U POTRESU STRADAO JANTARNI PRIVJESAK U OBLIKU ŽENSKE GLAVE IZ JAPODSKE ZBIRKE
Tijekom niza potresa 22. ožujka 2020. godine, stradao je jantarni privjesak u obliku ženske glave (inv. br. P-15439), jedan od samo tri takva predmeta koja se čuvaju u Japodskoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu. Konzervatorsko-restauratorski laboratorij zaprimio je četiri ulomka slomljenog jantarnog privjeska u obliku ženske glave. Preliminarnim pregledom utvrđeno je kako su to svi dijelovi privjeska. Iako su ulomci izuzetno malih dimenzija, bit će moguće njihovo spajanje tako da će nastala oštećenja biti minimalno vidljiva. Profil glave s lijepo oblikovanom linijom nosa, usana i brade ostat će nepromijenjen.
Japodska zbirka zasebna je cjelina unutar Pretpovijesnog odjela Muzeja, a sadrži brončanodobne i željeznodobne predmete s prostora Gorske Hrvatske gdje su u pretpovijesti obitavali Japodi.
Ova unikatna jantarna glavica pronađena je u grobu 47 nekropole u Kompolju kod Otočca tijekom istraživanja koje su 1956. godine proveli djelatnici Muzeja. U tome su grobu pronađene dvije fibule ukrašene jantarnim zrnima, zrno jantara s luka fibule, više od 100 manjih zrna jantara različitog oblika, zrno jantara u obliku ptice, zrno jantara u obliku ljudske figure, jedno nedovršeno zrno jantara te tri zrna jantara u obliku ženskih glava.
Prikazi ženskih likova na jantarnim zrnima u pretpovijesti na prostoru Hrvatske izuzetno su rijetki, a neki autori smatraju da se radi o prikazima ženskih božanstava, na što dodatno upućuje činjenica da su često prilagana u ženske grobove ili pak stavljana u svetišta posvećena različitim boginjama. Nažalost, čini se da su ih umjetnici prikazivali slobodnim stilom te ih se ne može povezati s konkretnim boginjama.
Prema interpretacijama drugih autora, predmeti iz groba 47 mogli bi biti metaforički prikaz likova iz mita o Faetontu, sinu boga Helija, odnosno priče o nastanku sirovine korištene za izradu ovih grobnih priloga – jantaru. Naime, u poznatom grčkom mitu, mladi Faetont (sjajni), suočen s neželjenim dogovorenim brakom, saznaje da mu je Helije, bog Sunca, pravi otac te od njega zatraži da jedan dan upravlja Sunčevom kočijom. Mladić je u letu izgubio kontrolu nad konjima te je krivudao vatrenim kolima paleći i zemlju i zvijezde. Vidjevši štetu koju je unezvijereni mladić napravio, Zeus je munjom pogodio Faetonta koji se, sa u plamenu, strmoglavio na suprotni kraj zemlje I sletio u rijeku Eridan. Faetontove tri sestre Helijade – Faetusa, Lampetija i Feba (sva tri imena označavaju svjetlost) pronašle su njegov grob te stale tugovati i plakati toliko dugo dok se nisu pretvorile u drveće pored rijeke. Iz tog su drveća nastavile teći suze koje su se u dodiru s vodom pretvarale u jantar. Kralj Kikno, kad je čuo za pogibiju prijatelja, također je stao tugovati, a bog Apolon iz samilosti ga je pretvorio u labuda kako bi mogao pjevati u čast poginulog prijatelja.
Nikada nećemo saznati imaju li nalazi iz groba 47 iz Kompolja zaista veze s mitom o Faetontu, ali ono što sigurno znamo je to da su Japodi izuzetno cijenili jantar kao materijal, prilagali ga uz svoje pokojnike u grob te njime ukrašavali različite predmete koji su korišteni u različite svrhe. Prisutnost jantara u našim krajevima jasno dokazuje da su pretpovijesni Japodi bili u kontaktu s udaljenim krajevima, primjerice Baltikom, odakle su pribavljali tu dragocjenu sirovinu, ali i gotove proizvode, ili pak s jugom Italije, gdje se javljaju slični prikazi ženskih likova izrađeni u jantaru. Važnost ovog jantarnog zrna u obliku glave žene dodatno je naglašena činjenicom da se radi o unikatnom predmetu u svijetu čiji je integritet zauvijek narušen prirodnom katastrofom i koja više nikada neće zasjati punim sjajem.
