by dr. sc. Vendi Jukić Buča | May 10, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi
First and foremost želimo istaknuti izuzetnu dobrodošlicu u ovaj Muzej. Kako smo pisali, UZH muzeji su besplatni, ali uz njih Zürich ima i brojne zanimljive privatne muzeje. Zasićeni posjetama standardnim muzejima, Muzej čokolade, kao jedinstvena institucija, inicijalno je bio jedini muzej koji smo, kao gurmani i čokoladoljupci, planirali posjetiti. Upravo posjet ovom muzeju, tretman koji smo kao medijski djelatnici dobili te izložbeni postav, motivirao nas je da posjetimo i izbor ostalih züriških muzeja. Ovom prilikom željeli bismo zahvaliti gospodinu Danielu Huggenbergeru, PR menadžeru Muzeja na ukazanom povjerenju i VIP tretmanu. Uz osobnu poruku u paketu dobrodošlice primili smo izbor čokolada te press materijale na engleskom jeziku i USB s fotografijama. Tek naknadno sam, detaljno istražujući inventar poklon vrećice, naišla i na gutschein za Lindtovu kavanu, što nas je potaklo da ju još jednom posjetimo za sladak završetak našeg boravka.
Lindt dom čokolade nalazi se uz jezero u Kilchbergu, izvan centralnog dijela Züricha. Do njega je moguće doći tramvajem, busom, vlakom i brodićem. Prvi puta doputovali smo vlakom i vratili se brodićem, a drugog puta dolazak je bio isti, ali smo se vratili pješice (nadali smo se večeri u restoranu na obali jezera, ali smo se ipak odlučili za provjereni tradicionalni restoran u centru). Muzej je relativno nov – gradnja zgrade dizajnirane od arhitekata Christ & Gantenbein započeta je 2017. godine, a dovršena 2020. Zanimljivo je da je u temeljima zakopana i vremenska kapsula koja sadrži čokoladu napravljenu prema originalnom receptu Rudolfa Lindta (1885.-1905.), izumitelja conching aparata (polira čokoladu i uklanja nepoželjne okuse, poput gorčine). Možemo samo zamisliti kako će se iznenaditi arheološka ekipa u dalekoj nam (potencijalno čak bezčokoladnoj) budućnosti! Kompanija Lindt je zbog posvećenosti očuvanju izvrsnosti švicarske čokoladne produkcije osnovala nekoliko godina ranije (2013.) Lindt Chocolate Competence Foundation s ciljem dugoročnog učvršćivanja pozicije Švicarske kao čokoladne destinacije, daljnju konsolidaciju švicarske ekspertize u izradi čokolade te promociju održivog razvoja i inovativnosti. Razvoj novih procesnih tehnologija i produkata odvija se u suradnji sa sveučilištima i akademskim institucijama. Ovi ciljevi jasno se reflektiraju u interaktivnom postavu Muzeja, koji je glavni projekt Fondacije te služi kao interaktivna informacijska platforma za javnost i fokusira se na sve aspekte u povezanosti s čokoladom.
Uz izložbeni i ‘okusbeni’ postav, u zgradi se nalaze istraživačko postrojenje s open-view produkcijom (iza staklene stijene), prostorije za održavanje tečajeva izrade čokolade koje provode Master Chocolatiers, Lindt Café i Lindt Trgovina. U predvorju je postavljenja gigantska 9metarska čokoladna fontana.
Izložba se nalazi na prvom katu, obilazi se uz pomoć bežičnog audio vodiča i započinje prikazom kultivacije kakaa. Kakova zrna rastu na drvetu, kakaovcu, u sjeni većih biljaka, prirodno na području vlažnog i toplog Ekvatora, a danas se kultiviraju na području Zapadne Afrike. Zrna su velikih dimenzija i žarkih boja u zreloj fazi. Video projekcije prikazuju način i različite faze uzgoja kakaovca, čije rekonstrukcije obuhvaćaju cjelovite biljke, od korijena do krošnje. Izložen je alat koji je potreban za kvalitetnu produkciju kakovih zrna. Iduća prostorija, vizualno vrlo zanimljiva i originalno dizajnirana, posvećena je povijesti razvoja čokolade. U središtu prostorije nalazi se glomazni okrugli stol s predmetima koji bi se uobičajeno nalazili na stolu, a tiču se izrade i konzumacije kakaa i čokolade (većina njih namijenjena je interaktivnom istraživanju posjetitelja), uz video projekciju s tekstualnim podacima i vizualnim demonstracijama. Cijeli okomiti zid ove kružne prostorije služi kao projekcijsko platno video projekciji. Vremenska lenta postavljena je uz zid, a sadrži legende i staklene vitrine s izlošcima. Kakao se pio na području Srednje Amerike još 4000 godina pr. n. e. Olmeci, Maje, Asteci i druge civilizacije prije dolaska Španjolaca pile su gorak napitak od kakaovca, koristile sjemenke kao valutu i prinosili ih kao žrtvu bogovima. Kakaov maslac smatrao se čudesnom supstancom koja se polagala kao prilog u grobovima njihovih kraljeva. Izložen je metate – tradicionalno kameno oruđe kojim su se mljela zrna kakaovca. I danas se koristi u srednjoameričkoj gastronomiji, a izloženi primjerak potječe iz 20. st. Kada se pomiješaju s vodom, nastane jako, gorko piće koje se naziva cacahuatl, u prijevodu ‘kakaova voda’. Faksimil Zouche-Nuttall kodeksa iz 14. stoljeća (original se nalazi u British Museum-u), jednog od osam piktografskih kodeksa Mišteka ‘preživjelih’ španjolsko osvajanje, prikazuje nevjestu koja mladoženji prinosi šalicu čokoladnog napitka. Uz kodeks, izložena je i replika posude iz kakve se pio čokoladni napitak tijekom 6. – 8. st. u Gvatemali. Tijekom svojih osvajanja čokoladu su kusali Španjolci – ‘unaprijedili’ su ga šećerom, začinima i zapjenili izrezbarenim drvenim pjenjačama (molinillo) te predstavili europskom tržištu i raširili djelovanjem dominikanaca. Isprva rezervirana samo za plemstvo i crkvenjake, srednja klasa također je razvila nepce za čokoladu. Daljnji ‘prodor’ u Europu odvio se preko religijskih odnosa, kraljevskih vjenčanja i gusarskog krijumčarenja. Na koncu je započeta masovna proizvodnja te je i radnička klasa bila u mogućnosti priuštiti sebi ovu deliciju. Ostali izlošci obuhvaćaju porculanske setove za ispijanje čokoladnih napitaka, farmaceutsku vagu za prodavanje čokolade za izradu ljekovitog tonika, mali aparat za prodaju čokolade i brojne druge. Kao priznanje općoj popularnosti kakaa, Carl Linnaeus imenovao ga je ‘Theobroma Cacao L.’, izvedeno iz grčkog izraza ‘hrana za bogove’.
