issa, u gradu Visu. Možda se ovakva statistika čini nešto manjom u odnosu na broj posjeta zagrebačkih muzeja, ali je za naše uvjete dobar pokazatelj da ljudi vole i žele sudjelovati u kulturnim događanjima. Zbog toga je većina prigodnih (zabavno-glazbenih) programa koji se organiziraju po muzejima, namjenjena široj publici. Reakcije i atmosfera su odlične, a broj posjetitelja svake godine raste. Neupitno je, dakle, da je manifestacija Noć muzeja trend, ili kako bi Splićani rekli đir.
Julija: Arheološki muzeji diljem Hrvatske izuzetno su interesantni široj javnosti, a pogotovo to vidimo u Noći muzeja. Koji je po Vašem mišljenju razlog tome? I mogu li muzeji kod nas više raditi na promidžbi?
Jelena: Arheološki muzeji diljem Europe i svijeta, ujedno su i najstariji muzeji, a svojom građom golicaju maštu široj publici, različitih dobnih skupina. Uostalom, tko to, barem u djetinjstvu, nije bio/jest očaran drevnim Egiptom, stripovima Martin Mystery ili junacima poput Indiane Jones i Lare Croft. Iako stereotipi, često bazirani na netočnim podacima o arheologiji, kao znanosti, apsolutno su doprinijeli popularizaciji iste. Marketing je danas od iznimne važnosti u svemu, pa tako i kad je riječ o muzejima. Konkretno, Arheološki muzej u Splitu najstariji je muzej u Hrvatskoj, ali i u čitavoj jugoistočnoj Europi, što se čini dovoljno snažnim brendom prvenstveno u promociji. Ipak, posjećenost uvijek može biti bolja, a zasigurno bi tome doprinio stručnjak za marketing, koji bi trebao biti potreban u svakom muzeju, baš kao i kustos ili pak muzejski pedagog.
Julija: Osim web stranice, aktivni ste i na Facebooku. Koliko je takva vrsta komunikacije korisna muzeju? Javljaju li Vam se neki mladi, možda budući arheolozi?
Jelena: Društvena mreža Facebook sveprisutni je fenomen, koji upravo u marketinškom smislu nudi nevjerojatan potencijal. Kombinacija jednostavnog i besplatnog je idealna, a u vrlo kratkom vremenu omogućava ažuriranje podataka i širenje informacija. Stoga, mislim da je jako bitna i korisna muzeju. Prethodno spomenuta edukativna radionica ‘FotoARH’, iz koje je proizašla trenutna izložba fotografija učenika srednjih škola, također je koristila pogodnosti Facebooka. Ideja mi je bila ta, da sudionici radionice, nakon odslušanog stručnog vodstva, odgovore na pet pitanja (koja ujedno predstavljaju pet ključnih spomenika u našem lapidariju) kroz svoje fotografije. Svaki sudionik trebao je odabrati po jednu fotografiju za svaki spomenik, te uz navedene osnovne podatke (naziv spomenika, datacija, lokalitet) uploadati fotografije na Facebook stranicu našeg muzeja. Jedan od kriterija, na temelju kojeg smo odlučili koje će se fotografije naći na izložbi, bio je ujedno i broj pozitivnih komentara i likeova. To je potaknulo kompetitivnost među sudionicima, a ujedno i doprinijelo promociji muzeja.
Zanimljivo, tijekom radionice, nekoliko vidno zainteresiranih djevojaka, raspitivale su se o studiju arheologije kao potencijalnom izboru, što me jako razveselilo. Mogućnost informiranja, približavanje i demistifikacija muzeja kao institucije, upravo su neki od glavnih ciljeva muzejskih edukativnih radionica namjenjenih djeci. Studij arheologije još uvijek ne postoji u gradu Splitu, pa upravo u našem muzeju vidim bitnu didaktičku ulogu. Od sada, sva događanja, aktivnosti, pa tako i pitanja vezana uz Arheološki muzej u Splitu, mogu se pronaći ili postaviti i na našoj Facebook stranici.
