Putovanja – Maroko [Osvrt Kristina Dragčević]

by Suradnik | May 9, 2012 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Putovanja

Kristina.

Možda je priču o Maroku najbolje započeti citatom kralja Hassana II (1929-99):

‘Morocco is like a tree whose roots lie in Africa, but whose leaves breathe in European air’

(Maroko je kao stablo, čije korijenje leži u Africi, no lišće mu udiše europski zrak)…

Ova metafora dobro opisuje zemlju koja je prilično tradicionalna, no istovremeno i izuzetno moderna. Upravo ovaj spoj, dvaju naočigled kontradiktornih pojmova (tradicionalnog i modernog), daje Maroku posebnost i omogućava veliko bogatstvo kulturnih različitosti.

Maroko sam posjetila prošle godine, početkom ožujka… Plan je bio razgledati Casablancu, četiri kraljevska grada (Rabat, Meknes, Fes i Marrakech), a na putu do njih vidjeti još i Volubilis, najpoznatije marokansko arheološko nalazište iz rimskog doba, te  Ifrane, marokanski skijaški centar u srednjem Atlasu. Sve to bilo je raspoređeno u pet dana, pa je tempo razgledavanja bio prilično dinamičan.

Ono što već prilikom samog slijetanja u Casablancu vrlo pozitivo iznenađuje jest pogled na kilometre i kilometre obrađenih poljoprivrednih površina i nepregledno zelenilo… Kud god je pogled sezao, redali su se nasadi voćaka i polja raznih poljoprivrednih kultura…

Iako u Maroku turistička sezona počinje s ožujkom, temperature tada uglavnom nisu prelazile 15 C stupnjeva. Maroko je relativno velika zemlja, čija klima, s obzirom na raznolikost terena i geografski položaj, varira od tipično mediteranske na sjeveru, do suhe, pustinjske klime, na jugu.  Arapski je službeni jezik, no velik broj Marokanaca, osobito u većim gradovima, izuzetno dobro razumije i govori francuski, čija je primjena široko zastupljena radi nekadašnjeg francuskog protektorata. Engleski govore samo neki turistički djelatnici, dok se lokalno stanovništvo njime vrlo slabo služi. Šlužbena valuta je marokanski dirham, no kupovinu na lokalnim soukovima moguće je, naravno uz prethodno cjenkanje, obaviti i u eurima.

Upoznavanje Maroka započelo je razgledavanjem Casablance, trgovačkog i financijskog sjedišta Maroka. Uz tradicionalnu arhitekturu, grad obiluje modernim neboderima i bogatim četvrtima. Broji 3.5 milijuna stanovnika, i jedna je od četiriju najvećih metropola afričkog kontinenta, te najprometnija luka Maroka.

Ono što upada u oči već nakon nekoliko minuta šetnje Casablancom jest istovremena prisutnost ljudi u tradicionalnoj islamskoj odjeći, te onih odjevenih posve ‘zapadnjački’;  mnogi parovi bez imalo zadrške razmjenjuju nježnosti, držeći se za ruke prilikom šetnje gradom, po čemu se Casablanca nimalo ne razlikuje od europskih gradova.

Gradom dominira kolosalna džamija Hassana II, druga po veličini religiozna građevina na svijetu, odmah iza džamije u Meki. Cijeli kompleks zauzima 9 hektara, od kojih se 2/3 nalazi direktno iznad mora, na stupastoj konstrukciji. Minaret je visok 200 metara, a njegove laserske zrake, usmjerene prema Meki, imaju domet od oko 30 km.  Kompleks je dovršen i otvoren 1993. godine, a prilikom njegove gradnje korišteni su brojni dragocjeni materijali (mramor, oniks, travertin, cedar…) te je ujedno i spomenik marokanskoj arhitektonskoj virtuoznosti i zanatskom umijeću .

Maroko, Casablanca - Džamija Hasana II.

Maroko, Casablanca - Bogato ukrašena unutrašnjost džamije Hasana II.

Maroko, Casablanca - Žena u molitvi u džamiji Hasana II.

Maroko, Casablanca - Minaret džamije Hasana II.

Maroko, Casablanca - Ispred džamije Hasana II.

Nakon razgledavanja Džamije, uslijedio je panoramski razgled ostatka grada; središnje tržnice, rezidencijalne četvrti Anfa koja obiluje luksuznim vilama i prekrasnim vrtovima, Kraljevske palače (izvana), Trga Muhameda V, koji je administrativno srce grada, i obale Ain Diab. Obalna avenija Ain Diabobiluje kompleksima bazena, restoranima, kafićima, modernim noćnim klubovima, hotelima, a tamo je smješten i Institut za talasoterapiju.