Iduća prostorija posvećena je povijesti tehnologije produkcije čokolade. Predstavljeni su brojni švicarski izumi (npr. namatanje aluminijske folije, ciferšlus). Saznajemo da je Cailler najstariji švicarski čokoladni brend koji je još uvijek aktivan. Osnovan je 1819. u malom mjestu Vevey (Ženevsko jezero), u kojem je osnovano još sedam drugih tvornica čokolade. Među ostalim farmaceut Henri Nestlé je ovdje izumio ‘dječje brašno’, smjesu dvopeka i kondenziranog mlijeka (bebi papa), što je inspiriralo Daniela Petera da kondenzirano mlijeko pomiješa s čokoladom izumivši mliječnu čokoladu. Suchard se proslavio pametnim reklamiranjem, a u suradnji s Theodorom Toblerom izrađeni su posteri koji se danas nalaze izloženi u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (u NY putujemo krajem godine te ćemo se potruditi da specijalno razgledamo ove postere). Najistaknutiji izložak je conching aparat u funkciji, s pravom čokoladom. Aparat se nalazi na podiju koji kruži tako da ga sa svih strana možete razgledati stojeći na jednom mjestu. Ovaj proces revolucionarizirao je izradu čokolade. Lindtu je uspjelo ‘pretvoriti’ krhku i lomljivu masu poznatu pod nazivom čokolada u tekuću masu te ju formirati u glatke sjajne štangle. Züriški slastičar Rudolf Sprüngli-Ammann prepoznao je potencijal Lindtovog izuma te je, otkupivši ga, započeo proizvodnju čokolade u Kilchbergu.
Niz postera i izložaka u idućoj prostoriji prikazuju razvoj čokolade kroz desetljeća. Prepoznajemo neke dobro poznate kalupe (npr. Lindtov uskršnji zeko) i limene kutije, omote čokolada i bombonijera, pakovanja kakaa i dr. Nekoliko okruglih postaja detaljno demonstrira proces izrade čokolade, od zrna do konačnog proizvoda i vodi do dugo očekivanih postaja za degustaciju. Bilo je moguće probati tri vrste tekuće čokolade i komadiće tamne čokolade s različitim dodacima koja je svježe izlomljena ispadala iz posebnih visećih staklenih aparata u kojima je bio vidljiv proces lomljenja. Gužva je bila neviđena. I djeca i odrasli ‘borili’ su se da dođu do čim više ulomaka izlomljene čokolade. Moram pohvaliti razinu higijene – dostupne su bile posebno upakirane žličice i dezinficijens (koji je osim nas rijetko tko koristio) te maramice i posebni otvori za ubacivanje iskorištenog pribora. Brojni vodiči i zaposlenici objašnjavali su proces proizvodnje i čistili degustacijske postaje. Radi velike gužve, opskrbivši se čokoladicama, brzo smo produžili u posljednju prostoriju izložbe – Čokoladni svemir. Berislava je najviše zanimao zaslon detektorom pokreta. Pikazana je digitalna karta Švicarske s lokacijama proizvođača čokolade, globusi s ‘pojasom kakaa’ i ‘svijetom reklame’ te kugle s utjecajem održive kultivacije kakaovca. Ali degustacijama nije bio kraj! Na samom kraju dočekalo nas je more Lindor čokoladnih bombica u svim postojećim okusima kojih se na licu mjesta može pojesti koliko oči vide, srce želi, a želudac može primiti. Ukoliko ih želite degustirati izvan prostorije, dozvoljeno je preuzeti po primjerak od svake vrste.
Nakon što smo obišli izložbu ponovo smo se našli na prvom katu gdje je iza staklene stijene nalazi Laboratorij inovacija gdje eksperti i specijalisti razvijaju najnovije čokoladne kreacije i bave se pitanjem razvoja i čokoladne industrije. Posljednje iznenađenje prije završetka izložbe bio je aparat koji skeniranjem ulaznice kombinacijom fizičke i virtualne mašinerije producira čokoladicu. S obzirom da je u trenutku našeg obilaska bio u kvaru, čokoladicu nam je ustupila hostesa.
Iako smo znali da nas i na kraju izložbe očekuje degustacija, jedva smo čekali posjetiti Café. Ponuda nije izrazito široka, ali je zato ono što se nudi vrhunsko: vafli, vruća čokolada, sladoled, domaći korneti, razne druge slastice i poneki slani zalogaj te odličan kapučino s hrpom mlijeka i čokoladnim bombonom (ovo je najbolji kapučino u Zürichu, a i najpovoljniji). Začuđujuće, u ponudi nema čokoladnog fondua, iako čokolada teče na sve strane. Najoduševljeniji smo bili upravo šalicom tekuće čokolade (kakva se nekad mogla naručiti i u Krašu u Ilici) koju smo dodatno prelijevali preko sladoleda i vafli.
U Lindt trgovini moguće je kupiti sve vrste Lindt čokolada, kao i personalizirati kupnju – primjerice napisati ime na bloku čokolade, a izložena je i još jedna mala fontana. Mi smo potražili artikle koji nisu uobičajeno dostupni u prodavaonicama i pronašli premaz, vruću čokoladu i preljev za sladoled koji je fantastičan. Postoji sekcija s popustima lom čokolade ili velikih pakiranja. Gotovo svaki posjetitelj Muzeja po izlasku je viđen s prepoznatljivom smeđom većom ili manjom Lindt papirnom vrećicom. Kao što sam napomenula na početku teksta, mi smo se u Café vratili dvaput, za čokoladni i početak i kraj boravka u Zürichu.
