by Robert | Apr 9, 2020 | Muzeji, PRESS, SLO MGML, U Europi
Koronaprojekt
Čim prej korono v muzej!
30. 3. 2020–31. 5. 2020
Mestni muzej Ljubljana prosi za vtise, fotografije, posnetke in predmete iz vašega novega vsakdanjika v času korona pandemije in #ostanidoma evforije.
Kako bodo bodoče generacije vedele, kaj je pandemija korone pomenila za Ljubljano? Mestni muzej Ljubljana vas prosi za pomoč: Bodite del zgodovinskega projekta in nam pošljite fotografije, vtise ali predmete, ki predstavljajo vaš novi vsakdan v času izolacije.
Prazne ulice, dnevna soba spremenjena v učilnico in pisarno, zaprta igrišča, dolge vrste ljudi pred trgovinami, razkužila, karte za športne in kulturne dogodke, ki so bili odpovedani … Izbruh virusa in ukrepi, sprejeti proti njemu, so globoko posegli v naše ustaljene tirnice in spremenile podobo življenja našega mesta. Kakšen bo videti ta čas, ko se bomo nanj ozrli čez nekaj desetletij ali stoletji?
Bodite pričevalci zgodovine Ljubljane v času #ostanidoma!
Digitalno gradivo nam lahko že danes pošljite po e-pošti na naslov korona@mgml.si. Zraven nam še na kratko sporočite svoj komentar in kako so se vas dotaknile trenutne razmere.
Ko bo muzej ponovno odprl vrata, vabljeni, da nam pošljete tudi dnevnike, zapise in predmete, ki pričajo o spremembah v vašem vsakdanjem življenju v času pandemije.
Kolofon
Poslano gradivo bo kustodiat za novejšo zgodovino pregledal in shranil v arhiv Mestnega muzeja Ljubljana.
https://mgml.si/sl/mestni-muzej/razstave/518/koronaprojekt/
Tudi Emona je doživela pandemijo
Del rimskega imperija je v poznem 2. stoletju prizadela kuga, ki je pustošila tudi v koloniji Emoni. Bolezen, ki se je začela okoli leta 165 našega štetja, je bila v resnici verjetno pandemija črnih koz.
Kugo so po imperiju iz vzhodne fronte zanesli vojaki, ko so se po uspešnih bitkah s Parti vračali domov. Ko so korakali nazaj, se je kuga širila z njimi čez Malo Azijo, potem Grčijo in potem – tudi čez Emono – v Italijo. Po imperiju je kuga divjala vsaj 15 let! Ocenjujejo, da je podleglo do 10% prebivalstva, v gosto poseljenim mestih pa tudi do 15%.
Kaj je naredila kuga v Emoni, iz zapisov tega časa ne izvemo, arheološke najdbe pa pričajo o zastoju v gospodarstvu mesta. Emona je potrebovala več desetletij, da si je opomogla. Kakor tudi ves imperij, saj je pandemija zajela veliko večino rimskega ozemlja.
Proti njej so se borili na različne načine. Cesar Mark Avrelij je v Rimu daroval vrsti domačih in tujih božanstev, saj so Rimljani verjeli, da je kuga božja kazen. Kugo so skušali zdraviti, a nobeno zdravilo ni pomagalo.
Kaj pa vemo o emonski zdravnici, katere grob smo našli pod Slovensko cesto? Poglejte si video, v katerem o najbi spregovori naša kustosinja za antiko, dr. Bernarda Županek.
Video je del stalne razstave Ljubljana. Zgodovina. Mesto.
https://mgml.si/sl/mestni-muzej/novice/780/tudi-emona-je-dozivela-pandemijo/
Info:
MGML PRESS
by Robert | Apr 5, 2020 | Arheološki muzej Zadar, Muzeji, PRESS, U Hrvatskoj, Zadar
Pandemija korona virusa donijela je novu stvarnost ljudima širom svijeta pa tako i muzejima. Sukladno naputcima Stožera civilne zaštite Zadarske županije, a s ciljem sprječavanja širenja korona virusa COVID -19, od 17. ožujka Arheološki muzej Zadar zatvoren je za posjetitelje i korisnike te su odgođena i sva javna događanja u Muzeju.
