Kraljevski dvorac Vavel (polj. Wawel) na istoimenom brdu smatra se najvažnijom povijesnom i kulturnom lokacijom u Poljskoj. Višestoljetno tradicijsko sjedište kraljeva izdiže se nad Krakovom, na zapadnoj obali zaštitničke rijeke Vistule. Muzej osnovan 1930. godine jedan je od najreprezentativnijih muzeja umjetnosti na ovom području. Obuhvaća deset odsjeka koji skrbe za kolekcije slika, uključujući i važnu kolekciju talijanskih renesansnih autora, artefakata od papira, skulptura, tekstilnih umjetnina, među kojima se ističu kolekcija tapiserija Sigismunda II. Augusta, zlatarskih izrađevina, oružja i oklopa, keramičkih predmeta, sa značajnom zbirkom Meissen porculana te antičkog namještaja. Muzejska kolekcija azijskih i bliskoistočnih umjetnina sadrži najveću kolekciju otomanskih šatora u Europi, koji iz konzervatorskih razloga nisu trenutno izloženi. Tematski različite stalne izložbe prezentiraju impresivnu Muzejsku kolekciju ali i sâm dvorski kompleks. I Dvorac ima svoju brončanu maketu, kao i gotovo svaka znamenitost u Krakovu.
Ulaz unutar fortifikacija dvorca je besplatan, a moguće mu je pristupiti iz više smjerova – mi smo ušli na glavni ulaz iz smjera centra, ali smo izašli putem koji vodi iza administrativnih zgrada. Postojeće građevine adaptirane su u muzejske prostore, cafe i restoran s vanjskim terasama, administrativno područje, a jedino je Katedrala pod ingerencijom druge institucije. S obzirom da kompleks obuhvaća nekoliko vrlo opsežnih izložbi, ulaznice se mogu kupiti za svaku pojedinačno, za grupu od nekoliko izložbi ili za obilazak cjelokupnog kompleksa (”Vavel za entuzijaste”). Ulaznice su vrlo praktičke, prikazuju kartu kompleksa, naziv izložbi, podatke broja posjetitelja koji zajedno obilaze te vrijeme ulaska na pojedinu izložbu, kako bi se izbjegle gužve i prenatrpanost izložbenog prostora. Iako smo inicijalno planirali cijeli dan posvetiti obilasku Dvorca, radi brojnih obaveza to nije bilo moguće. U vrijeme našeg dolaska neke su izložbe (primjerice, Državničke sobe, Privatni kraljevski apartmani) bile nedostupne radi svečanog otvorenja nove izložbe kojem ćemo prisustvovati navečer, a neke su zatvarale ranije u odnosu na ostatak kompleksa. U konačnici sam posjetila izložbu Izgubljeni Vavel s Lapidarijem, Crkvu sv. Gereona, Kraljevsku riznicu, Oružarnicu, Kraljevske vrtove te Zmajsku jazbinu. U predahu sam pojela vrlo dobru kremšnitu s Berislavom, koji je preferirao kavu i razmišljanje o fizici na terasi cafea u okviru ovog izuzetnog okruženja, ali mi se pridružio u nekoliko obilaska.
