by PRESS | Dec 21, 2023 | Inspiracija, Izložbe, Muzeji, PRESS, U Europi
800th anniversary of creation of the first nativity scene (szopka)
2023 sees the 800th anniversary of creation of the first nativity scene. The tradition to present Jesus’ birth in a stable modelled after the one in Bethlehem was started by Saint Francis of Assisi. In 1223, in the picturesque Italian village of Greccio, he arranged the first live nativity scene, helped by local inhabitants. Discussing this, it is worth to explore the genesis of the phenomenon that the nativity scene is, before it evolved into the Krakow nativity scene.
Christmas celebrations developed only in the Middle Ages, in association with crusades that lasted 200 years (eleventh to thirteenth century) and aimed at liberating Jerusalem from Muslim control. It was in those times that pilgrimages to places associated with Jesus’ birth became popular. Pilgrims returning home brought with them stories about the beginning of Jesus’ life. Starting around the twelfth century, when all nations of Europe had accepted Christianity, Christmas was already celebrated commonly.
Saint Francis, who travelled to the Holy Land in 1220, desired, as his biographer Thomas of Celano wrote, ‘to see as much as is possible with my own bodily eyes the discomfort of his infant needs’. In 1223, in Italian Greccio, with the consent of Pope Honorius III, Francis decided to ‘recreate’ for the first time the cave in Bethlehem, where Jesus was born. ‘As the tradition has it, on 24 December 1223, in Greccio, Saint Francis commanded to install a cattle mangle, with an ox and a donkey tied beside it, in a natural forest scenery, among rocks and ravines’, wrote Łukasz Olszewski. ‘At midnight, in the light of candles and torches, the Saint conducted the first ever Midnight Mass, for friars and local inhabitants’. The Franciscan Order popularised the custom of celebrating similar mysteries through successive centuries, and it became a very important part of European Christmas traditions. After 750 years, this tradition was restored in Greccio, and for 40 years the ‘live nativity scene’ has been recreated in this small Italian place between Rome and Assisi, attracting great crowds.
With Franciscans, the custom of organising nativity scenes also reached Krakow. In the eighteenth century, when moving puppet performances were banned in churches (some allegations emerged that their excessive liveliness and focus on secular issues were unsuitable for the stateliness of the temple), traveling Christmas shows developed. In the nineteenth century, a custom of walking around houses with the nativity scene became popular in Krakow. Masons from Krakow suburbs and surrounding villages of Krowodrza, Zwierzyniec, Grzegórzki, Dębniki or Ludwinów, made the greatest contribution to the development of that tradition. As they could not find employment during winter, they were looking for a source of income by constructing and selling nativity scenes. We can say that the Krakow nativity scene in its form known today developed in the second half of the nineteenth century, and the tradition of organising the Krakow Nativity Scenes Competition started in 1937. Today, looking at beautiful, multicoloured nativity scenes that we can admire at the post-competition exhibition, just like we do every year, we should remember the tradition that goes back centuries and the history that happened exactly 800 years ago, which contributed to their creation.
The nativity scene from Greccio
This nativity scene was brought for the 71st Nativity Scenes Competition in 2013 and donated for the collection of the Krakow Museum by the mayor of the town of Greccio, Ms Albertina Miccadei.
This unique nativity scene from Greccio refers to the tradition of the first Christmas play and Midnight mass, conducted by Saint Francis there in Greccio, in 1223. As Anna Szałapak wrote, ‘there is a hypothesis that the later French word for the nativity scene, crèche, originated from the name of that place, Greccio’. It is an example of a traditional Neapolitan nativity scene that is called presepio in Italy, from the Latin word praesepe, meaning a stable. Such nativity scenes appeared in Italy in the sixteenth century. The figures were arranged in a grotto that was to be built of stones coming from Bethlehem. In some Neapolitan nativity scenes, the background was formed by a textile painted with local landscapes; however, usually, three dimensional architecture inspired by Naples was used. Those nativity scenes presented rich tableaux, with people from different social classes performing their work. The most important part of the Neapolitan nativity scene is a grotto or a stable with the Holy Family. Frequently, ruins of Grecian or Roman temples were included, which were to refer to downfall of pagan beliefs. Shepherds, the Three Kings, or animals, usually were placed on hills created by the nativity scene author, which were frequently covered with real moss. Everything was handmade and meticulously crafted.