Brojčani podaci
- Investirano više od 100 milijuna CHF
- Impozantna zgrada muzeja je dovršena u rekordnih 36 mjeseci
- Izložba se prostire na 1500 kvadratnih metara
- Očekivna posjeta od preko 350000 ljubitelja čokolade iz Švicarske i globano
- Najveća Lindt čokoladna trgovina na svijetu
- Najviša čokoladna fontana – 9 metara
- Švicarci su najveći konzumenti čokolade na svijetu – godišnje u prosjeku konzumiraju 10,4 kg (uvjerena sam da su naše osobne brojke više)
Vendi Jukić Buča & Berislav Buča
Kopenhagen, 9. svibnja 2023.
Izabrana litaratura
https://www.lindt-spruengli.com/about-us/history/rodolphe-lindt
https://en.wikipedia.org/wiki/Conching
https://www.britishmuseum.org/collection/object/E_Am1902-0308-1
https://www.jstor.org/stable/23760087
https://chocosuisse.ch
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Apr 9, 2023 | Autorski osvrti, Events, Istaknuto
Slavljenje svjetla ima duboke korijene u ljudskoj prošlosti jer je povezano s prirodnim ciklusom proljetnog ekvinocija kojim se duljina dana izjednačava s duljinom noći, a nakon kojeg dani postaju duži i topliji nakon duge i tamne zime. Ovo se dešava u trenutku kada je zemljin ekvator točno u ravnini zraka sunca. Primjerice, smatra se da se prakticiralo slavljenje ekvinocija u Stonehengeu (3000 god. pr. n. e.), gdje se i danas ljudi okupljaju u istu svrhu. U Chichen Itzi (Meksiko, 7.-13. st.) piramida posvećena Kukulcánu služi kao vizualni simbol dana i noći. Svakog ekvinocija sunčane zrake kasnog popodneva stvaraju iluziju zmije koja se spušta sa sjevernog stepeništa. U Machu Picchu (Peru, 15. st.) na vrhu svete planine iznad Urubamba doline, nalazi se veliki ritualni kamen Intihuatana, što u prijevodu znači ‘mjesto gdje se sunce veže’ a postavljen je na način da njegova četiri ugla ukazuju na jednu od strana svijeta. Smatra se da predstavlja astronomski sat kalendara Inka. Poziciran je tako da točno u podne na dan proljetnog i jesenskog ekvinocija sjena nestane.
Suvremeni festivali svjetla organizirani u gradovima diljem Europe organizirani su iz različitih razloga ili imaju svoje začetke u povijesnim događajima. Primjerice, Festival Svjetla u Berlinu (od 2005.) održava se tijekom rujna i listopada i svake godine ima različitu temu na koju se doslovce svjetlosnim efektima želi skrenuti pozornost. Lyonski festival korijene vuče iz lokalnog povijesnog događaja. Naime, 1852. godine, usprkos socijalnih nemira, konstatnih poplava i radikanih urbanističkih promjena, odlučeno je podignuti kip Djevice Marije na brdu Fourvière. Iako je inauguracija zakazana za 8. rujna, odgođena je zbog poplava za 8. prosinca, na datum Proslave Bezgrešnog Začeća, ali zbog vemenskih nepogoda i taj datum je otkazan. Građani Lyona spontano su počeli paliti svijeće na prozorima i balkonima kao simbol zajedništva i solidarnosti te je taj dan odabran za održavanje Festivala svjetla.
Kopenhaški Festival Svjetla (KFS) godišnja je priredba kojom se svjetlosnim instalacijama transformira ‘tiha i hladna zimska tama u jedinstvenu svečanost umjetnosti svjetla, dizajna osvjetljavanja i iluminacije u centru Kopenhagena’. Festival se organizira u veljači, tijekom posljednja tri tjedna, a mi smo prisustvovali kanalskoj vožnji posljednjeg dana održavanja Festivala. KFS je neprofitna udruga koju je osnovalo nekoliko institucija: Tivoli, Stromma, VNR.tv i Louis Poulsen / D Studio Copenhagen. Vožnja brodićem s vodičem u organizaciji je Stromme, jedne od najvećih agencija za turizam i ekskurzije na području sjeverne Europe, koja redovito tijekom godine organizira Canal Tours, Copenhagen City Sightseeing, Copenhagen Panorama Excursions i Hop On – Hop Off u Kopenhagenu. Lokacije svjetlosnih instalacija su besplatne i mnogobrojne na području cijelog Kopenhagena i njegove okolice, ali vožnja brodićem, koja se plaća, omogućava pogled s kanala na brojne instalacije duž njegove obale, a neke, primjerice one ispod mostova, jedino je moguće doživjeti na ovoj jedinstvenoj plovidbi. Mi smo putovali predzadnjim terminom, a popunjenonst je bila maksimalna. Mjesta se mogu zauzeti unutar brodića, ali i izvan, na pramcu i krmi, a potonja, iako neugodnija zbog ustrajne zimske hladnoće, pruža izravniji i obuhvatniji pogled na instalacije. Svaki prolazak ispod mostova osvjetljen je drugom bojom određene simbolike. Najzanimljiviji trenutak doživjeli smo na samom kraju, kada je ruta završena prolazom ispod, nama, najdojmljivije instalacije ‘Fragments of reality’ talijanskog umjetnika Alessandra Lupija. Izrađena je od mnoštva ulomaka ogledala postavljenih na ribarskoj mreži. Prethodno smo je vidjeli šećući gradom s mosta, ali prolazak ispod nje i zvjezdanog noćnog neba pozadini intezivirao je dojam.
Fragments of Reality. Fotografija: Kopenhaški Festival Svjetla.
Na području grada tijekom KFS-a postavljene su brojn skulpture, instalacije, projekcije i iluminacije kreirane od strane etabliranih i novih svjetlosnih umjetnika, dizajnera svjetla, studenata i organizacija. Gradski prostori, ulice, trgovi, fasade, mostovi, groblja, parkovi i skrivene pozicije transformirani su na nove i zanimljive načine. Instalacije su uglavnom statične i fiksirane za određenu lokaciju, ali postoje i mobilne – poput iluminiranog vagona na kotačima za piće (‘From here to Eternity’ dizajnirao Arthur van der Zaag).
Caffe. Fotografija: Kopenhaški Festival Svjetla.
