U sklopu projekta Kameni branici Rimskog Carstva – Claustra snima se zanimljiv dokumentarni film o kasnorimskom obrambenom sustavu claustra Alpium Iuliarum.
Skraćenu, 8-minutnu verziju možete pogledati na poveznici u nastavku:
Dokumentarni film nastao je pod pokroviteljstvom projektnog partnera ŽMERGO i u suradnji s drugim partnerima i društvima.
Autorska prava/copyright: Društvo Žmergo
Produkcija: Društvo Ukus i Društvo Žmergo
Glume: Kulturno društvo Vespesjan
Digitalne rekonstrukcije: Narodni muzej Slovenije (stručni predložak: dr. Peter Kos, računalno oblikovanje: Igor Dolinar)
Egzodus: Bogovi i kraljevi Exodus: Gods and Kings (2014.)
Chernin Entertainment, Scott Free Productions, Babieka, 2014.
Trajanje: 150 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby | Dolby Atmos
Redatelj: Ridley Scott
Glume: Christian Bale, Joel Edgerton, John Turturro, Aaron Paul, Ben Mendelsohn, María Valverde, Sigourney Weaver, Ben Kingsley, Hiam Abbass, Isaac Andrews, Ewen Bremner, Indira Varma, Golshifteh Farahani, Ghassan Massoud, Tara Fitzgerald
Nisam oduševljena ovim filmom Ridleya Scotta. Dvorana u kojoj se održavala novinarska projekcija bila je neuobičajeno puna, a pola sata čekanja na početak projekcije prošlo je bez primjedbi. Tvorac ‘Aliena’, ‘Blade Runnera’ i ‘Gladijatora’, koji je i poslije tih žanrovskih probojnica pokazao stvaralačku i komercijalnu svježinu, zaslužio je takvo uvažavanje, ali ovim filmom nije uspio dosegnuti vlastiti vrh ni vrhunsku žanrovsku konkurenciju. Upustio se, naime, u nadmetanje u spektakularnim scenama, za što mu je dobre osnove dao i predložak, ali teško je biti originalan u kategoriji u kojoj se masovno proizvode potencijalni block buidteri, a visoku tehnologiju koriste i talentirani redatelji. Egzodus impresionira spektakularnim scenama, ali više u smislu perfektuiranja ‘već viđenog’ nego originalnošću u odnosu prema drugim spektaklima koji se u novije vrijeme masovno snimaju i pomalo zasićuju repertoar.
U odnosu na opus Redatelja, Egzodus dijeli sličnosti s ‘Gladijatorom’, primjerice početni zaplet, racionalni vladar preferira posvojenog sina od vlastitog, ali vlast prigrabi manje sposoban potomak. Čak je glazbena podloga ta dva filma slična, ali ‘Gladijator’ ostaje neprevladan uzor.
Među vizualno hiperatraktivnim scenama ističe se scena urušavanja Ramzesova konjice. Međutim, prikazi bitaka, uključivo povijesne bitke kod Kadesha, ne postižu jedinstvena obilježja, a udarni prikaz tsunami vala pri kraju filma pretjeran je i ‘već viđen’ kao specijalni efekt (Noa). Prikazi pošasti koji spopadaju čovječanstvo vizualno su dramatični, uz korištenje maksimalnog potencijala specijalnih efekata, ali u toj pretjeranosti i nedostatku kumulativnih posljedica, doimaju se kao senzacionalističke ilustracije, kao pretjerane dnevne novosti.
Film bi bio efektniji uz konkretniji prikaz civilizacije Starog Egipta, to jest vladavine faraona Ramzesa II, koji se po nekim izvorima određuje kao ‘najveći faraon Starog Egipta’. Njegov ambigvitetni povijesni lik nije jednodimenzionalno ocrnjen, osobito u pogledu njegova odnosa prema dojučerašnjem ‘bratu’, a ni manipulativna sposobnost (interpretacija ishoda bitke s Hetitima) nije naglašena, već implicirana (u diktatu Izvještaja poslije Bitke). Ali i pored nastojanja na realističnosti, slikovitost i spektakularnost doimaju se bitnijim od autentičnosti, prevladava ‘opća slika’ Egipta sa sfingama i piramidama, manje konkretno o 19. dinastiji.
