by PRESS | Nov 26, 2015 | Arheološki muzej u Zagrebu, Glazba, Inspiracija, Muzeji, U Hrvatskoj, Zagreb
Arheološki muzej u Zagrebu i Ansambl Responsorium organiziraju posljednji ovogodišnji koncert barokne glazbe iz ciklusa Rane glazbe u Arheološkom u srijedu, 2. prosinca u 20 sati na prvom katu Arheološkog muzeja..
Ansambl Responsorium usko je specijaliziran za izvođenje vokalnih i instrumentalnih formi iz razdoblja renesanse i ranog baroka s posebnim osvrtom na ostvarenja starije hrvatske glazbene baštine. Djeluje u skladu sa suvremenim načelima povijesno osviještene interpretacije rane glazbe, koristeći replike autentičnih glazbala te poštujući znanstveno utemeljene stilske smjernice.
REGINA COELI – marijanske barokne antifone
Arcangello Crotti: Sonata sopra Sancta Maria
Claudio Monteverdi:Sancta Maria succure miseris
Giovanni Battista Buonamente:
Sonata decima sopra Cavaletto zoppo
Biagio Marini:Lauda Jerusalem
Maurizio Cazzati: Regina coeli
Biagio Marini: Passacaglia
Girolamo Frescobaldi:Ricercar con obligo di cantar la quinta parte
(Messa della Madonna)
Maurizio Cazzati:Ciaccona
Claudio Monteverdi: Salve regina
Maurizio Cazzati: Alma mater Redemptoris
Giovanni Legrenzi: Magnificat
Ansambl Responsorium
Jelena Čilaš, sopran
Martina Klarić, sopran
Darko Solter, bas bariton
Silvio Richter, barokna violina
Anna Waszak, barokna violina
Augustin Mršić, viola da gamba
István Kónya, arhilutnja
Mario Penzar, čembalo i umjetničko vodstvo
a1= 440 Hz, srednjotonska ugodba (1/4 sintoničke kome)
Marijanske pobožnosti ostavile su golemi trag u glazbenoj povijesti Europe. Osim Venecije, koja je sredinom sedamnaestog stoljeća bila središte glazbenog svijeta, značajnu glazbenu produkciju nalazimo i u Mantovi, Bologni i Ferrari. Velik broj izrazito kvalitetnih skladatelja, među kojima su prednjačili Claudio Monteverdi, Giovanni Legrenzi i Maurizio Cazatti bili su vezani uz djelatnost katedralnih kapela ovih gradova. Marijanske antifone bile su prema srednjovjekovnoj tradiciji prilagođene cjelogodišnjoj ritalnoj uporabi i najčešće nisu bile isključivo vezane uz velike marijanske blagdane. Na tom tragu Maurizio Cazzati objavio je 1667. zbirku Le quattro antifone annuali della B.V. Maria. Zbirku je autor posvetio upravo Blaženoj Djevici, suprotno onovremenom običaju dedikacije istaknutim suvremenicima ili pokroviteljima. Skladbe često nalazimo uklopljene i u zbirke večernjih psalama, među najpoznatije od kojih spada Monteverdijevo djelo Vespro della Beata Vergine iz 1610. koje je poslužilo kao stilska referenca i uzor mnogim suvremenicima.
Izvor
AMZ PRESS
AMZ – Koncert – REGINA COELI – marijanske barokne antifone. Ustupio: AMZ PRESS.
by PRESS | Nov 11, 2014 | Arheološki muzej u Zagrebu, Glazba, Inspiracija, Muzeji, U Hrvatskoj, Zagreb
Koncertni ciklus “Barokne ekstravagance-rana glazba u Arheološkom”.
Ansambl Responsorium priredio je izbor iz zbirke Symphoniae sacrae, op. 10 (Dresden, 1647.) njemačkog skladatelja Heinricha Schutza.
Umjetnički voditelj projekta i posebni gost ansambla je ugledni kornetist Josue Melendez Pelaez (Basel, Švicarska).