Maroko, Casablanca - Avenija Ain Diab.

Maroko, Casablanca - Ain Diab - kompleks bazena.

Maroko, Casablanca - Detalj fasade Kraljevske palače.

Maroko, Casablanca - Trg Muhameda V.

Maroko, Casablanca - Luksuzna četvrt Anfa.

Drugi dan je, u jutarnjim satima, uslijedila vožnja prema Rabatu, prijestolnici, odnosno glavnom gradu Maroka. Rabat je političko, administrativno i financijsko središte Maroka, glavni sveučilišni grad i drugi po veličini grad, nakon Casablance. Ime Rabat, dolazi od arapske riječi ribat, a znači ‘utvrđeno mjesto’. Rabat su kao tvrđavu, nedaleko ruševina rimskog naselja Sala Colonia, Almohadi izgradili u 12. stoljeću u tijeku borbi sa Španjolcima.

Rabat se može podijeliti u četiri zone. Na sjeveru se nalazi slikovita Oudaia Kasbah, djelomično ograđena zidinama iz perioda Almohada, zatim medina sa brojnim soukovima, koja je sa zapadne strane također omeđena zidinama Almohada, a s južne strane andaluzijskim zidom iz 17. stoljeća, Avenija Muhameda V. moderna je žila kucavica, koja povezuje sjever i jug grada i duž koje su smještene brojne rezidencijalne četvrti iz razdoblja francuskog protektorata (1912-56), a na sjeveroistoku grada nalazi se Hassanov toranj i čuveni mauzolej Muhameda V.

Oudaia Kasbah dobila je ime po arapskom plemenu Oudaia, koje je ovdje naselio Moulay Ismail krajem 17. stoljeća. Poseban šarm ovoj kasbi daju uske uličice sa bijelo plavom kombinacijom zidova i brojnim prekrasno dekoriranim kućnim vratima. Kasba obiluje malim kafićima, koji obavezno u ponudi imaju tipični marokanski čaj od mente, i lokalne slastice u čijim sastojcima dominiraju med i orašasti plodovi. Ovdje svoje proizvode u malim i slikovitim izlozima prodaju i lokalni zanatlije (primjerice prodavači tipičnih marokanskih ‘papuča’ – babouches). U Oudaia Kasbu se ulazi kroz monumentalna vrata (Bab Oudaia) izgrađena u 12. stoljeću, koja su tipičan primjer vojne arhitekture Almohada. Unutar same kasbe nalazi se i lijep vrt oblikovan u andaluzijskom stilu, s malim fontanama i puteljcima popločenima malim kamenim oblucima.

Maroko, Rabat - Tipična ulica u Oudaia Kasbah.

Maroko, Rabat - Oudaia Kasbah.

Maroko, Rabat - Lokalni zanatlija, prodavač kožne obuće u Oudaia Kasbah.

Maroko, Rabat - Konobar u tradicionalnoj marokanskoj odjeći.

Maroko, Rabat - Jedna od najljepših vrata Oudaia Kasbe.

Maroko, Rabat - Detalj Andaluzijskog zida.

Mauzolej kralja Muhameda V, kako i samo ime govori, podignut je u čast Muhameda V, ‘oca’ marokanske neovisnosti. Nalazi se točno nasuprot Hassanova tornja. Kompleks ovog Mauzoleja čini sam mauzolej, džamija te muzej posvećen povijesti dinastije Alaouita. Mauzolej je izgrađen od bijelog talijanskog mramora, a nalazi se na platformi od 3,5 metara visine. Jedan od najimpresivnijih elemenata ovog mauzojeja zasigurno je kupola od oslikanog i pozlaćenog mahagonija, ispod koje leži sarkofag Muhameda V. U mauzoleju su, uz samog kralja Muhameda V, pokopana i dvojica njegovih sinova. Ovo moderno zdanje i remek djelo moderne Alaouitske dinastije, dovršeno je 1971. godine.

Maroko, Rabat - Mauzolej Mohameda V.

Maroko, Rabat - Detalj mramorne čipke na Mauzoleju Mohameda V.

Maroko, Rabat - Kupola Mauzoleja Mohameda V.

