by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 7, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, U Europi
Musée des Confluences predstavlja kulturnu instituciju posvećenu tematici ljudske povezanosti i međusobnih odnosa od razdoblja prapovijesti do danas. Muzej je sagrađen 2014. godine kao remekdjelo moderne arhitekture koje u svojoj konstrukciji reflektira znanstvena i umjetnička dostignuća te izvedbene mogućnosti 21. stoljeća.
Muzej se nalazi na najjužnijem dijelu lyonskog poluotoka Presqu’île (2. arrondissement), na mjestu doticaja dviju rijeka, Rhône i Saône, krajnjoj kopnenoj točki, ali vodenom polazištu. Do Muzeja je moguće doći pješice, biciklom, automobilom, javnim nadzemnim prijevozom, podzemnom željeznicom te brodićem iz Starog Lyona. Potonja varijanta u okviru jedinstvene cijene obuhvaća turistički razgled znamenitosti na putu prema Muzeju te muzejsku ulaznicu (više na www.lyoncityboat.com).
Zgradu Muzeja projektirao je austrijski arhitektonski studio Coop Himmelb(l)au, a predstavlja impozantno zdanje sagrađeno od staklenih površina omeđenih metalnom konstrukcijom nepravilnog oblika. Građevina je postavljena samostalno na samom kraju lyonskog poluotoka i radi toga se dodatno ističe u vlastitom okolišu i potencira refleksijom u vodenoj površini rijeka koje ju okružuju. Brojni zasebni prostori namijenjeni izlaganju nalaze se na prvom i drugom katu građevine. U Muzeju se nalazi i restoran. Brasserie des Confluences okružuju vodeni bazeni, a vode ju Jean-Paul Pignol i Guy Lassausaie. Obojica su nagrađeni Milleur Ouvrier de France, dok je Guy Lassausaie chef kojemu su dodijeljene dvije Michelinove zvjezdice.
Muzej čuva zbirku prirodne znanosti, antropološku zbirku te zbirku geoznanosti iz Musée d’histoire naturelle – Guimet, zatvorenog 2007. godine. Zbirke su prezentirane stalnim izložbama kojima je cilj edukativno demonstrirati saznanja o nastanku i povijesti života interdisiplinarno povezujući brojne znanstvene discipline. Radi se o četiri izložbe poetičnih naziva.
‘Porijekla – pripovijesti Svijeta’ (Origines, les récits du monde) izložba je kojom su prezentirani nastanak života i porijeklo vrsta s naglaskom na razvoj čovjeka. Na samom početku izložbenog prostora izložene su tri realistične skulpture žena koje se na očigled razlikuju, a pripadaju vrstama (homo) floresiensis, (homo) sapiens i (homo) neandertalensis, upravo kako bi se efektno demonstirala raznovrsnost i razvoj vrsta na primjeru samog čovjeka. Izložene su kosti brojnih životinja, fosili te preparirani primjerci u vitrinama, ali i slobodno raspoređeni po prostoru. Neki od izložaka mogu se doticati. Izloženi su i moderni artefakti kako bi se demonstrirao razvoj tehnologije.
Izložbom ‘Vrste, mreža života’ (Espèces, la maille du vivant) preispituje se način na koji ljudi percipiraju svijet, kako su u njemu integrirani te na koji način pridonose njegovom mijenjanju. Posebno se analiziraju ljudska ‘animalnost’ te povezanost ljudi i životinja. Stoga je na samom početku izložena kamena egipatska sfinga, a prisutne su i brojne egipatske mumije životinja, posebice mačaka. Kao i u okviru prethodne izložbe, brojni izlošci odnose se na preparirane životinje i životinjske kosture. Izražen je antropološko-arheološki aspekt izložbe. Ističu se primjerci oružja i oruđa iz prapovijesti te glinenih pločica i kamenih ploča s utisnutim pismom.