Dojmile su nas se i instalacije ispod mostova te skulpture ‘Nautilus’ Markusa Andersa iz Austrije, ‘Waves’ grupe Theaterpixels v. Frederik D. Hougaard i Claus Boysen iz Danske te ‘White Beams’ emitirane s tornja Gradske Vijećnice (Rådhus) KFSa, Båll & Brand i Arkitekturhovedstad 2023.
Nautilus. Fotografija: Kopenhaški Festival Svjetla.
Waves. Fotografija: Kopenhaški Festival Svjetla.
White Beams. Fotografija: Kopenhaški Festival Svjetla.
Tijekom festivala organizirana su popratna interaktivna i digitalna događanja, dostupna također kroz aplikaciju, poput lova na blago održanog 18. veljače s nagradama, tijekom kojeg je cilj obići 25 instalacija (nagrade se podižu u vagonu). Put je bio dugačak 8 kilometara te predstavlja vjerojatno najdulji danski događaj s tematikom svjetla. Ovogodišnji festival suradjivao je s Disnelyand Paris koji su ove godine slavili 30. godišnjicu osnutka – interaktivna aplikacija omogućavala je upload (vlastite) fotografije koja je zatim bila projicirana na Disneyjev zamak.
Program Festivala također je interaktivno dostupan na linku https://copenhagenlightfestival.org/wp-content/uploads/2023/01/CLF_program_2023.pdf a bio je i putem aplikacije Within 10 minutes tijekom trajanja Festivala.
Mnoge novije zgrade, kako stambene tako poslovne, izgrađene su visokim standardom s fasadama koje gotovo kompletno čine prozori, pogotovo na području Južne i Sjeverne luke, te su se svojim osvjetljenjem uklopile u grad osvjetljen festivalskim svjetlima i čak se doimale dijelom Festivala proširivši njegov areal više od predviđenog.
Vendi Jukić Buča i Berislav Buča
U Zurichu, 7. travnja 2023.
Izabrane reference
https://copenhagenlightfestival.org/what-is-cph-light-festival/
https://www.almanac.com/content/ancient-sites-aligned-solstice-and-equinox
https://en.wikipedia.org/wiki/Intihuatana
https://festival-of-lights.de/en/
https://www.fetedeslumieres.lyon.fr/en/page/story-behind-festival
*S obzirom da je teško bilo fotografirati tijekom noći na brodiću u kretnji, uključili smo u tekst i nekoliko službenih close-up fotografija.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 15, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, Muzeji, U Europi
U zadnji čas, posljednjeg dana našeg boravka u Antwerpenu, uspjeli smo posjetiti Rubensovu kuću. Neposredno nakon našeg obilaska, Kuća je zatvorena radi renovacija. Može se obići virtualno na službenim stranicama (https://rubenshuis.be/en/content/rubens-house), iako, čini se, 3D i video prezentacije sadrže tekstove i audio zapise samo na nizozemskom. Naši dojmovi opisani su u nastavku.
Nismo imali puno vremena za uživanje u Rubensovim umjetninama – manje od jednog sata proveli smo u Kući dok bi za sveobuhvatni doživljaj bili potrebni dani. Zanimljivo je da je upravo Rubens dizajnirao i opremio svoju kuću te nisu impresivne i zanimljive samo u njoj pohranjene umjetnine, već cjelokupna arhitektura i skulptura ove prostrane jednokatnice smještene u centru Antwerpena. Prostor trga pred kućom bio je u renovacijama. Muzejski shop i prodavaonica karata moderna je prizemnica ispred Kuće izgrađena većinom od staklenih stijena kako bi se sadržaj trgovine mogao razgledati u bilo koje doba dana ili noći.
U Kuću se ulazi kroz portal direktno s trga. Rubens je osobno dizajnirao proširenje kuće i opremio umjetninama zamamni portik i vrtni paviljon – nije ih bilo moguće obići u vrijeme našeg posjeta, ali se pogled na njih pružao s nekoliko prozora i pozicija iz unutrašnjosti kuće.
Kolekcija sadrži Rubensove slike i umjetnine, ali i one njegovih kolega te suvremenika koje je Rubens posjedovao baveći se otkupom i prodajom umjetnina. Većina ovih umjetnina izložena je u Galeriji slika. U svom studiju naslikao je većinu slika, a mnoge su i dalje u njemu izložene. Kolekcija skulptura izložena je u polukružnoj prostoriji s kupolom.
Peter Paul Rubens neosporno se cijeni kao jedan od najvećih umjetnika 16./17. stoljeća te vjerojatno najpoznatiji slikar nizozemskog dijela Belgije. Iznimne riječi hvale navedene su upravo na internetskim stranicama Kuće.
He was capable of everything and knew everything. He was a brilliant and versatile artist, run a large studio, spoke several languages, collected art, designed his own home, travelled around Europe as a diplomat and was interested in science. Rubens was well-versed in almost everything. (https://rubenshuis.be/en/content/rubens)
Slikao je mitološke reprezentacije, krajolike, scene lova, portrete, dizajnirao je skulpture, naslovnice i tapiserije. Ono što ga čini posebnim u odnosu na druge znamenite autore, su vještine zapažanja i apliciranja različitih umjetničkih tehnika. Bio je željan učenja, stoga je strastveno sakupljao knjige. Poznavao je brojne znanstvenike diljem Europe. Bio je inteligentan istraživač koji nije prestao eksperimentirati tijekom svoje karijere. Na Rubensa je najveći utjecaj imao Otto van Veen, pogotovo u vidu izražavanja simbolizmom, u čemu je postao ekspert.
Rubens je rijetko je slikao autoportrete, a jedan je izložen upravo u Kući.