Nasuprot Mauzoleja Muhameda V, nalazi se Hassanov toranj. Ovaj je toranj jedan od najprepoznatljivijih simbola Rabata. Zapravo se radi o nikad dovršenom minaretu Hassanove džamije, koju je započeo graditi Yacoub el-Mansour, oko 1196. godine. Dimenzije planirane džamije daleko nadilaze broj stanovnika tadašnjeg Rabata, pa se pretpostavlja da je pravi motiv izgradnje ovog velebnog zdanja zapravo bio dimenzijama ‘prestići’ Veliku džamiju u Cordobi. Nakon smrti Yacouba el-Mansoura gradnja nije nastavljena, a konačan ‘udarac’ ovoj džamiji zadao je veliki potres 1755. (isti onaj koji je gotovo razorio Lisabon), a kojeg je preživio samo ovaj minaret.

Maroko, Rabat - Hassanov toranj.

Bilo je zanimljivo vidjeti i kompleks kraljevske palače Dar el-Makhzen, no nažalost, palaču je bilo moguće razgledati samo izvana jer su danas u njoj smještene razne vladine institucije.

Maroko, Rabat - Kraljevska palača Dar el Makhzen.

Isti dan, u popodnevnim satima krenuli smo do ruševina nekadašnjeg rimskog grada Volubilisa. Volubilis leži u samom srcu poljoprivredne zone, takozvane ‘žitnice Maroka’. Bio je glavni grad kolonije Mauretania Tingitane, a danas je jedan od najvažnijih arheoloških lokaliteta Maroka. Grad je doživio najveći uzlet u doba mauretanskih kraljeva, od 3. st. pr. Kr. sve do 40 godine nove ere. Nakon što je rimski car Klaudije 45. godine aneksirao Mauretaniu, Volubilis je dobio status municipija (slobodnog grada), te postao jedan od najvažnijih gradova Tingitane. Nakon rimskog povlačenja iz Mauretanie, u 3. st., grad počinje propadati. Kasnije ga naseljavaju kršćani, a u 8. st. je islamiziran.

Forum, bazilika i kapitol datiraju u 2. st. Rezidencijalni objekti bili su bogato ukrašeni mozaicima, koji su ostali vrlo dobro očuvani do današnjeg dana. Izuzetno dobro očuvan je i trijumfalni luk na decumanus maximus, kroz koji se danas vide nepregledna polja žitarica i nasada maslina. Ova je plodna dolina služila kao žitnica još od antičkih vremena. Kako kaže natpis, luk je 217. god. podigao Guverner Marcus Aurelius Sebastenus u čast Karakali i njegovoj majci Juliji Domni.

Razgledavanje ovog arheološkog lokaliteta vodio je lokalni vodič, koji je ukratko ispričao njegovu povijest i zanimljivosti, te nam pokazao ono najvrednije što je preživjelo zub vremena. Zanimljivo je bilo vidjeti i akantove listove, koje je vodič ubrao na samom lokalitetu, kako bi nam podrobnije opisao dekoraciju korintskih stupova, kojima lokalitet obiluje. Volubilis je izuzetno dobro očuvan rimski grad. Osim podnih mozaika, ostataka stambene arhitekture, termi, izuzetno je očuvan i  kanalizacijski sustav. Do sada je istražen samo središnji dio ovog grada, tako da su brojne zanimljivosti još uvijek pod zemljom i čekaju svoj trenutak otkrivanja.

Maroko - Volubilis.

Maroko, Volubilis - Solarium.

Maroko, Volubilis - Pogled kroz trijumfalni luk.

Maroko, Volubilis - Natpis na trijumfalnom luku.

Maroko, Volubilis - Detalj mozaika.

Maroko, Volubilis - Kapitol.

Maroko, Volubilis - Basilica.

Nakon Volubilisa uslijedio je put prema  Meknesu, tzv. ‘marokanskom Versaillesu’. Grad je okružen 40 km dugim zidinama koje dijele stari od novog dijela grada. Tek je u 17. st. dobio status kraljevskog grada. Danas je to gospodarski jak grad, poznat po maslinarstvu, vinarstvu i čaju od mente. Grad se uglavnom može podijeliti na tri glavna dijela: medinu (arap. stara gradska jezgra), koja je dio UNESCO-ve svjetske baštine, Kraljevski grad i Novi grad (Ville Nouvelle).

Od gradskih znamenitosti vrijedno je vidjeti mauzolej Moulay Ismaila (koji je Meknes odabrao kao svoju prijestolnicu) izgrađenog u 17. st. Cijeli je mauzolej bogato ukrašen štukaturama i mozaicima, a ujedno služi i kao svetište. Fotografiranje je dozvoljeno, no posjetiteljima koji nisu muslimani, ulaz u samu grobnicu nije dozvoljen.