Koncert će se održati u Arheološkom muzeju u Zagrebu, u nedjelju 16. studenoga 2014., s početkom u 20 sati.
Darko Solter, bas bariton
Silvio Richter, barokna violina
Ana Benić, blok flaute
Tin Cugelj, barokni trombon
Augustin Mršić, viola da gamba
Istvan Konya, chitarrone
Maria Morosova, čembalo
Josue Melendez Pelaez, cornetto i umjetničko vodstvo
AMZ – Plakat – Ansambl Responsorium – izbor iz zbirke Symphoniae sacrae, op. 10 (Dresden, 1647.) Heinricha Schutza. Ustupio: AMZ PRESS.
by PRESS | Nov 13, 2013 | Arheološki muzej u Zagrebu, Glazba, Inspiracija, Muzeji, U Hrvatskoj, Zagreb
U Arheološkom muzeju u Zagrebu, u subotu 16. studenog 2013. godine u 20 sat, održat će se suvremena praizvedba Tomaso Cecchina ‘Canti spitiruali’ (Venecija, 1613.), Koncertnog ciklusa Ansambla Responsorium, povodom 400-te obljetnice prvotiska.
Ansambl RESPONSORIUM
Danijela Župančić, sopran
Martina Klarić, sopran
Darko Solter, basbariton
Augustin Mršić, viola da gamba
Sarah Louise Ridy, barokna harfa
István Kónya, chitarrone
Mario Penzar, čembalo
Instrumentarij:
viola da gamba, prema Michel Colichon (1693.); Marco Ternovec, Bruxelles, 2007. barokna harfa, arpa tripla Cellini, kasno 17. st, Reiner Thurau, Wiesbaden, 2009. chitarrone, prema Magno Tieffennbrucker (1609.); Hendrik Hasenfuss, Eitorf, 1995. čembalo, prema Giovanni Battista Giusti (1681.); Sebastiano Cali, Catania, 2009.
Ansambl Responsorium usko je specijaliziran za izvođenje vokalnih i instrumentalnih formi iz razdoblja renesanse i ranog baroka s posebnim osvrtom na ostvarenja starije hrvatske glazbene baštine. Djeluje u skladu sa suvremenim načelima povijesno osviještene interpretacije rane glazbe, koristeći replike autentičnih glazbala te poštujući znanstveno utemeljene stilske smjernice. U stalnoj potrazi za autentičnim zvucima i doživljajima Responsorium je realizirao niz uspješnih projekata i suvremenih praizvedbi (npr. zbirki „Ghirlanda odorifera“ Gabriella Pulitija te „Amorosi concetti. 1612“ Tomasa Cecchina povodom 400-te obljetnice prvotiska) čime je stekao naklonost publike i kritike. U suradnji s Arheološkim muzejom u Zagrebu ansambl je 2010. pokrenuo koncertni ciklus „Barokne ekstravagance – rana glazba u Arheološkom“ koji tematizira glazbeni repertoire sedamnaestog stoljeća. Svoju posvećenost glazbi Responsorium radosno dijeli s vjernom publikom koncertirajući na mnogobrojnim hrvatskim festivalima (Varaždinske barokne večeri; Dubrovnik Early Music Festival; BaRoMus -Rovinjski barokni festival; Dvigrad festival, Glazbene večeri u sv. Donatu; Koncerti u Eufrazijani) i u inozemstvu (Austrija, Njemačka, Danska, Slovenija, Češka, Slovačka).
