First and foremost želimo istaknuti izuzetnu dobrodošlicu u ovaj Muzej. Kako smo pisali, UZH muzeji su besplatni, ali uz njih Zürich ima i brojne zanimljive privatne muzeje. Zasićeni posjetama standardnim muzejima, Muzej čokolade, kao jedinstvena institucija, inicijalno je bio jedini muzej koji smo, kao gurmani i čokoladoljupci, planirali posjetiti. Upravo posjet ovom muzeju, tretman koji smo kao medijski djelatnici dobili te izložbeni postav, motivirao nas je da posjetimo i izbor ostalih züriških muzeja. Ovom prilikom željeli bismo zahvaliti gospodinu Danielu Huggenbergeru, PR menadžeru Muzeja na ukazanom povjerenju i VIP tretmanu. Uz osobnu poruku u paketu dobrodošlice primili smo izbor čokolada te press materijale na engleskom jeziku i USB s fotografijama. Tek naknadno sam, detaljno istražujući inventar poklon vrećice, naišla i na gutschein za Lindtovu kavanu, što nas je potaklo da ju još jednom posjetimo za sladak završetak našeg boravka.
Lindt dom čokolade nalazi se uz jezero u Kilchbergu, izvan centralnog dijela Züricha. Do njega je moguće doći tramvajem, busom, vlakom i brodićem. Prvi puta doputovali smo vlakom i vratili se brodićem, a drugog puta dolazak je bio isti, ali smo se vratili pješice (nadali smo se večeri u restoranu na obali jezera, ali smo se ipak odlučili za provjereni tradicionalni restoran u centru). Muzej je relativno nov – gradnja zgrade dizajnirane od arhitekata Christ & Gantenbein započeta je 2017. godine, a dovršena 2020. Zanimljivo je da je u temeljima zakopana i vremenska kapsula koja sadrži čokoladu napravljenu prema originalnom receptu Rudolfa Lindta (1885.-1905.), izumitelja conching aparata (polira čokoladu i uklanja nepoželjne okuse, poput gorčine). Možemo samo zamisliti kako će se iznenaditi arheološka ekipa u dalekoj nam (potencijalno čak bezčokoladnoj) budućnosti! Kompanija Lindt je zbog posvećenosti očuvanju izvrsnosti švicarske čokoladne produkcije osnovala nekoliko godina ranije (2013.) Lindt Chocolate Competence Foundation s ciljem dugoročnog učvršćivanja pozicije Švicarske kao čokoladne destinacije, daljnju konsolidaciju švicarske ekspertize u izradi čokolade te promociju održivog razvoja i inovativnosti. Razvoj novih procesnih tehnologija i produkata odvija se u suradnji sa sveučilištima i akademskim institucijama. Ovi ciljevi jasno se reflektiraju u interaktivnom postavu Muzeja, koji je glavni projekt Fondacije te služi kao interaktivna informacijska platforma za javnost i fokusira se na sve aspekte u povezanosti s čokoladom.
Uz izložbeni i ‘okusbeni’ postav, u zgradi se nalaze istraživačko postrojenje s open-view produkcijom (iza staklene stijene), prostorije za održavanje tečajeva izrade čokolade koje provode Master Chocolatiers, Lindt Café i Lindt Trgovina. U predvorju je postavljenja gigantska 9metarska čokoladna fontana.