Maroko, Meknes - Mauzolej Moulay Ismaila.

Bab Mansour gradska su vrata monumentalnih proporcija i iznimne dekoracije. Vrata su visoka 16 metara, a promjer luka 8 metara. Najljepša su vrata Meknesa. Izgradio ih je sultan Moulay Ismail u 17. st., tijekom gradnje kasbe. Ispred Bab Mansour nalazi se Place el Hedime, koji povezuje medinu i kasbu. U blizini se nalazi i natkrivena tržnica. Ovaj je dio Meknesa izuzetno živ i prepun ljudi tijekom cijelog dana. Zanimljivo je bilo vidjeti cijelu promenadu starih modela Mercedesa, u kojima se redovito vozi po šest osoba. Meknes nije toliko zatrpan turistima, jer ga većina preskače zbog blizine mnogo atraktivnijeg Fesa. Prepun je malih trgovinica i obrta, a majstori se rijetko obaziru na prolaznike.

Maroko, Meknes - Place el Hedime.

Sljedeći dan uslijedilo je razgledavanje čuvenog Fesa. Fes je najstariji kraljevski grad u Maroku. Vjerska je i duhovna prijestolnica, a osnovao ga je Moulay Idriss u 8. stoljeću. Na listi je UNESCO-ve svjetske baštine i treći po veličini grad Maroka. U Fesu se nalazi i najstarije sveučilište na svijetu koje je još uvijek u funkciji, sveučilište Al-Karaouiyine, osnovano 859. godine.

Fes je vrlo ‘kompaktan’ grad, protkan brojnim uskim uličicama, te se nerijetko desi da se brojni turisti pogube u ovom labirintu. Staru povijesnu jezgru moguće je razgledati samo pješke, jer uske uličice nisu prikladne za promet. Medina u Fesu je najveća i najveće gradsko područje bez automobilskog prometa na svijetu. Sve vrvi raznim dučančićima, obrtničkim radnjama, tržnicama hrane i začina, te je očito da je Fes grad brojnih zanatlija i umjetnika. Naravno, ako želite nešto kupiti u medini, cjenkanje je obavezno. Moglo bi se čak i reći da, ukoliko se ne želite cjenkati, prodavač bude uvrijeđen. Fes je izuzetno poznat po slavnoj bojaonici kože, pa je stoga vrlo uobičajeno vidjeti brojne kožne proizvode u raznim prodavaonicama i na štandovima. Uz sve navedeno, vrijedno je vidjeti i džamiju Karaouiyine, fontane Nejjarine, vjerske islamske škole Medersa Attarine i Bou Inania Medersa, Mauzolej utemeljitelja grada Moulay Idrissa, te Fez Jdid.

Bojaonica kože u Fesu (Chouara), smještena je uz rijeku, a zbog dosta jakog i neugodnog mirisa koji je prisutan zbog procesa obrade kože, nalazi se na pristojnoj udaljenosti od rezidencijalnih četvrti. Tamo se nalazi već od razdoblja srednjeg vijeka. Za ublažavanje smrada dobro dođu listići mente koji se dijele na ulazu u sam kompleks bojaonice. Onima osjetljivijima na mirise, preporuča se držati listiće mente pod nosom tijekom cijelog posjeta bojaonici. Razni ‘bazeni’ za tretiranje kože u upotrebi su stoljećima. Gledajući ovu bojaonicu dobije se osjećaj kao da ste se vratili u neko prošlo doba, jer neki od marokanskih obrtnika još uvijek za svoje proizvode koriste prirodne pigmente te drevne tehnike tretiranja kože. Ova bojaonica zasigurno je jedna od najslikovitijih prizora u Maroku i nešto što svaki posjetitelj mora vidjeti i doživjeti.

Maroko, Fes - Bojaonica kože.

Maroko, Fes - Ulaz u bojaonicu kože.

Džamiju Karaouiyine, koja je ujedno i najstarije sveučilište, vidjela sam samo izvana, jer je ulaz dozvoljen samo muslimanima. Ponekad se u nju može proviriti iz paralelnih uličica, ako neka od vrata budu otvorena.

Bou Inania Medresa (medresa = kulturna i religiozna ustanova, vjerska škola), najveća je i najljepše dekorirana medresa u Maroku. Izgrađena je u 14. st., a ujedno je i jedina u Maroku koja ima minaret. Jedan je od rijetkih islamskih vjerskih objekata otvorenih za ne-muslimane.

