Arheološki muzej Istre u Puli, Pula, 2014.
AMI
Web
Glavni i odgovorni urednik: Darko Komšo
Uredništvo: Kristina Mihovilić, Ondina Krnjak, Adriana Gri Štorga
Recenzenti: Marijan Bradanović, Tatjana Bradara, Klara Buršić-Matijašić, Zrinka Ettinger Starčić, Ivo Fadić, Dunja Glogović, Anamarija Kurilić, Irena Lazar, Robert Matijašić, Kristina Mihovilić, Željko Miletić, Marina Milićević Bradač, Snežana Miljanić, Tea Perinčić, Robert Peskar
Prijevod na engleski: Miloš Ilgo, Petra Rajić Šikanjić
Prijevod na hrvatski: Loretta Gropuzzo
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 163
ISSN 0350-6320
Galerija fotografija [foto: VJB]
Histria Archaeologica 44/2013. Foto: VJB.
Str. 5 – 30
Sara MOČINIĆ, Tea ZUBIN FERRI
FT-IR spektroskopska analiza prapovijesne keramike s Osora (izvorni znanstveni članak)
U ovom radu predstavljamo rezultate analize kemijskog sastava prapovijesne keramike iz Osora metodom infracrvene spektroskopije s Fourierovom transformacijom (FT-IR). Infracrvena spektroskopija pokazala se vrlo korisnom za razvrstavanje velikog broja uzoraka prema sličnosti u kemijskom sastavu, što se kod arheološke keramike može koristiti za razlikovanje porijekla ulomaka slične izrade. Cilj ovog istraživanja bio je otkriti može li infracrvena spoktroskopija pomoći u relativnoj dataciji keramike. U tu su svrhu uzeti uzorci iskopani na tri različite dubine s lokaliteta Kaštel u Osoru. Odabrane su tri skupine od dvadeset međusobno vrlo različita uzoraka, ne bi li se izbjegao utjecaj fakture i drugih strukturnih karakteristika keramike na konačan rezultat analize. Nakon provedbe spektroskopske analize uz pomoć dendrograma istražene su sličnosti ispitanih uzoraka. Osim usporedbe triju skupina analizirana je i svaka skupina posebno. Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu da nije pristuna uvozna keramika te da se na temelju njihovog sastava uzorci s dna iskopa i oni iz sredine jasno razlikuju, dok su uzorci s površine vjerojatno miješanog porijekla.
Str. 31 – 62
Josip VIŠNJIĆ, Fabio CAVALLI, Tihomir PERCAN, Dario INNOCENTI
Žarni ranoželjeznodobni grob iz Berma
Rezultati arheoloških i MDCT istraživanja (izvorni znanstveni članak)
Stotinu i trideset godina nakon prvog istraživanja željeznodobne nekropole u Bermu, tijekom 2013. g. provedeno je probno arheološko sondiranje na lokalitetu. Tom je prilikom otkriven žarni grob datiran u sam početak korištenja ove nekropole. U članku su predstavljeni rezultati istraživanja koja su osim samih arheoloških iskopavanja i analize materijala obuhvatila i MDCT snimanje pronađenog žarnog groba, restauraciju arheoloških nalaza te različite druge analize koje su upotpunile spoznaje o karakteru i dataciji pronađenog arheološkog materijala.
Str. 63 – 82
Valentina ZOVIĆ
Minervin kult na području rimskodobne Histrije (pregledni znanstveni članak)
Procesom romanizacije na području rimskodobne Histrije uz ostale je aspekte rimske kulture pristigla i religija, rezultat čega je podizanje zavjetnih spomenika u čast novopridošlih bogova i gradnja svetišta za njihovo štovanje Jedno od glavnih rimskih božanstava i dio Kapitolijske trijade bijla je Minerva, božica mudrosti i umijeća ratovanja, pa je tako i njen kult dospio na taj prostor i postao dio duhovne kulture tamošnjeg stanovništva.O njegovoj prisutnosti svjedoče najviše epigrafski spomenici te u manjoj mjeri figurice, tako da će se u ovom radu na temelju njih obraditi prisutnost i rasprostranjenost Minervina štovanja u Histriji, a posebna će se pažnja posvetiti i pitanju sinkretizma nekog od autohtonih božanstava s Minervom te postojanju i lokaciji njena svetišta unutar kolonije Pole.