Kuću je upio 1610. godine, zajedno sa svojom prvom suprugom Isabellom Brant, za 8,960 guildera i jednu autorsku sliku. Nakon 1750-tih kuća je u značajnoj mjeri podvrgnuta renovacijama, ali uglavnom originalni su ostali portik u vidu trijumfalnog luka (inspiriran Michelangelovom Porta Piom u Rimu) te vrtni paviljon. Za javnost, Kuća je otvorena 1946. godine. Kuća se obilazi u jednom smjeru, uz obilježja smjera kretanja. Prostor Studija namijenjen je zadržavanju posjetitelja, kao i u galerijama – postavljeni su sjedeći blokovi i nije određeno vrijeme u kojem se prostorija mora napustiti. Prostor je ispunjen slikama i umjetninama. I ostali dijelovi Kuće sadrže umjetnine, ali i privatne uporabne predmete i namještaj. Posebno je zanimljiva drvena postelja vrlo kratkih dimenzija. Čak su i brojni kamini umjetnička djela. S obzirom da slike uglavnom prikazuju tada suvremenu tematiku, posjetitelj dobiva dojam putovanja kroz vrijeme u prostor koji govori o intimnom životu, ali i vanjskom okolišu te ondašnjem svijetu znamenitog pojedinca.
Kuća se trenutno renovira kako bi ju se učinilo održivom, sigurnom i ekonomičnom. Odmah uz Kuću sagradit će se nova zgrada za recepciju koju su dizajnirali Robbrecht and Daem Architects te novi ulaz kao startna pozicija nove i pristupačne posjetiteljske rute kroz kuću i vrt. Renovirani muzej će se udvostručiti u veličini.
Vendi Jukić Buča i Berislav Buča
Kopenhagen, 14. ožujka 2023.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Mar 4, 2023 | Autorski osvrti, Istaknuto, Muzeji, U Europi
Museum aan de Stroom svojom vertikalom nadvisuje građevine u svojoj blizini, a osim visinom ističe se i žarko narančastom bojom cigle ‘prošaranom’ staklenim panelima. Refleksija u moru čini ga uočljivijim i višim.
MAS je Muzej posvećen Antwerpu i odnosu Antwerpa i svijeta. Kako kažu u MAS-u: ‘U MAS-u se upoznaje Antwerp u svijetu, i svijet u Antwerpu’. U isto vrijeme, Muzej nastoji biti internacionalna i inovatorska institucija globalne povezanosti ljudi i kolekcija različitih kultura i okolina. Cilj Muzeja je pružiti doživljaj posjetiteljima upoznavanje ‘svim’ osjetilima dijelove Antwerpena – prošlost grada, rijeku, luku i povezanost sa svijetom i drugim kulturama. MAS surađuje s privtnim i javnim nacionalnim i internacionalnim partnerima te čuva raznolike kolekcije o povijesti, umjetnosti, kulturi, međunarodne trgovine i transporta Antwerpena, Europe, Afrike, Amerike, Azije i Oceanije.
Fasada je ukrašena skulpturama malih bijelih ruku koje simboliziraju brojne pokrovitelje muzeja, ali i legendu o nastanku Antwerpena. Naime, div Druon Antigoon odsijecao je ruke kapetanima koji su plovili na području grada odbijajući platiti naknadu te ih bacao u rijeku Scheldt. Kako bi to spriječio, kapetan rimske vojske Silvius Brabo odsjekao je divu ruku. Skulptura na fontani prikazuje trenutak kada Brabo baca Druonovu ruku u rijeku. Prema ovoj legendi, etimologija imena grada složena je od nizozemskih rijeci (h)ant – ruka te werpen – lansirati. S druge strane, vjerojatnija su mišljenja da ime dolazi od riječi anda – na i werpum – dok, tvoreći frazu an ‘t werf – na doku, zatim aan de werpen – kod nasipa ili od aan’t wef – u brodogradilištu. Bez obzira na legendu, šaka u kontekstu Belgije i dalje asocira na povijest nehumane vladavine Leopolda II i njegovu eksploataciju Konga.
Visok je 10 katova povezanih pokretnim stepenicama, a na samom vrhu nalazi se terasa s koje se pruža pogled nad Antwerpom u svim smjerovima. Izložbeni prostor s pola milijuna izložaka prostire se na 5700 m². Muzej prezentira stalni postav i povremene izložbe, većinom interaktivne. Informacije o aktualnim i prošlim te budućim izložbama dostupne su na internetskim stranicama MASa. Artefakti koje MAS čuva dostupni su za posudbu drugim muzejima i institucijama. Svaki kat zaseban je muzejski prostor. Muzejska trgovina nalazi se u posebnoj građevini u neposrednoj blizini Muzeja.
MAS sadrži tri kolekcije: Kolekciju Grada, Svijeta i Pomorsku, te čuva, prezentira i istražuje lokalne artefakte, ali i one dospjele iz drugih dijelova svijeta trgovinom i razmjenom.
Impresivan je depo izložaka otvorenog tipa, rezultat 150-godišnje tradicije skupljanja artefakata. Izlošci su prezentirani u staklenim vitrinama, prostorima odijeljenima metalnom ogradom te ladicama koje se mogu otvoriti i istražiti. Vlaga i temperatura prostorije održavaju se na optimalnoj razini kako ne bi došlo do oštećenja izložaka. Brojni su arheološki artefakti, a posebno zanimljivi su nalazi rimskog i srednjovjekovnog stakla objavljeni u MASovom katalogu iz 2021. godine. Mnogi izlošci potječu iz kolekcije Georgesa Hassea (1880-1956), stanovnika Berchema i veterinara, stravstvenog kolekcionara fosila i arheoloških artefakata. Kolekciju je sakupio tijekom iskopavanja obale rijeke Scheldt u Antwerpenu i na drugim belgijskim lokacijama. Neposredno prije smrti kolekciju, koja je brojala čak 9616 artefakata, prodao je gradu Antwerpenu. Njegova udovica, Marthe Falize, donirala je gradu Hasseov arhiv i pokućstvo. Kolekcija sadrži artefakte iz brojnih vremenskih perioda, čak i suvremenosti, poput ’Korona’ kolekcije maski i zaštitnih presvlaka koje su izradili volonteri.
Izložbene cjeline često imaju i poseban dio ili prostoriju namijenjenu zaustavljanju ili odmoru uz video projekciju. Na svakom katu nalazi se popis katova, smjerom njihova položaja te nazivu stalne ili aktualne izložbe. Jedna od privremenih izložbi obilježava 10. godišnjicu postojanja MAS-a na vrlo poseban način – slušanjem antwerpških ’ljubavnih priča, priča o tamnim demonima i neobičnim divovima’ iz raznih vremenskih razdoblja. Izložba se prati uz audio vodič skeniranjem zvučnih ’pointova’ koji produciraju priču i pripadajuću pjesmu. Poticano je pjevanje i plesanje uz pjesme.