‘Društva, kazalište ljudi’ (Sociétés, le théâtre des Hommes) izložba je posvećena fenomenu migracije ljudi koji svojim međusobnim udruživanjem stvaraju društva, kulture i civilizacije. Propituju se navedeni načini ljudskog funkcioniranja preko tri konstante – organizacije, razmjene i stvaralaštva. Scenografija kreira pripovjedački krajolik koji potiče znatiželju supostavljanjem i dijalogom s eksponatima koji proizlaze iz udaljenih kultura i razdoblja. Prezentirani su artefakti različitih civilizacija i različite datacije.
‘Životne istine, vizije zagrobnog života’ (Éternités, visions de l’au-delà) naziv je izložbe koja prezentira pogrebne običaje svojstvene različitim civilizacijama. Izloženi su artefakti korišteni prilikom izvođenja pogrebnih rituala, artefakti u kojima, i s kojima, se pokapalo te ljudski kosturni ostaci u izvornom položaju pronađeni tijekom arheoloških istraživanja. Ističe se kolekcija egipatskih mumija i figurica.
Uz četiri stalne izložbe na godišnjoj bazi Muzej organizira još četiri do šest privremenih. Prilikom našeg posjeta Muzeju na raspolaganju za razgled bile su izložbe ‘Afrički keramičari’ (Potières d’Afrique), ‘Antarktika’ (Antarctica), ‘U sobi čuda’ (Dans la chambre des merveilles) i ‘Na vašim nogama’ (À vos pieds). Svaka izložba koncipirana je drugačije prezentirajući na zanimljive i inovativne načine tematiku kojoj je posvećena.
U dizajniranju izložbi korišteni su moderni materijali i moderne tehnologije poput zasebnih projekcijskih prostora sferičnog, gotovo zatvorenog oblika, a slično su oblikovane i stolice ispred velikog projekcijskog zaslona u okviru izložbe o Antarktiku. Instalirani su brojni LCD ekrani i touchscreen-i s edukativnim filmovima za djecu i odrasle.
Izložbeni materijal prezentiran je na francuskom i engleskom jeziku. Redovita vodstva vrše se na engleskom, talijanskom, njemačkom i španjolskom jeziku, dok se uz rezervaciju mogu organizirati i vodstva na brojnim drugim jezicima.
U okviru Muzeja djeluje i restauratorsko-konzervatorska radionica, čija se djelatnost, kao i istraživačka i izložbena, kroz organizirano vodstvo prezentira posjetiteljima.
U Muzeju se nalaze i biblioteka, ikonoteka, dokumentacijska zbirka i arhiv.
Prostori Muzeja redovito su poprište brojnih znanstvenih i kutlurnih programa.
Praktične informacije http://www.museedesconfluences.fr/en/practical-information
Više o Lyonu http://www.arheologija.hr/?p=9449
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu Musée des Confluences, kojemu ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti obilaska i fotografiranja.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 7. 12. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Dec 2, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, U Europi
Muzeji Gadagne (Gadagne musées) nalaze se u prostoru renesansne palače u samom centru starog dijela Lyona (Vieux Lyon), u četvrti Saint-Jean 5. arrondissementa, na podnožju padine brdašca Fourvière te neposrednoj blizini katedrale Saint-Jean-Baptiste de Lyon i arheološkog lokaliteta s ranokršćanskom krstionicom i dvije crkve. Naziv obuhvaća dva muzeja; muzej posvećen povijesti Lyona – Musée d’histoire de Lyon, te muzej u kojem su prezentirane lutke s područja cijelog svijeta – Musée des marionnettes du monde.
Palača, koja je 1920. godine klasificirana kao monument historique (spomenik od povijesnog značaja), impozantno je zdanje koje obuhvaća tri petokatne građevine međusobno povezane uokolo dva unutarnja dvorišta. Izgradili su je u funkciji hotela (Hôtel Gadagne) braća Pierrevive tijekom ranog 16. stoljeća, a renovirala bogata braća Gadagne (ili Gadagni), porijeklom iz Firence, 1545. godine. (u to vrijeme, radi njihova bogatstva, postojao je i izraz ‘bogat kao Gadagne’). Građevina je od 17. stoljeća podijeljena na manje zasebne dijelove koje je Grad Lyon postepeno otkupljivao od 1902. do 1941. godine. Već od 1921. u njoj se nalazi povijesni muzej Lyona, a od 1950. i muzej lutaka svijeta.