Kroz izložbu Izgubljeni Vavel prolazi se po uzdignutoj traci s pogledom na arhitekturne i arheološke ostatke Rotunde sv. Feliksa i Audakta, kasnije nazvane Rotundom Blažene Djevice Marije, iz kasnog 10. odnosno ranog 11. stoljeća in situ te vitrinama s izabranim artefaktima u prvom dijelu, dok drugi dio prikazuje uglavnom veće skulpturalne i arhitekturne ostatke uz njihove pretpostavljene rekonstrukcije. Iako postavljena 1970. godine izložba djeluje i danas izuzetno moderno. Nalazi i arhitektura otkriveni su tijekom stogodišnjih restauratorskih zahvata i arheoloških istraživanja. Rotundu je otkrio profesor Adolf Szyszko-Bohusz. Istraživana je i rekonstruirana početkom 20. stoljeća. Cilindričnog je tlocrta i ima četiri apside. Kao dodatak na južnoj strani nalazi se kružni aneks, prolazom povezan s glavnom strukturom. U Lapidariju su predstavljeni ostaci srednjovjekovnih struktura locirani sjeverno i istočno od Rotunde: predromanički zidovi grobnice s djelomično poremećenim grobljem, gotički obrambeni zid te temelji gotičkog dvorca. Arheološki nalazi koji obuhvaćaju posude, oruđe, artefakte za osobnu upotrebu, čak i cipele prezentirani su u vitrinama u prostoru bivše konjušnice. Izlošci su organizirani u tematske cjeline – arhitekturni elementi iz Arkadnog dvorišta (restauraciju je proveo Zygmunt Hendel početkom 20. stoljeća), ulomci kamenih ulomaka s fasade kraljevske palače, artefakti otkriveni arheološkim iskopavanjima niže terase kraljevskih vrtova te ulomci iz vavelske katedrale. Izloženi su gipsani odljevi kamenih ulomaka iz Sigismundove kapele, koja je jedan od najkvalitetnijih primjera arhitekture talijanske renesanse sjeverno od Alpa. Najranije kalupe izradio je krakovski kipar Parys Filippi u razdoblju između 1868. i 1874. godine prema originalnim elementima, a odljeve su izradile polaznice tečaja za žene Muzeja tehnologije i industrije. Posebna prostorija prikazuje kolekciju renesansnih keramičkih pločica namijenjenima izradi kamina. Virtualne rekonstrukcije odabranih ranoromaničkih i romaničkih građevina na Vavelu, izrađene su prema arheološkim, arhitekturnim, ilustracijskim, fotografskim i konzervatorskim podacima.
Druge izložbe nalaze u krilima palače koja zatvaraju prostrani klaustar.
Ostaci crkve sv. Gereona iz 11. st. također su prezentirani in situ. Nalaze se na području zapadnog krila prizemlja kraljevske palače. Izložba je postavljena 1920. godine prema istraživanju I projektu prof. Adolfa Szyszko-Bohusza. Profesor je zaslužan za inicijativu postavljanja arheoloških I arhitektonskih struktura u pomno organiziranom prostoru općenito. Crkva je imala formu bazilike. Na njezinom istočnom dijelu sačuvano je svetište u okviru kojeg se nalaze transept i kripta. Tijekom 13. stoljeća uslijedile su adaptacije njezinog smanjivanja kada je crkveni prostor na zapadnoj strani zatvoren s dva tornja srušen. Na temelju dedikacije, arhitekturne analize i povijesnog istraživanja, zaključeno je da ju je osnovao Kazimir I. Obnovitelj. Sredinom 13. stoljeća Kazimir Veliki na mjestu bazilike podiže malu gotičku jednobrodnu kapelu od koje su očuvane velika profilirana arkada trijumfalnog luka te stepenice koje su vodile u prezbiterij iz dvorišta palače. Osim arhitekturnih dijelova, izložbom su prikazani tlocrti različitih faza te nalazi pronađeni tijekom iskopavanja. Arhitekturni dijelovi sačuvani su i u podu te zaštićeni staklom. Posjetitelj slobodno obilazi izložbeni prostor koji nije pretrpan izlošcima te je dojam samog crkvenog prostora najizraženiji.
Izložba Kraljevska riznica konceptualno se referira na povijesnu instituciju riznice koja se nekoć nalazila na istom mjestu – znak suverenosti Kraljevine Poljske te kasnije Poljsko-Litvanske Unije. Od razdoblja 14. stoljeća krunski dragulji i druge insignije kraljevske moći (krune, skeptri, kraljevske jabuke te krunidbeni mač Szczerbiec) su se čuvali u Riznici zajedno s drugim dragocjenostima čineći službeno državno blago. Monarh je imao i privatnu riznicu u kojoj se čuvala privatna insignija, dragulji i dr. Impresivna je bila kolekcija dragulja Kralja Sigismunda II. Augusta. Krunski dragulji prvi puta su javno izloženi 1792. godine. Nakon treće Particije Poljske 1975. godine Prusi su provalili u Riznicu te otuđili njezin sadržaj, a kasnije i pretopili krunske dragulje. Današnja izložba prikazuje dio od onog što je preostalo te artefaktima prikupljenim sistematskom akvizicijom nakon 1930. godine, uključujući nekoliko ranije otuđenih, preživjelih artefakata. Izložba obuhvaća popriličan broj prostorija. Iz razdoblja Poljsko-Litvanske Unije čuvaju se zastave i standardi kao najvažniji simboli njezine suverenosti. Najstariji očuvani original izrađen je za krunidbu Katarine Austrijske, treće supruge kralja Kralja Sigismunda II Augusta, koja je održana u Krakovu, 30. srpnja 1553. Ovdje se čuva i najvrjednija kolekcija povijesnih artefakata povezanih s poljskim vojnim uspjesima, uglavnom uz razdoblja 16. i 17. stoljeća te kolekcija tapiserija.