Maroko, Fes - Bou Inania Medresa.

Fes el-Jedid, u prijevodu znači ‘novi Fes’ ili ‘bijeli Fes’, a izgrađen je u 13. st. kao kasbah. Sastoji se od nekoliko dijelova, odnosno četvrti. Najupečatljiviji je kompleks kraljevske palače, odnosno Dar el-Makhzen, s prekrasno ornamentiranim vratima u maorskom stilu. Posjetitelji mogu vidjeti samo vrata, jer je ulaz u kompleks zabranjen. I danas su neki dijelovi kompleksa namijenjeni za kralja, te služe kao njegovo boravište tijekom posjeta gradu.

U samom Fesu zanimljivo je posjetiti i neku od tvornica keramike, u kojoj se mogu vidjeti sve faze proizvodnje raznobojnog, ručno slikanog posuđa, keramičkih pločica te kamenih mozaika, no kupnja u tim tvornicama prilično je skupa, a isti se proizvodi mogu kupiti u obližnjim trgovinama po mnogo prihvatljivijim cijenama.

Nakon Fesa, sljedeći dan odredište je bio Marrakech, uz usputno zaustavljanje u berberskom mjestu Immouzer du Kandar i skijaškom središtu Ifrane, smještenom na obroncima Atlasa. Ifrane je svima bio iznenađenje i sasvim opravdano nosi naziv ‘marokanska Švicarska’. Arhitektura kuća u potpunosti odgovara onoj u europskim skijaškim odredištima i nikad ne biste pomislili da se nalazite na afričkom kontinentu. Grad je prepun modernih kafića i restorana, a ulice su potpuna suprotnost tipičnim marokanskim uličicama. Nakon osjetno hladnijeg Ifranea, nastavili smo put dalje, prema Marrakechu.

Maroko- Ifrane.

Marrakech, poznat i kao ‘biser juga’, magični je crveni grad okružen snijegom pokrivenim planinskim vrhovima. Grad je utemeljila dinastija Almoravida u 11. stoljeću. Vrlo je popularna turistička destinacija i obiluje povijesnim znamenitostima. Svakako vrijedi razgledati džamiju Koutoubia i poznati trg Djemaâ El Fna, gdje posjetitelje zabavljaju brojni žongleri, plesači, svirači, gutači vatre, vračevi, akrobati i krotitelji zmija, zatim palaču Bahia, vrtove Menara, te grobnice dinastije Saadita, a osobit dojam ostavlja šetnja slikovitim tržnicama kroz pravi labirint ulica.

Maroko, Marrakech - Krotitelj zmija na Djemaa el Fna.

Koutoubia džamija (džamija ‘prodavača knjiga’) izgrađena je u 12. st., a njezin minaret je remek-djelo islamske arhitekture. Koutoubia džamija ime je dobila prema tržnici, odnosno sajmu spisa i knjiga, koji se odvijao u njenoj neposrednoj blizini. Samo se muslimani mogu popeti na vrh minareta i uživati u panoramskom razgledu Marrakecha. Ovaj je minaret najviša građevina u Marrakechu i turistima često služi kao svojevrsni orijentir.

Maroko, Marrakech - Džamija Koutoubia.

Vrtovi Menara nalaze se zapadno od Marrakecha, a protežu se na gotovo 90 ha. Tamo se nalaze veliki nasadi maslina i voćaka. U 12. st., nasred vrta je iskopan golemi bazen koji je isprva služio kao rezervoar za vodu, iz kojeg su se podzemnim kanalima navodnjavali nasadi maslina i voćaka. Danas je on prepun riba. Kasnije je u kompleksu izgrađen i paviljon sa zelenim piramidalnim krovom (po kojem u vrtovi i dobili ime), koji je sultanima služio za romantične sastanke.