In the presented nativity scene from Greccio, the Nativity scene was placed against the ruins of the church in Greccio. Its one wall is in the background, with a portal and a fresco with Saint Francis in the arch area, a window with a grille below them, and a corner with a column and a pillar on the left. In the centre, Baby Jesus in a blue shirt lies in a mangle on a nappy, with Our Lady in a yellow dress, a red coat, and a white scarf on her head kneeling on his left. Beside her stands a shepherd playing bagpipes, in a white shirt, a green vest and red trousers, with a blue coat on his shoulders and a brown cap on his head. Saint Joseph stands at the back, on the right, dressed in a brown tunic and an orange coat, with a blue-grey scarf covering his head. A fragment of the church column lies on the right, near the Baby, with moss and grasses arranged around as a decoration. A basket of fruit stands in front of the mangle, and there is a bush and a bundle of wood in the corner of the ruins. Bricks in the walls, and terracotta and stones on the floor are visible as styled fragments of the church ruins.
Maciej Moszew (10 January 1940 – 27 July 2023)
Maciej Moszew, the longest working creator of Krakow nativity scenes, was born on 10 January 1940 in Krakow, as a son of Jan, a chemist and the Jagiellonian University professor, and Irena née Jabłońska. In interviews, he used to say: ‘I am from Krakow, the most beautiful city in the world. I was raised in Krakow traditions, in the Krakow family’. From the youngest age, he had been learning Krakow customs and celebrations, including the Lajkonik’s parade, the Emmaus indulgence fair, or nativity scene competitions.
He studied at several courses at the Kraków University of Technology, and graduated in architecture there in 1969. For many years, he had worked at various planning and design companies, including Biuro Projektów Przemysłu Skórzanego, Wojewódzkie Biuro Projektów, or Biuro Projektów „Społem”. In 1981–1985 and 1991–2000, he was a mechaniser at the Groteska Theatre in Krakow, and he was also employed at the arts workshop at the Helena Modrzejewska Stary Theatre. Throughout his life, he worked with many stage designers, creating mechanisms, puppets, and components of stage sets. He cooperated, among others, with Joanna Braun, Jan Polewka, and Jan Burnat. Just before his retirement, he taught modelling classes for students. Architecture, model building, mechanics – Maciej Moszew used skills gained in all these areas in his nativity scenes. ‘A nativity scene allows me to fulfil all dreams associated with artistic creations and manual work’, he said.
Going back to the beginning of his fascination with nativity scenes, he recalled nativity plays he had an opportunity to see at the Estreicher family and which greatly impressed him, as well as a nativity scene that his father made especially for him when Maciej was ill. It was a simple nativity scene cut out from carton, modelled after the master nativity scene of Michał Ezenekier. However, for Maciej it became a source of special memories, and it was what inspired him when he was constructing his first nativity scene for a competition in 1961. ‘I constructed first nativity scenes keeping them secret from my father, because he would box my ears, if he saw that I dedicated my time to that work, instead of studying’, he recalled in an interview from 2012. ‘So relying on the kindness of my colleagues, whom I officially visited to study, I constructed nativity scenes at places other than my home’. The secret was out when in 1964 his nativity scene won the second prize and its photograph was published in a newspaper.
For Maciej Moszew, the main source of inspiration was the old architecture of Krakow: Gothic, Renaissance, or Baroque. He spent a lot of time walking around the city with his camera, capturing details and later including them in his nativity scenes. He particularly valued the area of the Main Square, and towers of Saint Mary’s Basilica were a part of the majority of his nativity scenes. He emphasised his great love for Krakow on multiple occasions. ‘There is no finer city’, he used to say. ‘I live here, because it is where I have always wanted, and still want to live. I travelled a lot around Europe. I was fourteen times in Italy, in France, Switzerland, Belgium, the Netherlands, Austria, Greece… even in Africa. But the first thing I do on my return home, I always go to the Krakow Main Square’.
Maciej Moszew’s nativity scenes were famous for their complex mechanisms. As he admitted himself, sometimes he started his work with the mechanism, which he later ‘encased’ with the nativity scene. In his nativity scenes, all figures moved, and this required great precision. The characters were mostly traditional (like Mr Twardowski, Lajkonik, or the Wawel Dragon); the author avoided political or historical references. Figures of halberdiers guarding gates which, by letting other figures pass, ensured smooth movement of characters in the nativity scene, were very characteristic for his work. Shades of dark gold and gold decorations predominated, as, according to Maciej Moszew, the nativity scene should look like a ‘sparkling jewel’. All components were handmade, without any haberdashery used. The author strived to emphasise the geometry of the nativity scene, for example, with lines of threats decorating each window. ‘In making nativity scenes, I enjoy the most the possibility to design, to plan my own design with which nobody interferes, and to express my love for craft. It is fun for me, I enjoy it very much, I can spend hours on this’, he said about his work. ‘Considering that I am an amateur, my workshop is quite well equipped; I have drills, grinders, and even a lathe. This way, I am completely independent’. The impressive workshop of the artist had been perfected for many years: Maciej Moszew gathered there a great selection of all possible tools and materials required for construction of nativity scenes.