Jelena Jovanović tokom terena na Visu (u pozadini – ostaci antičke vile). Autor: Sebastian Govorčin.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 21, 2012 | Arheolozi, Autorski osvrti, Interview, Istaknuto, Uncategorized
U rubrici Arheolozi predstavljamo, u formi biografija i interviewa, poznate i zaslužne arheologe.
Prvog u tom kontekstu predstavljamo eminentnog stručnjaka i akademika Nenada Cambja.
[Nije općepoznato da je profesor Nenad Cambj zbog jednostavnosti izgovora prilagodio prezime autohtone stare splitske aristokratske obitelji u Cambi.]
Zadovoljstvo mi je za prvi hrvatski internet portal Arhelogija.hr prvi razgovor voditi s Vama, doajenom hrvatske arheolgije, akademikom i profesorom. Prvo pitanje koje bih Vam postavila odnosi se na izbor životnog poziva u kojem ste ostvarili tako visoka postignuća. Kako i kada ste se odlučili početi baviti arheologijom? Da li je bilo drugih opcija ili je arheologija bila prvi i jedini izbor?
Maturirao sam Klasičnu gimnaziju u Splitu. Učio sam 5 godina grčki i 5 godina latinski. I ostali društveni i humanistički predmeti bili su dobro zastupljeni u školskom programu. Stoga su u obzir za studiranje dolazili mnogi predmeti iz tih grupa. Međutim, dugo se nisam mogao odlučiti. Otežavala mi je odabir i činjenica što sam pri kraju gimnazije bio državni rekorder u plivanju tadašnje Jugoslavije. Bijaše to doba 1955-6. Postao sam i olimpijski kandidat (Melburn). Želio sam se dokazati u međunarodnim razmjerima, pa sam odabir i studij zakratko zapustio. Nisam se uspio kvalificirati za olimpijske igre, pa sam se odlučio za arheologiju i započeo ozbiljno studirati, a šport sam napustio. Započelo je vrijeme nekih drugih pokušaja, ali je arheologija prevladala jer su mi se otvarale mogućnosti spoznaja znanstvenog karaktera, što me je iznimno privlačilo.
Radili ste na Filozofskom fakultetu u Zadru i bili ste ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu. Kakva specifična obilježja i napore (sukladne ili komplementarne) pretpostavljaju zanimanja profesora i muzejskog djelatnika?
Muzejska i nastavnička profesija su međusobno znatno različite. Biti muzejski djelatnik (bez obzira kustos ili ravnatelj) nosi svoje posebnosti. Notorno je da se građa u muzeju čuva, obrađuje i izlaže. Nije, dakako, u muzejskoj strci inkompatibilno i da objavljuje, ali primarno joj je brinuti se za povjereni materijal (inventarizacija, zaštita, izlaganje itd.). S druge strane, profesorki posao su studijski programi, kolegiji, predavanja, seminari, ispiti, poslijediplomski i doktorski studiji. Za uspješno obavljanje profesorske uloge potrebno je sveobuhvatnije znanje, sposobnost uočavanja važnosti i estetskih vrijednosti građa zbog izlaganja. Obveza profesora su znanstveni članci, knjige, da bi se napredovalo i stjecalo profesorska zvanja. Moje muzejsko i profesorsko bavljenje se nekoliko godina međusobno preklapalo. Kad sam izabran za docenta i vanjskog suradnika Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru 1976., držao sam dva kolegija, a istodobno bio muzejski savjetnik. Od 1980. pa do 1982. bio sam i ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu, tako da sam istodobno obavljao dvije odgovorne dužnosti. Bio je to veliki napor, ali sam obje s ljubavlju obavljao. No, naposljetku sam se morao opredijeliti i odabrao sam profesorsko zvanje koje mi se činilo da mi bolje odgovara. Tu sam funkciju vršio do odlaska u mirovinu godine 2007.
Kao profesor, pedagog i stručnjak predavali ste mnogim generacijama studenata u Zadru. Danas kao professor emeritus vodite poslijediplomski doktorski studij. Bili ste mentor golemom broju studenata. Kakav je Vaš odnos prema mladim ljudima u procesu stjecanja zvanja te kako mentorstvo utječe na Vašu profesionalnu karijeru?