Izložba se nalazi na prvom katu, obilazi se uz pomoć bežičnog audio vodiča i započinje prikazom kultivacije kakaa. Kakova zrna rastu na drvetu, kakaovcu, u sjeni većih biljaka, prirodno na području vlažnog i toplog Ekvatora, a danas se kultiviraju na području Zapadne Afrike. Zrna su velikih dimenzija i žarkih boja u zreloj fazi. Video projekcije prikazuju način i različite faze uzgoja kakaovca, čije rekonstrukcije obuhvaćaju cjelovite biljke, od korijena do krošnje. Izložen je alat koji je potreban za kvalitetnu produkciju kakovih zrna. Iduća prostorija, vizualno vrlo zanimljiva i originalno dizajnirana, posvećena je povijesti razvoja čokolade. U središtu prostorije nalazi se glomazni okrugli stol s predmetima koji bi se uobičajeno nalazili na stolu, a tiču se izrade i konzumacije kakaa i čokolade (većina njih namijenjena je interaktivnom istraživanju posjetitelja), uz video projekciju s tekstualnim podacima i vizualnim demonstracijama. Cijeli okomiti zid ove kružne prostorije služi kao projekcijsko platno video projekciji. Vremenska lenta postavljena je uz zid, a sadrži legende i staklene vitrine s izlošcima. Kakao se pio na području Srednje Amerike još 4000 godina pr. n. e. Olmeci, Maje, Asteci i druge civilizacije prije dolaska Španjolaca pile su gorak napitak od kakaovca, koristile sjemenke kao valutu i prinosili ih kao žrtvu bogovima. Kakaov maslac smatrao se čudesnom supstancom koja se polagala kao prilog u grobovima njihovih kraljeva. Izložen je metate – tradicionalno kameno oruđe kojim su se mljela zrna kakaovca. I danas se koristi u srednjoameričkoj gastronomiji, a izloženi primjerak potječe iz 20. st. Kada se pomiješaju s vodom, nastane jako, gorko piće koje se naziva cacahuatl, u prijevodu ‘kakaova voda’. Faksimil Zouche-Nuttall kodeksa iz 14. stoljeća (original se nalazi u British Museum-u), jednog od osam piktografskih kodeksa Mišteka ‘preživjelih’ španjolsko osvajanje, prikazuje nevjestu koja mladoženji prinosi šalicu čokoladnog napitka. Uz kodeks, izložena je i replika posude iz kakve se pio čokoladni napitak tijekom 6. – 8. st. u Gvatemali. Tijekom svojih osvajanja čokoladu su kusali Španjolci – ‘unaprijedili’ su ga šećerom, začinima i zapjenili izrezbarenim drvenim pjenjačama (molinillo) te predstavili europskom tržištu i raširili djelovanjem dominikanaca. Isprva rezervirana samo za plemstvo i crkvenjake, srednja klasa također je razvila nepce za čokoladu. Daljnji ‘prodor’ u Europu odvio se preko religijskih odnosa, kraljevskih vjenčanja i gusarskog krijumčarenja. Na koncu je započeta masovna proizvodnja te je i radnička klasa bila u mogućnosti priuštiti sebi ovu deliciju. Ostali izlošci obuhvaćaju porculanske setove za ispijanje čokoladnih napitaka, farmaceutsku vagu za prodavanje čokolade za izradu ljekovitog tonika, mali aparat za prodaju čokolade i brojne druge. Kao priznanje općoj popularnosti kakaa, Carl Linnaeus imenovao ga je ‘Theobroma Cacao L.’, izvedeno iz grčkog izraza ‘hrana za bogove’.
Iduća prostorija posvećena je povijesti tehnologije produkcije čokolade. Predstavljeni su brojni švicarski izumi (npr. namatanje aluminijske folije, ciferšlus). Saznajemo da je Cailler najstariji švicarski čokoladni brend koji je još uvijek aktivan. Osnovan je 1819. u malom mjestu Vevey (Ženevsko jezero), u kojem je osnovano još sedam drugih tvornica čokolade. Među ostalim farmaceut Henri Nestlé je ovdje izumio ‘dječje brašno’, smjesu dvopeka i kondenziranog mlijeka (bebi papa), što je inspiriralo Daniela Petera da kondenzirano mlijeko pomiješa s čokoladom izumivši mliječnu čokoladu. Suchard se proslavio pametnim reklamiranjem, a u suradnji s Theodorom Toblerom izrađeni su posteri koji se danas nalaze izloženi u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (u NY putujemo krajem godine te ćemo se potruditi da specijalno razgledamo ove postere). Najistaknutiji izložak je conching aparat u funkciji, s pravom čokoladom. Aparat se nalazi na podiju koji kruži tako da ga sa svih strana možete razgledati stojeći na jednom mjestu. Ovaj proces revolucionarizirao je izradu čokolade. Lindtu je uspjelo ‘pretvoriti’ krhku i lomljivu masu poznatu pod nazivom čokolada u tekuću masu te ju formirati u glatke sjajne štangle. Züriški slastičar Rudolf Sprüngli-Ammann prepoznao je potencijal Lindtovog izuma te je, otkupivši ga, započeo proizvodnju čokolade u Kilchbergu.