Zbog zatvorenih muzeja, škola, kazališta, sveučilišta, kafića, kina i zabrane okupljanja ljudi sve više vremena provode u svojim kućama. Kako bi svojim posjetiteljima i pratiteljima vrijeme koje provode kod kuće učinio što ugodnijim, a muzejske sadržaje ipak dostupnim, Arheološki muzej Zadar nastavlja prezentirati bogatu arheološku građu o kojoj skrbi ponudivši svojim korisnicima nove online programe.
Svakoga dana za vrijeme trajanja pandemije korona virusa na facebook stranici i instagram profilu Arheološkog muzeja Zadar objavljuju se zanimljivi članci,fotografije i videozapisi koji prezentiraju rezultate provedenih arheoloških istraživanja, brojne predmete iz fundusa Arheološkog muzeja Zadar te virtualne izložbe. U dosadašnjim objavama predstavljene su fotografije dokumentacijskog odjela Arheološkog muzeja Zadar snimljene na arheološkim terenima sjeverne Dalmacije, virtualna šetnja Velebitom (Malo Libine), vrijedan arheološki nalaz ogrlica (popularno nazvana Mala od Caske), kultne posude – ritoni, arheološka istraživanja na području Gradine kod zaselka Kneževići na Malom Libinju, portret jednog od najvećih grčkih filozofa Sokrata, ulomak pješčenjaka s urezanim figuralnim prikazom, arheološka istraživanja na lokalitetu Osridak, natpis sa spomenom kneza Branimira iz Nina, ribarski alat i pribor iz fundusa Muzeja, arheološka istraživanja na podmorskom lokalitetu u uvali Sv. Nikole na otoku Pagu.
Pozivamo vas da nas pratite na društvenim mrežama gdje Vam već sutra donosimo nove zanimljive kulturne sadržaje, a stalne postave Muzeja također možete posjetiti kroz 3D virtualnu šetnju klikom na link https://amzd.hr/o-muzeju/virtualna-setnja/
Danas Vam predstavljamo jedinstvenu u svijetu fibulu (kopču) Vučice koja doji blizance, Romula i Rema iz Lepura i zabatno polje ukrašeno reljefom rimske Vučice iz Burnuma.
Vječni grad Rim (_Roma_) je, prema rimskoj tradiciji, osnovan 21. travnja 753. godine prije Kr. Prema legendi grad su osnovala braća Romul i Rem, potomci trojanskog junaka Eneja. Čuvena je to priča o braći koje je odgojila vučica, stoga simbol Rima.
U stalnom postavu antike nalazi se i jedinstvena u svijetu fibula (kopča), reljefna srebrna rimska fibula polukružna oblika s mitološkim prikazom Vučice koja doji blizance, Romula i Rema iz Lepura. Lepuri su smješteni oko 9 km istočno od Benkovca. Područje se nalazi u sastavu teritorijalne i upravne zajednice (_civitas_) sa sjedištem u Aseriji. Polukružni okvir zatvara prizor s Vučicom koja doji dvoje djece. Luk i likovi spojeni su bršljanovim lišćem. Datira se u 2. st. poslije Kr. Nadalje, u postavu se nalazi i zabatno polje ukrašeno reljefom rimske Vučice oz Burnuma. U Ivoševcima kod Kistanja, na lokalitetu Šuplja crkva (Šupljaja), na desnoj obali Krke, nalaze se ostatci rimskoga vojnog logora – _castrum_, te kasnijeg municipija _Burnum_. U visokom je reljefu sačuvan prikaz Vučice i blizanaca Romula i Rema. Od Vučice je sačuvan prednji dio tijela s dvije prednje noge i glavom, te šapa jedne stražnje noge. Naznačene su konture vučje jazbine, kao i glava pastira (Faustul ?). Vučica ima duguljastu njušku, zubi joj izviruju, šape su joj ispružene. Može se zamijetiti stanovita ukočenost i unatoč mnoštvu uvjerljivih pojedinosti. Blizanci su bolje obrađeni, ali su samo fragmentarno sačuvani. Prednje je dijete skoro stalo na noge, frontalno je okrenuto, s glavom prema gore u nastojanju da dohvati dojku vučice, s pogledom koso unaprijed. Sačuvani su gornji dio tijela i dijelovi nogu, te lijeva ruka ispružena prema njušci Vučice. Od drugog djeteta, koje je vjerojatno bilo slično postavljeno, vidi se samo ostatak leđa i dio jedne noge. Ispred Vučice bilo je isklesano još nešto, teško prepoznatljivo zbog oštećenja (možda dio lista ili dio stabla).