Nisam vodio nikakve statistike o broju studenata koji su prošli kroz moje „ruke“. To je bilo apsolutno nemoguće. Na Filozofskom fakultetu, kasnije Sveučilištu u Zadru, predavao sam predmete, odnosno kolegije iz Klasične arheologije, Starokršćanske arheologije, Poganske ikonografije, Kršćanske ikonografije na grupi arheologije. Na grupi povijesti umjetnosti Umjetnost antike. Isti sam predmet predavao i studentima Klasične filologije. Na umjetničkoj akademiji u Splitu također sam predavao Umjetnost antike. Otkad sam umirovljen predajem već više godina na grupi povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu, i to kolegije „Antički grad“ i „Rimski carevi i carski kult“. Predavao sam i još predajem na brojnim magistarskim i doktorskim studijima (Interuniverzitetski centar u Dubrovniku, Filozofski fakultet (Sveučilište u Zadru), Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatski studiji u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, Filozofski fakultet u Splitu). Nisam siguran da sam sve pobrojio. Naravno da predavanja, ali i mentorstvo, oduzima vrijeme jer su studenti različiti, a različite su im i teme. Prije svega treba ljudski pomoći u trenutcima kad studentu ili kandidatu za magisterij ponestane upornosti ili se nađu pred problemima (različitog karaktera), treba naći vremena i saslušati ih i pomoći da prevladaju poteškoće. Kriznih razdoblja ima gotovo svaki student. Bez obzira na vrijeme i moje poodmakle godine, još uvijek mi je veselje pomoći. Nijemci mentora doktorskog studija nazivaju Doktorvater, što bi zapravo mentor morao i biti. Ne znam pouzdano kolikima sam bio mentor, ali ta brojka je negdje oko dvadesetak. Lanjske godine su dvoje doktorirali kod mene, a ove godine jedan kolega je pred obranom magisterija (po starom sustavu), a dvije kolegice pred obranom doktorata, ali obrana ne ovisi o meni. U ovom trenutku vodim još pet-šest doktorskih kandidata (po starom i novom Zakonu). Stalno im preporučam da što prije obave ono što se od njih traži.
Član ste Hrvatskog arheološkog društva, Centra za balkanološka ispitivanja akademije znanosti i umjetnosti Republike BiH (Sarajevo), dopisni član Deutsches Archäologisches Instituta iz Berlina, dopisni član Pontificia Commissione di Archeologia Sacra u Vatikanu, redovni član Centro di studi per l’ archeologia dell’ Adriatico Ravenna-Italija. Napisali ste 19 knjiga i oko 400 znanstvenih i stručnih radova, brojne recenzije i enciklopedijske jedinice u domaćim i svjetskim enciklopedijama te novinske članke, uredili veći broj časopisa, zbornika i znanstvenih skupova. Doima se kao da sve radite s lakoćom. Ipak, koliko to vremena i napora iziskuje?
Vrijeme koje sam utrošio za gore navedeno nisam mjerio. Angažman je kompletan. Naime, utrošio sam svo svoje vrijeme koje mi je preostajalo nakon drugih obveza. Pisanje radova obuhvaća misaoni proces koji se odvija i u slobodno vrijeme. Zbog toga sam često i dekoncentriran u društvu i neobveznim razgovorima. I predavanja studentima su u funkciji pisanja radova. Tijekom predavanja provjeravaju se saznanja do kojih je predavač došao i osluškuje studentske recepcije. Više puta mi se dogodilo da sam osjetio da izneseno ima svoj odjek, a više puta i ne. Ponekad mi se čini da i pri odmoru, pa čak i u snu, istraživač dolazi do spoznaja i rješenja, a ne samo za radnim stolom. Iako izgleda da sam puno napisao i da tobože lako pišem, ipak sve se to rodilo teško i trnovito. Nedoumice, sumnje popratna su pojava koju treba presjeći. Neke teme „prokuhavam“ godinama, a da ih ne stavljam još na papir. Mnogo vremena treba i za prikupljanje dokumentacije. Nikad u profesionalnom radu nisam imao na raspolaganju fotografa, crtača ili dokumentarista. Snalazio sam se na razne načine. Da toga nije bilo, vjerojatno bih još i više „nadrobio“, a ovako očito je da neću objaviti sve što je sazrelo za objavu.