Temeljita renovacija potrajala je od 1998. do 2009. godine, kada je muzej proširen i ponovno otvoren, a uređeno je i malo kazalište unutar građevine. Prezentirane su formacije iz ranijih faza gradnje oko kojih je izložen muzejski postav. Ističe se originalno monumentalno stepenište iz 1515. godine te istovremeni veliki kamin 6. (renesansne) izložbene prostorije.
Postav je koncipiran kronološki i započinje razdobljem ranog kršćanstva te prikazom kontinuiranog razvoja grada galsko-rimskog u franački. U vrijeme antike područje Lyona obuhvaćalo je četiri lokacije: Lugdunum – rimsku koloniju na brdašcu Fourvière, Condate – galski grad na podnožju četvrti la Croix-Rousse, Canabae – skradišnu četvrt na području poluotoka i Vesia – galsko-rimsku urbanu zajednicu na sjeveo-zapadnom području (Vaise).
Za razdoblje (ranog) srednjeg vijeka karakterističan je razvoj Grada koji postaje važno crkveno, obrtničko i trgovačko središte.
Opatija na otoku Ile-Barbe, koja se spominje već u 5. st., renovirana je tijekom 9. kada su osnovane se još dvije: Savigny-en-Lyonnais i Ainay. Razvoj je prekinula epidemija kuge u 14. stoljeću kojoj je podlegla trećina cjelokupnog stanovništva Lyona.
Ovaj dio postava, koji je posvećen prezentaciji srednjovjekovnih spomenika, smješten je u podrumu građevine, u urednim, minimalistički uređenim prostorijama okrečenih kamenih zidova i sastoji se uglavnom od izložaka izrađenih od kamena (stupovi, kapiteli, pluteji, skulpture, ploče s natpisima, nadgrobne ploče, dijelovi mozaika) te malobrojnih artefakata izrađenih od drugih materijala (novac i dijelovi nošnje).
Kružna stepeništa vode s kata na kat građevine u brojne prostorije posvećene povijesti, svakidašnjici, političkim prilikama, umjetnosti i razvoju Grada. Ističu se prostorije namještene prema modi određenog razdoblja, a u jednoj se nalazi i tkalački stan tipičan za lyonsku produkciju svilenih tkanina.
Iz Musée d’histoire de Lyon direktno se ulazi u prostorije Musée des marionnettes du monde. Iako se tako ne čini, ovi su muzeji tematski povezani. Naime, za Lyon je karakterističan poseban tip lutke – Guignol (hr. Ginjol), odnosno glavni lik lutkarske predstave koji predstavlja radnike u industriji svile. Kreator ginjola je Lyonac Laurent Mourguet; iako rođen u obitelji skromnih izrađivača svile, postaje prodavač i zubar (u ono vrijeme zubari su vadili zube – usluga je bila besplatna, a financirali su se prodajom lijekova koji su se koristili kao tretman nakon postupka vađenja) te je koristio humorističnu lutkarsku predstavu kao marketinšku metodu privlačenja pacijenata/kupaca.
U postavu Muzeja Izloženi su brojni lyonski ginjoli ali i brojne druge kazlišne lutke te lutkarske scenografije iz Francuske i svijeta.
Cjelokupni muzejski postav, kao i značajna arhitektonska mjesta građevine, prate brojni paneli s višejezičnim opisima, objašnjenja ispisana na zidovima te detaljne tematske informacije (poput načina konzervacije i restauracije, čak i pojašnjenja specifičnih stručnih izraza) na zasebnim plasitficiranim listovima papira.
Na najvišem katu građevine nalazi se bistro s izlazom na prostrani, lijepo uređeni vrt s izvorom vode u kamenoj gradnji. U prizemlju se nalazi muzejska prodavaonica popularno-znanstvenih, znanstvenih i sturučnih publikacija te suvenira tipičnih za Lyon.