Info:
AMZD PRESS
by Robert | Apr 5, 2020 | Arheološki muzej u Zagrebu, Muzeji, PRESS, U Hrvatskoj, Zagreb
U POTRESU STRADAO JANTARNI PRIVJESAK U OBLIKU ŽENSKE GLAVE IZ JAPODSKE ZBIRKE
Tijekom niza potresa 22. ožujka 2020. godine, stradao je jantarni privjesak u obliku ženske glave (inv. br. P-15439), jedan od samo tri takva predmeta koja se čuvaju u Japodskoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu. Konzervatorsko-restauratorski laboratorij zaprimio je četiri ulomka slomljenog jantarnog privjeska u obliku ženske glave. Preliminarnim pregledom utvrđeno je kako su to svi dijelovi privjeska. Iako su ulomci izuzetno malih dimenzija, bit će moguće njihovo spajanje tako da će nastala oštećenja biti minimalno vidljiva. Profil glave s lijepo oblikovanom linijom nosa, usana i brade ostat će nepromijenjen.
Japodska zbirka zasebna je cjelina unutar Pretpovijesnog odjela Muzeja, a sadrži brončanodobne i željeznodobne predmete s prostora Gorske Hrvatske gdje su u pretpovijesti obitavali Japodi.
Ova unikatna jantarna glavica pronađena je u grobu 47 nekropole u Kompolju kod Otočca tijekom istraživanja koje su 1956. godine proveli djelatnici Muzeja. U tome su grobu pronađene dvije fibule ukrašene jantarnim zrnima, zrno jantara s luka fibule, više od 100 manjih zrna jantara različitog oblika, zrno jantara u obliku ptice, zrno jantara u obliku ljudske figure, jedno nedovršeno zrno jantara te tri zrna jantara u obliku ženskih glava.
Prikazi ženskih likova na jantarnim zrnima u pretpovijesti na prostoru Hrvatske izuzetno su rijetki, a neki autori smatraju da se radi o prikazima ženskih božanstava, na što dodatno upućuje činjenica da su često prilagana u ženske grobove ili pak stavljana u svetišta posvećena različitim boginjama. Nažalost, čini se da su ih umjetnici prikazivali slobodnim stilom te ih se ne može povezati s konkretnim boginjama.
Prema interpretacijama drugih autora, predmeti iz groba 47 mogli bi biti metaforički prikaz likova iz mita o Faetontu, sinu boga Helija, odnosno priče o nastanku sirovine korištene za izradu ovih grobnih priloga – jantaru. Naime, u poznatom grčkom mitu, mladi Faetont (sjajni), suočen s neželjenim dogovorenim brakom, saznaje da mu je Helije, bog Sunca, pravi otac te od njega zatraži da jedan dan upravlja Sunčevom kočijom. Mladić je u letu izgubio kontrolu nad konjima te je krivudao vatrenim kolima paleći i zemlju i zvijezde. Vidjevši štetu koju je unezvijereni mladić napravio, Zeus je munjom pogodio Faetonta koji se, sa u plamenu, strmoglavio na suprotni kraj zemlje I sletio u rijeku Eridan. Faetontove tri sestre Helijade – Faetusa, Lampetija i Feba (sva tri imena označavaju svjetlost) pronašle su njegov grob te stale tugovati i plakati toliko dugo dok se nisu pretvorile u drveće pored rijeke. Iz tog su drveća nastavile teći suze koje su se u dodiru s vodom pretvarale u jantar. Kralj Kikno, kad je čuo za pogibiju prijatelja, također je stao tugovati, a bog Apolon iz samilosti ga je pretvorio u labuda kako bi mogao pjevati u čast poginulog prijatelja.