Interaktivnost se omogućuje i potiče kroz touch-screen zaslone, projekcije, izloške namijenjene osobnom istraživnaju, popratni materijal i mnoge druge metode.
U MASu saznajemo da su nalazi iz halštatskog razdoblja, poput željezne sjekire nađemi u blizini današnjeg grada, dok su na mjestu današnjeg Antwerpena, ispod razine ulica, pronađeni ostaci vicusa iz 2./3. stoljeća. Artefakti poput Janus boce, pehara, ukrašenih keramičkih posuda indiciraju da je ovo galsko-rimsko mjesto bilo prosperitetno. S druge strane granice s nizozemskom provincijom Zeeland pronađene su zlatne kovanice s nazivom ANDERPVS. Smatra se da je ovo najraniji spomen imena Antwerpena. Smatra se da su se dva stoljeća kasnije ovdje usidrili Vikinzi i transformirali Antwerp u strateški važnu luku. Grad je od napada čuvao robusni gradski zid. Izložena je, prema tradiciji, najstarija čovječja lubanja s područja Antwerpena, iz pećine Koraalberg, datirana u razdoblje 800.-900. godine.
Posebna stalna izložba ’Freight’ (’Teret’) posvećena je odnosu Antwerpwna te Belgije općenito i svijeta. Prezetira se povijest Antwerpena kao luke u dugoj povijesti globalizacije, od Vikinga do današnjice. Posebni odjeljak posvećena je odnosu do Konga. Vladavina Leopolda II direktno je opisana kao terror nad Kongom koji se smatrao njegovom osobnom cash cow. Nasilje se nastavilo i nakon što je belgijska vlada peuzela kontrolu nad područjem Konga, sve do 1960. kada je Kongo proglašen neovisnim. S područja Konga u Antwerpen i na područje belgije eksploatirana je bjelokost, palmino ulje i guma te umjetnički i porabni predmeti. Više o Kongu bilo je prezentirano tijekom privremene izložbe ’100 x Congo’, koja je bila organizirana tijekom 2020. i 2021. godine.
Nisu svi katovi u trenutku našeg posjeta bili dostupni – na nekima su bili u tijeku radovi na novim izložbama. Ipak, potrebno je nekoliko sati za detaljan obilazak postojećih izložbi. Kako bi posjet Muzeju prošao što ugodnije, u podnožju Muzeja nalazi se kafić, a na vrhu restoran, za svaku vrstu okrepe.
Prostor najvišeg kata Muzeja posvećen je stalnoj kolekciji Paula i Dore Janssen-Arts ’Umjetnost pretkolumbijske Amerike’. Sadrži preko 400 pretkolumbijskih artefakata izrađenih od zlata, žada, kamena, tekstila i školjaka, sakupljenih iz više od 50 zemalja, od Alaske do Čilea. Posebno je prezentiran odnos prema ljudskoj žrtvi kao esencijalnom obredu osiguranja kontinuiteta između života i smrti. Rituali plodnosi provodili su se na različite načine, ali su uvijek formirali jezgru prethispaničkog okruženja. Artefakti se uglavnom odnose na dragocjene grobne priloge, često izrađene od zlata, koji odražavaju važnost života nakon smrti koje su dijelile sve kulture navedenog područja.
Pogledi nad Antwerpenom, koji se prostiru sa svakog kata kroz staklene valovite stijene, kulmiraju otvorenom krovnom terasom.
Vendi & Berislav Buča
København, 4. ožujka 2023.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 30, 2022 | ArheoKalendar, Autorski osvrti, Istaknuto, Uredništvo
Arheologija.hr
Projekt: ArheoKalendar© 2023.
ArheoKalendar© objavljujemo na hrvatskom jeziku.
Sve fotografije su autorske | Sva prava rezervirana
Autorica fotografija | Opisi fotografija | Oblikovanje: Vendi Jukić Buča.
Kalendar je izrađen u verziji formata A4 panorama
Kalendar
Čestitka 2023. u znaku je ArheoKalendara©.
Ovogodišnje fotografije snimljene su tijekom jednomjesečnog (studeni 2022.) boravka Vendi i Berislava u Belgiji. Antwerpen je najveći grad u Belgiji i glavni grad Provincije Antwerpen u flamanskom dijelu Belgije. Grad je sagrađen na rijeci Scheldt te je jedna od najvećih europskih luka. Dugo je prednjačio u trgovini dijamantima. Brojne interpolacije kroz očuvanje povijesnih građevina te gradnja iznimnih aritektonskih dizajnerskih djela čine ovaj grad fascinantnim, kako danju tako i noću.
U planu je velika reportaža o Belgiji (Brussels – Leuven – Liège – Antwerpen), a kao ArheoKalendar© 2023. predstavljamo noćni Antwerpen.
Vendi Jukić Buča, glavna urednica
Kopenhagen, 30. 12. 2022.
0. Noćna panorama s položaja tvrđave Het Steen.
1. Centralna postaja (Antwerpen Centraal)
Inaugurirana 1905. godine, grandiozna Centralna stanica u Antwerpenu (također zvana Middenstatie ili Željeznička katedrala) jedna je od najljepših na svijetu. Sastoji se od metalne nadstrešnice iznad platforme i kamene građevine sâme stanice. Nadstrešnicu je dizajnirao inženjer i konstruktor Clément Van Bogaert krajem 19. st., dok je građevinu postaje, impresioniran Panteonom u Rimu, dizajnirao arhitekt Louis Delacenserie te je izgrađena odmah potom. Nadstrešnica je visoka 43 metara, dok kupola stanice na najvišem dijelu dostiže 75 metara.
Zaštićeni je spomenik kulture od 1975. godine.
2. Slastice, marcipan i praline iz G. Bastin, najstarije obiteljske čokolaterije u Antwerpenu, osnovane 1908. godine
Šaka je, prema legendi, simbol Antwerpena i kao takva izrađuje se u formi praline od čokolade s punjenjem i keksa (okusa vrlo sličnog danskim maslenim keksima) kao originalni suvenir u obiteljskim i komercijalnim čokolaterijama. Brojne skulture šake postavljene su kao ukras na novoizgrađenom muzeju Museum Aan de Stroom. Bez obzira na legendu, šaka u kontekstu Belgije i dalje asocira na nemilu povijest vladavine Leopolda II i njegovo djelovanje u Kongu.