Praktične informacije http://www.gadagne.musees.lyon.fr/index.php/building_en/Building/Header/Liens-menu-droite/pratique
Više o Lyonu http://www.arheologija.hr/?p=9449
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu Gadagne musées, kojima ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti obilaska i fotografiranja.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 2. 12. 2016.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 15, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, U Europi
Glasko-rimski muzej u Lyonu (Musée gallo-romain de Lyon-Fourvière) čuva i prezentira arheološke spomenike i artefakte od prapovijesti do razdoblja ranog kršćanstva s područja Lyona, rimskog Lugdunuma, i prostora nekadašnje rimske provincije Lugdunumske Galije (Gallia Lugdunensis), koja je obuhvaćala područje zapadne i središnje Francuske, a kojoj je Lugdunum bio glavni grad. Najveći broj izložaka pripada razdoblju rimske vladavine.
Sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća nisu postojali sigurni podaci o pretpostavljenoj predrimskoj naseljenosti područja Lyona. U to vrijeme provedena arheološka istraživanja potvrdila su kontinuiranu prisutnost ljudi na području Vaise-a (sjeverozapadni dio današnjeg grada) od razdoblja prapovijesti. Brdašce Fourvière, na kojem se nalazi današnji muzej u okviru arheološkog parka, prvi su naselili Rimljani i bilo je jezgra rimskog grada. Ipak, pronađeni rovovi s ulomcima amfora za vino italske produkcije i ostacima kostiju datiranih u 2. st. pr. n. e. dokazuju da su se na ovom području održavale religijske ceremonije asocirane s banketima karakterističnima za Kelte.
Zgradu muzeja dizajnirao je francuski arhitekt Bernard Zehrfuss 1975. godine. Inkorporirana je u brdo na način da se na vrhu vidi samo djelić arhitekture s ulazom, a zatim se rampama i blagim stepeništima povezani katovi spuštaju prirodnom padinom. Ovakva konstrukcija muzejske zgrade iskorištena je maksimalno i na najbolji mogući način. Primjerice, velike površine mozaika postavljene na nižim katovima promatraju se s viših te su na taj način pogledom obuhvaćeni čitavi njihovi gabariti uz fokus na središnji detalj, a s viših katova mogu se vidjeti i prostori depoa s uredno posloženim i primjereno zaštićenim neizloženim inventarom muzeja.
Prolazak prostorima muzeja je kontinuiran i bez većeg napora. Također, s obzirom da tematske cjeline nisu umjetno prekinute zidovima ili podijeljene u zasebne prostorije smanjuje se mogućnost zaustavljanje većeg broja posjetitelja na jednom mjestu i time onemogućavanje prirodnog tijeka razgleda eksponata. Pogledom na pojedine cjeline s viših rampi i etaža dobiva se šira perspektiva opsega i količine prezentiranog materijala.
Zbog impozantne površine Muzeja potrebno je izdvojiti nekoliko sati za detaljan pregled eksponata i čitanje tekstualnih panela. Izlošci većih dimenzija, poput kamenih i brončanih skulptura i spomenika, posebice nadgrobnih ploča i sarkofaga, te maketa, postavljeni su slobodno u prostoru, dok su oni sitniji izloženi tematski u vitrinama. Samostojeći izlošci nisu gusto grupirani te ih je moguće, u najvećem broju slučajeva, razgledati s najmanje tri strane, a često su grupirani u smislene cjeline s obzirom na njihove karakteristike i tematiku pojedine etaže.
Izložba je koncipirana kronološki te započinje prezentacijom nalaza iz najstarijih razdoblja – epipaleolitika, mezolitika i neolitika. Uz nalaze, prezentirane su makete kuća i naselja iz navedenih razdoblja te brojni didaktički materijal čija se edukativna funkcija nastavljaja i kroz iduće izložbene cjeline. Slijede nalazi iz brončanog i željeznog doba vezani uz Kelte, a najveći broj izložaka potječe iz rimskog razdoblja. Posebnom cjelinom na samom kraju obuhvaćeni su spomenici ranokršćanskog razdoblja, od kojih su najbrojniji kameni spomenici. Iako je kršćanstvo vrlo rano dospjelo u Lyon, nije utjecalo na rimski način života koji se održao do najranije 7. st. Ranokršćanski kompleks s dvije trobrodne crkve (Saint-Etienne i Sainte-Croix) i krstionicom, prezentiran je in situ uz današnju lyonsku katedralu Sv. Ivana Krstitelja.