U odnosu na vizualnu i literarnu slobodu žanra fantastike specifičnost povijesnog filma je mogućnost rekonstrukcije vremena o kojemu govori, i to bi mogao postići koristeći suvremenu tehnologiju, ali uz intenzivniji angažman stručnjaka, povjesničara, arheologa, povjesničara umjetnosti… To ne isključuje autorsku filmsku interpretaciju, ali diverzificira povijesni film od maštovitih prikaza žanra fantastike, znanstvene fantastike, akcije i slično. Uz to teenageri bi uz kokice u kinu mogli ‘konzumirati’ i nešto znanja iz povijesti, umjesto kumuliranja dojmova specijalnih efekata koji se na kraju ipak donekle ponavljaju.
Scena iz filma ‘Egzodus’. Fotografiju ustupio: BLITZ.
Zanimljiv je koncept prikaza Boga u filmu. Neću otkriti koji, da ne isključim iznenađenje, ali nakon prvog iznenađenja, taj prikaz se previše puta ponavlja, gubeći svoju začudnu jednokratnost.
Idealiziran je odnos Mojsija i njegove žene. Film koji traje 150 minuta kao da nije imao vremena argumentirati osnovu za njihovu vezu, osim mladenačke žudnje. Napose je neuvjerljivo ponavljanje verbalnog ljubavnog rituala pri ponovnom susretu. Nakon svih teškoća koja je prošao te s prioritetnim društvenim ciljem, neuvjerljiva je izjava zrelog Mojsija da mu je žena važnija od svega. Prije će to biti formula koju ženski dio kinopublike žudi čuti, bar u kinu.
I inače je odnos bračnih partnera i obitelji idealiziran kao po obrascu američkih tv serija, odnosno, konzervativnije od njih, jer je u tim serijama sve više junaka koji predstavljaju društveno marginalizirane tipove. Osnova drevnog društva je monogamna obitelj, pa se i moćni Faraon zadovoljava jednom ženom, za razliku od činjenice da je, ne računajući na neslužbene veze, imao dvije glavne žene (vidi prethodne argumente o povijesnoj faktografiji).
U filmu se ističe i nekoliko antologijskih replika. U jednoj Mojsije sinu govori kako govori ono što ljudi žele čuti (za razliku od njega koji govori samo istinu). Uvijek je trebalo hrabrosti za reći istinu, a osobito kritičaru kad ne govori ono što autor želi čuti, već ono što bi trebao čuti 🙂 .
Saga o Vikinzima Northmen: A Viking Saga (2014.)
Elite Filmproduktion, 2014.
Trajanje: 97 min
Format: /
Color: Color
Zvuk: /
Redatelj: Claudio Fäh
Glume: Tom Hopper, Ryan Kwanten, Charlie Murphy, Leo Gregory, Anatole Taubmam, Ed Skrein
Mala skupina Vikinga u prvim scenama ovoga uratka prolazi kroz masivnu oluju na moru, nasukava se na obalama Škotske, i nakon teškog uspona na jednu liticu – uz gubitak jednog čovjeka – poražava poveću skupinu vojnika koji su se nalazili baš na tom dijelu obale.
Jedan od protivnika pobjegne, a unsrećenim Vikinzima ostane ranjeni suborac i jedna škotska plemkinja s čijim otkupninom planiraju ‘kupiti’ ulaz u najbližem vikinškom naselju.
Scena iz fila ‘Saga o Vikinzima’. Fotografiju ustupio: Blitz
Tu malu skupinu predvodi Asbjorn, ostatak skupine sačinjavaju religiozni mladić, nezadovoljni odmetnik, nabrijani starčić i nekolicina boraca koji su odbačeni od vlastitog kralja (jer su mu se suprostavili). No cijela ta priča polako kapka tokom cijeloga filma. Ovdje scenarij ne pruža puno više od usputnih rečenica, režanja i povremenih urlika. Malu skupinu ubrzo počinje ganjati vučja skupina karpatskih manijaka koji su u službi škotskog kralja Dunchaida (koji pak ne želi ispasti slabić pa ne želi vidjeti svoju kćer živu, pogotovo ako bi njezina sloboda bila plaćena s novcem), a to pruža priliku da se kopiraju pokreti kamere nad pokretnim skupinama ljudi iz zraka, dok prelaze velike zelene pustopoljine.