Nikada nećemo saznati imaju li nalazi iz groba 47 iz Kompolja zaista veze s mitom o Faetontu, ali ono što sigurno znamo je to da su Japodi izuzetno cijenili jantar kao materijal, prilagali ga uz svoje pokojnike u grob te njime ukrašavali različite predmete koji su korišteni u različite svrhe. Prisutnost jantara u našim krajevima jasno dokazuje da su pretpovijesni Japodi bili u kontaktu s udaljenim krajevima, primjerice Baltikom, odakle su pribavljali tu dragocjenu sirovinu, ali i gotove proizvode, ili pak s jugom Italije, gdje se javljaju slični prikazi ženskih likova izrađeni u jantaru. Važnost ovog jantarnog zrna u obliku glave žene dodatno je naglašena činjenicom da se radi o unikatnom predmetu u svijetu čiji je integritet zauvijek narušen prirodnom katastrofom i koja više nikada neće zasjati punim sjajem.
Više o interpretacijama jantarnih glavica
U Arheološkom muzeju u Zagrebu osigurane su dvije freske s prikazom ljudskih figura iz Ščitarjeva
U Arheološkom muzeju u Zagrebu osigurane su dvije freske s prikazom ljudskih figura nađene u Ščitarjevu (rimski grad Andautonija), a nastale najvjerojatnije krajem 1. stoljeća. Freske su bile izložene u stalnom postavu Antičkog odjela na drugom katu Muzeja. Na sreću, tijekom potresa 22. ožujka 2020. godine ove freske nisu oštećene, ali zbog mogućih daljnjih potresa i oštećenja prostora, dana 1. travnja 2020. godine, skinute su sa svojih nosača na zidu i pohranjene u, za njih posebno izrađenu postojeću zaštitnu ambalažu. Nakon pakiranja, obje freske prebačene su iz izložbenog u znatno sigurniji prostor muzeja, čuvaonicu Antičkog odjela.
Radi se o vrlo rijetkom i vrijednom nalazu koji pokazuje način ukrašavanja zidova figuralnim prikazima već u 1. stoljeću. Fragmenti oslikane zidne žbuke nađeni su prilikom arheoloških iskopavanja 1989. godine na lokaciji terme u Ščitarjevu, a konzervatorsko-restauratorskim radovima od pronađenih ulomaka sastavljene su dvije ljudske figure (visine 51 cm). Ove slikarije najvjerojatnije su ukrašavale zidove grobnice 1. stoljeća i predstavljaju plesača i svirača iz pratnje boga Dioniza te se ubrajaju među najznačajnije nalaze na prostoru rimskog grada Andautonije, lokalitetu gdje Arheološki muzej u Zagrebu vrši istraživanja već više od 50 godina.
U Arheološkom muzeju u Zagrebu izvršeno je osiguranje posude u obliku ptice tzv. Vučedolske golubice koja je bila izložena u vitrini na trećem katu stalnog postava Pretpovijesnih zbirki. Tijekom potresa razdvojila su se stakla vitrine no Vučedolska golubica nije oštećena. Zbog daljnjih potresa i mogućih naknadnih oštećenja prostora, pohranjena je u svoju već postojeću zaštitnu ambalažu i izmještena s trećeg kata Muzeja.