Tomaso Cecchino:
Canti spirituali a una, due e tre voci
Appropriati per cantare et sonare
nel clavicembalo, chitarrone o altro strumento Opera Terza
(Venecija, 1613.)
izbor iz zbirke povodom 400-te obljetnice prvotiska
Nakon Tridentskog koncila trend desekularizacije u glazbi usmjerio je pozornost s ljubavne petrarkističke poezije ka refleksivnim i religioznim tekstualnim predlošcima. Protureformacijska duhovna obnova procjenjivala je duhovnost glazbe kroz prizmu tekstualnog manirizma bez značajnijeg zadiranja u glazbenu arhitekturu djela. Stoga su često već postojećim nadahnutim zbirkama madrigala pridodavani novi tekstualni predlošci, a da se pritom nije mijenjala njihova glazbena struktura. Tako nastali kontrafakti pokrenuli su novi val glazbeno izdavačke djelatnosti. S druge strane duhovni madrigali (madrigali spirituali) potpuno su novi glazbeni oblik, nastao u drugoj polovici 16. stoljeća. Moralni misticizam i duhovna refleksija glavne su stilske odrednice ovih uradaka u kojima je raskošna ljubavna poezija kontrastirana intimnim promišljanjem Kristove muke i pokore, nedostupne razmetnom javnom prikazivanju. Ovi glazbeni oblici nisu bili namijenjeni liturgiji već salonskom muziciranju aristokratskih obitelji, visokog svećenstva i pripadnika umjetničkih akademija. Na temeljima ponajboljih ostvarenja renesanse, primjerice Palestrinine „Prve knjige madrigala“ ili „Lagrime di San Pietro“ Orlanda di Lassa ovi su se glazbeni oblici nastavili razvijati kroz čitavo sedamnaesto stoljeće u svim katoličkim zemljama južne i središnje Europe.
Godine 1606. u splitskoj prvostolnici sv. Dujma inauguriran je novoizgrađeni kor katedrale, prvenstveno zaslugom novog splitskog nadbiskupa, dalmatinca Markantonija de Dominisa. Kao potomak ugledne rapske plemićke obitelji ovaj je astronom, fizičar i teolog u Italiji stekao visoku naobrazbu te je nakon senjske biskupije preuzeo nadbiskupsku stolicu u Splitu postavši tako primasom Hrvatske i Dalmacije („Dalmatiae et Croatiae Primas“). Nadbiskup de Dominis bio je slobodouman reformator koji je želio obnoviti opustošenu splitsku Crkvu. U ovom kontekstu spominje se godine 1603. po prvi puta i ime naturaliziranog Splićanina Tomasa Cecchinija (Cecchino, Cecchini i Cecchin su leksičke inačice skladateljevog prezimena), koji je u potrazi za glazbenim angažmanom stigao u Dalmaciju ne sluteći da će ovdje provesti cijeli svoj radni vijek. O njegovu životu prije dolaska u Split nema objektivnih podataka. Rodio se u Veroni oko 1580. no nije poznato gdje i kod koga je stekao glazbenu naobrazbu. Cecchini je u Dalmaciju stigao kao već formirani glazbenik i razvidno je da je zarana u svojoj karijeri bio suočen s novim baroknim stilskim strujanjima. Njegovo je stvaralaštvo obilježeno snažnim utjecajem svježih ideja Giulija Caccinija i članova Firentinske kamerate koji su postavili standarde za novu interpretaciju glazbene senzualnosti. Već u prvoj Cecchinijevoj objavljenoj zbirci monodijskih madrigala „Amorosi concetti“ iz 1612. jasno su razlučive sve odlike baroknog stila te ona predstavlja prvo djelo inspirirano baroknim idejama nastalo na tlu Dalmacije. Stilski još zrelija i filigranski dotjerana