He specialised in small nativity scenes, for practical reasons. As he used to say himself, if he were to construct a large nativity scene with the same precision, this would take him at least several years. He spent from 800 to 1500 hours on constructing a small or medium-size nativity scene.
Construction of nativity scenes was his real passion; he used to say that it was this work that let him fully express himself. ‘I believe that a man with passion is more complete. A man without passion is empty. I do not know what I would do, if I did not make nativity scenes’, he said in an interview in 2012. He also convinced his daughter Magdalena, born in 1972, to learn this artistic craft, and as a child she participated in the competition six times.
He used to recall how important it was for him that in 1972, size classification of nativity scenes entered into the competition was introduced – when his small nativity scenes did not have to compete with large ones, he started to win more awards. And the number of awards won by Maciej Moszew is really impressive. He is the creator of nativity scenes who won the greatest number of awards: he won the first prize 37 times, the 2nd prize 15 times, the 3rd prize five times, the 4th prize once, and he was also awarded 10 recognitions. He participated in competitions continuously between 1961 and 2022. During his life, he constructed over 70 nativity scenes of various sizes. Apart from several scenes kept by the author, they became a part of numerous collections in Poland and abroad (including in Milan and in Bethlehem). Six of them are the highlight of the collection of the Museum of Krakow, and are shown during numerous travelling exhibitions. The author’s special achievement was construction of an extraordinary exhibition of the Krakow nativity scene in Paris in 1999. On the surface area of 60 m2, he presented entire Krakow as nativity scenes, with 140 moving puppets that enacted an 11-minute-long performance by Anna Szałapak, with lyrics by Agnieszka Osiecka and music composed by Zygmunt Konieczny.
Maciej Moszew’s achievements were recognised and highlighted with numerous awards. For his contribution to development of the Krakow nativity scenes tradition, he received the Medal of Saint Christopher from the Historical Museum of the City of Krakow in 2012. In 2017, he was awarded the Decoration of Honor Meritorious for Polish Culture. In 2018, he was entered into the Golden Book of Alumni by the Cracow University of Technology Alumni Association. In 2022, he was awarded the Decoration of Honoris Gratia for his outstanding efforts for the City of Krakow.
Talking about his father, who died in 1970, and who inspired him to became interested in nativity scenes as a small boy, Maciej Moszew recalled: ‘On is deathbed, he told me to make nativity scenes as long as I could. So I have been continuing this since 1961’. He kept his word: he did not miss any competition until his death. An unfinished nativity scene that he wanted to enter in the 81st. Nativity Scenes Competition, remained on the Master’s desk. Unfortunately, he did not live to participate in that competition – due to complication post heart attack, he died on 27 July 2023 and was buried at the Rakowicki Cemetery. He remained in memories of his family and friends as a real good friend.
Nativity Scenes at the Krzysztofory Palace!
Exhibition: Cribs in the Krzysztofory Palace
Curator: Małgorzata Niechaj
Place: Krzysztofory Palace, Rynek Główny 35, Kraków
Duration: 11.12.2023 – 25.02.2024, 9:00 – 18:00
Kraków’s custom of “walking” around houses with a nativity scene dates back to the 19th century. However, after World War I, it began to slowly disappear. To preserve the Nativity Scenes tradition for future generations, Jerzy Dobrzycki, head of the magistrate’s propaganda department, organized the first Kraków Christmas Nativity Scenes Competition in 1937. After World War II, the competitions were resumed and their organization was undertaken by the Museum of Kraków, which continues the tradition to this day. The competition aims to preserve and develop the Nativity Scene tradition of Kraków, whose crystallized effect over several decades – the Kraków Nativity Scene – has become a worldwide phenomenon of established international renown and popularity. The competition is of great importance for the promotion and popularisation of this unique product of non-material heritage.
The Kraków Christmas Nativity Scene is a world-scale phenomenon. It is a slender, multi-level, tower-like, richly decorated building, constructed of light, non-permanent materials. It is characterized by an accumulation of fancifully transformed and interconnected miniaturized elements of Kraków’s historic architecture, into which the Christmas scene is set.
Every year on the first Thursday of December (this year on 7 December 2023), Nativity Scenes’s makers bring their works to the Main Square and place them on the steps of the Adam Mickiewicz Monument, where they can be admired from 10 a.m. to 12 p.m. After the Kraków bugle call at 12 p.m., a procession of Nativity Scenes sets off around the Market Square led by a folk band from Bronowice, which leads to the stage where the Nativity Scenes and Nativity Scenes’s makers are presented. Then, the creators move their works to the Krzysztofory Palace, where they will be judged by a jury of historians, ethnographers, art historians, architects, and artists.
The uniqueness of the phenomenon is underlined by its inclusion on the National List of Intangible Cultural Heritage in 2014. In addition, since 2018, the tradition of performing nativity scenes is the first entry from Poland on the UNESCO Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity.