Posvemašnja izgubljenost scenarija i glumačke izvedbe koje ne mogu nuditi ništa više od karikaturalnih prikaza. Paušalni pokušaji stvaranja bilo kakvih karakternih crta izvan ponekog citata o vikinškoj hrabrosti i snazi te vitlanja oružjem ne sačinjavaju dobar film. Ovo ostvarenje, osim lijepe okoline i izvrsnih lokacija, ne nudi ništa pozitivno niti uzbudljivo. Kada se u to ubace nadnaravni elementi (ali samo u tragovima) i karikaturalni neprijatelji, čija škrgutajuća čeljust i nadnaravna snaga ne ostavljaju dovoljno dobre volje za degustaciju ovog nedovršenog i zbrčkano pripremljenog filmskog jela.
Posvemašnja izgubljenost cijelog filma, u koji se pokušava ubaciti humor, opasnost, intrige, brutalnost, nemoć i gotovo uvijek zanimljiva borba između dviju strana, dok premoć počiva na zločestoj potenciraju i dodatno izlažu svaki nedostatak filma, a što se više približava kraju, to su te nedorađene ideje i loši izbori sve naporniji i nepodnošljiviji. I da ne pričamo o činjenici da su tadašnje razlike između dobrih i loših bile praktički nevidljive, Vikinzi ovdje imaju sreće da se nalaze u ulozi protagonista. Upozorenje za sve ljubitelje povijesnih spektakala i/ili povijesne točnosti: izbjegavati u širokom luku.
U Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika Split, Šetalište Ivana Meštrovića 18, 6. studenog u 16.30 sati održat će se otvorenje 3. međunarodnog festivala arheološkog filma.
Ulaz slobodan.
Trajanje festivala: 6. – 7. 11. 2014.
Organizator: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Noa 3D Noah 3D (2014)
Paramount Pictures, 2014.
Trajanje: 138 min.
Format: 1,85:1
Color: Color
Zvuk: Datasat | Dolby Digital | Dolby Atmos | Dolby Surround 7.1
Redatelj: Darren Aronofsky
Glume: Russell Crowe, Jennifer Connelly, Ray Winstone, Anthony Hopkins, Emma Watson, Logan Lerman, Douglas Booth, Nick Nolte, Mark Margolis, Kevin Durand, Leo McHugh Carroll, Marton Csokas, Finn Wittrock, Madison Davenport, Gavin Casalegno
Da se film opredijelio za akcijsku dramu, spektakl, fantastiku ili kostimiranu rekonstrukciju biblijskog izvora, bio bi bolji nego da pokušava biti sve to zajedno. A bio bi svakako bolji da se u odabranom žanrovskom kontekstu klonio teških moralnih i psiholoških dubioza koje, u principu akcijski zamišljeni junak površno i kontradiktorno razrješava.
U filmu se, kao pokušaj objašnjenja učinkovitosti u izgradnji Arke, uvode kameni divovi (bivši pali anđeli!) koji su najprije prijetnja, a onda Noini požrtvovni saveznici. Ti kameni trolovi u čijoj nutrini gori magma (kao antropomorfizirani presjek Zemlje) već su viđeni, samo se njihovo porijeklo specijalno objašnjava, a time i zavrzlama oko njihove uloge u odnosu na Nou. S obzirom da je biblijski Noa gradio Arku 120 godina, razumljiva je potreba da se taj proces u komercijalnom filmu ubrza, ali ovi ambivalentni divovi nisu originalno rješenje. U odnosu na potencijalne ovozemaljske saveznike (uz pomoć Stvoritelja koja dolazi nepredvidivo i u krajnji čas), puno dostupniji (i malo iskorišteni) su potencijali Noinog djeda Methuselaha (Anthony Hoppkins, koji se u novije vrijeme specijalizirao za unosne uloge nebeskih moćnika, vidi ‘Thora’…). Metuzalem nije samo zabilježen kao Adamov najdugovječniji potomak, već je prikazan kao samozatajni čarobnjak koji može ostvariti i najteže ostvarive želje. Njegova intervencija u reproduktivne sposobnosti jedne od junakinja uplest će se čak i u Projekt uništenja, odnosno, pročišćenja čovječanstva.