je njegova zbirka duhovnih madrigala „Canti spirituali“ koja je tiskana u Veneciji 1613. godine u poznatoj nakladničkoj radionici Giacoma Vincentija i predstavlja treće djelo pozamašnog Cecchinijevog opusa. U ovoj zbirci Cecchini je po prvi puta potpisan kao „maestro di capella nella chiesa cathedrale di Spalato“ što ga jasno geografski veže uz grad Split i njegovu nadbiskupiju. Samo izdanje zbirke pokrenuo je stanoviti Stefano Canonici Bolognese posvetivši zbirku svojem meceni Berlingieru Gessiju, biskupu Riminija i apostolskom nunciju pri Serenissimi. Moguće je da Cecchini nije imao dovoljno sredstava da sam pokrene tiskanje ove zbirke. Zbirka duhovnih madrigala „Canti spirituali“ sadrži 9 jednoglasnih, 5 dvoglasnih i 7 troglasnih skladbi refleksivne tematike i prvi je ovakav uradak nastao u Dalmaciji. Tekstualnim predlošcima, uglavnom nepoznatih autora, dominiraju pasionski motivi. Posebno značajna su dva epigrama u predgovoru same zbirke koji su djelo dvojice splitskih aristokrata Vincenza Cambija i Lelija Peregrinija. U njima se veličaju Cecchinijeve umjetničke vrline i duhovna krepost pa možemo pretpostaviti da su autori bili u bliskom i prijateljskom odnosu sa skladateljem. Splitski humanistički krug nadbiskupa de Dominisa kojem je pripadao i Tomaso Cecchino okupljao je početkom sedamnaestog stoljeća istaknute osobe splitskog javnog života i članove uvaženih aristokratskih obitelji Capogrosso, Cambi, Andreis i Peregrini. Logično je zaključiti da su mnogi od njih bili dobro upoznati sa sadržajem Cecchinijeve zbirke „Canti spirituali“. Zbirka „Canti spirituali“ uzvišeno je glazbeno ostvarenje, nastalo na stilskim zasadama Giulija Caccinija i Firentinske kamerate koje anticipira neka zrelija Frescobaldijeva firentinska ostvarenja za gotovo dvadeset godina. U njezinoj suvremenoj rehabilitaciji korišten je cjeloviti izvornik koji se čuva u „Library of Congress“, Washington DC, SAD [RISM] A/I/2, C 1669.
Darko Solter
Tomaso Cecchino (1580-1644):
Canti spirituali a una, due e tre voci
Appropriati per cantare e sonare nel clavicembalo chitarrone o altro strumento. Opera Terza Venezia 1613.
IZVORNIK
Library of Congress, Washington, SAD [RISM] A/I/2, C 1669 Transkripcija i revizija: Darko Solter i Mario Penzar
Voce sola
O capo mio spinoso
O luci di Gesù sante Bocca soave e cara
Gioia del Paradiso
O bel diadema sacro Pietosa industre mano D Sospirava Maria T Signor che già te stesso K Vergine benedetta
A due voci
O qual aspido sodo TD
Al marmo del mio core TD
O ingrati mortali (Prima parte) KD D’arco ha in vece (Seconda parte) KD Languente mio Giesù 1ma KD
Deh potesse pur io 2nda KD
A tre voci
Porgimi Giesù mio Vieni anima mia diletta O crin pregiato
Ah dolente mia voce Troppo curiosa e vana Tu che d’eterni chioistri Vergine benedetta
Izvor
AMZ PRESS
AMZ – Plakat Koncertnog ciklusa Ansambla Responsorium – Tomaso Cecchino ‘Canti spirituali’. Ustupio: AMZ PRESS.
by PRESS | Jun 6, 2013 | Arheološki muzej u Zagrebu, Glazba, Inspiracija, Muzeji, U Hrvatskoj, Zagreb
U Arheološkom muzeju u Zagrebu, u četvrtak 13. lipnja 2013. u 20 sati, održat će se Koncertni ciklus Ansambla Responsorium: Rana glazba u Arheološkom.