The winners of the jubilee competition will be announced on 10 December 2023 at 2 p.m. at the Copper Room in the Krzysztofory Palace.
As tradition dictates, Kraków Nativity Scenes will be shown to the public from 11 December 2023 to 25 February 2024 in a post-competition exhibition at the Krzysztofory Palace.
The 81st Kraków Nativity Scenes Competition and the post-competition exhibition have received the honorary patronage of the Polish Committee for UNESCO.
The project was co-financed from the state budget – the funds of the Ministry of Culture and National Heritage.
[MK PRESS]
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Nov 30, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Muzeji, U Europi
Praznična događanja u Danskoj počinju izrazito rano, gotovo odmah nakon Halloweena. Po povratku iz New Yorka, gdje smo svjedočili brojnim maštovitim kostimima i kućnim dekoracijama, dočekale su nas su nas praznično ukrašene ulice kišnog i vjetrovitog Kopenhagena (ugođaju pridonose i brojne balkonske lampice upaljene tijekom cijele godine). Vremenska prognoza idućih nekoliko dana najavljivala je svježe ali sunčano vrijeme. S obzirom da se Julemarked u okviru Hamletovog dvorca održava samo tijekom zadnjeg vikenda studenog i prvog mjeseca prosinca, nismo željeli propustiti ovu priliku te smo posjetili Kronborg već ove nedjelje. Dan je bio fantastičan i odluka je bila pun pogodak.
Kronborg je dvorac u Helsingøru (Elsinore), gradiću udaljenom od Kopenhagena oko sat vremena ugodne vožnje modernim vlakom. Ovo je drugi put da sam putovala u Helsingør. Naime, ranije ove godine posjetila sam Pomorski muzej (https://www.instagram.com/p/CwvNdtlsIZC/) koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a od 2000. godine, a njime upravlja Nationalmuseet (Nacionalni muzej Danske). Nekoć su danski muzeji nudili posjetiteljima besplatan ulaz, ali relativno nedavno uvedeno je plaćanje ulaznica (uz posebne pogodnosti na godišnjoj bazi). Za Julemarked, koji se održava na području unutarnjeg dvorišta, u kuhinjskim prostorima te podzemnim kazamatima dvorca, potrebno je kupiti ulaznicu koja omogućuje posjet cijelom kompleksu. Uz godišnju pretplatu, ulaz na sajam je, logično, slobodan.
Dvorac se nalazi 15 minuta šetnje od helsingørške željezničke stanice. Sagrađen je na najistočnijem području poluotoka Zealanda, na najužem dijelu tjesnaca Øresund koji dijeli Dansku od Švedske (ovdje se odmah na mobitel priključuje švedska mobilna mreža). Prihodi od plaćanja dopuštenja za prolaz ovim tjesnacem bili su glavni izvor prihoda brojnih danskih kraljeva, a njima se financirala i izgradnja dvorca Kronborg. Do Dvorca se dolazi prolaskom kroz monumentalna vrata nekoliko obrambenih zidina. Na ovoj ugodnoj trasi nalazi se i kućica s cafeom te ponudom toplih napitaka i zalogaja, a u vrijeme našeg obilaska i malim prazničnim sajmom rukotvorina. Radno vrijeme nedjeljom za Dvorac, kao i gotovo sve uslužne objekte, počinje u 10 sati. Na glavnom ulasku u dvorski kompleks, a prije posljednjih zidina, posjetitelje dočekuju prigodne danske praznične pjesme u ugodnom sopranu. Ista će izvoditeljica, nešto kasnije, nakon mađioničarskih trikova, u Plesnoj dvorani vokalom pratiti ples oko okićenog bora.
U okviru Julemarkeda organiziran je raznovrstan praznični program (https://en.kronborg.dk/jul-paa-kronborg) i bilo nam je vrlo zabavno kombinirati obilazak Dvorca, praćenje izabranih događanja (poput simpatičnih mađioničarskih trikova) i kupovinu na sajmu. (Kasnije smo na fotografijama, od kojih su dvije u albumu, uočili praznične dekoracije postavljene i na izloške muzejskog postava. Da li su to učinili posjetitelji ili zaposlenici? Ne znamo. Možete li ih pronaći? 🙂 )
Kuhinjske prostorije prizemlja dvorca nije bilo moguće fotografirati zbog velikog broja štandova i kupaca. Ukupno četiri kuhinje pripremale su i posluživale kraljeve i dvorjane tijekom stoljeća: Kralj i Kraljica imali su po jednu s posebnim namještenicima, kako bi se smanjila mogućnost (nenamjernog) trovanja. U posebnoj kuhinji su se pripremali obroci za vojnike i poslugu, a tu je i takozvana kuhinja za prženje. Kuhinja otvorena za javnost je Kraljeva kuhinja. Podrumski kazamati bili su posebno zanimljivi. Nema osvjetljenja, pa preporučamo ulazak jedino ako imate vlastiti izvor rasvjete. U protivnom se zaista lako izgubiti u brojnim hodnicima, proširenjima, slijepim odvojcima te svojevrsnim labirintima. Nije ih bilo moguće fotografirati. U jednoj prostoriji nalazi se cementna skulptura autora H. P. Pedersen-Dana koja prikazuje uspavanog Holgera Danskog. Legenda kaže da će se Holger probuditi iz dubokog sna ukoliko Danska bude napadnuta, kako bi ju spasio. Prvi put ga kao Ogier le Danois spominje 1060. godine francuska epska poema Pjesma o Rolandu, najpoznatija iz serije starofrancuskih junačkih pjesama o Karlu Velikom. H. C. Andersensenova bajka Holgera Danskog locira upravo u Kronborgu.