Više o interpretacijama jantarnih glavica
U Arheološkom muzeju u Zagrebu osigurane su dvije freske s prikazom ljudskih figura iz Ščitarjeva
U Arheološkom muzeju u Zagrebu osigurane su dvije freske s prikazom ljudskih figura nađene u Ščitarjevu (rimski grad Andautonija), a nastale najvjerojatnije krajem 1. stoljeća. Freske su bile izložene u stalnom postavu Antičkog odjela na drugom katu Muzeja. Na sreću, tijekom potresa 22. ožujka 2020. godine ove freske nisu oštećene, ali zbog mogućih daljnjih potresa i oštećenja prostora, dana 1. travnja 2020. godine, skinute su sa svojih nosača na zidu i pohranjene u, za njih posebno izrađenu postojeću zaštitnu ambalažu. Nakon pakiranja, obje freske prebačene su iz izložbenog u znatno sigurniji prostor muzeja, čuvaonicu Antičkog odjela.
Radi se o vrlo rijetkom i vrijednom nalazu koji pokazuje način ukrašavanja zidova figuralnim prikazima već u 1. stoljeću. Fragmenti oslikane zidne žbuke nađeni su prilikom arheoloških iskopavanja 1989. godine na lokaciji terme u Ščitarjevu, a konzervatorsko-restauratorskim radovima od pronađenih ulomaka sastavljene su dvije ljudske figure (visine 51 cm). Ove slikarije najvjerojatnije su ukrašavale zidove grobnice 1. stoljeća i predstavljaju plesača i svirača iz pratnje boga Dioniza te se ubrajaju među najznačajnije nalaze na prostoru rimskog grada Andautonije, lokalitetu gdje Arheološki muzej u Zagrebu vrši istraživanja već više od 50 godina.
U Arheološkom muzeju u Zagrebu izvršeno je osiguranje posude u obliku ptice tzv. Vučedolske golubice koja je bila izložena u vitrini na trećem katu stalnog postava Pretpovijesnih zbirki. Tijekom potresa razdvojila su se stakla vitrine no Vučedolska golubica nije oštećena. Zbog daljnjih potresa i mogućih naknadnih oštećenja prostora, pohranjena je u svoju već postojeću zaštitnu ambalažu i izmještena s trećeg kata Muzeja.
Posuda u obliku ptice iz Vučedola pronađena tijekom istraživanja položaja Gradac na Vučedolu kod Vukovara koja je 1938. godine provodio njemački arheolog R. R. Schmidt pod nadzorom Arheološkog muzeja u Zagrebu najpoznatiji je nalaz tih istraživanja i simbol vučedolske kulture. Rezultati ovih istraživanja objavljeni su 1945. godine u monografiji Die Burg Vučedol, kojom je vučedolska kultura, u znanstvenim krugovima, dobila punu afirmaciju.
Oprečna su mišljenja koju vrstu ptice posuda prikazuje; jedni tvrde da se radi o golubici, a drugi o jarebici, a i jedna i druga ptica zastupljene su u simbolici i vjerovanju nositelja vučedolske kulture. Male ptice, pogotovo golubice od davnina su bile pratioci Velike Majke, Velike Božice – ženskoga božanstva s mnogo imena, koja utjelovljuje obožavanje plodnosti i zemlje. Jarebice su povezane s muškim božanstvima i s metalurgijom. One, naime, u opasnosti glume da šepaju, a ta ih hromost najviše povezuje s hromim kovačem Hefestom.
Posuda predstavlja stiliziran prikaz ptice s naglašeno voluminoznim tijelom osovljenim na tri ravne, čepaste nožice. Leđa, rep i prsa bogato su ukrašeni rovašenim ornamentom ispunjenim bijelom inkrustacijom, djelomično sačuvanom. To je keramička šuplja posuda, u koju bi stalo oko pola litre tekućine. Radi se o kultnoj posudi za koju se pretpostavlja da se za religijskih svetkovina pri izvođenju nekih rituala u njoj držala tekućina, možda halucinogena.
Posuda u obliku ptice, tzv. Vučedolska golubica, nedvojbeno je primjer zanatske vještine keramičara istančanog umjetničkog dara, ali i važan religijski simbol. Rijedak je nalaz životinjske plastike vučedolske kulture, najmlađe i najatraktivnije eneolitičke kulture slavonsko-srijemskog prostora.
Posuda u obliku ptice tzv. Vučedolska golubica, Zagrebačka lanena knjiga i Zagrebačku mumija, tzv. Solinjanka, Branimirov natpis i Lumbardska psefizma, najpoznatiji su predmeti koje čuva Arheološki muzej u Zagrebu i po kojima je Muzej poznat kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.
U petak 25. ožujka 2020. godine zgradu Arheološkog muzeja u Zagrebu pregledao je tim za procjenu statike zgrade. Palača Vranyczany-Hafner izgrađena 1879. godine, a u kojoj je od 1945. godine smješten Arheološki muzej u Zagrebu, dobila je žutu oznaku – PRIVREMENO NEUPORABLJIVO PN1 – potreban DETALJAN PREGLED.