Brojni su zanimljivi arheološki artefakti izloženi u ovom arheološkom muzeju, od kojih mogu istaknuti procesijsku kočiju iz Cote-Saint-André datiranu na prijelaz brončanog u željezno doba (otprilike 700. god. pr. n. e.), lunisolarni kalendar iz Colignyja datiran u 2. st. pronađen 1897. godine, ulomke dekoracije Oltara Rome i Augusta iz saveznog svetišta Tri Galije, lyonsku ploču sa zapisanim govorom cara Klaudija, veliki mozaik s prikazom Bakha, oltar procesije žrtvovanja bika (taurobolium) iz 160. god. izvršene za povrat zdravlja cara Antonina Pia te ostavu iz Lyon-Vaisea koja sadržava posuđe, nakit i srebrne kipiće datirana u 3. st. Izloženi su brojni artefakti od keramike, kosti, kamena a posebice su, dakako, lijepi primjerci zlatnog nakita i staklenih posuda,
od kojih su neki primjerci, kao replike, dostupni u muzejskoj suvenirnici.
Arheološki lokalitet u neposrednoj okolici Muzeja, vidljiv kroz staklenu stijenu jedne od nižih etaža muzejske zgrade s kojom je na taj način povezan, obuhvaća Kazalište i Odeon iz rimskog razdoblja, spomenike uvrštene na listu UNESCO Svjetske baštine. U paru postavljeni u Lyonu jedini su takav par, uz onaj u Beču, na području Galije. Kazalište velikih dimenzija sagrađeno je oko 15. god. pr. n. e. i predstavlja jedno od najstarijih rimskih kazališta na području Galije. Nije određeno sa sigurnošću, ali smatra se da je Odeon sagrađen za vrijeme Hadrijana, kada je prošireno Kazalište. Ove građevine, restaurirane i konzervirane u okviru arheološkog parka, i danas se koriste za održavanje glazbenih i inih događanja. U Lyonu se nalazi i rimski amfiteatar na području četvrti La Croix-Rousse.
Iako je zgrada muzeja izgrađena od betona bez pretjeranog ukrašavanja fasade, najvećim je dijelom sakrivena padinom brdašca Fourvière te nije invazivna za okoliš. Moderne, logično i konstruktivno iskorištene unutrašnjosti, na prostoru s postojećim arheološkim spomenicima, Muzej svojim konceptom odaje priznanje arheologiji i, u muzeološkom smislu, izuzetnoj prezentaciji arheoloških artefakata.
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 14. 10. 2016.
Praktične informacije [četvrtkom je ulaz besplatan]
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča] | Fotografije su objavljene uz dozvolu Musée gallo-romain de Lyon-Fourvière, kojem ovom prilikom zahvaljujem na mogućnosti obilaska i fotografiranja.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Oct 10, 2016 | Autorski osvrti, Edukacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Istaknuto, Lokaliteti, U Hrvatskoj
Upravo je završena prva kampanja revizijskih arheoloških istraživanja ranokršćanske bazilike na području Bilica kraj Šibenika. Istraživanja su provedena krajem rujna i početkom listopada pod vodstvom djelatnika Katedre za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uz sudjelovanje stručnih suradnika arheologa i studenata arheologije.
Vendi Jukić Buča
Biograd na moru, 9. 10. 2016.
Čišćenje zidova apside. Na slici: Katarina Lukić, Petra Nikšić. Foto: Vendi Jukić Buča.
by dr. sc. Vendi Jukić Buča | Sep 10, 2016 | Autorski osvrti, Istaknuto, Izložbe, SLO Narodni muzej Slovenije, U Europi
Stalna arheološka izložba
Narodni muzej Slovenije – Prešernova
Autori i voditelji projekta: Timotej Knific, Tomaž Nabergoj
Oblikovanje izložbe i tehničko vodstvo: Gorazd Lemajič
Grafičko oblikovanje: Iztok Lemajič, IDFL arhitektura in oblikovanje, d.o.o.