Posuda u obliku ptice iz Vučedola pronađena tijekom istraživanja položaja Gradac na Vučedolu kod Vukovara koja je 1938. godine provodio njemački arheolog R. R. Schmidt pod nadzorom Arheološkog muzeja u Zagrebu najpoznatiji je nalaz tih istraživanja i simbol vučedolske kulture. Rezultati ovih istraživanja objavljeni su 1945. godine u monografiji Die Burg Vučedol, kojom je vučedolska kultura, u znanstvenim krugovima, dobila punu afirmaciju.
Oprečna su mišljenja koju vrstu ptice posuda prikazuje; jedni tvrde da se radi o golubici, a drugi o jarebici, a i jedna i druga ptica zastupljene su u simbolici i vjerovanju nositelja vučedolske kulture. Male ptice, pogotovo golubice od davnina su bile pratioci Velike Majke, Velike Božice – ženskoga božanstva s mnogo imena, koja utjelovljuje obožavanje plodnosti i zemlje. Jarebice su povezane s muškim božanstvima i s metalurgijom. One, naime, u opasnosti glume da šepaju, a ta ih hromost najviše povezuje s hromim kovačem Hefestom.
Posuda predstavlja stiliziran prikaz ptice s naglašeno voluminoznim tijelom osovljenim na tri ravne, čepaste nožice. Leđa, rep i prsa bogato su ukrašeni rovašenim ornamentom ispunjenim bijelom inkrustacijom, djelomično sačuvanom. To je keramička šuplja posuda, u koju bi stalo oko pola litre tekućine. Radi se o kultnoj posudi za koju se pretpostavlja da se za religijskih svetkovina pri izvođenju nekih rituala u njoj držala tekućina, možda halucinogena.
Posuda u obliku ptice, tzv. Vučedolska golubica, nedvojbeno je primjer zanatske vještine keramičara istančanog umjetničkog dara, ali i važan religijski simbol. Rijedak je nalaz životinjske plastike vučedolske kulture, najmlađe i najatraktivnije eneolitičke kulture slavonsko-srijemskog prostora.
Posuda u obliku ptice tzv. Vučedolska golubica, Zagrebačka lanena knjiga i Zagrebačku mumija, tzv. Solinjanka, Branimirov natpis i Lumbardska psefizma, najpoznatiji su predmeti koje čuva Arheološki muzej u Zagrebu i po kojima je Muzej poznat kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.
U petak 25. ožujka 2020. godine zgradu Arheološkog muzeja u Zagrebu pregledao je tim za procjenu statike zgrade. Palača Vranyczany-Hafner izgrađena 1879. godine, a u kojoj je od 1945. godine smješten Arheološki muzej u Zagrebu, dobila je žutu oznaku – PRIVREMENO NEUPORABLJIVO PN1 – potreban DETALJAN PREGLED.
Kontakti za upite predstavnika medija a vezano za oštećenja zgrade:
Trenutno najopasnije štete prouzrokovane potresima predstavljaju zabati zgrade gdje se nalaze uredi zaposlenika Muzeja. Na sjevernom zabatu nalazi se velika rupa te se ulazak u dva ureda uz sjeverni zabat ne preporučuje do daljnjega. Rupa koja se nalazi na zabatu na južnoj strani zgrade za sada nije u potpunosti prodrla u ured koji se tamo nalazi, kao što e to slučaj kod sjevernog zabata. Statičari su na licu mjesta obavijestili interventni tim o situaciji sa zabatima te očekujemo da će putem dizalica problem odvaljenih komada zabata biti uklonjen u skorije vrijeme.
Procjena tima je kako zgrada nije neposredno statički ugrožena, no u ovom ju je trenutku najsigurnije proglasiti privremeno neuporabljivom s dodatnom naznakom potrebe za detaljnijim pregledom. Očekujemo da će se tzv. Druga faza, odnosno detaljan pregled izvršiti u roku od dva tjedna.