Pridonijeli ste popularizaciji arheologije. Vaša knjiga Antika objavljena 2002. godine na zanimljiv i čitak, a s druge strane znanstveno utemeljeni način, tretira ovu temu, predstavljajući istovremeno i literaturu studentima arheologije i vodič kroz antičku baštinu Hrvatske zainteresiranim laicima. Kako uskladiti znanstveni i profesionalni pristup sa stilom koji arheološku tematiku čini zanimljivom širem krugu javnosti?
Nisam siguran da sam uspio na način kako to navodite. Najčešće su to rečenice koje su se s mukom rađale i koje su višekratno pročešljavane. Ni kad su objavljene nisam uvjeren da sam ih dobro predočio javnosti. Kod pisanja nema recepta, osim ustrajnog rada na tekstovima. Neprijatelji protočnosti teksta često su rokovi, ali da nema rokova, pitam se bi li uopće što dovršio. Na mome radnom stolu preda mnom uvijek je ispisana agenda, rijetko sam kad ispustio rokove.
Godine 2002. izabrani ste za redovnog člana Akademije u I. razredu (Razred za društvene znanosti). Koje su Vaše obaveze kao člana Akademije?
Sada sam upravo 10 godina redovni član I. razreda za društvene znanosti HAZU. Godine 1992. bio sam izabran za člana suradnika istog razreda. Tako sam ukupno 20 godina u članstvu HAZU. Moje zadaće su pisanje radova za časopise HAZU (u prvom redu Rad i Arheološki radovi i rasprave). Prvome sam član uredništva, a drugome glavni urednik. Tu su objavljeni i neki moji važni radovi. Održao sam i nekoliko predavanja od kojih je objavljena monografija „Je li Dioklecijan, utemeljitelj Splita, morao bolje proći u projektu uređenja splitske Rive godine 2006/2007.?“ Uredio sam spomenicu preminulim akademicima (Mate Suić). Nedavno sam održao i predavanje „Arheologija i HAZU“, nadam se da ću smoći snage prirediti tekst za tiskanje. Kao član sudjelujem u raznim tijelima HAZU. Zadužen sam pisanje recenzija iz struke. Ima i mnogo drugih manjih zadaća. Nedavno sam izabran za predstavnika HAZU u svjetskoj uniji akademija kojoj je sjedište u Bruxellesu.
Bili ste predsjednik Nacionalnog odbora XIII. Međunarodnoga kongresa za starokršćansku arheologiju (Split-Poreč) godine 1994. Od tada ste član Commitato promotore dei Congressi internazionali per l’ arheologia Cristiana sa sjedištem u Vatikanu, koji se brine za održavanje kongresa za starokršćansku arheologiju. Koliko je zahtjevna organizacija međunarodnog znanstvenog skupa?
Mnogo je teže organizirati međunarodne nego nacionalne skupove. Organizacija je duža, zahtjevnija i složenija. Korespondencija je na raznim jezicima. Pitanje je i teme koja ima značenje i za međunarodnu znanstvenu javnost. Veća je odgovornost, jer se domaća znanost prezentira stranim znanstvenicima. Naši radovi na hrvatskom jeziku teško se čitaju. Sažetci su nedovoljni za sliku o radu. Stoga su međunarodni skupovi pravo mjesto za prezentiranje domaće javnosti svjetskoj znanstvenoj javnosti. Potrebno je osigurati izvrsnu suradnju, reciprocitet dobrih stranih i domaćih predavača itd. Međutim, posebno je složeno izdavanje, a to je neophodno, radova s tih skupova. Bez toga je skup sam po sebi besmislen. Osim gore navedenoga, organizirao sam ili u suradnji s nekim drugim kolegama nekoliko arheološko-povijesnih skupova na manifestaciji Knjiga Mediterana koju svake godine organizira Književni krug. Tako sam bio jedan od znanstvenih organizatora skupa „Kulturna animalistika“ godine 1995; „Grčki utjecaj na istočnom Jadranu“ godine 1998, „Dioklecijan Dioklecijanova palača. O 1700. Obljetnici utemeljenja Splita“ godine 2005, „Nadgrobna umjetnost zapadnog Ilirika i susjednih područaja“ godine 2009. Potonji nije još tiskan, ali se na njemu intenzivo radi i najesen će biti predstavljen. Objavljeni zbornici sa skupova mjerilo su uspješnosti takvih pokušaja.