Vodstvo projektnog ureda: Polona Bitenc
Stručni suradnici: Polona Bitenc, Barbara Jerin
Nacrt položaja predmeta u vitrinama: Igor Ravbar, Gorazd Lemajič
Konzervacija i restauracija: Aleš Lah, Irma Langus Hribar, Gorazd Lemajič, Zoran Milić, Nataša Nemeček, Sonja Perovšek, Miran Pflaum, Igor Ravbar, Janja Slabe, Anita Virag
in zunanji sodelavci: Miran Erič, Ivo Nemec, Nadja Šičarov
Kopije i rekonstrukcije: Miran Pflaum
Maketa knjige: Arhiv Republike Slovenije
Izložbena oprema: Lesnina MG oprema d.d., Ljubljana
podizvajalca: Archa inženiring d.o.o. – proizvodnja muzejskih vitrin, Mreža, Blatnik in družbenik d.n.o.
Prijevodi na engleski jezik: Strokovno prevajanje, Andreja Maver s.p.
Lektoriranje: Borut Petrović Jesenovec (slovenščina), David Limon (angleščina)
Redakcija tekstova: ScripTadel, d.o.o.
Ekspertize i analize: Metka Culiberg, Biološki inštitut Jovana Hadžija ZRC SAZU (analize sjemenki), Miha Jeršek, Prirodoslovni muzej Slovenije (određivanje kamena za brušenje), Ágnes Kustár, Magyar Természettudományi Múzeum, Budimpešta, Boštjan Podvršič, Marija Štefančič, Univerza v Ljubljani, Oddelek za biologijo (rekonstrukcija lica hunskg vojnika), Petra Leben-Seljak, Žiri (antropološke analize), Zoran Milić (analize XRF), Poznań Radiocarbon Laboratory (radiokarbonske analize), Borut Toškan, Inštitut za arheologijo ZRC SAZU (određivanje životinjskih kostiju), Žiga Šmit, Institut Jožef Stefan (analize PIXE), Dimitrij Mlekuž, Center za preventivno arheologijo ZVKDS (obrada lidarskih snimki)
Izrada zemljovida: GeoPodobe Vida Bitenc s.p.
Crteži: Ida Murgelj, Roman Hribar, Igor Rehar
Panoramske fotografije: Jože Hanc
Fotografije: Tomaž Lauko, Jože Hanc in Agencija RS za okolje, Bayerische Staatsbibliothek München, Igor Dolinar, Boris Farič, Srečo Habič, Loški muzej Škofja Loka, Narodna in univerzitetna knjižnica, Narodni muzej Slovenije, National Museum of Ireland, Nejc Saje, Igor Sapač, Vinko Šribar, Samo Tanacek, Umetnostnozgodovinski inštitut Franceta Steleta ZRC SAZU, Universitätsbibliothek Heidelberg, Boris Vičič
Tehničke službe: Hamid Koso, Kajo Močevnik, Maj Močevnik, Boštjan Pogorelc, Petra Grom
Samo Šterk (večpredstavnost)
Izložena građa: Narodni muzej Slovenije in Arhiv Republike Slovenije, Pokrajinski muzej Murska Sobota, Zavod za varstvo kulturne dediščine, Območna enota Maribor, zasebne zbirke
Dječji kutak: dizajn Andreja Breznik, Timotej Knific, Gorazd Lemajič, Alja Vute;
crteži Ivan Mitrevski
Galerija fotografija [autor Vendi Jukić Buča]
Galerija fotografija [autor Tomaž Lauko]
Izložba ‘Srednjeveške zgodbe s stičišča svetov’/‘Srednjovjekovne priče s područja doticaja svjetova’ posljednji je dio novoobnovljenog stalnog postava arheološke izložbe Narodnog muzeja Slovenije. Izložba je otvorena 18. lipnja te se kronološki i prostorno nastavlja na antičku izložbu ‘Rimske zgodbe s stičišča svetov’ otvorene krajem 2014. godine.