U jednom dijelu podrumskih prostorija ispod povišenja na kojem se nalazi Dvorac, postavljena je multimedijalna izložba o Čudovištima autora Shane Broxa. Osim vrlo neobičnih, poput ‘stookog’ kamenog čudovišta ili mace sa svijetlećim očima, uočili smo i neka koja su nam poznata iz ikonografije, primjerice baziliska i zmaja.
Sajam je nudio lokalne proizvode, prvenstveno kobasice, vino i med. Mi smo kupili tople i ukusne gammeldags flæske svær (hrskava svinjska koža i salo, poput hrskavih čvaraka) pripremljene po starinskom receptu i komad tradicionalne danske kobasice. Naknadno smo otkrili domaći gløgg, a u ponudi su bile hrenovke, burgeri i palačinke. Ostatak sajamske ponude odnosio se uglavnom na božićne ukrase te poneki štand s nakitom i rukotvorinama. Muzejska trgovina također je nudila prigodne, praznične poklone, a mi smo kupili paket topovskih kuglica, koje još nismo probali. Izbor nam se činio prigodnim jer je cijelo područje prepuno topova i uredno složenih topovskih kugla. Uz program za djecu, praznični program sadrži pjevanje božićnih pjesama te održavanje jazz i gospel koncerata.
Fantastičan pogled nad cijelim područjem pruža se s platforme na koju se dolazi penjanjem uskim kružnim stepenicama tornja. Uspela sam se u jednom mahu te na vrhu predahnula uživajući u zaista lijepom danu i vedrom nebu kojeg su presijecali tornjevi i kule te njihovi šiljati brončani krovovi.
Renesansni dvorac izgradio je Frederik II. (hrv. Fridrik II. Danski), kako bi se učvrstio kao najmoćniji kralj na području Skandinavije, nakon pobjede u sedmogodišnjem ratu sa švedskim kraljem Erikom. Frederikove zabave bile su poznate širom Europe, a brak sa Sophie smatra se jednim od najsretnijih kraljevskih brakova na području Europe. Dvorac je fascinirao i Shakespeara, koji radnju Hamleta postavlja upravo u Kronborg. U Helsingøru se u ljetnim mjesecima održava i festival posvećen znamenitom pjesniku.
Na prvom katu dvorca nalazi se Kraljevski apartman, originalno dizajniran kada je Kralj Frederik II. transformirao prvotnu tvrđavu u dvorac u 16. stoljeću. Kralj Kristijan IV. morao ga je reproducirati nakon požara 1629. godine. Posjetitelji prolaze kroz nekoliko spavaćih soba, blagovaonica, prostorija za prijeme, kroz biblioteku te sobu koja nalikuje laboratoriju, ispunjenima autentičnim namještajem i popratnim izlošcima. Prostorije na drugom katu apartman su Frederika V. dekoriran u stilu 18. stoljeća s dvoranom, glavnom spavaonicom, mnoštvom manjih spavaonica za pokazivanje (krevet u jednoj od njih namijenjen je odmoru posjetitelja), salonom i paradnom sobom. Najprostranija je Plesna dvorana, do koje vode muzejske ture. U njoj su se održavala događanja u okviru Julemarkeda, poput ranije spomenutih mađioničarskih trikova i plesa oko božićnog drvca. Zanimljiv je i mali toalet u izbočenju, u kojem se i kralj mogao osamiti.
U Dvorcu se održavaju i privremene izložbe. Trenutno je na rasporedu izložba ‘Zauvijek i uvijek Kronborg’ koja se fokusira na posebno značenje Kronborga te ljude kojima je život na neki način isprepleten s poviješću Kronborga. Izložena je kolekcija slika i izložaka iz danskih domova te prezentirane zanimljive osobe, primjerice kolekcionar kronborških memorabilija, radnik u brodogradilištu koji je živio odmah pored dvorca, vojnik koji je rođen u dvorskoj kuhinji, glumac čija se svlačionica nalazila u kazamatima i dr. Izložba zauzima dvije prostorije i moguće ju je obići do jeseni iduće godine.