U Arheološkom muzeju u Zagrebu izvršeno je osiguranje Zagrebačke lanene knjige (Liber Linteus Zagrabiensis) koja je bila je izložena u posebnom okviru sa zaštitom od specijalnog stakla i položena na čvrstu čeličnu konstrukciju pod kutem od 60°. Tijekom potresa nije oštećena, no zbog mogućih daljnjih podrhtavanja tla ili naknadnih oštećenja prostora u kojem je izložena, pohranjena je u svoju, već postojeću, zaštitnu ambalažu zajedno s uređajem za daljinsku kontrolu mikroklimatskih uvjeta. S obzirom na to da je konstrukcija zaštitnog okvira sa staklom teška oko 150 kilograma i dimenzija 400×80 cm, na osiguravanju Zagrebačke lanene knjige radilo je 6 djelatnika Arheološkog muzeja u Zagrebu. Dosadašnji podatci, koji se očitavaju na uređaju za daljinsku kontrolu mikroklimatskih uvjeta svakih 15 minuta, nam govore da nije došlo do prevelikih odstupanja niti relativne vlage niti temperature. Nakon procjene statičara, kojeg u Arheološkom muzeju očekujemo u četvrtak 26. ožujka 2020. godine, odlučit ćemo o eventualnom izmještanju u sigurniji prostor. Tzv. Zagrebačka mumija koja se nalazi u Etruščanskoj sobi Arheološkog muzeja u Zagrebu zajedno s Zagrebačkom lanenom knjigom također tijekom potresa nije oštećena.
Među najpoznatijim izlošcima u Arheološkome muzeju svakako su takozvana Zagrebačka mumija i Zagrebačka lanena knjiga. Ove dvije starine, iako se vode u Egipatskoj zbirci, izložene su u zasebnoj prostoriji posvećenoj etruščanskim spomenicima.
Riječ je o egipatskoj mumiji koja je u Narodni muzej u Zagrebu, čiji je današnji sljednik Arheološki muzej u Zagrebu, pristigla 5. kolovoza 1862. godine, zajedno s povojima i sljedećim pratećim inventarom: preostali dio neispisanih lanenih povoja; vrlo oštećena Knjiga mrtvih. Nije, međutim, moguće potvrditi da ovaj pogrebni papirus i pripada zagrebačkoj mumiji. Papirus je ispisan hijeroglifskim i hijeratskim pismom, a naslovljen je na bračni par Paher-Khonsua, božanskog krojača iz Tebe i njegovu ženu Nesi-Khonsu. Uz mumiju su još bili dijelovi i grumenje balzama; ostaci pogrebnog vijenca od lišća i cvijeća; sitni ulomci drva i štuka koji su pripadali polikromiranom sarkofagu; modrozelene perlice koje su ukrašavale mumiju; glava mumificirane mačke.
Mumiju i njene povoje kupio je Mihael pl. Barić (Barich) 1847. ili 1848. godine, tijekom svog boravka u Egiptu. Do njegove smrti 1859. godine mumija i njezini povoji nalazili su se u njegovoj privatnoj zbirci u Beču, a potom su oporučno darovani Narodnom muzeju u Zagrebu.
1998. god. dr. Nazzareno Gabrielli iz Instituta za znanstvena istraživanja Vatikanskih muzeja obavio je složeni restauratorski zahvat, spasivši tijelo mumije od ubrzanog propadanja.
Tijelo je prilikom postupka mumifikacije bilo obavijeno ispisanim lanenim povojima na etrurskom jeziku. Ti povoji čine zaseban spomenik tzv. Liber linteus Zagrebiensis ili Zagrebačku lanenu knjigu. Kako je i na koji je način Egipćanka došla u kontakt s Etruščanima i njihovim pogrebnim ritualima nije poznato. No, obzirom na dataciju u otprilike 390. g. pr. Kr. moguće je pretpostaviti kako je u Egiptu u to vrijeme postojala manja kolonija Etruščana.
