by Ada Jukić | Jul 22, 2013 | Autorski osvrti, Inspiracija, Putovanja
Emona
Ljubljana leži na rimskim gradskim temeljima i to joj daje snažnu vremensku dimenziju. Upravo sljedeće godine (2014.) Ljubljana će zaokružiti 2000 godina postojanja. Emona je trajala od u zamjetnom rasponu od prvog do šestog stoljeća, a ostaci rimskih građevina ugrađeni su u današnji grad. Nisu to upadljivi hramovi ‘razmaženih’ rimskih megalopolisa, već ostaci rimske utvrde ‘na dohvatu’ barbara, u nemirna vremena, kad su se u obrambenom ziđu morala i zazidati koja vrata, da se ublaži rizik od napada. Unutar toga zaštitnog kamenog pravokutnika odvijao se redoviti život po ondašnjem ‘civiliziranom’ obrascu. Ostaci objekata za neposredne životne potrebe življe potiču empatiju prema izgubljenom vremenu od reprezentativnih spomenika. U podrumu Mestnog muzeja još je položena dionica rimske ceste i gradske kanalizacije, Desetak eksternih lokacija, obilježenih pločama s informacijama, povezuju rutu za razgledavanje antičke Emone, uključujući originalno nalazište statue rimskog građana (Emonca) i bunar na Kongresnom trgu. Stotine metara rimskog zida protežu se jednom stranom ulice Mirje, a stupovi i sarkofazi ‘ilustriraju’ park iza zgrada Naravnoslovnotehničnog i Kemijskog fakulteta, paralelno uz Aškerčevu.
Antički ostaci, osim izdvojenih spomenika, integrirani su u urbanu strukturu i to ih čini prisutnim u svakodnevnom životu. To nisu nije odvojeni objekti izloženi posebnoj percepciji, već ‘prisna’ građa, kraj koje se prolazi i živi. Vrtovi kuća na Emonskoj cesti urasli su u ostatke rimskih bedema, a u katnici kraj Arheološkog parka s ostacima rimske kuće (Emonska hiša) ostakljeno je vanjsko stepenište. U kadru rimskog zida položena je gredica cvijeća, a uz zidni segment koji čini nišu, postavljene su kante za otpadke, koji se u Ljubljani ekološki svjesno odvojeno skupljaju i odlažu. Nije to nedostatak pijeteta prema starini, već razuman odnos prema životnim potrebama, u kojoj bi dominacija ‘prošlih vrijednosti’ dovela do odioznosti prema onome što za kulturne laike ne služi neposrednim potrebama.
Arheološke strukture nisu zapreka današnjim potrebama, već su s njima u životnom međuodnosu, pa iako je sigurno bilo i takvih zahvata koji su ‘povrijedili’ integritet ili kontinuitet neke spomeničke cjeline (vidi Rimski zid prekinut Slovenskom cestom, kao značajnom prometnicom), za to je moralo biti razloga, ali cjelina odražava nastojanje za prezervacijom i valorizacijom baštinskih vrijednosti, koliko je to praktično moguće. U rekonstrukciji Čopove u središtu Ljubljane, u tijeku jednog vikenda u srpnju (anno domini 2013) otkriven je, snimljen i zatrpan dio rimskog zida pronađen na dubini od oko dva metra, nekoliko metara od današnjeg H&M-a, preko puta još živuće Name, koja izaziva potrošačku jugonostalgiju. Arheolozi su iskoristili vrijeme za istraživanje i snimku nalazišta, a onda se nastavilo s građevinskim radovima. Nije se vjerojatno radilo o epohalnom otkriću, ali takvih otkrića bilo je i još se očekuju u području na kojem se ljudski tragovi prate dulje od 200.000 godina! Na izložbi otvorenoj u svibnju 2013. u Mestnom muzeju predstavljen je drveni kotač star 5200 godine, najstariji na svijetu, pronađen u Ljubljanskom barju (link). Arheoloških ostataka i nalaza ima toliko, da bi provedba principa apsolutne zaštite onemogućila urbane intervencije u smislu modernizacije ili prenamjene. A Ljubljana ima dosta ‘novovjekih’ sadržaja u svom ‘podzemlju’, garaže u centru grada, na primjer, a u zemlji su i skladišta selektiranog otpada, s otvorima na pojedinim lokacijama, u koje građani opremljeni kodiranim karticama nadzirano ubacuju biološke i komunalne ostatke. Ova tolerancija ‘vremešnih’ i suvremenih vrijednosti omogućuje suživot starog i novog, ne samo u pogledu ostataka Emone, već novijih ‘urbanih antikviteta’.
Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013
>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]
Putovanja – LJUBLJANA ‘Tak blizu. Tak drugače.’ III dio Skulptura Emonca na Kongresnom trgu. Foto: VJB.