3. Brabova fontana kipara Jefa Lambeausa na trgu Grote Markt ispred Hôtel de Ville, s Gradskom vijećnicom u pozadini
Fontana je podignuta 1887. godine radi obilježavanja legende prema kojoj je Antwerpen dobio ime. Naime, div Druon Antigoon odsijecao je ruke kapetanima koji su plovili na području grada, a koji su odbijali platiti naknadu, te ih bacao u rijeku Scheldt. Kako bi to spriječio, kapetan rimske vojske Silvius Brabo odsjekao je divu ruku. Skulptura na fontani prikazuje trenutak kada Brabo baca Druonovu ruku u rijeku. Prema ovoj legendi, etimologija imena grada složena je od nizozemskih rijeci (h)ant – ruka te werpen – lansirati. S druge strane, vjerojatnija su mišljenja da ime dolazi od riječi anda – na i werpum – dok, tvoreći frazu an ‘t werf – na doku, zatim aan de werpen – kod nasipa ili od aan’t wef – u brodogradilištu. U središtu grada pronađene su kovanice iz rimskog razdoblja s prikazom Anda Verpija.
Grote Markt središnji je trg u Antwerpenu koji omeđuju pročelja Gradske vijećnice i cehovskih dvorana većinom rekonstruiranih tijekom 19. i 20. st. prema slikama flamanskih umjetnika. Nekoliko fasada cehovskih dvorana, poput one Sint-Joris’s iz 16. st., očuvane su u originalnom obliku.
4. Hansahuis jedna je od prvih poslovnih zgrada u Antwerpenu arhitekta Josa Hertogsa izrađena prema narudžbi Wilhelma Arnolda von Mallinckrodta u razdoblju od 1897. do 1903. godine
Kipar Jef Lambeaus, autor Brabove fontane, postavio je niz mitoloških figura na fasadi. Četiri stojeće brončane statue prikazuju alegorije trgovine i brodarstva na podnožju pramca broda naspram bočnih pročelja te njemačke rijeke Elbe i Weser nasuprot glavnog pročelja, personificirane Merkurom i ženskim aktovima. Dva sjedeća brončana kipa na zabatu portalnog rezalita predstavljaju bradate riječne bogove s veslom i trozubom, personificirajući Rajnu, odnosno Šeldu. Ikonografski program upućuje na jake gospodarske veze Antwerpena i Njemačke.
Građevina je zaštićeno kulturno dobro.
5. Grand Cafe De Rooden Hoed i katedrala u pozadini
Grand Cafe De Rooden Hoed najstarije je poznato (od 1750-tih godina) svratište za kočijaše. I danas se može naručiti soep van de koetsier – kočijaška juha. Smatra se da je ime dobilo prema crvenim krovnim crijepovima. Slikar Quinten Matsijs (1466.-1530.) živio je ovdje, a izradio je okove iznad zdenca ispred katedrale u pozadini.
6. Specijaliteti iz Grand Cafe De Rooden Hoed
Jela se u Belgiji tipično serviraju uz ‘pomfrit’ (franc. pommes [de terre, op. a.] frites), koji se u Belgiji naziva jednostavno frites.
Frites su izumljeni u Belgiji, a nesporazum oko njihovog porijekla desio se tijekom Drugog svjetskog rata kada su ih američki vojnici, stacionirani u francuskom dijelu Belgije, popularizirali kao French fries. Prve su ispržili (i pojeli ) u 17. stoljeću stanovnici Liègea i Dinanta, umjesto ribe iz zamrznute rijeke Meuse. Belgijski se ‘frituranci’ [naziv od milja autorice teksta ] prže u životinjskoj masnoći i serviraju uz umak (majonezu, Samuraj – također tradicionalni Belgijski umak i druge) te jedu sâmi ili kao prilog. Ovdje su posluženi kao prilog kuhanoj jegulji, tradicionalnom ranosrednjovjekovnom flamanskom jelu paling in t’groen (eng. eel in the green, jegulja u zelenom), slatkovodnoj jegulji kuhanoj u zelenom umaku od trava i začina, slično rimskom umaku iz 4. st. te dvije vrste kroketa – od divlje svinje i sira. Kroketi su također vrsta friture te tradicionalni za ovo područje. Uobičajeno se u Belgiji u restoranu služi kruh s maslacem. Nezaobilazno pivo na izbor je u svim mogućim bojama, čašama, bocama te varijabilnog alkoholnog udjela. Mi smo se odlučili za dva lokalna piva, tamno i svijetlo, a više od toga se u pivo ne razumijemo 🙂
7. Sinagoga u Židovskoj četvrti (Kvartu dijamanata)
Smatra se da je Antwerpen u 16. stoljeću bio New York svoga vremena. Grad je bio uspješan internacionalni metropolis te centar trgovine i ekonomije. Od sredine 13. stoljeća raste trgovina dijamanata, nakon što je lokalni brusilac dijamanta izumio vrstu kotača za poliranje (scaif). Ovaj instrument omogućio je simetrično poliranje svih strana dijamanta kako bi se postiglo svjetlucanje koje s dijamantima povezujemo i danas. Izum je povećao narudžbe europske aristokracije i privukao mnoge obrtnike te je grad zaradio titulu the diamond capital of the world.
Prva prava burza na svijetu izgrađena je u Antwerpenu 1531. godine, na temelju koje su nastale burze u Londonu, Frankfurtu i Amsterdamu. Trgovci i istraživači uplovljavali su Scheldom, donoseći dragocjeno kamenje i metale u Europu. Gotovo svi dijamanti na svijetu prolaze kroz Antwerpen najmanje jedanput, a 80% svjetske proizvodnje neobrađenih dijamanata kupuje se i prodaje u Antwerpenu. Od 1829. godine broj Židova u Antwerpenu je rastao, te je stotinu godina kasnije njihov broj bio oko 35000. Sinagoga u Židovskoj četvrti sinagoga je Sefardi Židova koji su u Antwerpen došli s područja Otomanskog Carstva. Izgrađena je prema planu arhitekta J. De Lang i otvorena 1913. godine.