Palača Bahia kompleks je palače i vrtova, smješten u medini, u blizini židovske četvrti. Izgrađen je u 19. st., s namjerom da bude najljepša palača onog vremena. Dala su je izgraditi dvojica vizira – Si Moussa i njegov sin Ba Ahmed. Na njihovom bogatstvu zavidio im je i sam sultan, pa je, nakon smrti Ba Ahmeda, dao opljačkati palaču. Palača zauzima površinu od gotovo 8 ha. Sastoji se od brojnih soba otvorenih prema unutarnjim dvorištima, koja često sadržavaju nasade raznog egzotičnog bilja, fontane, popločena su mramorom i raznim raznobojnim zellij dekoracijama. Palača je, naravno, sadržavala i velik harem. Većina stropova prekrasno je ornamentirana oslikanom cedrovinom, a na dekoraciji cijele palače radili su najbolji marokanski majstori i zanatlije onog vremena, koji su za svoje radove koristili samo najbolje materijale. Palača se dobro održava i danas služi za primanje stranih delegacija, a dio kompleksa zauzima marokansko Ministarstvo kulture.

Maroko, Marrakech - Palača Bahia.

Maroko, Marrakech - Palača Bahia.

Najživopisniji i najzanimljiviji dio Marrakecha slikoviti je trg Djemaâ El Fna, koji je već stoljećima simbol grada. Nije toliko zanimljiv radi arhitekture, već zbog mnoštva raznih trgovaca, obrtnika, štandova s hranom i lokalnim specijalitetima, žonglera, plesača, svirača, gutača vatre, vračeva, akrobata, krotitelja zmija i mnogih drugih. Svi oni na vrlo živopisan način predstavljaju bogatu marokansku tradiciju. UNESCO je ovaj trg stavio na listu svjetske kulturne baštine. Iako je sve do 19. st., ovaj trg imao ulogu mjesta za obavljanje smaknuća kriminalaca, danas je slika i njegova uloga u potpunosti drugačija. U večernjim satima atmosfera na trgu doseže vrhunac. Zrak postaje gust od raznih mirisa i dimnih zavjesa koje nastaju u pripremi i pečenju raznog mesa, svuda se ori glazba, a turista i domaćina je toliko da se kretanje odvija prilično otežano. Ukoliko samo i pokažete fotoaparat, oko vas se sjati hrpa lokalnih ‘performera’ koji žele naplatiti vaše slikanje, tako da je gotovo nemoguće fotografirati bilo koga na ovom prepunom trgu bez da to ne platite. Ukoliko odbijete, počašćeni ste psovkama i prilično neprijateljskim pogledima. Trgovci u uličicama oko ovog trga znaju biti prilično napadni i uporni da vas uvedu u svoje trgovine, pa se često desi da, iako odbijete kupnju, hodaju za vama i nekoliko stotina metara, ne bi li vas nekako pokušali nagovoriti da se vratite. Naravno, cjenkanje je dio kulture. U uličicama marrakechke medine vrlo se lako izgubiti, a moguće ju je razgledati samo pješke, jer ulice nisu dovoljno široke za promet, iako morate pripaziti na pokojeg motorista ili magarca natovarenog raznom robom.

Maroko, Marrakech - Živopisni prizori s Djemaa el Fna.

Marokanska kuhinja zasigurno je vrijedna posebne pažnje. Maroko obiluje brojnim restoranima, a priprema hrane dio je umijeća njihova življenja. Tipičan marokanski obrok sastoji se od brojnih salata, povrća začinjenog raznom kombinacijom začina, cous-cousa i mesa ili ribe. Od začina, u tradicionalnoj marokanskoj kuhinji, najčešće se koriste šafran, cimet, korijandar, kumin, sušene ružine latice, klinčiči, đumbir i marokanska mješavina začina ras el hanout. Jedno od najtipičnijih jela marokanski je tajine. Tajine je naziv za jelo koje se priprema u posebnoj keramičkoj posudi sa koničnim poklopcem, po kojoj je i jelo dobilo ime. Glavni su mu sastojci razno povrće i meso (piletina, govedina, janjetina), a uvelike variraju od regije do regije. Umjesto mesa, može se koristiti i riba. Tajine je jelo koje se nikako ne smije preskočiti ukoliko se putuje u Maroko. Uz obroke se uglavnom pije čaj od mente, iako sve više restorana u ponudu uvodi i vino.

Maroco, Marrakech - Trgovina začinima.

Maroko, Marrakech - Prizor s ulice.

Marrakechom je završilo moje kratko putovanje u Maroko. Prekratko za razgledavanje svih ljepota koje ova zemlja ima, no dovoljno dugo za stvaranje nadasve pozitivnog dojma, u prvom redu zbog prilično velike tolerancije u mnogim sferama života i izuzetnog bogatstva marokanske kulture. Maroko je zasigurno zemlja koju bih ponovno posjetila. Uslijedila je vožnja prema Casablanci i let natrag u Zagreb.

Tekst i fotografije: Kristina Dragčević