Predsjednik ste udruge kulturnih radnika Književni krug Split, koja je osnovana u svrhu proučavanja i objavljivanja hrvatske kulturne pisane baštine, poticanja stvaralačkog rada na području književnosti, znanosti i umjetnosti. U okviru svoje nakladne djelatnosti izdaje djela relevantna za znanost, kulturu, književnost i umjetnost. Koji su kriteriji za objavljivanje radova i kolika je zastupljenost izdanja arheološke tematike?
Otkad sam na čelu Književnog kruga, a tu zadaću obavljam na volonterskoj bazi, arheologija je sve zastupljenija u programu i realizaciji. Naravno da podržavam dobre radove i nastojim da se za njih osiguraju sredstva. Koliki ih je broj, ne znam. To se može provjeriti u katalozima Književnog kruga. Ponekad osjećam grižnju savjesti da je tobože arheologija privilegirana. Osobno sam objavio, po mome mišljenju, pet-šest važnih naslova u okviru izdavačke djelatnosti Književnog kruga. Trenutno su u radu dva naslova: spomenuti Zbornik “Nadgrobna umjetnost zapadnog Ilirika“ i „Plinije Stariji, Knjige o umjetnosti“ (prijevod i komentar). Moj komentar ima gotovo 200 strana. Objavljuju se i naslovi iz povijesti i povijesti umjetnosti. Međutim, ja se moram boriti za svoju struku, a drugi kolege za svoje. Ponekad i moj stečeni ugled pomaže kod dobijanja državnih, regionalnih i gradskih sredstava jer je posljedica minulog rada koji je jamac kvalitete. Nastojim da se realiziraju knjige i radovi iz drugih struka. Tome su namijenjene razne biblioteke, časopisi i osobito manifestacije. Imamo desetgodišnji plan. U stvaranju godišnjih i višegodišnjih planova sudjeluju i drugi članovi Književnog kruga. Moglo bi se i znatno više, ali restrikcije sredstava u kriznim vremenima ograničavajući su faktor kojega se ne moći tako lako preskočiti. Ipak, dobar znanstveni rad ili vrsno književno djelo kad li tad li dobije sredstva i ugleda svjetlo dana.
Kakve su Vaše sadašnje obveze i planovi? Imate li vremena za odmor u zasluženoj mirovini ili neumorno nastavljate s istraživanjem i radom?
Obveze su beskrajne. Pred realizacijom je međunarodni znanstveni skup o Podstrani odnosno ulozi Lucija Artorija Kasta (Lucius Artorius Castus) u stvaranju legende o kralju Arturu (radni naslov). Najesen su još dva skupa. Posebno je važan skup posvećen 700. Obljetnici Splitskog Statuta. Imam referat pod naslovom „Salona, Lukan, Toma Arhiđakon, Splitski Statu“. U pripremi su knjige o antičkom kiparstvu i knjiga o Dioklecijanu (nastale na temelju mojih nedavnih radova). Završio sam i knjigu (Zbornik radova pokojnog profesora Branimira Gabričevića) za koju su pristigla prva srdstva, ali još nije dovoljno, pa treba i dalje kucati na razna vrata. Možda se neka otvore. Upravo završavamo, moji učenici (Miroslav Glavičić, Željko Miletić, Joško Zaninović) i ja, katalog izložbe o papirnatom naovcu s arheološkim motivima i temama raznih sredozemnih zemalja. Tu zbirku prikupio je još Zaninović, a mi obrađujemo. Katalog ima oko 400 strana. Tema je periferno arheološka, ali ne biste vjerovali koliko je zanimljiva i u kolikoj je mjeri arheologija imala udjela u gospodastvu odnosnih zemalja. Tu su i terenska istraživanja i tako dalje. Planova je više nego raspoloživog vremena.