Russell Crowe našao se u nemogućoj ulozi nježnog patera familiasa (koji djeci pjeva uspavanke!) i neprikosnovenog diktatora koji provodi božje zapovijesti čak i kad to pogađa njegove najbliže. Taj konflikt je nerješiv, iako je na kraju filma sugerirano kompromisno rješenje. Poslije kulminacije napetosti (kad se u ime ideje sprema žrtvovati (novorođena) bića), on se jednako čvrsto zalaže za novo uvjerenje, kao što je prije inzistirao na suprotnom. Noino preispitivanje prava na vlastiti opstanak u odnosu na sudbinu drugih ljudi djeluje ‘moderno’, a njegovo uvjerenje da čovječanstvo treba izumrijeti zbog onoga što čine svijetu oko sebe, napose životinjama, korespondira s aktualnim ekološkim pitamnjima. Kako god, novi ljudski nalet na zemaljske resurse čini se da nije doveo do očekivanih rezultata, pa se pitanje ekološke odgovornosti ljudske vrste, napose odgovornosti u odnosu na izumiranje drugih vrsta, postavlja aktualnije nego u vrijeme prije Potopa.
Da se, uz sve kontradikcije, Noin lik istakne u pozitivnom svjetlu, pobrinuo se krvoločni negativac (uvjerljivi Ray Winstone) koji u par anegdota duhovito definira ljudsku prirodu (Kad ga mladić ubode nožem, on ga pohvali, Sad si čovjek!). Ljudi predodređeni za potapanje prikazani su negativno koliko je potrebno da se minimizira samilost prema njima. Oni ne samo da jedu meso životinja, već su i kanibali. Za razliku od njih, (prilično uhranjeni) Noa čuva biljni i životinjski svijet kao djevica cvijet djevičanstva, a njegova prehrana sastoji se od bobica i mahovina koje struže s kamena, skupa sa svojom obitelji. Njegovo opijanje i razgolićavanje poslije Potopa prikazano je skicozno i neuvjerljivo, a njegov odnos s mlađim sinom Hamom iritirajuće je nedorečen tijekom cijelog filma). Noine konačne upute u pogledu budućnosti čovječanstva kontradiktorne su u odnosu na ono za što se zalagao tijekom filma.
Neuravnoteženom scenariju pridružio se i redateljski pristup (u istim rukama), pa u filmu kontinuirano dolazi do vremenske i prostorne dezorijentacije, što ne kompenziraju ni specijalni efekti. Promakao mi je onaj tsunamijski val koji sam vidjela u foršpanu, a sama Arka djeluje kao uvećani kontejner, četvrtasta i ipak nedovoljna za sve one životinje koje su se ukrcale. Dojmljivije su scene Noinih snova i košmara u kome mu se, u metaforama, najavljuju događaji i daju zadaci.
Jennifer Connelly izvrsno očuvana bez botoksa i šminke može glumiti majku dojenčeta, a majčinska uloga (uključivo porođaj) manje polazi za rukom bivšoj junakinji serijala Harry Potter (Emma Watson), teško je tim malim zvijezdama prijeći u zrele uloge.
Sve u svemu, ako se za odnos ljudske vrste prema drugim vrstama primjenjuju isti kriteriji, ne bi trebalo mirno gledati zatvaranje brodogradilišta.
300: Uspon carstva 3D 300: Rise of an Empire 3D (2014.)
Warner Bros., 2014.