Str. 83 – 92
Astrid MAJKIĆ
Fragmenti štukature iz juhoistočnog ugla rimskog foruma u Puli (izvorni znanstveni članak)
U ovome se članku obrađuje devet malih fragmenata profiliranog vijenca od štukature, ukrašenog motivom u obliku zaobljenih listića unutar kojih se nalazi jajoliki ukras. Skroman očuvani dekor pripadao je zidnoj površini, tj nalazio se na spoju između zida i stropa. Arheološki kontekst nije moguće identificirati, budući da rimska inzula nije u potpunosti istražena te nema podataka o namjeni prostora kojem su navedeni fragmenti pripadali.
Str. 93 – 110
Klaudia BARTOLIĆ SIROTIĆ
Kasnoantički ulomci stakla s lokaliteta Višnjan-Brestić (prethodno priopćenje – novitates)
U razdoblju od 25. travnja 2009. do 20. travnja 2010. godine na trasi Istarskog ipsilona Umag – Pula obavljeno je zaštitno arheološko istraživanje na lokalitetu Višnjan-Brestić, gdje je pronađen antičko/kasnoantički objekt gospodarske vile. U ovom će radu biti predstavljen dio kasnoantičkog staklenog materijala, od kojih su najzanimljiviji i najzastupljeniji ulomci čaša korištenih kao recipijenti za piće, moguće i kao svjetiljke, te perlice pronađene kao grobni nalaz.
Str. 111 – 124
Monika PETROVIĆ
Očuvanje arheološkog stakla (stručni članak)
U ovom članku se opisuju načini očuvanja arheološkog stakla, njegov sastav te čimbenici koji utječu na propadanje. Opisuju se postupci očuvanja stakla, od samog iskopavanja, restauratorske obrade (čišćenja, konsolidacije, desalinizacije, integracije i nadogradnje) u konzervatorsko-restauratorskoj radionici do pravilnog pohranjivanja, rukovanja i izlaganja staklenih predmeta.
Str. 125 – 142
Damir DEMONJA
Prilog proučavanju crkve sv. Franje u Puli (pregledni znanstveni članak)
Osnovni tip franjevačkih crkava sagrađenih na hrvatskoj obali do kraja 16. st. je jednobrodna crkva otvorenoga krovišta s tri svedene četverokutne apside. Taj tip oblikovan je prihvaćanjem tipa tlocrta koji donose fanjevci iz srednje Italije i upotrebom tradicionalnih rješenja koja su otprije udomaćena, kao što je na primjer četverokutna apsida, redovito svedena. Samo u jednoj crkvi, onoj sv. Franje u Puli, vidljivo je izravno preuzimanje tlocrtnog tipa iz izvorišta franjevačkog reda, iz srednje Italije, poglavito Umbrije i Toskane.
Crkva trodijelnog svetišta uobičajen je tip u franjevačkom sakralnom graditeljstvu srednjovjekovne Europe i načešći je među franjevačkim crkvama zemlje matice reda, Italije. Na hrvatskoj obali Jadranskog mora taj tip zastupljen je franjevačkom crkvom sv. Franje u Puli, jedinstvenim po oblikovanju svetišta i arhitektonsko-plastičnom ukrasu.
U ovom članku arhitektonski i tipološki analizirat če se ta crkva, njezina zastupljenost u određenom broju znanstvenih i stručnih radova hrvatskih i inozemnih autora, kao i talijanska ishodišta njezinog tlocrtnog tipa. Temeljem otrpije uspostavljenog, jednog od rijetkih prijedloga tipologije propovjedničkih crkava u Umbriji i Toskani, pokušat će se sustavnije definirati njen tlocrtni i arhitektonski tip.
Str. 143 – 160
Mauro PITTERI
Granične oznake Motovunske šume iz 1779. godine (izvorni znanstveni članak)
Godine 1779. mletački Senat dekretom odobrava određivanje granica šume u Motovunskoj dolini i postavljanje graničnih oznaka izrađenih od kamena vezanog vapnom. Zahvaljujući tom dokumentu znamo da ih je projektirao inženjer Cristoforo Bighignato, a poznati su i troškovi izvedenih radova, koji su iznosili 1.500 venecijanskih dukata, i borj novih oznaka, kojih je bilo tristo. Smatralo se potrebnim odrediti područje šume ne bi li se spriječilo neovlašteno korištenje i prelaženje neđe te učinilo vidljivim crtu koja odvaja javno zemljište u vlasništvu države i zemljište u privatnom vlasništvu. Nadalje, dekret Senata dokumentirano i sa sigurnošću potvrđuje istraživanja na terenu koja je proveo Arheološki muzej Istre.
Str. 161
Upute autorima
Zahvaljujem Arheološkom muzeju Istre u Puli na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Ljubljana, 17. 6. 2016.