Zahvaljujem na odzivu i odgovorima i želim uspjeh i ugodu u profesionalnim i privatnim aktivnostima.
Razgovor vodila: Vendi Jukić Buča.
U razgovoru s akademikom Nenadom Cambjem. Autor: Silvana Petešić.
Split, Pula, Zagreb, ljeto 2011. – proljeće 2012.
by Suradnik | Mar 11, 2012 | Istaknuto, Krapina, Muzej krapinskih neandertalaca, U Hrvatskoj, Uncategorized
Muzej krapinskih neandertalaca posvećen je nalazištu krapinskih neandertalaca na lokalitetu ‘Hušnjakovo’, koje je prvi paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj, a pripada među najznačajnije paleoantropološke lokalitete svijeta.
Muzej krapinskih neandertalaca. Autor: Robert Tabula.
POVIJEST MUZEJA
Godine 1969. u zgradi nekadašnjeg Kneippovog lječilišta osnovan je ‘Muzej evolucije’ u Krapini, koji je za javnost otvoren u rujnu 1971. godine. Novi ‘Muzej krapinskih neandertalaca’ gradio se 11 godina, a otvoren je 27. veljače 2010. godine.
Opširnije o povijesti muzeja
Nalazište krapinskih neandertalaca na lokalitetu ‘Hušnjakovo’ prvi je paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj, a pripada među najznačajnije paleoantropološke lokalitete svijeta. Iznimnim bogatstvom nalaza i otkrićem najvećeg obitavališta neandertalskoga pračovjeka, zahvaljujući geologu i paleontologu Dragutinu Gorjanoviću-Krambergeru, do danas je ostalo nenadmašno vrelo suvremenih znanstvenih informacija. Odlukom Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti u Zagrebu 1948. godine, proglašena je ‘polupećina Hušnjakovo kod Krapine i okolica te pećine’ zaštićenom prirodnom rijetkošću. Godine 1969. u zgradi nekadašnjeg Kneippovog lječilišta osnovan je ‘Muzej evolucije” u Krapini’. Stalni postav je osmislio pok. akademik Mirko Malez koji je 60-ih godina 20. stoljeća pristupio detaljnoj stratigrafskoj analizi nalazišta i odredbi kulturnih i faunističkih ostataka u Krapini. Tada su na Nalazištu uređene staze, postavljene ograde i klupe za odmor, a svoje mjesto su po prvi puta našle rekonstrukcije neandertalaca i životinja.
Prve rekonstrukcije se i danas nalaze na Nalazištu, a izradio ih je pok. kipar Stanko Tucaković prema uputama dr. sc. M. Maleza. Inženjerka Ana Töpfer uredila je tzv. ‘neandertalski perivoj’ te je također zaslužna za revitalizaciju lokaliteta Hušnjakovo. ‘Muzej evolucije’ otvoren je za javnost u rujnu 1971. godine.
Muzejski fundus sadržavao je geološku, paleontološku i arheološku zbirku, a koncepcija stalnog postava se odnosila na prezentaciju stijena i minerala Hrvatskog zagorja, razvoj života na Zemlji, te razvoj čovjeka s posebnim naglaskom na krapinskog neandertalca. Nalazište je bilo predstavljeno odljevima kostiju neandertalaca, faunističkom fosilnom zbirkom, kamenim oruđem, te dokumentacijom o otkriću. ‘Muzej evolucije’ je u vrijeme osnutka bio u sklopu Fonda za unapređenje šuma općine Krapina, a 1971. se prenosi na Šumsko gospodarstvo Zagreb. Godine 1977. osnovana je organizacija ‘Nalazište pračovjeka Krapina’, a od 1988. nalazi se u sastavu ‘Centra za kulturu, umjetnost i informiranje’ u Krapini. Tek 1993. godine Muzej postaje vlasništvo Republike Hrvatske. Novi ‘Muzej krapinskih neandertalaca’ gradio se 11 godina, a otvoren je 27. veljače 2010. godine.