Kontakti za upite predstavnika medija a vezano za oštećenja zgrade:
- Grad Zagreb, Gradski ured za kulturu kultura@zagreb.hr
- Grad Zagreb, Služba za informiranje javnost@zagreb.hr
Trenutno najopasnije štete prouzrokovane potresima predstavljaju zabati zgrade gdje se nalaze uredi zaposlenika Muzeja. Na sjevernom zabatu nalazi se velika rupa te se ulazak u dva ureda uz sjeverni zabat ne preporučuje do daljnjega. Rupa koja se nalazi na zabatu na južnoj strani zgrade za sada nije u potpunosti prodrla u ured koji se tamo nalazi, kao što e to slučaj kod sjevernog zabata. Statičari su na licu mjesta obavijestili interventni tim o situaciji sa zabatima te očekujemo da će putem dizalica problem odvaljenih komada zabata biti uklonjen u skorije vrijeme.
Procjena tima je kako zgrada nije neposredno statički ugrožena, no u ovom ju je trenutku najsigurnije proglasiti privremeno neuporabljivom s dodatnom naznakom potrebe za detaljnijim pregledom. Očekujemo da će se tzv. Druga faza, odnosno detaljan pregled izvršiti u roku od dva tjedna.
U Arheološkom muzeju u Zagrebu izvršeno je osiguranje Zagrebačke lanene knjige (Liber Linteus Zagrabiensis) koja je bila je izložena u posebnom okviru sa zaštitom od specijalnog stakla i položena na čvrstu čeličnu konstrukciju pod kutem od 60°. Tijekom potresa nije oštećena, no zbog mogućih daljnjih podrhtavanja tla ili naknadnih oštećenja prostora u kojem je izložena, pohranjena je u svoju, već postojeću, zaštitnu ambalažu zajedno s uređajem za daljinsku kontrolu mikroklimatskih uvjeta. S obzirom na to da je konstrukcija zaštitnog okvira sa staklom teška oko 150 kilograma i dimenzija 400×80 cm, na osiguravanju Zagrebačke lanene knjige radilo je 6 djelatnika Arheološkog muzeja u Zagrebu. Dosadašnji podatci, koji se očitavaju na uređaju za daljinsku kontrolu mikroklimatskih uvjeta svakih 15 minuta, nam govore da nije došlo do prevelikih odstupanja niti relativne vlage niti temperature. Nakon procjene statičara, kojeg u Arheološkom muzeju očekujemo u četvrtak 26. ožujka 2020. godine, odlučit ćemo o eventualnom izmještanju u sigurniji prostor. Tzv. Zagrebačka mumija koja se nalazi u Etruščanskoj sobi Arheološkog muzeja u Zagrebu zajedno s Zagrebačkom lanenom knjigom također tijekom potresa nije oštećena.
Među najpoznatijim izlošcima u Arheološkome muzeju svakako su takozvana Zagrebačka mumija i Zagrebačka lanena knjiga. Ove dvije starine, iako se vode u Egipatskoj zbirci, izložene su u zasebnoj prostoriji posvećenoj etruščanskim spomenicima.
Riječ je o egipatskoj mumiji koja je u Narodni muzej u Zagrebu, čiji je današnji sljednik Arheološki muzej u Zagrebu, pristigla 5. kolovoza 1862. godine, zajedno s povojima i sljedećim pratećim inventarom: preostali dio neispisanih lanenih povoja; vrlo oštećena Knjiga mrtvih. Nije, međutim, moguće potvrditi da ovaj pogrebni papirus i pripada zagrebačkoj mumiji. Papirus je ispisan hijeroglifskim i hijeratskim pismom, a naslovljen je na bračni par Paher-Khonsua, božanskog krojača iz Tebe i njegovu ženu Nesi-Khonsu. Uz mumiju su još bili dijelovi i grumenje balzama; ostaci pogrebnog vijenca od lišća i cvijeća; sitni ulomci drva i štuka koji su pripadali polikromiranom sarkofagu; modrozelene perlice koje su ukrašavale mumiju; glava mumificirane mačke.
Mumiju i njene povoje kupio je Mihael pl. Barić (Barich) 1847. ili 1848. godine, tijekom svog boravka u Egiptu. Do njegove smrti 1859. godine mumija i njezini povoji nalazili su se u njegovoj privatnoj zbirci u Beču, a potom su oporučno darovani Narodnom muzeju u Zagrebu.
1998. god. dr. Nazzareno Gabrielli iz Instituta za znanstvena istraživanja Vatikanskih muzeja obavio je složeni restauratorski zahvat, spasivši tijelo mumije od ubrzanog propadanja.