Fiori musicali
Frescobaldijeve barokne ekstravagance
Tamara Franetović Felbinger sopran/soprano
Martina Klarić, sopran/ soprano
Darko Solter, basbariton/ basbarytone
Ana Benić, blok flaute/ recorders
Dani Bošnjak, blok flaute/ recorders
Augustin Mršić, viola da gamba
Istvan Konya, chitarrone
Mario Penzar, čembalo
Izvor
AMZ PRESS
AMZ - Koncertni ciklus Ansambla Responsorium 'Fiori musicali'. Ustupio: AMZ PRESS.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Apr 7, 2013 | Autorski osvrti, Glazba, Inspiracija, Istaknuto, Kazalište, Muzeji
Opera ‘Orfej’ Claudija Monteverdija u Slovenskom narodnom gledališču uprizorena je u suradnji triju umjetničkih akademija Univerze u Ljubljani – Akademije za glazbo, Akademije za gledališče, radio, film i televiziju te Akademije za likovnu umjetnost i oblikovanje. Ova okolnost, koja omogućuje sudjelovanje profesionalaca i onih koji su na putu da to postanu, pozitivna, ali neučestala, ne podrazumijeva savršenstvo izvedbe, koje, s obzirom na mladost i iskustvo sudionika, nije potrebno očekivati. Kompletnu produkciju opere, od orkestralne izvedbe, soličkih i dionica zbora, koreografije te scenografije i kostimografije do dizajna svjetla, organizacije, grafičkog uprizorenja i promocijskih elemenata, osmislili su i ostvarili studenti navedenih akademija, uz pomoć mentorstva slovenskih i stranih profesora, te doc. Egona Mihajlovića, umjetničkog vođe i dirigenta te režisera Detlefa Soeltera.
Opera je izvedena u ljubljanskoj operi, proporcijama i veličinom usklađenom arhitektonskom prostoru, sa sjedalima postavljenim na blagoj kosini koja se spušta prema pozornici. Ovakva organizacija gledališta omogućuje iz svih pozicija nesmetan pogled na scenu, tako i s našeg novinarskog mjesta u 11. redu lijevo, u gledalištu koje ima 13 redova.
Monteverdijev ‘Orfej’ smatra se najstarijom operom na svijetu koja se i danas izvodi. Skladana je 1607. godine. Nakon Monteverdijeve smrti opera se prestala prikazivati sve do 19. stoljeća, kada se počela izvoditi u suvremenim adaptacijama. Nastala u vremenu baroka, favola in musica (bajka u glazbi) L’Orpheus nosi sva obilježja svoga vremena. Caludio Monteverdi, majstor madrigala i sakralnih djela, prvi je barokni skladatelj koji je nekadašnji intermezzo talijanske renesanse, razvio u formu klasične opere. Lajtmotiv, koji se ponavlja u instrumentalnim dijelovima između pjevanja, izrazito je melodiozan i prepoznatljiv.
Grčka mitologija, i mitologija općenito (rimska, skandinavska), česta je inspiracija za glazbena djela opernih skladatelja, a jedna od najpoznatijih priča grčke mitologije, nesretna Orfejeva sudbina, prenesena je mnogim umjetničkim djelima i interpretacijama. Orfej je, kako se najčešće smatra, bio sin tračkog kralja Eagra i muze epske poezije, Kaliope, ali postoje i izvori koji navode Apolona kao Orfejevog oca te Selenu kao majku (Apolon je bio, uz ostalo, grčki bog Sunca, a Selena Mjeseca). Nakon godina provedenih u pohodima s Agronautima Orfej se zaljubi u lijepu nimfu Euridiku koju ugrize zmija, te ona umre. Orfej odluči moliti boga podzemlja Hada da mu vrati Euridiku. Lirom, koju mu je poklonio Apolon, uspavljuje troglavog psa Kerbera, čuvara podzemlja, i Haronovom lađom stupa u podzemlje. Hadovu ženu Perzefonu toliko gane Orfejeva tuga, te zamoli muža da mu vrati Euridiku. Had pristaje pod uvjetom da se na putu prema površini Orfej ni jednom ne okrene za Euridikom koja ga je trebala slijediti. Orfej se, mučen brigom i čežnjom, ipak okrene, a Euridika biva vraćena u podzemni svijet.