>Prvi dio
>Drugi dio
>Četvrti dio
>Peti dio
>Šesti dio (konec)
by Ada Jukić | Jul 19, 2013 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Putovanja
Mreža mogućnosti i alternativa
U jednom filmu o Orjent ekspresu koji sam gledala na televiziji, među gradovima kroz koje je taj legendarni vlak prolazio, o Ljubljani se kaže da je najmanja prijestolnica neke srednjoeuropske države, da u proljeće Ljubljanica nabuja i da šareni kišobrani oživljavaju ulično sivilo. Možda su još nešto rekli, ali u odnosu na ono što su mogli reći, kao da nisu rekli ništa.
To što Ljubljana nije velika, to joj je prednost. Sam grad, sa svojim urbanim sadržajima, dovoljno je prostran, što će ti milijunska predgrađa? Od Prešernove do Trubarjeve dvadesetak minuta hoda, od Kolodvora do Zmajevog mosta, Restljevom, pola sata. Centar možeš obići pješice ili biciklom, ovo je grad u kojem se bicikl ne samo koristi, već ima povlašteni status. Biciklističke staze crveno su uočljive i dvosmjerne, a metalna postolja za bicikle su visoka, ne moraš kleknuti da vežeš svog ekološkog ljubimca. Bicikl nije ograničen na određene kategorije populacije ili destinacije. U vrijeme večernjeg koncerta, na Trgu francuske revolucije, s bicikla silazi gospodin u fraku i ulazi u Križanke.
Ljubljana je šarmantan grad, slikovit kao mozaik, arhaičan i moderan, uređen bez pretjerivanja, tu još možeš vidjeti neku plastičnu bocu na podu (kod nas ih nema jer se otkupljuju za 50 lipa :)), ali to djeluje kao ekspresija, a ne neodgovornost prema okružju. Ljubljana je doista ‘prijazen’ grad, kao što piše na električnom vozilu koji prevozi putnike po značajnijim lokacijama Grada i s pravom se zove ‘Kavalir’. ‘Brezplačno’ ili ‘vstop prost’ česti su natpisi nad ulazima u kulturne institucije ili na cjenicima javnih usluga, što, bez obzira na vrijednost uštede, predstavlja ugodno rasterećenje potrošačkom pritisku.
Ljubljana je metropola minimalnih mjera, dovoljno velik grad za ljudske potrebe, bez pretenzija da impresionira veličinom. Ne zamaraju pompozne površine ili prospekti za koje su potrebne kočije ili limuzine za obilazak. Ali prostor u kojem se kreće, nije mali. Centar Ljubljane svojim oblikom uvećava svoju površinu. Zapravo, za jedan grad ove veličine, veličina središta je maksimizirana. Otvoreni urbani dijelovi kontinuirano se nastavljaju jedan na drugi i čine jedinstveni, umreženi prostor u kojemu se različitim putem može doći do istog cilja.
Ako stanuješ u jednoj od višekatnica (s provedenim toplovodom!) u Prešernovoj, do Plečnikove tržnice možeš doći svaki puta drugim putem: Gregorčičevom, kraj pokrajnjeg ulaza u Ekonomsku školu i portala zgrade Vlade, presječeš akademsku Vegovu i Turjaškom kod Novog trga do Ljubljanice, pa lijevo do Tromostovja, s kulom Ljubljanskog grada s desne strane. Možeš Rimskom cestom pa Igriškom ili Rimskom do Križanki i Gospodske, pa do obale Ljubljanice. Ili Erjavčevom do Parka Sveta Evrope, pa kraj izbočine rimskog bedema, gdje se dvije tisuće star beton rimske fortifikacije dodiruje s betonom zgrade Cankarjevog doma, onda produžiti do Drame Slovenskog narodnog gledališta i hotela Cubo, onda Slovenskom kraj Uršulinki do Kongresnog i Wolfove. Ili proći ostakljenim prolazom Cankarjevog doma, s klupama za predah i plakatima s najavom koncerata, do prolaza s vrtom gastronomskog Maxima i hipermarketom Mercatora, onda izaći na Šubićevu i Slovenskom produžiti do legendarnog Slona s četiri zvjezdice i ‘shopping’ Čopovom, ravno do srednjeg od Tri mosta, s kruništem Ljubljanskog grada ‘en face’. Tomšičevom prolaziš kraj rimskih sarkofaga u stakleniku Lapidarija Narodnog muzeja, a Cankarjevom kraj Opere i baleta SNG-a, prelaziš Slovensku do pješačke Nazorove, s trgovinama tekstila, voća i cafeterijama, do raspoloženih izloga Cocozebre i fontane s brončanim ribama iza apside Franjevačke crkve. Onda izduženim stepeništem uza zid Crkve, usporeno do Prešernova trga.
S druge strane Ljubljanice, između vertikale Ljubljanskog grada i Plečnikove tržnice, simetrala Štritarjeve s Turističkim informacijskim centrom i Mestnim trgom u geometrijskoj perspektivi. Na Ćirilometodskom trgu restorani za veće turističke grupe, a ravno Mestna hiša Ljubljane, u kojoj kameni Herkules ubija lava, a atriji s izložbenim postavama ostaju otvoreni i nedjeljom. Desno Stari trg, izduljen u ulicu dućana i suncobrana, sve do Gornjega trga i Mačje steze, koja se kroz zelenilo uspinje do zidina Ljubljanskog grada.