Dvorska kapela nije bila otvorena u vrijeme našeg posjeta. Posvećena je 1582. godine, a neoštećena je preživjela požar iz 1629. Navodno je njezina originalna unutrašnjost krasno izrezbarena i obojana.
S obzirom da smo došli rano, rano smo i završili naš posjet, oko dva sata popodne,upravo prije (još) veće gužve djece i odraslih. Dvorac je otvoren do 17 sati, a može se posjetiti svakim danom. Jučer je u Kopenhagenu pao prvi snijeg te je moguće da idući vikend na Julemarkedu bude prava božićna atmosfera.
Vendi Jukić Buča i Berislav Buča
Kopenhagen, 30. studenog 2023.
Izabrani izvori
https://en.kronborg.dk/jul-paa-kronborg
https://www.andersenstories.com/en/andersen_fairy-tales/holger_danske
https://hamletscenen.dk/en/about-hamletscenen-2/shakespeare-festival
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 2, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi
Mala izložba ‘Povijest krakovskog trgovačkog trga i Crkve sv. Adalberta’ Arheološkog muzeja u Krakovu postavljena je u kripti Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha), koja se nalazi na jugoistočnom rubu najvećeg sačuvanog srednjovjekovnog trga u Europi, Glavnog trga (Rynek Główny) iz 13. stoljeća. Crkva je nazvana prema omiljenom poljskom misionaru mučeniku sv. Adalbertu (polj. św. Wojciech). Prema legendi sv. Adalbert posvetio je crkvu 997. godine i u njoj propovijedao do odlaska na misiju u Prusiju. Smatran je svecem već tijekom života, a kanoniziran je relativno brzo nakon smrti. Posvećene su mu brojne crkve u Europi, a preko dvije stotine religioznih građevina u Poljskoj. Pod crkve nalazi se ispod današnje razine Glavnog trga. Najstariji ostaci upućuju na prvotnu drvenu konstrukciju s kraja 10. stoljeća, dok su temelji prve kamene crkve vidljivi u donjem dijelu sadašnjih zidova. Ova najranija crkva istovremena je s crkvama sv. Adalberta u mjestima Modlnica, Dankowice te Książ Wielki. Nova crkva izgrađena je tijekom 11. ili 12. stoljeća od manjeg kamena u obliku pravokutnika, a djelomično je restaurirana tijekom razdoblja baroka.
U prostor kripte ulazi se s vanjske strane, preko širokog i krupnog praga izrađenog od velikih kamenih blokova, radi kojih, da bi se prekoračilo, treba dobrano raširiti noge pritom pazeći da se ne posklizne na njihovu upotrebom izglačanu površinu. Zidovi su otkopani i obilježeni kako bi se vidjele razvojne faze crkve (temelji sakristije, romanički zid, moderni zid). Isto je učinjeno i s presjekom stratigrafskih slojeva (podovi iz različitih razdoblja, kulturni slojevi). Područje uz jedan dio zidova natkriveno je staklenim pločama kroz koje dopire dnevno svjetlo koje omogućuje vidljivije proučavanje fotografija iskopavanja koje su postavljene na zidu direktno ispod.
U vitrinama su izložene keramičke posude iz razdoblja izgradnje postojeće crkve, rekonstrukcije prvotne drvene i kamene crkve te kameni spomenici iz razdoblja romanike. U kutu kripte izložen je kostur pokojnika iz 11. stoljeća za koji mi je osoba na prodaji karata potvrdila da se ne radi o replici, te ukazala na još nekoliko lubanja ispod ulaznih stepenica. Ovi kosturni ostaci potječu s područja crkve, ali nisam sigurna da li su postavljeni u blizini mjesta pronalaska.
Izložba prikazuje i krakovsku vodovodnu mrežu razdoblja 14. do 17. stoljeća s ilustracijama aparature za crpljenje vode i bušenja rupa u drvenim cijevima. Karte prikazuju ranosrednjovjekovne grobove na području Starog grada te crkvena groblja iz razdoblja 13. – 15. stoljeća na širem području povijesnog centra.
Zanimljivo mi je posjećivati originalne strukture i izložbe u originalnom prostoru. Imam osjećaj ulaska u arheološku strukturu uz strukturalnu sigurnost davno završenih istraživanja. Iako je mala i old school, izložba je vrlo zanimljiva, a tekstovi djelomično prevedeni na engleski. Crkva je aktivna i nalazi se vidljiva na glavnom trgu te su posjetitelji brojni i u crkvenom prostoru i u prostoru kripte.