Tijelo je prilikom postupka mumifikacije bilo obavijeno ispisanim lanenim povojima na etrurskom jeziku. Ti povoji čine zaseban spomenik tzv. Liber linteus Zagrebiensis ili Zagrebačku lanenu knjigu. Kako je i na koji je način Egipćanka došla u kontakt s Etruščanima i njihovim pogrebnim ritualima nije poznato. No, obzirom na dataciju u otprilike 390. g. pr. Kr. moguće je pretpostaviti kako je u Egiptu u to vrijeme postojala manja kolonija Etruščana.
Zagrebačka lanena knjiga – Liber linteus Zagrabiensis pristigla je u Narodni muzej u Zagrebu zajedno s mumijom i pratećim inventarom. Dužina rastvorene knjige iznosi 340 cm, a širina razrezanih traka varira do 35 cm. Tekst je raspoređen u 12 stupaca koji imaju različit broj redaka, od 26 do 35. Slova su ispisana crnom tintom, dok su tintom cinober boje označene linije koje uokviruju red svakog stupca. Platno s tekstom sačuvano je u pet naknadno razrezanih traka kojima je bila ovijena Zagrebačka mumija.
Laneni povoji Zagrebačke lanene knjige najduži su sačuvani rukopis etruščanskog jezika s oko 1130 riječi. Ujedno su jedini preostali etruščanski tekst s literarnim obilježjima i jedini očuvani primjerak lanene knjige iz antičkog doba.
Etruščanski karakter teksta na povojima, prvi je utvrdio bečki egiptolog Jakob Krall 1892. g. nakon čitavog niza bezuspješnih pokušaja. Tekst povoja vjerojatno predstavlja obrednik s uputama koje su primjenjivane u svetim obredima Etruščana. Paleografskom analizom u tekstu se mogu prepoznati imena nekih bogova etruščanskog panteona uz čija se imena spominju neki žrtveni darovi i nadnevci koji se odnose na dane pojedinih svetkovina.
Pismo zahvale
Arheološki muzej u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 19
U ova uistinu nevjerojatna vremena, u kojima su nas pogodile posljedice potresa i suočeni smo s ograničenjima koja nam je nametnula potencijalna opasnost od korona virusa, ovim putem željeli bismo najiskrenije zahvaliti svim pojedincima i ustanovama na porukama podrške i ponudama nesebične pomoći koje danonoćno stižu svim kanalima komunikacije našim djelatnicima i Muzeju iz Hrvatske i svih krajeva svijeta.
Ovim putem upućujemo i dijelimo poruku ohrabrenja i podrške svim građanima grada Zagreba koji su pogođeni posljedicama potresa te također i svim kulturnim ustanovama koje dijele istu sudbinu kao i Arheološki muzej u Zagrebu.
Redovito ćemo Vas izvještavati o događanjima u našem Muzeju te vas pozivamo da ostanete kod kuće i time pridonesete kako svojoj, tako i sigurnosti svih nas.
Srdačno,
Arheološki muzej u Zagrebu
In these truly incredible times – times in which we have been hit by the aftermath of the earthquake and we are faced with the restrictions imposed by the potential threat of the coronavirus, we would like to express our sincerest gratitude to all individuals and institutions for their messages of support and selfless offers of help that keep coming to our staff and the Museum around the clock, from Croatia and all over the world, through all channels of communication.
We use this opportunity to send and share a message of encouragement and support to all citizens of the city of Zagreb who are affected by the aftermath of the earthquake, as well as to all cultural institutions that share the same fate as the Archaeological Museum in Zagreb.
We will keep you regularly informed about the activities carried out at our Museum and we encourage you to stay home and thus contribute to both yours and your family’s safety and the safety of all of us.
Cordially,
Archaeological Museum in Zagreb
U ponedjeljak i utorak, 23 i 24. ožujka 2020. godine izvršeno je djelomično osiguranje predmeta na trećem katu Arheološkog muzeja u Zagrebu gdje se nalaze Pretpovijesne i Egipatske zbirke, stradale u nizu potresa u nedjelju 22. ožujka 2020. godine.
Arheološki muzej u Zagrebu čeka pregled statičara kako bi se utvrdila sigurnost zgrade. Na zgradi su primijećene dvije rupe na rubu krova na obje bočne strane zgrade i upitna je stabilnost dimnjaka. Oštećena je žbuka na vanjskim dijelovima zgrade a unutrašnjost zgrade ima brojne napukline.
U Muzeju radi minimalan, nužan broj djelatnika sukladno Odlukama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a s ciljem sprječavanja širenja korona virusa COVID-19.
Info:
AMZ PRESS