Trajanje: 102 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: SDDS | Datasat | Dolby Digital | Dolby Atmos | Dolby Surround 7.1
Redatelj: Noam Murro
Glume: Sullivan Stapleton, Eva Green, Lena Headey, Hans Matheson, Callan Mulvey, David Wenham, Igal Naor, Jack O’Connell, Andrew Tiernan, Igal Naor, Andrew Pleavin, Ben Turner, Ashraf Barhom, Christopher Sciueref, Steven Cree
Zack Snyder snimio je svoj ’300′ još 2006. godine. Priča o tome kako je spartanski kralj Leonida s 300 odabranih boraca zaustavio ogromnu perzijsku vojsku općenito je poznata, ali Zack Snyder dao je posve novo viđenje te slavne bitke. Treba spomenuti da je film rađen prema stripu Franka Millera, a u tom stilu je i vizualiziran. Moćan film od skoro dva sata (117 minuta) fascinira postupcima upotrebe kompozicija usporenih i naglašeno ubrzanih kadrova čime je potencirana napetost ratnih strahota i sukoba, što se svidjelo i publici i kritici. Povijesna uvjerljivost stavljena je u drugi plan. Obrana malobrojnih Grka od Perzijanaca kod Termopila samo je jedan segment njihove borbe, i nije trebalo dugo čekati da Amerikanci smisle svojevrsni nastavak u kojem opet na svoj način prekrajaju povijest.
Redatelj prvog filma Zack Snyder u ‘Usponu carstva’ pojavljuje se kao producent, a režiju potpisuje relativno nepoznati Noam Murro, ali koji je sasvim dobro obavio zadani mu posao pod oštrim okom svojeg mentora. Ako ste mislili samo gledanjem naučiti nešto o povijesti stare Grčke, to zaboravite, ali ako vas ovaj film potakne da ju malo detaljnije proučavate, onda ipak ima koristi i od ovakve vrste filmova. Pogotovo što ’300: Uspon carstva’ daje dovoljno zanimljivog materijala za takav poticaj.
Temistoklo (Sullivan Stapleton) je već u prvoj sceni odabrao svoju sudbinu, prema legendi strijelom je pogodio perzijskog cara Darija (Igal Naor) koji kasnije umire od te rane. Njegov sin Kserkso (Igal Naor) pod utjecajem glavne perzijske vojskovođinje (dobro ste pročitali, ona je bila glavna) Artemizije (Eva Green) nakon Darijeve smrti i Kserksove preobrazbe kreće u osvetnički pohod na razjedinjene grčke gradove-državice. Sparta se odlučila za obranu koju organizira Leonida i njegovih 300 hrabrih ratnika, a što je samo spomenuta epizoda u ovom filmu, a Temistoklo, koji je iza Atene, pokušava ujediniti svoje sunarodnjake. Ogromna perzijska flota izgleda neuništiva, ali Temistoklove borbena strategija pokazat će da Perzijanci i nisu tako nepobjedivi…
Iako je već sve viđeno u prvih ’300′, ‘Uspon carstva’ dovoljno je intrigantan za gledanje, pogotovo u 3D formatu. Što je bilo na kraju s Temistoklom, u filmu se ne govori, njegov životopis pruža nove mogućnosti za nastavke. Reći ćemo samo toliko da je Temistoklo na kraju života završio u Perziji kao perzijski namjesnik u Maloj Aziji gdje je proučavao perzijski jezik i književnost.
Nakon nadogradnje PHP-a na Portalu, brojač pregleda pojedinog posta je resetiran s datumom 29. 4. 2018. u 14h (prethodni podaci prikupljeni po brojaču započetog 21.3.2016. u 22h izbrisani su ponovnom instalacijom plugin-a). Broj pregleda po pojedinom postu prije navedenog datuma (29. 4. 2018.) nije evidentiran i uključen u prikaz, tj. prikazani broj pregleda pojedinog posta odnosi se na stanje od trenutka uključenja plugin-a. Brojač je uključen radi transparentnog praćenja broja pregleda pojedinog posta na Portalu.
Izdvojeno
Riječ Urednika – ‘Summa summarum aktivnosti 6 godina poslije osnivanja Ususret 7. godini ‘arheološke ere’ avec les bonnes résolutions pour 2016′
We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website. If you continue to use this site we will assume that you are happy with it.Ok