Vendi Jukić Buča
Kopenhagen, 2. listopada 2023.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 2, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi
Namjena stalnog postava Arheološkog muzeja u Krakovu tematski je prikazati kontekst prapovijesti i ranog srednjeg vijeka na području Male Poljske (južno i jugoistočno područje današnje Poljske) korištenjem originalnih artefakata, rekonstrukcija, maketa, karata i kompjuterske tehnologije. Mnogi stari muzeji intenzivno se moderniziraju po uzoru na zapadne. Digitalna tehnologija omogućava dodatnu vizualnu dimenziju te posjetiteljevo osobno sudjelovanje u priči koju se artefaktima te informativnim tekstovima nastoji ispričati. Ovo je jednostavnije postići kod potpuno novih izložbenih koncepata i njima namijenjenih prostora nego kod adaptacije postojećih koja ovisi o nizu potencijalnih restrikcija. Zanimljivost Arheološkog muzeja u Krakovu je u tome što se na jednom prostoru, čini se, stapaju starija i novija izložbena koncepcija koje su obje bile izvedene u okviru modernih metoda svoga vremena u prostoru koji je za muzejske potrebe adaptiran 1950tih godina. Naime, u katalogu stalnog postava tiskanog 2006. godine ne spominju se egipatska zbirka i zbirka artefakata iz Perua, koje su vjerojatno u muzejski postav uključene naknadno, a prezentirane su po suvremen(ij)im (?) izložbenim i konzervatorskim standardima – sobe su zatamnjene crnih zidova, artefakti se nalaze u staklenim vitrinama s preciznim osvjetljenjem, sarkofazi su postavljeni uzdignuti nad ogledalima kako bi se mogli vidjeti zanimljivi detalji na stražnjoj strani, tekstualni paneli u peruanskoj zbirci nalaze se na osvijetljenoj podlozi, čini su čini se da su vlaga i temperatura regulirani itd. Egipatska zbirka sadrži artefakte koje su iznjedrile poljske istraživačke kampanje u Egiptu. Neke od njih proveo je prvi poljski egiptolog Tadeusz Smoleński, iz Krakova, početkom 20. stoljeća. Peruanska zbirka prezentira izabrane arheološke i etnografske artefakte koje je Władysław Kluger, inženjer iz Krakowa, donirao Poljskoj akademiji umjetnosti i znanosti. Kolekciju je sakupio tijekom svog boravka u Peruu, gdje je radio za peruansku vladu.
Stalni postav različito je prezentiran u odnosu na egipatsku i peruansku zbirku – ako ne i starijom od početka milenija, čini mi se karta lokaliteta na kojoj se pritiskom na određeni gumb upale odgovarajuća svjetla. Zanimljivo je vidjeti ručno izrađene makete i rekonstrukcije prapovijesnih ljudi, ali uočljiv je nedostatak kose i tjelesne dlakavosti, pogotovo kod muških figura, te se posjetitelj može zapitati koliko se pridavalo pažnje detaljima i točnosti. Često nije jasno radi li se o originalnim artefaktima ili rekonstrukcijama, što nije pojašnjeno ni u Katalogu. Čak i ukoliko je cilj muzeju prezentirati komplicirani kontekst na način da ga je u stanju razumjeti šira javnost te laici, podaci bi trebali biti jasni, precizni i detaljni za stručnjake koji će se možda s većim zanimanjem posvetiti njihovom proučavanju. Kopije su vrlo vjerne. Znamenita posuda iz Bronocica s prikazom kola kopija je koju su izradili studenti Državne visoke škole za umjetnost u Krakovu, dok se original čuva u Institutu za arheologiju i etnologiju Poljske akademije znanosti, također u Krakovu. Sudeći prema načinu njezine prezentacije i zaštite ne bi se dalo naslutiti da se radi o kopiji, ali je ova informacija navedena uz izložak. Veliki dio postava prezentira klimu i okoliš tijekom različitih povijesnih razdoblja. Artefakti se nalaze uz makete i rekonstrukcije, a često su u vitrinama postavljeni u širi kontekst – primjerice srpovi i druge ratarske alatke pridružene su snopovima pšenice te keramičkim posudama napunjenim zrnjem. Poseban dio prvog dijela izložbe (u suradnji s Interreg Central Europe) prilagođen je taktilnom doživljaju artefakata slijepim i slabovidnim osobama, ali i svakome tko bi volio dobiti iskustvo rukovanja povijesnim artefaktima. Za tu svrhu izložene su kopije izabranih izložaka, različitih funkcija i od različitih materijala, a o kojim se artefaktima radi, pojašnjeno je također i na brajici. Postavljen