Iz Riznice se direktno nastavlja u Oružarnicu u kojoj je, u nekoliko, većinom, podrumskih prostorija izložen veliki broj helebardi (oružje korišteno u borbama konjanika), dvoručnih mačeva, puški, samostrela te topova, većinom iz 15. do 19. stoljeća. Neke od helebardi koje su koristili pripadnici dvora i straže, bogato su ukrašene i nosile su grbove vladara. Izloženi su i oklopi, od kojih su istaknuti njemački puni te poljski ljuskavi oklopi. Iz podruma s topovima i kopijama banera izlazi se iz dvorca direktno na unutarnje dvorište.
Kraljevski vrtovi nisu preveliki niti pretenciozni, već lijepo uređen vanjski prostor na dvije etaže – gornja s vrtom te donja s labirintom. Na putu do Vrtova te njihovom području izložene su skulpture poljskog umjetnika Zdzisławaa Beksińskija.
Kroz okrugli tornjić na području izvan Dvorca spušta se u takozvanu Zmajsku jazbinu. Spiralne stepenice vode dosta duboko te treba biti oprezan prilikom spuštanja jer su vrlo strme i uske, a omogućene su i klupe za odmor. Spiljski prostor je mračan i vlažan. Prema legendi, ovdje je obitavao zmaj koji je ugnjetavao lokalnu populaciju i zahtijevao prinošenje žrtvi stoke ili djevica, ovisno o verziji legende. Porazio ga je pametni postolarski vježbenik Skuba, koji je iskoristio zmajevu proždrljivost i podvalio mu sumpor umotan u kravlji kožuh. Goreći iznutra, zmaj je pio vode do se ne rasprsne. Skulpturu zmaja koji izbacuje vatru pogledajte u IG reelu o dvorcu Vavel (uskoro).
Prisustvovali smo svečanom otvorenju privremene izložbe Slika Zlatnog doba 15. rujna 2023. Tijekom ceremonije otvorenja projiciran je impresivan video velikih dimenzija koji je obnuhvaćao gotovo cijelu jednu dvorišnu fasadu Dvorca (https://www.instagram.com/p/Cxz_CzxsWem/). Zlatno doba monarhije posljednjih Jagiellonsa, razdoblja cvjetanja renesanse 13. stoljeća u Poljskoj i Litvi, prikazano je kroz monumentalan postav gotovo 400 umjetnina iz javnih, crkvenih i privatnih kolekcija, uključujući, međuostalim, posudbe iz Knjižnice Bodleian u Oxfordu, Britanske knjižnice u Londonu, Metropolitan muzeja u New Yorku, i dr. Neki izlošci su ovom prigodom restaurirani, neki novo otkriveni, a neki prvi puta izloženi u Poljskoj. Berislava se dojmila Cosmographia Sebastiana Münstera, mene krasni povijesni kostimi, a oboje smo sa zanimanjem proučavali izraze lica gotičkih beba Krista na portretima s majkom. Otvorenje je bilo poprilično dobro posjećeno te su posjetitelji puštani u grupama, stoga se trebalo žustrim tempom kretati kroz izložbene prostorije ukoliko se htjelo fotografirati izloške iz blizine. Nakon završetka obilaska uputili smo se na domjenak, s kojeg su neki taman dolazili na izložbu.
U Muzejskoj trgovini nudi se izbor suvenira i plišanac u obliku zmaja, između kojeg i Hermelinka nije bilo lako odlučiti kojeg featureati na ovogodišnjem ArheoKalendaru (http://www.arheologija.hr/2024/01/10/arheokalendar-2024/). Zbog simplificiranih ali efektnih karakteristika odlučili smo se za Hermelinka, i smatramo da nismo pogriješili 🙂
Kopenhagen-Barcelona, 1. travnja 2024.
Vendi Jukić Buča
https://wawel.krakow.pl/en
https://krakow.travel/en/3-krakow-dragons-den
Cijeli album: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.935907831874260&type=3