MUZEJSKA DJELATNOST
• Zbirke
Zbirke obuhvaćaju: geološku, paleontološku, zbirku eksperimentalne arheologije i zbirku skulptura.
Geološka i paleontološka zbirka oformljene su i sastavljene putem prikupljanja u Krapini i Zagorju te kroz razmjenu s muzejima diljem svijeta.
U samome muzeju, na nalazištu i u parku Hušnjakovo nalaze se 64 skulpture koje su izradili kipari i umjetnici iz cijeloga svijeta. Posebno se ističe centralna zbirka dermoplastičnih skulptura francuske Paleo-umjetnice Elisabeth Daynès koja ujedno čini glavni ekspozicijski sklop stalnog postava Muzeja.
Zbirka eksperimentalne arheologije ima ukupno 129 predmeta. Zbirka sadrži donirane predmete pokojnog Stjepana Vukovića, osnivača Arheološkog odjela Gradskog muzeja Varaždin, te začetnika eksperimentalne arheologije u Hrvatskoj. Sastoji se od Vukovićeve dokumentacije, njegovih ručnih izrađevina u kamenu i drvetu, te osmišljene eksperimentalne bušilice pomoću koje je radio brojne eksperimente.
• Izdavačka djelatnost
Muzej izdaje monografije, vodiče, knjige, kataloge.
Muzej posjeduje i knjižnicu dostupnu javnosti koja se nalazi u zgradi nekadašnjeg Kneippovog lječilišta i muzejsku trgovinu u samoj zgradi Muzeja.
Izvor
MKN PRESS
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 6, 2012 | Manifestacije, Muzeji, Susreti, Uncategorized
U subotu, 17. ožujka 2012. u razdoblju od 10-12 sati u Arheološkom muzeju u Zagrebu održat će se edukativna radionica ‘Čarolija igre’.
Igra prožima život čovjeka od najranijeg djetinjstva do kasne životne dobi. Djeca su uvijek podjednako osjećala potrebu za igrom. Tako i danas imamo raznih igračaka za raznovrsne igre. No, kako su izgleadale pretpovijesne i antičke igračke? Kako su se djeca s njima igrala?
Ako se želite igrati s nama dođite na našu radionicu „Čarolija igre“ 17. ožujka s početkom u 10h. Ova radionica namjenjena je djeci od 5 do 8 godina starosti. Broj sudionika je ograničen, zato svoje sudjelovanje najavite što prije na broj telefona 4800 003 ili putem e-mail – a na adresu zbabic@amz.hr.
Izvor
AMZ PRESS
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 22, 2011 | Autorski osvrti, Uncategorized
Uredništvo portala www.arheologija.hr
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 12, 2011 | Institucije, Regija, Uncategorized
BALKANOLOŠKI INSTITUT djeluje u sastavu Srpske akademije nauke i umetnosti (SANU) objedinjujući raznolika područja znanosti u cilju proučavanja Balkana.
Balkanološki institut. Ustupio: Balkanološki institut.
POVIJEST INSTITUTA
Povijest Instituta započinje djelovanjem Institut des Études balkaniques osnovanim u Beogradu 1934. godine, kao jedini ove vrste na Balkanu. Inicijativa je potekla od kralja Aleksadra I Karađorđevića, a znanstveno profiliranje ustanove povjereno je Ratku Parežaninu i Svetozaru Spanačeviću.
Rad Instituta zabranile su okupacijske vlasti 1941. godine. Institut ponovno započinje s radom 1969. godine pod današnjim imenom, u sastavu Srpske akademije nauke i umetnosti (SANU). Institut okuplja stučnjake koji proučavaju prošlost Balkana od prapovijesti do suvremenog doba, kroz djelatnosti arheologije, etnologije, antropologije, povijesti, kulture, umjetnosti, književnosti te prava. Ovaj multidisciplinarni pristup ostaje trajna znanstvena orijentacija Instituta.
Institut je uspostavio međunarodnu suradnju s brojnim institutima u Europi.
Pročelje zgrade Balkanološkog instituta. Ustupio: Balkanološki institut.
DJELATNOST INSTITUTA