na ulazu u izložbeni prostor, plakat nudi detaljnije informacije o projektu. Iduća pri obilasku, velika prostorija sadrži makete različitih vrsta nastambi tijekom povijesti u mjeri 1:20 . S obzirom da su makete postavljene na postamente, postavljena je i mala pokretna klupica za najmlađe posjetitelje. Uz zid prostorije nalaze se pretpostavljene rekonstrukcije nošnji, nakita i oružja na lutkama u prirodnoj veličini, izrađene na temelju podataka s različitih lokaliteta u Maloj Poljskoj. U prostoriji o proizvodnji i razmjeni nalaze se zasloni s projekcijama animiranih tehnika proizvodnje kamenog oruđa, keramičkih posuda, nakita, željeznih artefakata te načina gradnje. Koncept razmjene i trgovine prikazuju vitrine sa sirovinama i trgovačkim rutama. Meni osobno najzanimljiviji dio postava izložba je u koju sam pristupila obrnuto nego je zamišljeno kako bi joj se trebalo pristupiti (kroz izložbu o povijesti Muzeja) te mi se njezina lokacija činila skrivenom. Naravno, ukoliko biste, za razliku od mene, nastavili prostorijom o razmjeni i trgovini, na njezinom kraju nalazi se službeni ulaz u taj dio postava. Ovaj, meni najzanimljiviji dio izložbe, odnosi se na prikaz starih vjerovanja i umjetnosti. Prostor je dizajniran na način da vam se čini kao da prolazite šumom ili močvarom, a s obje strane ‘puteljka’ po kojem hodate nalaze se grobovi s ostacima pokojnika u podnim vitrinama (nije jasno radi li se o rekonstrukcijama ili originalnim ostacima). Na početku ove prostorije, ili kraju, ovisno kako ste u nju ušli, nalazi se kamena skulptura koja se povezuje s prikazom Svetovita (Świętowit), četveroglavog slavenskog boga rata i proricanja, tzv. Zbrucz idol. S obzirom da su mu glave okrenute prema sve četiri strane svijeta, smatra se da sve vidi te otuda i ime Svevid (‘svjetovid’ – onaj koji vidi svijet?). Ovaj artefakt jedan je od prvih koji je dospio u kolekciju Arheološkog muzeja u Krakovu. Pronađen je u rijeci Zbrucz u Ukrajini 1848. godine te dopremljen u Krakov 1851. Po izlasku iz ove izložbe (ili u mom slučaju ulasku), nalazi se posebna prostorija u kojoj je prezentiran fotografski i arhivski materijal vezan uz razvoj i djelatnost Muzeja od njegovog osnutka 1850. godine.
Šarmantnost old school muzeja očituje se u činjenici da ste u njegovom obilasku najčešće jedan od rijetkih, ako ne i jedini posjetitelj. Ipak, niste sami. Štoviše, na gotovo svakom uglu nalaze se zaposlenici koji vas upućuju na pravi smjer obilaska i ponekad objasne što možete očekivati u prostoriji u koju upravo ulazite. Iako određen, smjer obilaska nije pravocrtan te je pomoć dobrodošla. Ipak, povratak u prostor koji ste već obišli mogao bi zahtijevati obrazloženja.
U podrumskoj prostoriji zgrade nalazi se privremena izložba, koja se obilazi posljednja. Prikazani su brončanodobni i željezni artefakti pronađeni tijekom arheoloških istraživanja u regiji Beskid na području rijeke Soła, koja je proveo Povijesni muzej Bielsko-Biała u razdoblju od 2019. do 2021. godine. Tipološki organizirane vitrine prikazuju uglavnom oružje, oružje i nakit. Izložbu ilustrira gust fotografski materijal provedenih arheoloških iskopavanja.
Muzej se nalazi u velikoj povijesnoj građevini iz 17. stoljeća okruženoj zidinama i krasnim vrtom, unutar područja Starog grada Krakova. Građevina izvorno sagrađena kao samostanski kompleks, prenamijenjena je 1797. godine u zatvor i sudište. Sredinom 20. stoljeća poduzet je opsežan poduhvat renovacije kako bi se građevina adaptirala za potrebe muzeja, te uključivala spremišta, istraživačke i konzervatorske prostorije te izložbeni prostor.
Muzej skrbi i o izdvojenoj izložbi u podrumu Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha) iz 11. stoljeća, koja se nalazi na glavnom gradskom trgu (Rynek Główny). Više o izložbi pročitajte na linku: http://www.arheologija.hr/2023/10/02/krakov-izlozba-ispod-crkve-sv-adalberta-u-krakovu-pise-i-fotografira-vendi-jukic-buca/
Vendi Jukić Buča
Kopenhagen, 1. listopada 2023.
Literatura
Prehistory and Early Middle Ages of Little Poland. Arcaheological Museum in Cracow, Crakow, 2006.
https://ma.krakow.pl/en/