Srednjovjekovna izložba prezentira život stanovnika današnjeg prostora Slovenije u razdoblju od 5. do 15. stoljeća, odnosno u razdoblju kasne antike i srednjeg vijeka. Ovaj tranzicijski prostor doticanja velikih zemljopisnih, jezičnih, etničkih i kulturnih područja obilježen je značajnim događajima i promjenama u navedenom razdoblju (pad Zapadnog Rimskog Carstva, jačanje kršćanstva i Crkve, nastanak barbarskih kraljevstava, doseljenje Slavena, oblikovanje feudalnih gospodarstava, grofovija i država, uspon grada te kriza kasnog srednjeg vijeka).
Temeljni izvori za izložbeno pripovijedanje arheološki su nalazi iz razdoblja kasne antike (5. i 6. st.), ranog srednjeg vijeka (7. – 10. st.), visokog srednjeg vijeka (11. i 12. st.) te kasnog srednjeg vijeka (13. – 15. st.). Izloženo je 830 artefakata koji se čuvaju u Narodnom muzeju Slovenije i 16 posuđenih artefakata. Građa potječe s približno 70 nalazišta na području Republike Slovenije. Najistaknutija nalazišta na kojima su iskopavale arheološke ekipe Narodnoga muzeja su Pristava na Bledu, Blejski otok, Ajdovski gradec nad Vranjem, Gradišče nad Bašljem i Otok pri Dobravi, a arheološki nalazi iz Ljubljanice, proizašli kroz aktivnosti podvodnih arheologa, obuhvaćeni su posebnom zbirkom. Obuhvaćeni su i nalazi ranijih istraživača, pogotovo oni s groblja Lajh u Kranju te slučajno pronađeni pojedinačni artefakti.
Autori navode kako su zastupljenost i očuvanost arheoloških nalaza zajedno s podacima o artefaktima i njihovim nalazištima utjecali su na izbor istaknutih podataka. Prema tome, za razdoblje kasne antike i ranog srednjeg vijeka ističe se raznovrsnost stanovništva (nationumdiversitas), koja je na području Slovenije bila specifična, s obzirom da su se uz starosjedioce Rimljane naselili Germani, potom Slaveni i druge etničke skupine o kojima svjedoče brojni arheološki nalazi oružja, vojničkih garnitura, keramike, novaca i dr. Kriterij po kojem su prezentirani arheološki nalazi i nalazišta u razdoblju visokog i kasnog srednjeg vijeka odnosi se na podjelu posjeda srednjovjekovnog društva. Istaknuta su nalazišta Ljubljanica i srednjovjekovni Gutenwerd (Otok pri Dobravi). Srednjovjekovni kulturni krajolik prepoznaje se i danas. Sačuvano naslijeđe srednjeg vijeka obuhvaća arheološke nalaze i pisanu riječ, koja je u stoljećima od Brižinskih spomenika (napisanih između 972. i 1039. god) do Primoža Trubarja (1508. – 1586. god.) zapisana na slovenskom jeziku.
Gradivo je izloženo tematski i kronološko. Osim arheoloških artefakata prezentirani su panoi s tekstom, zemljovidi, reprodukcije odlomaka iz povijesnih dokumenata, rekonstrukcije i crteži. U nekoliko prostorija gusto postavljene vitrine prezentiraju brojne nalaze od različitih materijala – kamena, stakla, keramike, metala, stakla, drva i kosti. Prisutno je i nekoliko LCD televizora na kojima se reproducira edukativan video-materijal.
Vrlo je inovativno, zanimljivo i poučno osmišljen dječji kutak u obliku srednjovjekovnog gradića. Djeca su motivirana otvarati male prozore i vrata te viriti što se dešava s druge strane. Osim što je taktilan i vizualan, djeci namijenjen sadržaj obuhvaća i mirnisne ‘artefakte’ uz brojne opise i objašnjenja.
Izložbu prati istoimeni katalog [katalog uskoro predstavlja mag. Pavla Peterle Udovič].
Vendi Jukić Buča
U Splitu, 10. 9. 2016.