Niz postera i izložaka u idućoj prostoriji prikazuju razvoj čokolade kroz desetljeća. Prepoznajemo neke dobro poznate kalupe (npr. Lindtov uskršnji zeko) i limene kutije, omote čokolada i bombonijera, pakovanja kakaa i dr. Nekoliko okruglih postaja detaljno demonstrira proces izrade čokolade, od zrna do konačnog proizvoda i vodi do dugo očekivanih postaja za degustaciju. Bilo je moguće probati tri vrste tekuće čokolade i komadiće tamne čokolade s različitim dodacima koja je svježe izlomljena ispadala iz posebnih visećih staklenih aparata u kojima je bio vidljiv proces lomljenja. Gužva je bila neviđena. I djeca i odrasli ‘borili’ su se da dođu do čim više ulomaka izlomljene čokolade. Moram pohvaliti razinu higijene – dostupne su bile posebno upakirane žličice i dezinficijens (koji je osim nas rijetko tko koristio) te maramice i posebni otvori za ubacivanje iskorištenog pribora. Brojni vodiči i zaposlenici objašnjavali su proces proizvodnje i čistili degustacijske postaje. Radi velike gužve, opskrbivši se čokoladicama, brzo smo produžili u posljednju prostoriju izložbe – Čokoladni svemir. Berislava je najviše zanimao zaslon detektorom pokreta. Pikazana je digitalna karta Švicarske s lokacijama proizvođača čokolade, globusi s ‘pojasom kakaa’ i ‘svijetom reklame’ te kugle s utjecajem održive kultivacije kakaovca. Ali degustacijama nije bio kraj! Na samom kraju dočekalo nas je more Lindor čokoladnih bombica u svim postojećim okusima kojih se na licu mjesta može pojesti koliko oči vide, srce želi, a želudac može primiti. Ukoliko ih želite degustirati izvan prostorije, dozvoljeno je preuzeti po primjerak od svake vrste.
Nakon što smo obišli izložbu ponovo smo se našli na prvom katu gdje je iza staklene stijene nalazi Laboratorij inovacija gdje eksperti i specijalisti razvijaju najnovije čokoladne kreacije i bave se pitanjem razvoja i čokoladne industrije. Posljednje iznenađenje prije završetka izložbe bio je aparat koji skeniranjem ulaznice kombinacijom fizičke i virtualne mašinerije producira čokoladicu. S obzirom da je u trenutku našeg obilaska bio u kvaru, čokoladicu nam je ustupila hostesa.
Iako smo znali da nas i na kraju izložbe očekuje degustacija, jedva smo čekali posjetiti Café. Ponuda nije izrazito široka, ali je zato ono što se nudi vrhunsko: vafli, vruća čokolada, sladoled, domaći korneti, razne druge slastice i poneki slani zalogaj te odličan kapučino s hrpom mlijeka i čokoladnim bombonom (ovo je najbolji kapučino u Zürichu, a i najpovoljniji). Začuđujuće, u ponudi nema čokoladnog fondua, iako čokolada teče na sve strane. Najoduševljeniji smo bili upravo šalicom tekuće čokolade (kakva se nekad mogla naručiti i u Krašu u Ilici) koju smo dodatno prelijevali preko sladoleda i vafli.
U Lindt trgovini moguće je kupiti sve vrste Lindt čokolada, kao i personalizirati kupnju – primjerice napisati ime na bloku čokolade, a izložena je i još jedna mala fontana. Mi smo potražili artikle koji nisu uobičajeno dostupni u prodavaonicama i pronašli premaz, vruću čokoladu i preljev za sladoled koji je fantastičan. Postoji sekcija s popustima lom čokolade ili velikih pakiranja. Gotovo svaki posjetitelj Muzeja po izlasku je viđen s prepoznatljivom smeđom većom ili manjom Lindt papirnom vrećicom. Kao što sam napomenula na početku teksta, mi smo se u Café vratili dvaput, za čokoladni i početak i kraj boravka u Zürichu.
Brojčani podaci
- Investirano više od 100 milijuna CHF
- Impozantna zgrada muzeja je dovršena u rekordnih 36 mjeseci
- Izložba se prostire na 1500 kvadratnih metara
- Očekivna posjeta od preko 350000 ljubitelja čokolade iz Švicarske i globano
- Najveća Lindt čokoladna trgovina na svijetu
- Najviša čokoladna fontana – 9 metara
- Švicarci su najveći konzumenti čokolade na svijetu – godišnje u prosjeku konzumiraju 10,4 kg (uvjerena sam da su naše osobne brojke više)
Vendi Jukić Buča & Berislav Buča
Kopenhagen, 9. svibnja 2023.
Izabrana litaratura
https://www.lindt-spruengli.com/about-us/history/rodolphe-lindt
https://en.wikipedia.org/wiki/Conching
https://www.britishmuseum.org/collection/object/E_Am1902-0308-1
https://www.jstor.org/stable/23760087
https://chocosuisse.ch