Klasična tragedija nastala u antičko doba u Grčkoj, izvođena je u službi boga. Prema grčkom filozofu Aristotelu, temeljna uloga tragedije je katarza, osjećaj sažaljenja koji tragedija mora izazvati kod gledatelja. U skladu s time, u originalnom libretu Alessandra Striggia mlađeg, peti čin završava tragičkom scenom u kojoj se pobješnjele bakantice okome na Orfeja, koji ne može izbjeći njihovom bijesu (prema Ovidijevim Metamorfozama). Ovaj kraj promijenjen je na način da Apolon, kao deux ex machina, spašava Orfeja i odvodi ga na Olimp.
Opera se sastoji od pet činova (Prolog, I-V čin), s pauzom nakon trećeg. Efektni kostimi obilježavaju početak (Prolog – Glazba) i kraj (5. čin – Apolon).
Prolog započinje instrumentalnom tokatom, nakon koje Glazba (Štefica Stipančević) pjeva o sebi i uvodi u radnju protagonista – Orfeja (Klemen Torkar), koji se nalazi na sredini piramide (scenografija koja simbolizira tračku livadu, prolaz u podzemlje i Hadove poljane) ispod njene produžene krinoline.
Prvi čin zaokupljuju ples i pjesma pastira i nimfi na livadama Trakije u slavu ljubavi i vjenčanja Orfeja i Euridike (Christina Thaler).
U drugom činu Orfej zaneseno pjeva o ljubavi, a prekida ga dolazak Glasnice (Nuška Rojko) koja ga obavještava o smrti Euridike. Solo dionica Nuške Rojko najbolje je otpjevana arija u cijeloj izvedbi. Njezin mezzosopran, iako je kao i ostali sudionici studentica, zvuči profesionalno, čvrsto i stabilno, a dionica je otpjevana s neophodnim emocijama. Na kraju je, zasluženo, dobila i najveći pljesak.
Nada (još jednom Nuška Rojko) dovodi Orfeja u trećem činu u podzemni svijet. Orfej ne uspijeva nagovoriti Harona (Matija Bizjan) da ga preveze preko rijeke Stiks (uz redundantnu eksplicitnost Haronovog kostima) te ga čarobnom lirom uspava. Pozadina scene prikazuje projekciju Kerbera.
Nakon pauze uslijedio je četvrti čin u kojem Perzefona (Ana Grasselli) moli Plutona/Hada (Darko Vidic) da vrati Euridiki život. Njezin povratak simboliziran je projekcijom krupnog kadra očiju uprtih u nebo, te izgorenim truplom nakon Orfejevog okreta. Podzemni svijet uprizoren je scenografskom i kostimografskom disonancijom – scenografija podsjeća na dizajn interijera kineskih restorana, dominantne zelene, žute i crvene boje, a ‘dronjci’ kojima su obučeni zombiji, odudaraju od futuristično-apokaliptičnih kostima Hada i Perzefone.
U petom činu, na Orfejeve žalopojke, pojavi se Apolon (Matija Bizjan) u odlično dizajniranom zlatnom kostimu Sunca i povede ga u nebo.
Zbog svoje melodioznosti, naoko nježnih i blagih arija, mogućnosti vizualizacije i poetičnosti priče, shvatljivo je zašto je Orfej izabran od strane mladih ljudi kao opera vrijedna truda uprizorenja, ali ne treba podcijeniti njezinu zahtjevnost čija izvedba podrazumijeva veliki angažman i trud u cilju perfektne artikulacije, što nije jednostavan zadatak ni priznatim profesionalcima.
Opera je titlovana prijevodom na slovenski i engleski jezik.
Uprizorena je u Ptuju, Mariboru, Ljubljani te na gostovanju u Veneciji, u Basilici Frari.
Vendi Jukić Buča
u Ljubljani, 07. 04. 2013.
Scena iz opere 'Orfej' (Basilica Frari, Venezia). Foto: SNG Opera in balet Ljubljana/Darja Štravs Tisu.