8. Jedan od dva lava koji flankiraju uspon na Južnu promenadu i Veliki kotač u pozadini
Južna promenada, odnosno šetnica, sagrađena je uz istočnu obalu rijeke Scheldt. Ispod rijeke sagrađen je 1930-tih godina 572 metara dug i keramičkim pločicama obložen Sint-Annatunnel – Tunel Sv. Ane, kroz koji je do Druge strane (Linkeroever) moguće propješačiti ili dovesti se biciklom. Do tunela, na dubinu od 30 metara, vode autentične drvene pokretne stepenice.
9. Ulaz u sportski bar WoodCutter
WoodCutter je sportski bar za bacanje sjekire. Na ulaznoj reklamnoj ploči kredom je nacrtana kaciga i dvije sjekire te se posjetitelje poziva da otkriju vlastitog ‘unutarnjeg Vikinga’. Bacanje sjekire izumili su Franci u 3. st. na području Južne Njemačke. Većinom seljaci, koristili su sjekire za sječu drva, ali i u borbi. U bitku su odlazili naoružani angons – kopljima i franciscas – sjekirama s kratkom drškom koje su se bacale na početku bitke kako bi razbile štitove neprijatelja. Ova vještina proširila se na druga područja Europe tijekom srednjeg vijeka. Smatra se da su vikinški ratnici prva plemena koja su dizajnirala sjekire za korištenje u ratu.
10. Tvrđava Het Steen
Još u 9. st. na području današnje tvrđave Het Steen postojalo je utvrđeno naselje koje je obuhvaćalo drvene gradnje, zemljani zid i jarak. Prve gradske kamene zidine podignute su tijekom 11. st. I danjas su vidljive substructure Het Steena izgrađene od specifičnog belgijskog crnog kamena (Tournai).
Današnji dvorac Het Steen podignut je tijekom 11.-12. st., kao jedan od ulaza veće utvrde Vojvoda od Brabanta koja je u srušena u 19. st. Godine 1890. Het Steen postaje arheološkim muzejem, a sredinom 20. stoljeća dodan je aneks u kojemu se nalazio Muzej pomorske povijesti Antwerpa, koji je 2011. godine preseljen u novoizgrađen Museum Aan de Stroom.
Na ulazu u Het Steen nalazi se reljef boga Seminia – skandinavskog boga mladosti i plodnosti.
Na mostu ispred tvrđave nalazi se skulptura diva i dva čovjeka. Prikazuje diva Lange Wappera, koji je običavao terorizirati stanovnike grada u srednjem vijeku. Ova legenda potječe iz 16. stoljeća iz obližnjeg gradića Wilrijka, u kojem se nalaze pojedini odsjeci antwerpškog sveučilišta te austrougarska utvrda.
11. Skulptura pantere iznad ulaza u pansion Sint-Julianusgasthuis, iz razdoblja srednjeg vijeka
Pansion su 1305. godine osnovali Ida van der List-van Wijneghem i kanonik Jan Tuclant. Služio je kao svratište za (siromašne) strance u prolazu. Tijekom obnove 1505. godine nastala je današnja kapelica u kojoj se od 1970. nalazi umjetnička galerija De Zwarte Panter. Ova galerija u središtu Antwerpena prerasla je u gradski kulturni spomenik, najstariju još aktivnu galeriju u zemlji.
12. Onze-Lieve-Vrouwenkathedraal
Antwepska katedrala, Onze-Lieve-Vrouwenkathedraal, sa svojih 123 metara najviša je gotička građevina na području Niskih zemalja (povijesno područje Srednje Franačke i Donje Lotaringije), prepoznat kao World Heritage Site, riznica umjetnosti s Rubensovim slikama, među ostalim Podizanje križa i Spuštanje s križa. Na mjestu današnje katedrale još u 9. st. postojala je mala kapela, a sredinom 14. st. započela je konstrukcija katedrale koja je dovršena 170 godina poslije. U prostoru koji je originalno bio kapela Sv. Ivana danas je restoran u kojem se prodaje Katedralsko pivo, dostupno u tamnoj i svijetloj varijanti.
Izabrana literatura
http://www.belgiumview.com/belgiumview/tl1/view0000599.php4
https://www.britannica.com/topic/Druon-Antigonus
https://www.g-bastin.com/the-finest-belgian-chocolates-from-belgium-g-bastin
http://www.dezwartepanter.com/
https://inventaris.onroerenderfgoed.be/erfgoedobjecten/4620
https://www.deroodenhoed.be/nl/over-ons
https://www.beertourism.com/blogs/news/behind-the-scenes-at-grand-cafe-de-rooden-hoed
https://theculturetrip.com/europe/belgium/articles/10-things-you-did-not-know-about-belgian-fries/
https://smodder.com/blog/eel-in-the-green/
https://www.sidewalksafari.com/2020/04/brussels-to-antwerp-in-a-day.html
Vandamme, Emma M. World Literature Today; Norman Vol. 94, Iss. 1, (Winter 2020): 5.
https://www.atlasobscura.com/places/st-annas-tunnel
https://www.woodcutter.be/
https://www.thehilt.co.uk/post/how-to-throw-an-axe
https://visit.antwerpen.be/en/het-steen
https://jguideeurope.org/en/region/belgium/antwerp/
Michael Pye, Antwerp: The Glory Years, 2021.
http://www.sandersjewelers.net/articles/why-is-antwerp-the-diamond-capital-of-the-world
https://www.anumuseum.org.il/jewish-community-antwerp-belgium/
https://visit.antwerpen.be/en/info/centraal-station-en
https://visit.antwerpen.be/en/info/cathedral-of-our-lady
https://www.dekathedraal.be/en/beer-cathedral
by Uredništvo | Dec 22, 2022 | Autorski osvrti, Istaknuto, Uredništvo
Čestitka i ArheoKalendar© 2023. (u izradi) inspirirani su Antwerpenom (Belgija) te su najava reportaze o Belgiji (Brussels – Leuven – Liege – Antwerp) ciju objavu planiramo pocetkom sijecnja.
ArheoKalendar© 2023. predstavit će noćne vizure Antwerpena i kao takav biti prvi potpuno noćni kalendar u realizaciji portala Arheologija.hr.
Autorica Čestitke i ArheoKalendara je Vendi Jukić Buča.
U Kopenhagenu, 22. 12. 2022.
Uredništvo