Zagrebačka lanena knjiga – Liber linteus Zagrabiensis pristigla je u Narodni muzej u Zagrebu zajedno s mumijom i pratećim inventarom. Dužina rastvorene knjige iznosi 340 cm, a širina razrezanih traka varira do 35 cm. Tekst je raspoređen u 12 stupaca koji imaju različit broj redaka, od 26 do 35. Slova su ispisana crnom tintom, dok su tintom cinober boje označene linije koje uokviruju red svakog stupca. Platno s tekstom sačuvano je u pet naknadno razrezanih traka kojima je bila ovijena Zagrebačka mumija.
Laneni povoji Zagrebačke lanene knjige najduži su sačuvani rukopis etruščanskog jezika s oko 1130 riječi. Ujedno su jedini preostali etruščanski tekst s literarnim obilježjima i jedini očuvani primjerak lanene knjige iz antičkog doba.
Etruščanski karakter teksta na povojima, prvi je utvrdio bečki egiptolog Jakob Krall 1892. g. nakon čitavog niza bezuspješnih pokušaja. Tekst povoja vjerojatno predstavlja obrednik s uputama koje su primjenjivane u svetim obredima Etruščana. Paleografskom analizom u tekstu se mogu prepoznati imena nekih bogova etruščanskog panteona uz čija se imena spominju neki žrtveni darovi i nadnevci koji se odnose na dane pojedinih svetkovina.
Pismo zahvale
Arheološki muzej u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 19
U ova uistinu nevjerojatna vremena, u kojima su nas pogodile posljedice potresa i suočeni smo s ograničenjima koja nam je nametnula potencijalna opasnost od korona virusa, ovim putem željeli bismo najiskrenije zahvaliti svim pojedincima i ustanovama na porukama podrške i ponudama nesebične pomoći koje danonoćno stižu svim kanalima komunikacije našim djelatnicima i Muzeju iz Hrvatske i svih krajeva svijeta.
Ovim putem upućujemo i dijelimo poruku ohrabrenja i podrške svim građanima grada Zagreba koji su pogođeni posljedicama potresa te također i svim kulturnim ustanovama koje dijele istu sudbinu kao i Arheološki muzej u Zagrebu.
Redovito ćemo Vas izvještavati o događanjima u našem Muzeju te vas pozivamo da ostanete kod kuće i time pridonesete kako svojoj, tako i sigurnosti svih nas.
Srdačno,
Arheološki muzej u Zagrebu
In these truly incredible times – times in which we have been hit by the aftermath of the earthquake and we are faced with the restrictions imposed by the potential threat of the coronavirus, we would like to express our sincerest gratitude to all individuals and institutions for their messages of support and selfless offers of help that keep coming to our staff and the Museum around the clock, from Croatia and all over the world, through all channels of communication.
We use this opportunity to send and share a message of encouragement and support to all citizens of the city of Zagreb who are affected by the aftermath of the earthquake, as well as to all cultural institutions that share the same fate as the Archaeological Museum in Zagreb.
We will keep you regularly informed about the activities carried out at our Museum and we encourage you to stay home and thus contribute to both yours and your family’s safety and the safety of all of us.
Cordially,
Archaeological Museum in Zagreb
U ponedjeljak i utorak, 23 i 24. ožujka 2020. godine izvršeno je djelomično osiguranje predmeta na trećem katu Arheološkog muzeja u Zagrebu gdje se nalaze Pretpovijesne i Egipatske zbirke, stradale u nizu potresa u nedjelju 22. ožujka 2020. godine.
Arheološki muzej u Zagrebu čeka pregled statičara kako bi se utvrdila sigurnost zgrade. Na zgradi su primijećene dvije rupe na rubu krova na obje bočne strane zgrade i upitna je stabilnost dimnjaka. Oštećena je žbuka na vanjskim dijelovima zgrade a unutrašnjost zgrade ima brojne napukline.
U Muzeju radi minimalan, nužan broj djelatnika sukladno Odlukama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a s ciljem sprječavanja širenja korona virusa COVID-19.
Info:
AMZ PRESS