Kao kozmopolitsko turističko odredište, Ljubljana raspolaže i određenim brojem komercijalnih i bizarnih turističkih atrakcija, kao što su skulpture razgrađenih ljudskih tjelesa na Mesarskom mostu, s ogradom na kojoj vise lokoti u sentimentalnoj simboličnoj ulozi. Ili hrpa starih tenisica obješenih na konopcima, kao rublje, iznad uličnog prolaza uz Ljubljanicu. Sve to grupe s naprtnjačama i kamerama bilježe i fotografiraju i sve je to za njih zanimljivo, kao i emonska žara stara dvije tisuće godina.
Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013
>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]
![Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Drugi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Slovensku ulicu - pročelje Uršulinske crkve. Foto: VJB.](http://www.arheologija.hr/wp-content/uploads/2013/07/ljubljana-2-cover.jpg)
Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Drugi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Slovensku ulicu – pročelje Uršulinske crkve. Foto: VJB.
>Prvi dio
>Treći dio
>Četvrti dio
>Peti dio
>Šesti dio (konec)
by Ada Jukić | Jul 17, 2013 | Autorski osvrti, Inspiracija, Istaknuto, Putovanja, Uncategorized
Znam što bi mi rekli da kažem ‘Bila sam u Ljubljani’. Pa što? Da si bila u Parizu, još nekako, ali tko još nije bio u Parizu? Bolje neko egzotično putovanje, neki marketinški Bali, piratski Karibi… Ili Amerika, iako ni Amerika više nije … Kaliforniju smo već vidjeli na filmu. Las Vegas, ako imaš love. New York? Još dobro zvuči, zvuči kao najveći grad na svijetu, iako više nije. Zvuči kao ‘glavni grad’ Amerike, iako to nije, a ni Empire State više nije najveći ‘Building’. A gdje sam to ja bila? Za svjetske putnike, otići u Ljubljanu, to je kao prošetati do Zrinjevca, što imaš o tome pisati! Ali ako te zanimaju samo velike stvari, čitav svijet je mali. Uostalom, nema toga što ne možeš vidjeti na Googleu. A dok ne otkrijemo neku novu planetu, možemo otkrivati ono što nam je u blizini. I Zrinjevac će dobiti svoju reportažu. A sad, gremo v Ljubljanu!
Ljubljana – ‘čudovit’ grad
Ljubljana je ‘čudovit’ grad. Ovaj slovenski pridjev odabrala sam iz niza epiteta kojim sam je htjela opisati, kako jednom rječju opisati Ljubljanu? Ugodan grad? Jest, ali to nije dovoljno, to je nekako slabo, konvencionalno, Ljubljana privlači više od suzdržane ugode. Utješni stereotip iz balkanske perspektive o tome kako je sve sjevernije i zapadnije (a tu je i Slovenija), hladnije i formalnije (čemu se opire otvorena priroda južnjaka), nije utemeljen. U samoprocjeni prednosti oni koji ‘manje imaju’, imaju više životnih radosti, a manje organizirani veseliji su ljudi. Ali nije tako. Ljudi na Cankarjevom nadbrežju izgledaju veselo kao oni na terasama ‘Tkalče’. Neću uspoređivati Zagreb i Ljubljanu. I jedan i drugi grad, kao uostalom, svi gradovi na svijetu, imaju jedinstvene portrete. Ali Zagreb i Ljubljana dovoljno su blizu, da ih možemo simultano do(živjeti).
Ljubljana je u isto vrijeme autohton i kozmopolitski grad po ljudskoj mjeri, u doba globalnog zatopljenja ugodno blizu slovenskih planina, voda iz pipe hladna je kao izvor, a vjetar s Tivolija prenosi mirise zelenila preko pruge koja obilazi grad. Ljubljana ne izaziva ono turističko ushićenje kao pred svjetskim čudima, nije to osjećaj zadivljenosti pred egipatskom piramidom ili rimskim Koloseumom. Ono što privlači u Ljubljani nisu velike mjere, već dostupne dimenzije, detalji, raznovrsnost, živost, kontrasti. I ovdje ima arhitektonskih pokušaja da se dimenzijama ili ukrasima ostavi ‘monumentalni dojam’. Ima i oštrih rezova u arhivsko urbano tkivo (vidi parking Trga Republike), ali prevladava kompozicija starog i novog, prožimanje različitog, urastanje komplementarnog. Malo je toga postavljeno da se gleda iz daljine i izdaleka zadivljuje. Ljubljana je mjesto u kojem se ugodno živi, stoga je ugodno i posjetiti Ljubljanu.
Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 15 07 2013
>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]
![Putovanja - LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Prvi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.](http://www.arheologija.hr/wp-content/uploads/2013/07/ljubljana-1-cover.jpg)
Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Prvi dio) [Ada Jukić]. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.
>Drugi dio
>Treći dio
>Četvrti dio
>Peti dio
>Šesti dio (konec)
